Armenska Republika ????????? ?????????????? ← 1918. ? 1920. → Zastava Grb Himna Mer Hayrenik Prva armenska republika 1918. ? 1920. Glavni grad Erevan Jezik/ci armenski Vlada Republika Premijer : Simon Vracjan Povijest  - neovisnost Armenije 29. svibnja 1918.  - sovjetska invazija 29. studenog 1920. Stanovni?tvo  - 1918. (procjena) oko 3.000.000  Valuta armenski dram

Prva Republika Armenija ili slu?beno Armenska Republika ( arm. ????????? ?????????????? ) bila je prva moderna armenska republika. Ova dr?ava osnovana je u podru?ju Isto?ne Armenije u Carskoj Rusiji nakon revolucije 1917. godine . Vođe ove dr?ave bili su ?lanovi Armenske Revolucionarne Federacije i drugih armenskih stranaka koji su pomogli u stvaranju nove dr?ave. U vrijeme kad je bila osnovana ova dr?ava grani?ila je s Demokratskom Republikom Gruzijom na sjeveru, Osmanskim Carstvom na zapadu, Perzijskim Carstvom na jugu i Azerbajd?anskom Demokratskom Republikom na istoku.

Od samog trenutka stvaranja ova dr?ava je bila suo?ena s brojnim tuzemnim i inozemnim problemima. Veliki dio stanovni?tva ?inile su armenske izbjeglice koje su pobjegle od masakra koji se dogodio tijekom armenskog genocida u Zapadnoj Armeniji , dijelu Osmanskog Carstva.

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Povijesna pozadina [ uredi | uredi kod ]

Ruska ofenziva na Kavkazu u prvom svjetskom ratu i osvajanje i stvaranje administrativne vlasti, stvorile su nadu među Armencima o oslobađanju Zapadne Armenije od tada?nje turske vlasti. Ruske snage između kojih su se nalazile i brojne armenske postrojbe kontunuirano su napredovale na kavkaskom frontu i do?le ?ak do grada Erzeruma 1916. godine. Napredovanje ruske vojske nastavljeno je ?ak i nakon pada cara Nikole II. u velja?i 1917. godine.

U o?ujku te godine u Rusiji, nakon Romanovih, na vlast dolazi prijelazna vlada koja je smijenila carsku upravu na Kavkazu i osnovala petero?lani Posebni Zakavkaski Odbor, poznat po kratici ?Ozakom“. U ovom odredu koji je osnovan kako bi ubla?io posljedice biv?eg re?ima bio je i armenski demokrat Mihael Papadjanian. Ovaj odbor trebao je postaviti vrhovnog nadzornika u Zapadnoj Armeniji koja je trebala biti podijeljena na pet upravnih podru?ja: Trebizond, Erzerum, Bitlis i Van. ^[1] Ovim je ruska vlast napravila velike ustupke Armencima, koji bi prakti?ki bili na vlasti u Zapadnoj Armeniji pod ruskom kontrolom.

Ovi planovi su propali u listopadu 1917., kad bolj?evici oduzimaju vlast prijelaznoj vlasti i najavljuju povla?enje sa zapadne i kavkaske fronte. ^[2] Gruzijci, Armenci i muslimani na Kavkazu nisu tada priznali bolj?evisti?ku vlast.

Progla?enje nezavisnosti [ uredi | uredi kod ]

Nakon rusko-turskog primirja, prestali su ratni sukobi između Rusije i Osmanskog Carstva. U tom trenutku armenski su politi?ari jo? vjerovali da ?e antibolj?evi?ke snage u Rusiji pobijediti u građanskom ratu, te su sna?no odbijali bilo kakvo odcjepljenje od Rusije. Na kraju su u velja?i 1918., Armenci, Gruzijci i kavkaski muslimani nevoljno udru?eni u Zakavkasku Demokratsku Federativnu Republiku , iako su jo? postojali sukobi između ovih etni?kih skupina.

