Izdava? pokazuje otisak knjige engleskom kralju i kraljici
Nakladni?tvo
(
izdava?tvo
) je djelatnost kojom pisano ili snimljeno djelo postaje dostupno
javnosti
, a uklju?uje pribavljanje i odabir
rukopisa
, uređivanje,
grafi?ko-likovno
oblikovanje, organizaciju tiskanja ili drugog oblika proizvodnje, promid?benu djelatnost te raspa?avanje.
[1]
U povijesti su te poslove obavljali
autori
, tiskari i knji?ari, pa se do kraja
20. stolje?a
razvoj nakladni?tva mo?e pratiti i pod pojmovima
tiskarstvo
i
knji?arstvo
.
[1]
Nakladni?ki proizvodi tradicionalnoga nakladni?tva tiskane su
knjige
(neperiodi?ne publikacije koje bez korica imaju najmanje 49 stranica, a objavljene su u određenoj zemlji i dostupne javnosti),
bro?ure
(neperiodi?ne
publikacije
koje bez omota imaju najmanje pet, a najvi?e 48 stranica), serijske publikacije (
novine
, novinsko i revijalno nakladni?tvo),
zemljovidi
i
muzikalije
. Od
1970-ih
pojavljuje se
audiovizualna građa
, koja se koristi s pomo?u elektronskih pomagala, a od
1990-ih
razvija se
elektroni?ko nakladni?tvo
. Elektroni?ki ?asopisi, a poslije i knjige, objavljuju se prvo u materijalnom obliku na
disketama
,
CD-ROM-u
, a ubrzo zatim i na
internetu
(mre?na izdanja). Elektroni?ka je knjiga jedna ili vi?e ra?unalnih datoteka omeđena sadr?aja, koje su dostupne javnosti na mre?i (mre?na knjiga) ili u materijalnom obliku (CD-ROM, DVD i sl.). Uz
tekst
mo?e donositi sliku i zvuk kao i veze sa srodnim mre?nim stranicama te program za izmjene i dopune.
Nakladnik je
fizi?ka osoba
ili
korporativno tijelo
(organizacija) koja ima pravo umno?avanja i raspa?avanja djela te snosi financijsku i pravnu odgovornost. U elektronskom nakladni?tvu ?esto se, u tom smislu, govori o proizvođa?u. Nakladni?kim ugovorom autor ili drugi nositelj
autorskoga prava
na autorsko djelo prenosi pravo umno?avanja i stavljanja u
promet
(pravo izdavanja) djela na nakladnika, koji se obvezuje da djelo izda o svom tro?ku.
Nakladni?ke ku?e mogu biti
op?e
ili
specijalizirane
, ovisno o stru?nome podru?ju ili o vrsti proizvoda koje objavljuju. Mogu se specijalizirati za izdavanje
knjiga za djecu i mlade?
,
zvu?nih knjiga
, zemljovida i dr. Posebnu skupinu ?ine nakladnici stru?nih i
znanstvenih
knjiga. Poznati su nakladnici u podru?ju
prirodnih znanosti
,
tehnike
i
medicine
udru?eni u International Group of Scientific, Technical and Medical Publishers (STM). Krajem
20. stolje?a
u?estalo je spajanje vi?e nakladni?kih ku?a (?esto s produkcijom istog ili sli?noga tematskog podru?ja) u jednu
korporaciju
s ve?om ili manjom samostalno??u nakladnika (npr.
Thomson Gale
okuplja tridesetak nakladnika). Nakladnici nota u?lanjuju se u jedinstveni identifikacijski sustav ISMN (
International Standard Music Number
) od
1994.
, podatci o njima dostupni su u svjetskom imeniku (
Music Publishers’ International ISMN Directory
). Nakladnici knjiga u?lanjuju se u jedinstveni identifikacijski sustav
ISBN
, a
podatci
o njima dostupni su u svjetskom imeniku nakladnika (
Publishers’ International ISBN Directory
). Na međunarodnoh razini nakladnici se udru?uju u svjetsku udrugu
International Publishers’ Association
(IPA).
Prvi po imenu poznat
rimski
nakladnik,
Tit Pomponije Atik
, izdavao je
Ciceronova
djela, poznata su zatim bra?a
Sosiji
, izdava?i
Horacijevih
pjesama, i
Trifon
, koji je potkraj
1. stolje?a
izdao Marcijalove epigrame. U helenisti?ko doba je bila razvijena knji?arska mre?a, poznatija su se djela izdavala u nakladi od 500 primjeraka, a naj?itanija i u 1000 primjeraka (
Plinije Mlađi
). U
15. stolje?e
?ire se lai?ki
skriptoriji
, koji su djelovali kao prava
poduze?a
. Tip nakladnika kakvog Europa nije poznavala od
anti?kog doba
javio se i prije izuma
tiskarskoga stroja
, npr. nakladnik i knji?ar
Lauber iz Hagenaua
(do
1467.
). Sli?no je bilo u
Francuskoj
,
Engleskoj
, posebice u
Italiji
, gdje se vi?e nego drugdje razvilo nakladni?tvo i knji?arstvo u
Firenci
(
Ulica knji?ara
). Presudnu ulogu u razvoju nakladni?tva odigrao je J. Gutenberg (oko 1397. ? 1468.). U prvim desetlje?ima tiskanja knjiga
tiskar
je ujedno i nakladnik i knji?ar. Najpoznatiji su tiskari i knji?ari u Europi toga doba A. Koberger (oko 1440. ? 1513.) iz
Nurnberga
, koji je objavio 236 izdanja, i A. Manuzio (oko 1450. ? 1515.), koji je izdavao klasi?ne gr?ke pisce. Njegov tipografski znak, sidro s dupinom, postao je znak kvalitete u Europi. U
16. stolje?u
zapo?elo je razgrani?enje nakladni?tva od tiskarstva, kada sam tiskar uspostavlja
"musaeo"
, poslije
"lektorni kabinet"
(
redakciju
), te putem vlastite knji?are ili knji?ara partnera osigurava dostupnost knjige na
tr?i?tu
. Prvim se pravim nakladnikom u Europi smatra
Nijemac
Johann Rynmann
koji nije imao vlastitu tiskaru ve? je davao rukopise tiskati u
Njema?koj
i izvan nje, a do svoje je smrti 1522. objavio 200 knjiga.
