Rab (grad)

Rab
	; grb
Dr?ava	Hrvatska
?upanija	Primorsko-goranska
Gradona?elnik	Nikola Grguri?
Naselja	7 gradskih naselja
Povr?ina	75,9 km 2
Povr?ina sredi?ta	0,4 km 2
Koordinate	44°46′N 14°46′E / 44.76°N 14.77°E
Stanovni?tvo (2021.)
Ukupno	7161
? gusto?a	94 st./km 2
Urbano	364
? gusto?a	910 st./km 2
Odredi?na po?ta	51280 Rab
Pozivni broj	+385 (0)51
Autooznaka	RI
Stranica	rab .hr
	Rab Rab na zemljovidu Hrvatske

Rab je grad u zapadnoj Hrvatskoj na otoku Rabu .

Gradska naselja [ uredi | uredi kod ]

Gradu Rabu pripada 7 naselja (stanje 2006. ), to su: Banjol , Barbat na Rabu , Kampor , Mundanije , Palit , Rab i Supetarska Draga . Neko? su pod upravom grada Raba bili i naselje Lopar (od 2006. posebna op?ina) i Lun , naselje na najsjevernijem dijelu otoka Paga koje je od 1992. pod upravom op?ine Novalja .

Stanovni?tvo [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Dodatak:Popis stanovni?tva u Hrvatskoj 1991.: Rab

Grad Rab : Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	3589	3952	4279	4525	4465	5099	5099	6352	7230	7757	7849	8041	8496	9205	9480	8065	7161
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena : Nastao iz stare op?ine Rab. Izvori : Publikacije Dr?avnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Naselje Rab : Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	964	1359	811	952	986	1008	1008	1076	1005	1022	1041	932	731	592	554	437	364
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena : Sadr?i podatke za naselje Mundanije u 1869. i naselje Palit u 1869. i 1931. U 1981. smanjeno izdvajanjem dijela Palit u istoimeno naselje. Izvori : Publikacije Dr?avnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Rab se prvi put spominje u putopisu gr?kog geografa Pseudo-Skilaka , koji otoke Rab i Pag spominje pod zajedni?kim imenom "Mentorides".

U Ptolomejevim spisima spominje se otok Skardona, a na njemu dva grada: Arba i Kollenton. Od kasnijih gr?kih i rimskih putopisaca i geografa, Plinije Stariji u svom djelu "Povijest prirode" (Historia naturalis), spominje Rab pod imenom Arba.

U kasnijim latinskim ispravama Rab se spominje pod razli?itim imenima: Arbia, Arbiana, Arbitrana, Arbum i Arbe . Zna?enje i podrijetlo dana?njeg imena Rab, te?ko je utvrditi. Najvjerojatnije je da je dana?nje ime otoka i grada Raba nastalo od ilirskoga ili liburnskog imena Arba, u zna?enju "?umovit" ili "zelen". Ime Rab u pisanim se dokumentima prvi put spominje tek sredinom petnaestoga stolje?a .

Tragovi ?ivota na otoku se?u jo? od starijeg kamenoga doba . Prapovijesna su nalazi?ta du? cijelog otoka, a najvi?e je artefakata pronađeno na poluotoku Lopar (nalazi starijega i srednjega kamenog doba, mlađega kamenog doba, bakrenoga i bron?anoga doba ) dok su nalazi?ta ?eljeznoga doba na lokalitetima: Kampor, mjesto Rab, Banjol i Barbat.

Najstariji stanovnici otoka Raba za koje povijest zna bili su Iliri ili to?nije ilirsko pleme Liburni , koji su u doba prije Krista obitavali na podru?ju od rijeke Ra?e u Istri do rijeke Krke u Dalmaciji , uklju?iv?i i otoke navedenog podru?ja.

Slomom Austro-Ugarske Monarhije , krajem Prvoga svjetskog rata 1918. godine formirana je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca , koja je 1929. godine nazvana Kraljevina Jugoslavija . Otok Rab nije odmah u?ao u sastav novoosnovane kraljevine. Kraljevina Italija je nakon sloma Austro-Ugarske Monarhije, osim jo? nekih drugih otoka i krajeva, okupirala i otok Rab. Nakon mira u Rapallu , 23. travnja 1921. godine otok Rab ulazi u sastav KSHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije.

