Ramsay MacDonald

	Ramsay MacDonald
	; Ramsay Macdonald (oko 1900.)
Premijer Ujedinjenog Kraljevstva
	trajanje slu?be ; 5. lipnja 1929. – 7. lipnja 1935.
Prethodnik	Stanley Baldwin
Nasljednik	Stanley Baldwin
	trajanje slu?be ; 22. sije?nja 1924. – 4. studenog 1924.
Prethodnik	Stanley Baldwin
Nasljednik	Stanley Baldwin
Rođenje	12. listopada 1866. , Lossiemouth , ?kotska , UK
Smrt	9. studenog 1937. , Atlantski ocean
Politi?ka stranka	laburist

James Ramsay MacDonald , FRS ( 12. listopada 1866. ? 9. studenog 1937. ) bio je britanski socijaldemokratski politi?ar i dr?avnik, poznat kao jedan od osniva?a Laburisti?ke stranke , njen vođa i prvi laburisti?ki premijer, ali i po tome ?to je vodio Britaniju za vrijeme izbijanja Velike ekonomske krize i 1931. godine stvorio veliku koaliciju s konzervativcima na ?ijem je ?elu bio sve do 1935. godine.

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Rođen je 12. listopada 1866. godine kao nezakonito dijete nadni?ara i ku?ne pomo?nice na sjeveru ?kotske . Nakon zavr?ene osnovne ?kole je obavljao razne poslove u Engleskoj, gdje se s vremenom po?eo baviti novinarstvom. Jo? u mladosti je izra?avao interes za bavljenje politikom i sklonost socijalisti?kim idejama, a neko vrijeme bio i ?lan Fabijanskog dru?tva . Godine 1887. je na sebe skrenuo pa?nju pamfletom kojim je osudio nasilno gu?enje londonskih porsvjeda kao Krvava nedjelja . Godine 1893. se priklju?io Nezavisnoj laburisti?koj stranci (ILP), a 1896. godine o?enio za feministi?ku aktivisticu Margaret Gladstone , s kojom ?e imati ?estoro djece.

Godine 1900. je postao tajnik novoosnovane Laburisti?ke stranke, a sljede?e godine je izabran za ?lana Savjeta Londonske grofovije . Godine 1906. je po prvi put izabran u Parlament . Tamo se nametnuo kao jedan od vođe lijeve frakcije laburista, te zalagao za distanciranje od Liberalne stranke s kojom su laburisti dotada bili u neslu?benom savezu. Godine 1911. je po prvi put postao vođa laburista. Kada je 1914. godine izbio Prvi svjetski rat , MacDonald je, kao pacifist, za razliku od ve?ine svojih drugova odbio podr?ati vladu, odnosno britanski ulazak u sukob. Njegov stav ga je u?inio toliko nepopularnim u javnosti da je na izborima 1918 . godine pora?en, a u Parlament se uspio vratiti tek 1922. godine. Na istim je izborima Laburisti?ka stranka po prvi put uspjela osvojiti vi?e mjesta od liberala, odnosno postati najja?a stranka opozicije. MacDonald je postao njen vođa, a samim time i slu?beni vođa britanske opozicije .

Nakon ?to su na izborima 1923. godine vladaju?i konzervativci izgubili ve?inu, po?etkom 1924. godine je kralj đuro V. MacDonaldu povjerio mandat za sastav nove vlade. MacDonald je uspio osigurati pre?utnu podr?ku liberala i tako postao prvi premijer porijeklom iz radni?ke klase i bez univerzitetskog obrazovanja. Njegov prvi mandat je bio uglavnom orijentiran na vanjsku politiku, a posebno pitanje Versajskog sporazuma koga je MacDonald smatrao velikom nepravdom. Na njegovu inicijativu je u Londonu odr?ana konferencija kojom je odobren Dawesov plan koji je privremeno olak?ao isplatu njema?kih ratnih reparacija i okon?ao francusko-begijsku okupaciju Ruhra . Poku?aj reapprochementa sa Sovjetskim Savezom , koga je njegova vlada slu?beno priznala, je međutim izazvao o?tre reakcije iz redova konzervativaca, ali i liberala, koji su njegovu vladu sru?ili nakon samo nekoliko mjeseci. Na novim izborima su ve?inu osvojili konzervativci na ?elu sa Stanleyem Baldwinom .

Pet godina kasnije su laburisti uspjeli osvojiti ve?inu i MacDonald je ponovno postao premijer. Na po?etku svog drugog mandata se MacDonald orijentirao na unutra?nju politiku, te donio niz mjera u smjeru pobolj?anja socijalnog polo?aja stanovni?tva. Sve je te planove, međutim, krajem 1929. godine prekinulo izbijanje Velike krize. Njegova se vlada na?la podijeljena oko toga kako na nju reagirati - Philip Snowden je inzistirao na ortodoksnim ekonomskim rje?enjima, odnosno politici rezova kako bi se o?uvala bud?etske ravnote?e i zlatnog standarda funte ; na drugoj strani su se na?li John Maynard Keynes , Oswald Mosley i Arthur Henderson koji su inzistirali na devalvaciji funte i mjerama za poticanje potro?nje. MacDonald je, kako bi rije?io spor, imenovao komisiju koja je u ljeto 1931. godine izdala tzv. Mayev izvje?taj kojim se zalagao za rezove, a s ?ime se na kraju slo?io i sam MacDonald.

Nakon toga su MacDonalda napustili brojni laburisti?ki vođe te je i on sam bio spreman podnijeti ostavku. Kralj đuro V. ga je, međutim, uspio nagovoriti da ostane premijer, ali u velikoj koaliciji s konzervativcima. Rezultat je bila tzv. Nacionalna vlada koju su tvorili konzervativci, liberali i dio laburista. Na izborima 1931. godine je ona dobila vi?e nego solidnu ve?inu, ali je sam MacDonald izba?en iz Laburisti?ke stranke, te je bio prisiljen vladati kao ?lan tzv. Nacionalnih laburista . Ekonomska kriza se u međuvremenu nastavila, a MacDonaldov poku?aj da je zaustavi organiziranjem međunarodne ekonomske konferencije u Londonu 1933. godine je do?ivio fijasko zbog ?okantne odluke novog ameri?kog predsjednika Roosevelta da ne?e stabilizirati dolar . U međuvremenu se MacDonaldu ozbiljno pogor?alo zdravlje, ?to se po?elo odra?avati i na njegove mentalne sposobnosti. Godine 1935. je podnio ostavku i prepustio mjesto premijera Stanleyu Baldwinu, zadr?av?i simboli?no mjesto "lorda predsjednika Savjeta" u novoj Nacionalnoj vladi. Umro je na putovanju brodom 9. studenog 1937. godine, na koje su ga lije?nici poslali dr?e?i da bi mu morski zrak pobolj?ao zdravlje.