Roger II
[???e'], normanski vojvoda, grof i prvi kralj Sicilije (Mileto, 22. prosinca 1095. ? Palermo, 26. velja?e 1154.). Grof Sicilije od 1101. godine, a 1128. od pape dobio u feud Apuliju. Okruniv?i se u Palermu 1130., osnovao
Kraljevstvo Sicilije
.
[1]
Mlađi sin
Rogera I.
Naslijedio je 1105. brata
?imuna Hautevilleskoga
kao grof
Sicilije
i vojvoda
Kalabrije
, a do 1112. vladao je pod regentstvom majke Adelaide. Nastavio je o?evu politiku etni?ke i vjerske sno?ljivosti, u?vr??enja unutarnjih prilika, gospodarskog uzdizanja te potpomaganja razvoja znanosti i umjetnosti na Siciliji. Nakon smrti apulijskoga vojvode Vilima II., unuka Roberta Guiscarda (1127.), zavladao je
Apulijom
unato? otporu pape,
Bizanta
i
Svetoga Rimskog Carstva
. Na koncu mu je papa
Honorije II.
dao Apuliju u feud (1128.). Iskoristio raskol između pape
Inocenta II.
i protupape Anakleta II. Poduprijev?i protupapu
Anakleta II.
, dobio je od njega naslov
kralja Sicilije
(1130.). Ratovao je protiv pape Inocenta II. i cara
Lotara III. Saksonca
. Nakon poraza papa mu je priznao kraljevski naslov (1139.). Dvaput je napao
Bizant
(1147., 1149.), a zaposjeo je i obalu
Tunisa
i
Tripolitanije
(1147. ? 1154.). Podupirao je znanosti i umjetnosti. Glasoviti arapski geograf
El Idrizi
posvetio mu je svoje glavno djelo
Razonoda onima koji ?eznu obi?i svijet
. Od svojega je kraljevstva stvorio vode?u pomorsku silu na Sredozemlju. Za svoje vladavine uspijevao nadzirati podru?je srednjega Sredozemlja. Naslijedio ga je sin
Vilim I.
[2]
[3]