Oru?ani napad Sila Osovine na Jugoslaviju 6. travnja 1941. bio je iznenadan, a ona je tada kao institucija nestala slomom njezine vojne sile. Talijanska okupacijska vojska do?la je na Rab 17. travnja, a ubrzo zatim ustrojen je poseban oblik okupacijske vlasti - Civilni komesarijat. Rimskim ugovorom 18. svibnja 1941. godine Rab je anektiran fa?isti?koj Italiji. Sredinom i krajem ljeta 1943. godine utjecaj partizana na otoku stalno ja?a. Nakon kapitulacije Italije, do tada ilegalni partizanski NOO preuzimaju cjelokupnu upravnu i sudsku vlast na otoku. Jedinice Tre?ega Reicha zaposjele su Rab u drugoj polovici mjeseca o?ujka 1944. godine. Kasnije je otok ustupljen NDH. Partizanska vlast (NOO) ponovno je uspostavljena nakon dolaska partizanskih jedinica i zaposjedanja otoka 12. travnja 1945. godine. Od tada do slobodnih izbora 1990. godine Rab je u sastavu SFRJ , a nakon slobodnih izbora, u sastavu neovisne i slobodne Republike Hrvatske .

Gospodarstvo [ uredi | uredi kod ]

turizam
trgovina
ribarstvo
poljoprivreda
obrti

Poznate osobe [ uredi | uredi kod ]

Mark Antun de Dominis
Ivan Krstitelj Rabljanin
Sveti Marin - utemeljitelj republike San Marino
Marin Bizzi - nadbiskup barski i primas Srbije

Spomenici i znamenitosti [ uredi | uredi kod ]

Na malom poluotoku, smje?tenom između uvale Sv. Eufemija i gradske luke, izrastao je slikoviti i lijepi gradi?, koji svojim karakteristi?nim oblikom, s ?etiri zvonika, podsje?a na veliki jedrenjak s ?etiri visoko uzdignuta jarbola.

Na sjeverozapadnom dijelu Trga Municipium Arbe nalazi se nekada?nji kne?ev dvor, a sada skup?tina grada Raba. Od nekada?njih anti?kih građevina nije ostalo gotovo ni?ta, jer je grad nekoliko puta bio ru?en i ponovno građen.

U 12. stolje?u Rab je bio zna?ajan grad i biskupijsko sjedi?te , pa je, na molbu onda?njega biskupa, novosagrađenu crkvu posvetio osobno papa Aleksandar III. 1177. godine na povratku iz Zadra u Rim .

Zna?ajne povijesne svjetovne građevine, ?esto pregrađivane i djelomi?no ru?ene, unutar zidina su velika pala?a Dominis, pala?a Nimira, Kne?ev dvor, gradska lo?a, pala?a Cernotta, kula gradskog sata i pala?a Marinelis. Sa?uvani su mnogi bogato ukra?eni ulazni portali, uklesani grbovi (obitelji Dominis, Hermolais, Galzigna, Benedetti, ?egota itd.) i prozori oboga?eni romani?kim i goti?kim monoforama i biforama. Monumentalna pala?a najzna?ajnije rapske plemi?ke obitelji Dominis se?e u 15. st. Ukra?eni ulazni portal s grbom na nadvratniku na sjevernom pro?elju ove pala?e smje?tene na po?etku Srednje ulice djelo je Petra Trogiranina. ?eone stranice stubi?ta ukra?ene su tipi?nim motivom urezane ?koljke svetog Jakova. Monumentalni portal nekada?nje pala?e Nimira spada u mleta?ku cvjetnu gotiku. Dovratnici, nadvratnik i luk lunete obrubljeni su izmjeni?nim zubcima na vanjskoj i tordinanim "konopom" na unutarnjoj strani. Nadvratnik se oslanja na kapitele s uzvitlanim hrastovim li??em. U luneti dva krilata putta (gola dje?aka) nose vo?ne i biljne festone koji zajedno s hrastovim li??em zatvaraju svijeni goti?ki ?tit s grbom obitelji Nimira pod vojni?kom kacigom. Zna?ajna je i luneta baroknog portala s grbom obitelji Benedeti na zaglavnom kamenu u prizemlju Kne?eva dvora iz 1622. , te biskupski grb iz 17. st. (Malipietro) na ku?i Dominis u Donjoj ulici. Nabo?nim natpisom i lavljim glavama ukra?eno je pro?elje ogradnog zida ulaznog dvori?ta pala?e obitelji Galzigna iz 15. st. Glavni ulazni portal u sklop Kne?eva dvora na isto?nom pro?elju ima renesansni balkon i balustradu oslonjenu na tri dvostruke konzole sa stiliziranim lavljim glavama. Renesansna gradska lo?a sagrađena je kao otvoreni trijem s osam stupova 1509. godine na malenom trgu pred pro?eljem Crkve sv. Nikole (prije sv. Duha).