Sporazumom u Brest-Litovsku , Turci su ponovno dobili Zapadnu Armeniju, te im je dozvoljeno i zauzimanje Batuma i rusko-armenskih pokrajina Kars i Ardahan . Ubrzo nakon sporazuma, turske su snage napale demilitarizirana armenska podru?ja. U ovom razdoblju u kojem su Turci napredovali sve dublje u armenski teritorij, vodile su se ?estoke bitke. Na kraju je Zakavkaska Federacija propala, nakon ?to je Gruzija svibnju 1918. proglasila nezavisnost, te dobila za?titu od Njema?ke. ^[3] Idu?i dan je i Muslimansko Narodno Vije?e u Tiflisu proglasilo Azerbajd?ansku Demokratsku Republiku .

Budu?i da su ih napustili njihovi regionalni saveznici, Armensko Narodno Vije?e u Tiflisu bilo je i samo prisiljeno na progla?enje nezavisnosti 28. svibnja 1918. godine. Armenski intelektualci i politi?ari tada su krenuli u Erevan na preuzimanje vlasti. U međuvremenu su turske snage zauzele Aleksandropol i krenule u potpunosti slomiti armenski otpor ?ije je sredi?te bilo u Erevanu. Armenske su snage ipak donekle uspjele oduprijeti se turskim napadima ?ime su sprije?ile apsolutan armenski poraz. Na kraju je Osmansko Carstvo osvojilo golema podru?ja Armenije, ?ime je nova dr?ava bila svedena na samo 4.400 km² ^[4]

Nakon progla?enja nezavisnosti, odlu?eno je da ?e Armenijom vladati prijelazna vlada sastavljena od koalicije stranaka. Prvi premijer Armenije bio je Hovhannes Ka?aznuni. Ubrzo su osnovani prvi elementi dr?avne strukture, kao ?to su ministarstva, pravosuđe, ?kolstvo i sl. Prvi nacionalni izbori odr?ani su 1919. godine. Provođenje zakona bilo je ote?ano među mjestima s drugim etni?kim skupinama. DR Armenija je tada upravljala ve?im dijelom podru?ja dana?nje Armenije , te dana?njim turskim pokrajinama Kars i Igdır , te okruzima Cıldır i Gole u Ardahanu . Nah?ivan , Gorski Karabah , Zangezur (dana?nja armenska pokrajina Syunik ) i Kazah su bila sporna podru?ja oko kojih je vođen sukob s Azerbajd?anom. Podru?je Oltu kojim je nakratko upravljala Gruzija je također prisvajala DR Armenija, kao i ve?insko armenski Lori. Podru?ja ju?no od Erevana također je bilo te?ko kontrolirati, jer su bila naseljena muslimanskim stanovni?tvom koje nije priznavala armensku vlast.

Ratni sukobi i ulazak u SSSR [ uredi | uredi kod ]

Demokratska Republika Armenija vodila je rat oko teritorija sa susjednom Demokratskom Republikom Gruzijom , te znatno ve?i sukob s Azerbajd?anskom Demokratskom Republikom koja je prisvajala ve?i dio teritorija tada?nje Armenije. Za vrijeme trajanja ovog sukoba osnovana je i nova Jugozapadna Kavkaska Republika u Karsu koja je prisvajala teritorij Karsa, Batuma, djelomi?no Erevana i nekih okruga u pokrajini Tiflis. Ova dr?ava prestala je postojati u travnju 1919., nakon ?tu ju je britanski visoki izaslanik Somerset Arthur Gough-Calthorpe ukinuo i pripojio Armeniji.

U kolovozu 1920. potpisan je sporazum u Sevresu između savezni?kih snaga i Osmanskog Carstva kojim je Armenija priznata kao slobodna i nezavisna dr?ava. Granice dr?ave su bile određene prema armenskim interesima. Iako je osmanska vlada prihvatila sporazum, njega nikad nije potpisao sultan Mehmed VI. , te prema tome nikad nije stupio na snagu. U ovo vrijeme ja?a Turski narodni pokret koji Armeniju smatra neprijateljem.

Turski revolucionari smatrali su da su Turci koji ?ive unutar DR Armenije zlostavljani od strane armenske vlasti. Dana 20. rujna 1920. turski general Kazım Karabekir napada armenske granice koje je odredio ameri?ki predsjednik Wilson . Armenija nakon nekoliko dana objavljuje rat Turskoj, ?ime po?inje tursko-armenski rat . Za vrijeme ratnog sukoba Mustafa Kemal Ataturk ?alje delegacije u Moskvu u potrazi za savezni?tvom. Rat zavr?ava u studenom, a mirovni sporazum u Aleksandropolu zaklju?en je u prosincu 1920. godine. Ovim sporazumom Armenija se odrekla granica dobivenim sporazumom u Sevresu.

