Peter Handke
Peter Handke
(*
6. prosinca
1942.
u
Griffenu
) - austrijski
knji?evnik
i
prevoditelj
.
Njegova majka Maria Handke, rođena Sivec (1920-1971) bila je Slovenka iz Koru?ke. Otac je bio bankovni ?inovnik Erich Schonemann koji je bio stacioniran kao njema?ki vojnik u
Koru?koj
. Schonemann je bio u braku, te se Maria prije Hadkeovog rođenja udala u Berlinu za Adolfa Brunu Handkea († 1988), njegovog kasnijeg
o?uha
.
Nakon ?to je prve tri godine ?ivota proveo u
Isto?nom Berlinu
, obitelj se doselila u Griffen (
slovenski
:
Grebinj
) u
austrijskom dijelu Koru?ke
, gdje je ?ivjela maj?ina obitelj. Handkeovi odnosi s o?uhom su postojali sve lo?iji, te je Petar Handke mo?da zbog toga po?eo prezirati domovinu svojega oca o?uha, te zavolio ono ?to je smatrao domovinom svoje majke -
Jugoslaviju
. Ta je ljubav obuhva?ala Sloveniju, kao stvarnu mati?nu zemlju Slovenaca, dakle naroda kojemu je pripadala Handkeova majka; međutim je 1991. godine nakon izlaska Slovenije iz SFRJ Handke po?eo prezirati i Sloveniju, prenijev?i stanovite domoljubne identifikacije na ono ?to je smatrao nastavkom Jugoslavije - Srbiju.
[1]
Prvo objavljeno knji?evno djelo je publikacija
Fackel
(baklja) u izdanju katoli?ke ?kole za dje?ake u
Tanzenbergu
. Za vrijeme studija u
Grazu
pridru?uje se knji?evnoj grupi
Forum Gradski park
(
Forum Stadtpark
) i objavljuje u magazinu
Manuskripte
. Nakon objave njegovog prvog romana "Str?ljeni" (
Die Hornissen
) u ljeto
1956.
, napu?ta studije da bi se potpuno posvetio pisanju.
Najpoznatije Handkeovo djelo je
Golmanov strah od jedanesterca
koje je kasnije preradio u scenarij za zapa?eni istoimeni film
Wima Wendersa
.
2019.
godine osvojio je
Nobelovu nagradu za knji?evnost
.
[2]
Handkeovo zalaganje za Srbiju
[
uredi
|
uredi kod
]
Kraj predstave Petera Handkea, Golmanov strah od jedanaesterca,
Srpsko narodno kazali?te
,
Novi Sad
, 21. travnja 2022.
1996. godine, nakon nakon objavljivanja knjige
"Eine winterliche Reise zu den Flussen Donau, Save, Morawa und Drina oder Gerechtigkeit fur Serbien"
("
zimsko putovanje rijekama... ili pravda za Srbiju
") dolazi u
medijima
do ?estokih
kontroverzi
koje traju i dalje sve do danas. Kriti?ari ga optu?uju za trivijalizaciju srpskih
ratnih zlo?ina
,
[3]
dok Handke navodi da rabi sofisticiraniji izbor rije?i za prikaz događanja nego ?to se po njemu događalo op?enito u tisku. U o?ujku 2004. Handke potpisuje zajedno s kanadskim piscom
Robertom Dicksonom
apel koji poziva na obranu
Slobodana Milo?evi?a
. Jedan od daljnjih potpisnika bio je i budu?i britanski nobelovac
Harold Pinter
.
[4]
Iste godine je posjetio Milo?evi?a u zatvoru u Haagu. Godine 2005. pozvan je od kao svjedok Milo?evi?eve obrane. Handke je odbio i malo kasnije objavio
esej
naziva
Die Tablas und Daimiel
. Dana 18. o?ujka 2006. Handke se pojavio na pokopu Slobodana Milo?evi?a i nastupio kao govornik. Tom prigodom kratko progovorio kako je Svijet bio nepravedan prema Srbiji i prema Slobodanu Milo?evi?u, te da on (Handke) je do?ao na Milo?evi?ev pogreb jer ima potrebu biti "blizak Jugoslaviji, blizak Srbiji, blizak Slobodanu Milo?evi?u".
[5]
Sociolog Keith Doubt opisuje da Handke u svojem zalaganju za srpsku stvar koristi
postmodernisti?ke
metode da izbjegne suo?avanje s istinom - bez prave odgovornosti i ne daju?i adekvatno priznanje vlastite prosrpske pristranosti.
[6]
Predsjednik Republike Srbije
Tomislav Nikoli?
odlikovao je Handkea 2013. Zlatnom medaljom za izuzetne doprinose u javnim i kulturnim delatnostima.
[7]
Zbog dugogodi?njeg zalaganja za Srbiju, progla?en je Handke 2015. godine i po?asnim građaninom Beograda, koje je priznanje Handke primio sa zadovoljstvom, posjetiv?i i tom prigodom predsjednika R Srbije Tomislava Nikoli?a, uz obostrano tople rije?i.
[8]