U sjevernom dijelu nekada?nje pala?e Cernotta pokraj gradske lo?e grb je obitelji i natpis na nadvratniku. Vrijedan glavni ulazni portal u re?enu pala?u djelo je Andrije Ale?ija s po?etka 1440-ih . Monolitni dovratnici oslanjaju se na pravokutne profilirane baze, a na njihovu vrhu nalaze se kapiteli s bogato isklesanim hrastovim li??em koje se otvara od sredine i spaja na kutovima. O kapitele se oslanjaju nadvratnik i luk lunete sa ?iljastim zavr?etkom. Unutarnji rub dovratnika, nadvratnika i luka lunete uokvireni su motivom u?eta , a cijeli je portal obrubljen okvirom s motivom tzv. ?ioke na rabo? , a na njegovu se vrhu nalazi veliki cvjetni akroterij . U luneti je obiteljski grb s vojni?kom kacigom iz kojega se razvijaju bogato razvedena dva hrastova lista ispunjavaju?i cijeli donji dio iznad grba i kacige. Pod samim vrhom u visokom reljefu isklesan je lik sv. Pelegrina. Kula gradskog sata iz 18. st. uzdi?e se nad nadsvedenim prolazom koji spaja trg pred gradskom lo?om s krajem Donje ulice i Kne?evim dvorom. U preslici se nalazi vrijedno zvono goti?kog oblika koje je 1351. godine salio majstor Nikola. Na zavr?nom katu vidljivi su tragovi ?etiriju romani?kih bifora koje su zazidane. Pro?elje pala?e Marinelis sadr?i renesansnu balustradu na prvom katu, a na nadvratniku pala?e je i renesansni grb obitelji. Renesansni portal i grb iz 16. st. krase i ju?no pro?elje pala?e Galzigna u Gornjoj ulici. Renesansna monofora na ku?i Vale u istoj ulici Petra Trogiranina jedan je od najvrjednijih primjera ukra?avanja dijelova građevina na prijelazu iz 15. u 16. st. U blizini ostataka ku?e Cassio (s dva monumentalna romani?ka portala) nalazi se dvori?te s cisternom i bunarskom krunom.

Sakralni objekti [ uredi | uredi kod ]

