Grb katoli?kog Patrijarha
Patrijarh
(od
starogr?kog
: πατ?ρ ?ρχων,
pater archon
, ?poglavar”, doslovno:
otac-vođa
) visoka je crkvena titula koju nose
biskupi
nekih
kr??anskih
Crkava koje prihva?aju
apostolsko
naslijeđe, posebno u
Pravoslavnoj
i
Katoli?koj crkvi
.
Ured,
Dijeceza
i grupa
biskupija
pod vla??u patrijarha zove se
Patrijarhija
.
Patrijarsi kr??anskih crkava
[
uredi
|
uredi kod
]
Patrijarh Bartolomej ?
Carigradski ekumenski Patrijarh
U
Pravoslavnim
i
Isto?nim pravoslavnim Crkvama
titula patrijarh ujedno ozna?ava poglavara
autokefalne Crkve
, dakle Crkve koja ima vlastitog poglavara.
Među pravoslavnim patrijarsima
Carigradski
Ekumenski Patrijarh
ima po tradiciji posebno mjesto, ?to se ogleda i u njegovom nazivu
Ekumenski Patrijarh
dakle ?patrijarh zajednice” (
gr?ki
:
oikomene
, ??ivjeti zajedno”).
Tako postoje patrijarsi crkava koje su u zajedni?tvu s
Kostantinopolisom
:
Ali isto tako postoje i patrijarsi crkava koje nisu su zajedni?tvu s
Konstatinopolisom
:
Gregorij III. Laham
, melkitski patrijarh Antiohije
Kod
katolika
patrijarh je podlo?an
papi
kao
biskupu
Rima
i kao
Kristovu
namjesniku
a i kao poglavaru
kongregacije
. Od crkava koje priznaju
papin
primat, i dijele zajedni?tvo s Rimom, Katoli?ka crkva priznaje niz
kr??anskih
crkava s vlastitim
liturgijskim
obredima i po?tuje njihovu autonomnost (sui iuris), kao i to da imaju vlastitog patrijarha.
Papa
Benedikt XVI.
prestao je koristiti naslov
Patrijarh Zapada
, no unutar
katoli?ke Crkve
jo? uvijek postoje patrijarsi, ?ija je titula danas samo po?asna i nema nikakvo drugo zna?enje.
Patrijarh (kr??anstvo)
|
Ovo Je ?lanak S Pretjeranom Koli?inom Velikih Po?etnih Slova.
?lanak treba ispraviti u skladu s
preporukama
.
Treba biti:
"Ovo je ?lanak s pretjeranom koli?inom velikih po?etnih slova."
|
Tako imamo:
Grb katoli?kog patrijarha je isti kao
kardinalski
, ima petnaest ?vorova sa svake strane, a razlikuje se od kardinalskog po zelenoj boji umjesto crvene.
Papa Franjo je u sklopu vatikanskog godi?njaka 2024. godine ponovno po?eo upotrebljavati titulu ?patrijarh Zapada” kao titulu koju sam papa obna?a. To predstavlja zna?ajnu promjenu u odnosu na udaljavanje od te titule Franjinog prethodnika
Benedikta XVI
. Vatikan jo? nije dao konkretno obja?njenje za?to se pojam "patrijarh Zapada" vra?a u upotrebu, ali nagađa se da je to mali iskorak prema dugotrajnom ujedinjenju Katoli?ke Crkve i Pravoslavnih Crkava.
[1]
Povijest patrijarhalne funkcije
[
uredi
|
uredi kod
]
Prva uporaba pojma patrijarh, zabilje?ena je u
4. st.
u pismu
bizantskog
cara
Teodozija II.
upu?enom
papi
Lavu I.
u kojem ga on naziva
Patrijarh Zapada
. Ali u tom vremenu je to samo po?asna titula, koja se mo?e dati svakom biskupu.
sv. Grgur Nazijanski
ka?e, "vi?i biskupi, odnosno patrijarsi".
Postupno na prijelazu iz
8. st.
u
9. stolje?a
? patrijarh postaje i slu?beni naziv, koristi se za ozna?avanje razine hijerarhije, da se radi o glavnom biskupu koji predsjedava
mitropolitima
, i podlije?e samo prvom patrijarhu u Rimu.
Isprva su priznavana samo tri patrijarha:
Rimski
,
Aleksandrijski
i
Antiohijski
. Rimski kao nasljednik
Svetog Petra
imao je prvo mjesto, on ne samo da je bio
biskup
, nego i
mitropolit
primas
i patrijarh.
Prije
Prvog nicejskog sabora
(
325.
) dvije isto?ne biskupije;
Aleksandrija
i
Antiohija
, imale su patrijarhalne ovlasti upravljaju?i ogromnim teritorijem. Biskup Aleksandrije postao je glavar svih
mitropolija
i biskupija
Egipta
, biskup Antiohije imao je sli?nu ulogu u
Siriji
koja se ?irila na
Malu Aziju
,
Gr?ku
i ostatak Istoka.
Kada su hodo?asnici po?eli masovnije pohoditi sveti grad
Jeruzalem
, polo?aj
biskupa
Jeruzalema, po?eo se dr?ati zna?ajnim, od slu?benog (a on je bio sufraganski pomo?ni biskup
Cezareje
).
Prvi nicejski sabor
dodijelio je biskupiji Jeruzalem samo po?asni primat, ne diraju?i u prava
metropolita
Cezareje. Jeruzalemska biskupija je kona?no uspjela (
420.
?
458.
), nakon mnogih polemika, ishoditi promjenu po?asnog naslova patrijarha za stvarna prava, kad je
Kalcedonski sabor
(
451.
) izdvojio teritorij
Palestine
i
Arabiju
(
Sinaj
) iz Antiohije i osnovao Patrijar?iju Jeruzalem.
Najve?a novina, koja je napravila puno prijepora, bilo je uzdizanje
Konstatinopolisa
na razinu Patrijarhije.
Nakon ?to je
car
Konstantin Veliki
proglasio
Byzantium
Novim Rimom
, njegov biskup, dotad skromni sufragantski biskup
Herakleje
, mislio da ?e biti na drugom mjestu, ako ne i jednak rimskom biskupu.
Stolje?ima su pape bio protiv tih ambicija, ne toliko da brane svoj
primat
, ve? da o?uvaju izvorni crkveni poredak.
Prvi carigradski sabor
odr?an
381.
zaklju?io je "da ?e
Patrijarh Konstatinopolisa
imati ?ast prvenstva, nakon Biskupa Rima, jer je
Kostantinopolis
postao Novi Rim".
Pape
;
Damaz I.
(nije ni pozvan na sabor) i
Grgur Veliki
odbili su potvrditi taj
kanon
.
Ipak je ugled
Kostantinopolisa
rastao uz pomo? cara.
Kalcedonski sabor
potvrdio je Konstantinopolis kao sjedi?te patrijarha koji je nadle?an za
Malu Aziju
i
Trakiju
, i potvrdio njegovo drugo mjesto uz Rim.
Papa
Lav I.
(
440.
?
461.
) odbio je priznati taj
kanon
, koji je odobren bez njegovih predstavnika.
?etvrti lateranski sabor
(
1215.
) potvrdio je drugo mjesto
Latinskog Patrijarhata Kostantinopolisa
. Nakon toga
Sabor u Firenci
1439.
potvrdio je taj polo?aj Patrijarha Kostantinopolisa i dodijelio ga gr?koj crkvi.