한국   대만   중국   일본 
Standardni jezik ? Wikipedija Prijeđi na sadr?aj

Standardni jezik

Izvor: Wikipedija

Standardni jezik je nadregionalni oblik jezika svih slojeva dru?tva. [1] Nadregionalnost je njegovo osnovno svojstvo i glavni motiv njegova nastanka. [2] Svojom nadregionalno??u standardni jezik se razlikuje od dijalekata , koji su regionalni idiomi. A svojstvom da obuhva?a sve slojeve dru?tva standardni jezik se razlikuje od sociolekata , koji su jezici pojedinih slojeva dru?tva. To zna?i da standardni jezik ima ?ire podru?je prostiranja od dijalekata i od sociolekata. Zato se u definicijama standardnog jezika navodi da on natkriljuje dijalekte i sociolekte. [3] Standardni jezici mogu biti monocentri?ni, kakav je japanski , ruski ili islandski , a mogu biti i policentri?ni , kad razli?ite nacije govore svaka svoju standardnu varijantu jednog zajedni?kog standardnog jezika, kakav je slu?aj s engleskim jezikom, njema?kim , francuskim itd. [4]

Uzroci standardizacije [ uredi | uredi kod ]

Do standardizacije jezika dolazi kad se pote?ko?e u komunikaciji između jezi?no razli?itih regija i slojeva dru?tva ?ele ukloniti. Tada se odabire jedan jezik za nadregionalni, i regije koje ga dotad nisu govorile i slojevi dru?tva koji ga dotad nisu koristili pristaju pre?i na njega. Tako su u 19. stolje?u jezi?no razli?ite kajkavska , ?akavska i ?tokavska regija odlu?ile uzeti ?tokavski za nadregionalni jezik.
— Citat Snje?ane Kordi? [5] koji je bio ispisan kao eksponat na zidu Galerije na katu KIC-a u Zagrebu 2022 . na izlo?bi "Jezik je virus" ( kustos i umjetni?ko vodstvo: Emil Mate?i?). [6]

?irenje standardnog jezika u svim regijama i slojevima dru?tva, njegova implementacija , omogu?eni su time ?to je krajem 19. stolje?a uvedeno da je on obvezan u ?kolama. Da bi se standardni jezik lak?e u?io, nastajala su kodificiraju?a djela ( gramatike , rje?nici , pravopisi ) koja su opisivala njegove uporabne norme . Kodifikacija, dakle, nije izmi?ljanje i nametanje normi, nego u normalnom slu?aju je kodificiranje jezi?nih normi zapisivanje zbroja onoga ?to je ve? prihva?eno . [7]

Polifunkcionalnost [ uredi | uredi kod ]

Kori?tenje standardnog jezika u najraznovrsnijim podru?jima dru?tvenog ?ivota, npr. u znanosti , novinarstvu , administraciji , knji?evnosti , svakodnevnoj komunikaciji itd., pokazuje da je on naspram dijalekata i sociolekata polivalentan i polifunkcionalan . Polivalentnost se sastoji u tome da standardni jezik opslu?uje sve sfere dru?tvenog ?ivota. Polifunkcionalnost se sastoji u tome da je standardni jezik raslojen na funkcionalne stilove, a to su znanstveni, novinski, knji?evni?ki, administrativni i razgovorni stil. [5]

Standardni jezik kodificiran je oblik jezika . U nekim lingvisti?kim tradicijama pojam standardni jezik koristi se kao sinonim termina knji?evni/literarni jezik (npr. rus. literaturnyj jazyk , pl. j?zyk literacki ), no u hrvatskoj lingvisti?kom podru?ju se ti pojmovi ne rabe kao sinonimi, iz dva razloga:

  • u knji?evnosti se ne upotrebljava samo standardni jezik, rabe se i dijalekti, ?argoni i sli?no.
  • standardni jezik nije u uporabi samo u knji?evnosti , nego također i u znanosti, administraciji, medijima. [8]

U poljskoj tradiciji se termini j?zyk ogolny ( op?i jezik ), j?zyk standardowy ( standardni jezik ) i j?zyk literacki ( literarni jezik ) ?esto koriste kao sinonimi, [9] [10] no naziv j?zyk literacki kao izraz za kodificirani oblik jezika smatra se zastarjelim i obi?no napu?ta u korist prva dva termina. [11]

Povezani ?lanci [ uredi | uredi kod ]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. ↑ Stedje, Astrid. 2001. Deutsche Sprache gestern und heute : Einfuhrung in Sprachgeschichte und Sprachkunde ( njema?ki ) 5. izdanje. Fink. Munchen. str. 222. ISBN   3770525140 . OCLC   491865109
  2. ↑ Dane?, Franti?ek. 1988. Herausbildung und Reform von Standardsprachen. Ammon, Ulrich; Dittmar, Norbert; Mattheier, Klaus J. (ur.) (ur.). Soziolinguistik: Ein internationales Handbuch zur Wissenschaft von Sprache und Gesellschaft II . Handbucher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft 3.2 ( njema?ki ). Mouton de Gruyter. Berlin & New York. str. 1507. ISBN   3-11-011645-6 . OCLC   639109991
  3. ↑ Lewandowski, Theodor. 1990. Linguistisches Worterbuch . Uni-Taschenbucher. Bd. 1518 ( njema?ki ) 5. izd. izdanje. Quelle und Meyer. Heidelberg & Wiesbaden. str. 1096. ISBN   3494021732
  4. ↑ Clyne, Michael G. 1992. Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations . Contributions to the sociology of language 62 ( engleski ). Mouton de Gruyter. Berlin & New York. str. 481. ISBN   3-11-012855-1 . OCLC   24668375 . Pristupljeno 4. velja?e 2013.
  5. ↑ a b Kordi?, Snje?ana . 2018. [1. izd. 2010] Za?to je potreban standardni jezik. Jezik i nacionalizam (PDF) . Rotulus Universitas. Durieux. Zagreb. str. 70?74. doi : 10.2139/ssrn.3467646 . ISBN   978-953-188-311-5 . OCLC   729837512 . OL   15270636W . ( CROSBI ) . ( NSK ) . ( KGZ ) . Pristupljeno 26. srpnja 2023.
  6. ↑ Video prezentacija izlo?be "Jezik je virus" na YouTubeu
  7. ↑ Hundt, Markus. 2005. Grammatikalitat ? Akzeptabilitat ? Sprachnorm. Zum Verhaltnis von Korpuslinguistik und Grammatikalitatsurteilen. Lenz, Friedrich; Schierholz, Stefan (ur.) (ur.). Corpuslinguistik in Lexik und Grammatik . Stauffenburg Linguistik, Bd. 37 ( njema?ki ). Stauffenburg. Tubingen. str. 22. ISBN   3860577859
  8. ↑ Brozovi?, Dalibor . 1970. Standardni jezik . Matica hrvatska. Zagreb. str. 15
  9. ↑ K. Ozog. 1993. Ustna odmiana j?zyka ogolnego. Wspołczesny j?zyk polski . Encyklopedia kultury polskiej XX wieku . 2 . J. Bartmi?ski (red.). Wroctaw. str. 87
  10. ↑ j?zyk ogolny . Słownik terminow gramatycznych . Edupedia. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 17. studenoga 2018 . Pristupljeno 18. studenoga 2018.
  11. ↑ Mirosław Ba?ko. 23. lipnja 2003. j?zyk literacki . Poradnia j?zykowa PWN . Pristupljeno 1. sije?nja 2019.

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Dobavljeno iz " https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Standardni_jezik&oldid=6785468 "