Nad?upna crkva Uznesenja Bla?ene Djevice Marije do 1828. godine bila je Katedrala svete Marije Velike. U pojedinim dijelovima arhitekture prepoznaju se osobitosti ranokr??anskog stilskog razdoblja u kojem je nastala, u 5. stolje?u. Tada je bila trobrodna bazilika s pet pari stupova i lukova s iznutra polukru?nom apsidom kao produ?etkom sveti?ta u glavnom brodu. Vanjsko lice apside je poligonalne sedmerostrane osnove. Apsida je bila natkrivena polukalotom, a glavne i bo?ne lađe prekrivene drvenim krovi?tem otvorena podgleda. Nalazi se par kapitela i mozaika iz ranokr??anskog razdoblja. Cijeli oltar i ciborij adaptirani su u 16. stolje?u, a po?etkom 18. stolje?a provedena je barokizacija . Na unutarnjem licu pla?ta apside prepoznaju se tragovi rupa le?ajeva drvenih greda, nosa?a poda na razini tada?njega sveti?ta i produ?enog kora s drvenim korskim sjedalima iz 1445. godine. Sa?uvan je gotovo u potpunosti ciborij nad glavnim oltarom. Pregrađen 1490-ih sa?uvao je 3 od 6 stranica ko?are s polukru?nim lukovima koji se oslanjaju o 6 ranokr??anskih (6. st.) kapitela i kolona. Motivi prepleta sa simboli?nim zoomorfnim prikazima (jednorog, paunovi itd.) nadnjevaju u 9. stolje?e. U crkvi se ?uvaju idu?a vrijedna djela. Mramorna ikona Krista Kralja iz 11. st. ukra?avala je protoromani?ko pro?elje katedrale. Bogorodica s djetetom i kle?e?im donatorom rad je u temperi na dasci iz druge polovine 14. st., mleta?kog slikara Guarienta d'Arpa. Vi?ebojni i pozla?eni visoki reljef sv. Kristofora rad je drvorezbara Petra de Riboldisa iz prve polovine 15. st. U crkvi su nadgrobne plo?e biskupa Ivana Scaffe iz 1456. (rad Andrije Ale?ija) i Primiceriusa Bizze iz 1497. godine (rad Petra iz Trogira). Krsni zdenac u krstionici djelo je Petra iz Trogira iz 1500. , a ograda s grbovima obitelji Zudenigo Andrije Ale?ija iz 1450-ih . Drveno obojeno raspelo s oltara u ju?noj apsidi vrijedan je renesansni rad iz 16. st. Korska sjedala M. Moronzona vrhunski su drvorezbarski rad cvjetne gotike iz 1445. godine. Crkva ?uva i umjetni?ke prikaze arkanđela Gabrijela i Bogorodice, svetih Marina, Kristofora, Lea, Uznesenja Bogorodice (A. Grapinelli, 18. st.) itd. Zvonik visok 60 m podignut je u posljednjim desetlje?ima 12. st., te je jedan od najvrjednijih na Sredozemlju . Veliko zvono majstora Jakova iz 1601. s reljefnim prikazima Raspe?a, Bogorodice s djetetom i sv. Kristofora sada je izlo?eno u zbirci sakralnih umjetnina u Crkvi svete Justine.

Crkva i samostan sv. Antuna Opata smje?teni su na samom vrhu poluotoka, na ?elu grada. Isto?ni i ju?ni zid oslanjaju se o liticu nad morem, po?to je samostanski sklop s dviju strana u sustavu gradskih fortifikacija. Unutarnja povr?ina pravokutne kule kojom su zidine oja?ane u 16. st. danas slu?i kao samostanski vrt . Crkva se spominje u 14. st., a danas je jednostavna jednobrodna bogomolja s gotovo kvadratnim brodom i pravokutnim sveti?tem presvođenim kri?norebrastim svodom iza goti?koga trijumfalnog luka. Drvena obojena skulptura sv. Antuna Opata na oltaru rad je mleta?kih drvorezbara s kraja 15. st. Iznad nadvratnika s ulaznog portala iz 1541. godine je tondo s rusti?no klesanim reljefom polulika titulara crkve. Uz crkvu je bila ku?a bratov?tine sve?evih ?tivatelja koju je za svoj boravak unajmila kneginja ?irovska Mande Budri?i? pobjegav?i na otok pred Turcima 1493. godine. Godinu kasnije zasnovala je samostan tre?oretkinja sv. Frane, a umrla je 1532. godine. U crkvi se nalazi drveno raspelo iz 1430-ih , oltarna pala u tehnici ulja na platnu na ju?nom oltaru s prikazom sv. Joakima i Ane (17. st.), slika sv. Filomene (19. st.), slika s vjernim panoramskim prikazom grada nad kojim lebde Gospa i sv. Kristofor (17. st.), slika Kristovog skidanja s kri?a (17. st.) itd. Pro?elje je renesansno, a na zidu iznad ulaza u samostan nalazi se kasnobarokni grb biskupa iz obitelji Spalatin. U ovoj crkvi je sahranjen barski nadbiskup i primas Srbije Marin Bizzi rodom s Raba, ^[4] a porijeklom iz Arbanije. ^[5]