Armenija prihva?a komunisti?ku vlast, te dana 29. studenog 1920., Crvena armija dolazi u dr?avu. Kona?an prijenos vlast odr?an je 2. prosinca u Erevanu . Sovjetske snage obvezale su se ?tititi Armeniju od turske vojske.

Dana 5. prosinca u Armeniju sti?e i Armenski revolucionarni odbor kojeg su ve?inom sa?injavali Armenci iz Azerbajd?ana. Ono ?to je ostalo od teritorija Armenije dolazi pod komunisti?ku vlast, dok Turska zadr?ava osvojena podru?ja, ?to je slu?beno postalo kasnije potpisanim Karskim dogovorom . Ubrzo je progla?ena Armenska Sovjetska Socijalisti?ka Republika pod vodstvom Aleksandra Mjasnikjana . To je dr?ava uklju?ena u Zakavkasku Socijalisti?ku Federativnu Sovjetsku Republiku.

Zemljopis [ uredi | uredi kod ]

Demokratska Republika Armenija sastojala se od sljede?ih dijelova Carske Rusije koji su skupno znani i kao Isto?na Armenija . ^[5]

Stanovni?tvo [ uredi | uredi kod ]

Prije Prvog svjetskog rata u ovom podru?ju je ?ivjelo oko 2.800.000 Armenaca, od kojih 1.500.000 u Osmanskom Carstvu , a ostatak u Carskoj Rusiji . ^[6] Novoosnovana armenska dr?ava imala je velikih problema s izbjeglicama koje su bje?ale pred turskim napadima. DR Armenija imala je preko 300.000 izbjeglica na svom teritoriju. Ukupno je dr?ava imala oko 2.000.000 stanovnika od kojih su Armenci ?inili ve?inu od 1.650.000 stanovnika. Ostatak od 350.000 do 400.000 ?inili su pripadnici drugih etni?kih skupina. ^[7]

Godine 1921. , broj Armenaca bio je 1.200.000 u Armeniji, 400.000 u Gruziji, 340.000 u Azerbajd?anu, ?to je zajedno s drugim podru?jima na Kavkazu ?inilo ukupan broj od 2.195.000 pripadnika armenske etni?ke skupine.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Bibliografija [ uredi | uredi kod ]

• ( engl. ) Barton, James L. Story of Near East Relief, (1915-1930) . New York: Macmillan, 1930.
• ( engl. ) Egan, Eleanor Franklin. "This To Be Said For The Turk." Saturday Evening Post , 192, December 20, 1919.
• ( engl. ) Gidney, James B. A Mandate for Armenia . Kent, Ohio: Kent State University Press, 1967.
• ( engl. ) Hovannisian, Richard G . The Republic of Armenia . 4 volumes. Berkeley: University of California Press, 1971-1996.
• ( engl. ) ___________________. Armenia on the Road to Independence, 1918 . Berkeley: University of California Press, 1967.
• ( engl. ) Hovannisian, Richard G. 1997. Armenia's Road To Independence . The Armenian People from Ancient to Modern Times: Foreign dominion to statehood . St. Martin's Press. New York. ISBN   9780312101688 CS1 odr?avanje: parametar ref identi?an predodređenom ( link )
• ( engl. ) Kazemzadeh, Firuz. The Struggle for Transcaucasia, 1917-1921 . New York, Oxford: Philosophical Library, 1951.
• ( fr. ) Anahide Ter Minassian, 1918-1920 La Republique d'Armenie, Editions complexe, Bruxelles, 2006
• ( arm. ) Alexander Khatisyan. ????????? ?????????????? ??????? ?? ?????????? ( The Birth and Development of the Armenian Republic ). Athens: Nor Or Publishing, 1930.
• ( arm. ) Simon Vratsian. ????????? ?????????????? ( Republika Armenija ). Pariz: H. H. D. Amerikayi Publishing, 1928.