Quito

Quito ; San Francisco de Quito
	Panorama Quita s Pichinchom u pozadini Panorama Quita s Pichinchom u pozadini
; Zastava	; Grb
	Nadimak: Luz de America ("Svjetlost u Americi") ; La carita de Dios ("Bo?je lice")
	Koordinate : 0°15′S 78°35.24′W / 0.250°S 78.58733°W
Dr?ava	Ekvador
Pokrajina	Pichincha
Osnutak	6. prosinca 1534.
Osniva?	Sebastian de Benalcazar
	Vlast
- Gradona?elnik	Pabel Munoz
	Povr?ina
- Ukupna	352 km²
Visina	2.850 m
	Stanovni?tvo (2019)
- Grad	1.978.376
- Gusto?a	4.599,84/km²
- Metropolitansko podru?je	2.700.000
Vremenska zona	UTC-5 ( UTC-5 )
- Ljeto ( DST )	UTC-5 ( UTC-5 )
Po?tanski broj	1701
Pozivni broj	593 2
UNESCO -ova svjetska ba?tina	Grad Quito
Godina uvr?tenja	1978.
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iv
Ugro?enost	-
Poveznica	UNESCO
	Slu?bena stranica www.quito.gob.ec
Zemljovid
	Quito

Quito ( ke?uanski : Qui-To , ?to zna?i "mjesto u sredi?tu svijeta") je glavni grad Ekvadora i pokrajine Pichincha , te politi?ko, kulturno i financijsko sredi?te dr?ave.

Osnovali su ga ?panjolci 1534. godine na mjestu starijeg Inka naselja Inga . Stara gradska jezgra izgrađena je u kolonijalnom stilu zbog koje je Quito (istovremeno s Krakovom u Poljskoj - Popis mjesta svjetske ba?tine u Europi ) bio prvi grad koji je upisan na UNESCO -ov popis mjesta svjetske ba?tine u Amerikama jo? 1978. godine ^[1] kao "najmanje izmijenjen ?panjolski kolonijalni grad iz 16. stolje?a u Novom svijetu ".

Zemljopisne odlike [ uredi | uredi kod ]

Quito se nalazi 25 kilometara ju?no od ekvatora , u malenoj dolini rijeke Guayllabamba u zapadnim Andama , na nadmorskoj visini od 2.850 metara, ?to ga ?ini drugim najvi?im glavnim gradom na svijetu. On je drugi po veli?ini grad u Ekvadoru, poslije Guayaquila . Spomenik koji ozna?ava ekvator lokalni stanovnici zovu ?sredi?te zemlje“ ( la mitad del mundo ). Moderne ?etvrti se ?ire na isto?nim obroncima stratovulkana Pichincha (visine 4.794 m) koji je posljednji put erumpirao 1999. godine.

Zahvaljuju?i nadmorskoj visini i polo?aju, klima u Quitu je umjerena do hladna, uglavnom konstantna tijekom cijele godine, s najvi?om temperaturom od 21º Celzijusa. U Quitu postoje samo dva godi?nja doba, ljeto (suho razdoblje) i zima (ki?no razdoblje).

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Arheolo?ki nalazi su potvrdili kako je ovo podru?je bilo naseljeno jo? oko 900. pr. Kr. Jo? tada je imalo veliku va?nost zbog strate?kog polo?aja ra?kr??a nekoliko trgova?kih putova i mjesto intenzivne trgovine.

Ime grada je izvedeno od naroda Quitu koji su naseljavali ovo podru?je mnogo prije ?panjolskog osvajanja. God. 1533., Sebastian Benalcazar je mirno osvojio svoj rodni grad koji je do tada bio prijestolnicom naroda Sejrisa i Inka , te je 1541. godine postao i prijestolnicom ?panjolske kolonije. San Francisco de Quito je ostao glavni grad pokrajine ili predsjedni?tva Quito do kraja ?panjolske kolonijalne vladavine.

Franjeva?ki red se prvi uspostavio u Quitu i odmah po?eo graditi samostan koji je postao sredi?te obrazovanja i umjetnosti sa svojom ?kolom slikarstva i kiparstva. Uslijedili su augustinci , dominikanci i isusovci koji su svojim samostanima naknadno oblikovli izgled grada u baroknom stilu.

God. 1822. general Antonio Jose de Sucre je u Quitu prolasio neovisnost Ekvadora i grad je postao politi?ko i gospodarsko sredi?te sve do 20. stolje?a.

Grad je pretrpio vi?e potresa od kojih je najve?a ?teta nastala 1797., 1859. i 1917. godine.

Znamenitosti [ uredi | uredi kod ]

Quito je izgrađen na neravnom terenu prosje?enom s dva duboka klanca ( quebradas ), od kojih je jedan gotovo u potpunosti premo?ten kako bi se sa?uvala pravilna mre?a ulica i koristi se kao jarak koji vodi vi?ak vode s ulica sve do doline Tumbaco . U gradu se nalazi 57 crkava. ^[2]

Usprkos razaraju?em potresu iz 1917. godine, Quito je najo?uvanije i najmanje izmijenjeno povijesno sredi?te Latinske Amerike. Samostani sv. Franje ( San Francisco) i sv. Dominika ( Santo Domingo ), te crkva i isusova?ki kolegij La Compania , svojim rasko?nim interijerima su ?isti primjer tzv. " Barokne ?kole Quita" koja je spoj ?panjolske , talijanske , maurske i flamanske umjetnosti s indijanskim domoroda?kim utjecajima.

Na sjeveru Quita se nalazi park Ejido u novom gradu (Mariscal) gdje se nalazi i Nacionalni muzej, Ekvadorska banka i brojni restorani, a odakle vodi put na sjever do Međunarodne zra?ne luke Mariscal Sucre .

Od 2005. godine, zapadno od grada nalazi se i ?i?ara s gondolama koja vodi do Teleferiqa , jednog od vrhova Pichincha visine 4100 m. Odatle posjetitelji imaju jedinstven pogled na grad i cijelu dolinu.

Predsjedni?ka pala?a ( Palacio de Carondelet )
Crkva sv. Franje
Crkva sv. Dominika
Pro?elje isusova?ke crkve La Compania
Pro?elje isusova?ke crkve La Compania
Panorama Quita

Gradovi prijatelji [ uredi | uredi kod ]

Grad Quito je zbratimljen sa sljede?im gradovima:

Park Arbolito u Quitu

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Logotip Zajedni?kog poslu?itelja

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Quito

↑ Grad Quito na slu?benim stranicama UNESCO-a ( engl. ) Preuzeto 18. sije?nja 2012.
↑ Artur Lundkvist-Vulkanski kontinent: put kroz Ju?nu Ameriku, Novinarsko izdava?ko poduze?e, Zagreb 1960., str. 93.

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Informacije o gradu Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 28. prosinca 2011. ( Wayback Machine ) ( njem. )
Slu?bena stranica grada Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 26. svibnja 2006. ( Wayback Machine ) ( ?p. )

[1] Grad Quito na slu?benim stranicama UNESCO-a ( engl. ) Preuzeto 18. sije?nja 2012.

[2] Artur Lundkvist-Vulkanski kontinent: put kroz Ju?nu Ameriku, Novinarsko izdava?ko poduze?e, Zagreb 1960., str. 93.

[1]

[2]