Samostan benediktinki sv. Andrije nalazi se oko 50 m zapadnije od katedralnog zvonika, a utemeljen je tijekom 11. st. Prvi put se izrijekom spominje 1208. godine. Bogato ukra?eni kapiteli su iz vremena nastanka crkve. Sa?uvan je natpis s imenom sve?enika graditelja Madija palegrafskih osobina iz istog vremena. Natpis ugrađen u vanjsko lice ju?nog zida zvonika u razini prvog kata iz 1181. navodi graditelja arhiđakona Kuzmu u vrijeme biskupa Andrije i opatice Ivane. Goti?ko zvono na posljednjem katu zvonika rad je mleta?kog ljeva?a Vendramina iz 1396. godine. U 15. st. nastao je oslikani i pozla?eni inicijal R s prikazom svetog Andrije s povelje na pergameni. U pregrađenoj sjevernoj apsidi crkve je drveno i obojeno renesansno raspelo. Iz 16. st. je kretsko-mleta?ki rad Oplakivanje Krista u temperi na dasci i kretsko-bizantska ikona Bogorodice s Kristom u naru?ju koju je u samostan godine 1530. prilikom svog zaređenja donijela rapska plemkinja Luchina de Dominis. Srebrni i pozla?eni okvir ikone je iz 18. st. Bogato ukra?eni glavni oltar je barokni rad iz 1765. godine. Poliptih Bartolomea Vivarinija iz 1485. sastojao se od u temperi naslikanih brojnih sveta?kih likova između kojih se u sredi?tu isticao u punoj plastici vje?to modeliran lik Bogorodice s djetetom u krilu. Prodan je u Ameriku krajem 19. st. i ?uva se u Galeriji umjetnina ( Museum of Fine Arts ) u Bostonu .

Crkva svete Justine sagrađena je kao crkva benediktinskog samostana rapskih pu?anki 1574. godine u jednostavnim kasnorenesansnim oblicima. Prostrana je građevina pravokutnog tlocrta s neznatno navi?enim sveti?tem na isto?noj i pjevali?tem na zapadnoj strani. Crkveni pod je za oko 1.5 m vi?i od razine Gornje ulice i Trga slobode. Na ju?noj strani sveti?ta je manja sakristija kvadratne osnove. Samostanske zgrade na zapadnoj strani bijahu prislonjene uz lice crkve koja tako nikada nije imala pro?elja, ali su uni?tene gradnjom vile Antoniete po?etkom 20. st. Glavni oltar vrijedan je drvorezbarski rad s po?etka 17. st. Oltarnu palu u tehnici ulje na platnu s prikazom sv. Justine i likova vezanih uz Bitku kod Lepanta naslikao je flamanski slikar Baldasare d'Anna. Na vrhu oltara pod Kristovim likom nalazi se grb obitelji Benedeti. Pred samim oltarnim atependijem je nadgrobna plo?a donatora oltara i oltarne slike Zuana Battiste Benedetia iz 1644. godine. Na ju?nom oltaru je slika smrti sv. Josipa. U zbirci umjetnina ?uva se kasnobarokno bjelokosno raspelo. Kapitel nad stupom nosa?em baroknog pjevali?ta sa stiliziranim palminim listovima se?e u drugu polovinu 11. st., vjerojatno sa?uvan od ranokr??anske bazilike sv. Tome. U crkvi se ?uva i evanđelistar pisan beneventanskim pismom na pergameni također iz 11. st., a u inicijalu je naslikan lik sv. Petra. Bakrene i pozla?ene plo?ice s likovima apostola u tehnici dubenog emajla ( champelve ) izrađene su u sjevernonjema?kim radionicama tijekom druge polovine 12. st. Iz istog stolje?a su i relikvijar u obliku ?krinjice za glavu sv. Kristofora od pozla?enog srebrnog lima na drvenoj osnovi te zlatarski prikaz ?uda sa strelicama sve?evog martirija i smrti odrubljivanjem glave. Poliptih prenesen iz poru?ene Crkve sv. Ivana Evanđelista izradio je Paolo Veneziano u drugoj polovini 14. st., a sadr?i prikaz raspe?a u sredi?tu, lijevo likove sv. Kristofora, sv. Tekle i nepoznatog sveca, te desno likove sv. Stratonicusa, biskupa Ermolausa i sv. Mateja. Iz 15. st. je vi?ebojni pozla?eni reljef od terakote s prikazom Bogorodice s Kristom u krilu, a iz 16. st. prikaz Mrtvog Krista obojenim drvom te Bogorodice s Kristom u krilu i s anđelima u tehnici tempere na drvu, rad ?panjolskog slikara Zuana Buscheta. Mleta?ko barokno zlatarstvo iznjedrilo je u 18. st. pastoral od iskucanog srebrnog lima rapskog biskupa s prikazom sv. Kristofora.

Crkva svetog Kri?a sagrađena je u 16. i 17. st. na mjestu istoimene crkvice i hospicija iz 13. st. Na vrhu je zvonik na preslicu s dvama zvonima. Crkva je uglavnom izvan funkcije te se u njoj odr?avaju koncerti Rapskih glazbenih ve?eri. Strop u sveti?tu izveli su 1798. bra?a Giacomo i Clemente Sommazzi, ?tukateri iz Ticina. Sredi?nja kompozicija prikazuje Boga Oca s golubicom sv. Duha, a u ovalima kutova stropa su gotovo na impresionisti?ki na?in modelirani prikazi uz Muke Kristove. Giovanni Scajari izradio je donji dio oltarne pale portante s Bogorodicom i Kristom u krilu između svetih Kristofora, Vincenca Fereri, Jeronima, Ante Padovanskog, Alojzija Gonzage i Ivana Evanđelista.

Crkva i samostan svetog Ivana Evanđelista prvi put se spominju potkraj 12. st. Benediktinke ga napu?taju u drugoj polovini 13. st., a rapski biskup i kroni?ar Grgur Hermolais predaje ga godine 1278. franjevcima. U podjeli ovog reda sredinom 15. st. samostan ostaje u posjedu franjevaca konventualaca, a do tada je bio sredi?tem kvarnerske franjeva?ke kustorije. Konventualci najzad napu?taju samostan 1783. godine ?ime se taj red na Rabu gasi. Ukinu?em rapske biskupije 1820-ih napu?taju ga i biskupi i od tada propada. Crkveni inventar prenesen je u druge rapske crkve. 1920-ih zapadni dio samostanskih zgrada posve je poru?en i na njihovom mjestu rabe?i građevinski materijal preostalog dijela samostana i crkve svoj ljetnikovac je izgradio ban Savske banovine Perovi?. U konzervatorskim radovima od 1991. do 1995. obnovljen je zvonik i sa?uvani dijelovi crkve. Nađeni su okrnjeni ranokr??anski mozaici, kapiteli, kameni relikvijari itd. Deambulatorij (ophod oko oltara) iz 11. st. jedini je u Hrvatskoj. Sastoji se od sedam stupova (od kojih je jedan poligonalan i rabljen kao spolij) međusobno spojenih ?estorima polukru?nim lukovima. Sedam lukova vezuje stupove s unutarnjim licem apside oslanjaju?i se na plitke i jednostavno koso rezane imposte koji imaju jastu?asto zaobljene stranice. Deambulatorij su natkrivali ba?vasti svodovi. Iz druge polovine 11. st. je natpis s nadvratnika s imenima majstora Munda i Radavita. Zvonik iz 1181. obnovljen je i slu?i kao promatra?nica za poglede na grad i morsku pu?inu.

Crkva svetog Kristofora nekada je bila sjedi?te bratov?tine sveca za?titnika grada Raba. Obnovljena je krajem 1970-ih i u njoj se danas nalazi gradski lapidarij. Građena je u 15. st., na ?to upu?uje kru?ni prostor koso rezanih stranica iznad portala u zabatu. Crkva je jednobrodna pravokutne osnove bez posebno istaknuta sveti?ta, a na pro?elju se nalazi jednostavan pravokutni portal s nadvratnikom u ?ijem je sredi?tu reljefno istaknuti latinski kri?. Grb obitelji Nimira s udru?enim heraldi?nim znakovima papinske obitelji Picolomini ugrađen je u crkvu. Također se ?uvaju sarkofag s ranokr??anskim kri?em i stupi? oltarne ograde s predromani?kim ukrasom 9. ? 10. st.

Crkva svetog Ante Padovanskog sagrađena je na zapadnoj strani grada 1678. godine. Jednostavna je jednobrodna građevina pravokutnoga tlocrta bez izdvojenog sveti?ta. Oltarna pala u tehnici ulja na platnu sadr?i prikaz Bogorodice s Kristom u krilu, sv. Ante Padovanskog i sv. Franje Asi?kog. U lijevom donjem kutu smje?ten je portret donatora Francesca Brazze, pokopanog u crkvi iste godine kad je sagrađena. Iz 1660-ih je antependij oltara s prikazom Bogorodice s djetetom i cvjetnih motiva u mramornoj vi?ebojnoj i sedefnoj intarziji i inkrustraciji.

Crkva svete Katarine smje?tena u blizini gradskih bedema na sjevernoj strani gotovo u vrhu poluotoka na kojem je smje?ten grad nije vi?e u funkciji. U pitanju je jednobrodna pravokutna građevina s velikom polukru?nom apsidom na isto?noj strani. Pretpostavlja se da je nastala krajem 12.ili po?etkom 13. st.

Kapele svetog Ivana (nekad mrtva?nica) i svetog Roka te ostaci crkvice posve?ene sv. Vidu nalazile su se između katedrale i pripadaju?eg joj zvonika. Glava boga Jupitera koja je bila uklesana nad prozorom kapele sv. Ivana vrijedan je kiparski rad rimske skulpture iz 3. st. Kapela vjerojatno sagrađena u 15. poru?ena je po?etkom 20. st., a Jupiterova glava prodana je u Beograd gdje se i danas nalazi u Narodnom muzeju. U 17. st. sezala je kapela sv. Roka na ?ijem je mjestu danas stambena novogradnja, a inventar je izgubljen. Zacijelo joj je pripadao drveni polikromirani kip sv. Roka baroknih osobina koji se danas ?uva u katedrali. Na zapadno lice zvonika oslanjala se nekada kasnoromani?ka i ranogoti?ka sakralna građevina od koje su sa?uvani tragovi zabata i sjeverni zid s fragmentima romani?kog portala i s trima zazidanim ranogoti?kim monoforama (crkvica sv. Vida).

Dana?nja Crkva svetog Nikole spominje se s drugim titularom (sv. Duhom) jo? u 14. st. i bila je vezana uz gradski fontik koji joj je bio u neposrednoj blizini. Bila je sjedi?te bratov?tine rapskih pomoraca . S ju?ne strane crkvi po?etkom 16. st. sagrađene su gradske lo?e na ?ijem je mjestu do tada bio svojevrsni trg . Tim je trgom s isto?ne strane dominiralo upravo pro?elje ove crkve koja je bila okupljali?te gradskih vije?nika. U njoj su se obna?ali javni bilje?ni?ki poslovi. Građevina je pravokutnoga izdu?enog tlocrta i danas slu?i kao izlo?beni prostor.

Crkva svetog Frane na groblju nalazi se izvan gradskih zidina, a sagrađena je pored starijeg samostana 1490. godine. Samostan je napu?ten u 19., a poru?en u 20. st. kad se na njegovu mjestu organizira novo gradsko groblje. Crkva je mala redovni?ka jednobrodna građevina pravokutnoga tlocrta s kvadratnom apsidom. Brod i apsida presvođeni su slomljenim, goti?kim ba?vastim svodom. Na zabatu su tri polukru?no u?lijebljene ?koljke. Na groblju su grbovi rapskih plemi?kih obitelji Hermolais, Nimira, Scaffa, Cernotta, Zudenigo, Dominis, Galzigna, ?egota itd. Zna?ajnije su tri nadgrobne plo?e. Jedna je fra Matije Bo?njaka, gvardijana samostana tre?oredaca sv. Frane u Komr?aru. Godina smrti 1525. uklesana je u plo?u glagoljicom . Petar Trogiranin izradio je 1515. nadgrobnu plo?u ?panjolskog slikara Juana Boscheta. Reljefni prikaz svekolikog onodobnog alata zanatlija krasi nadgrobnu plo?u senjskog kalafata Mrgani?a iz 1558. godine.