U Hrvatskoj je pojava nakladni?tva vezana uz
1694.
, kada je
Hrvatski sabor
predao
"zemaljsku tiskaru"
P. Vitezovi?u Ritteru, koji je tiskao knjige s impresumom
"ex Musaeo meo Graecmonti"
i prodavao ih u vlastitoj knji?ari. Do po?ara (
1706.
) Vitezovi? je objavio oko 50 djela, prete?ito kalendara i kronika. Nakon Vitezovi?a kao izdava?i javljaju se
Isusova?ki kolegij
(
Lexicon latinum
) i I. K. Weitz (
Gazophylacium
, 1740.). Weitzovu knji?aru i tiskaru preuzima Antun Reiner (objavio 3. izd. Cythare octochorde, 1757.). U drugoj polovici
18. stolje?a
pojavio se u Hrvatskoj be?ki tiskar,
"povla?teni dvorski knji?ar s lekturnim kabinetom"
, J. Th. Trattner (1717. ? 1798.), koji je u Vara?dinu i Zagrebu otvorio svoje podru?nice. On je 1794. prodao svoju zagreba?ku tiskaru
biskupu
M. Vrhovcu, kojemu je posao vodio A. Novosel. Istodobno s Trattnerom u Zagrebu je kao nakladnik djelovao i tiskar J. K. Kotsche. Od 1808. u Zagrebu je djelovao F. ?upan (Suppan), tiskar i knji?ar koji je u predilirsko i ilir. doba imao golemu knji?nu produkciju. Uspje?an nakladnik novina i knjiga, a kratkotrajno i knji?ar, bio je
Ljudevit Gaj
. On je 1853. od ?upanova nasljednika, sina Lavoslava, kupio poduze?e, ali ga je ubrzo (
1856.
) prodao L. Hartmanu (
1812.
?
1881.
), kojemu se u poslu 1875. pridru?io Albert Deutsch (
1857.
?
1926.
), a 1880-ih Stjepan Kugli. Iz te ?e nakladne knji?are prvo nastati nakladna knji?ara S. Kugli i A. Deutsch (do 1902.), a zatim (nakladna) veleknji?ara Stjepan Kugli. U razdoblju
hrvatskog narodnoga preporoda
, nakladni?tvo je kao najva?niji dio svojega programa imala
Matica ilirska
(dana?nja
Matica hrvatska
), a zatim i Dru?tvo sv. Jeronima. Od druge pol. XIX. st. najve?i je nakladnik bio JAZU (dana?nja
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
), koji je tada zapo?eo objavljivati nizove Rad, Starine, Građa, Ljetopis, Stari pisci hrvatski te znanstv. zbornike o hrvatskoj
povijesti
,
kulturi
i
umjetnosti
.
U unutra?njosti Hrvatske u
18.
i
19. stolje?u
nezaobilazni su bili nakladni?ko-knji?arski
poduzetnici
(?esto i tiskari): u Osijeku I. M. Divald (
1743.
?
1806.
), u Dubrovniku
Karlo Antonio Occhi
(u. 1787.), naslijedio ga je A. Martecchini (1826. je objavio Gunduli?eva Osmana), u Rijeci
obitelj Karletzky
(od
1779.
do kraja 19. st.), u Zadru je djelovao A. L. Battara (
1768.
?
1817.
), koji je tiskao prve hrvatske knjige; u Karlovcu I. N. Prettner, kod kojega je 1832.
Janko Dra?kovi?
objavio svoju Disertaciju, zatim A. Luk?i? (
1826.
?
1901.
), te u Po?egi
Miroslav Kraljevi?
(
1823.
?
1877.
).
Po?etkom 20. st. sna?noj nakladni?koj djelatnosti Matice hrvatske, Dru?tva sv. Jeronima i JAZU pridru?ilo se
Dru?tvo hrvatskih knji?evnika
(1903.). Osnovano je vi?e nakladnih knji?ara koje su poku?avale slijediti S. Kuglija: đ. Trpinac, Marija i S. Radi?, Jaroslav Merhaut, N. Andri?. Nakon
Prvog svj. rata
pojavili su se i novi nakladnici: Minerva, Binoza, knji?ara Vasi?, ali i mno?tvo manjih.
U razdoblju
1941.
?
1945.
najugledniji su nakladnici, osim Matice hrvatske i Nakladne knji?are S. Kuglija,
Hrvatski izdavala?ki bibliografski zavod
(
HIBZ
), A. Velzek, Suvremena naklada Josipa ?aklovi?a i Belka Josipa i Z. Milkovi?a. Po?etkom
1941.
HIBZ je osnovan kao dr?. poduze?e koje je imalo ≫isklju?ivo pravo≪ izdavati i raspa?avati djela
enciklopedi?koga
,
leksikografskog
i
bibliografskoga
zna?aja na hrvatskom i drugim jezicima. Do
svibnja
1945.
objavio je 132 naslova razli?itih knjiga, od kojih su najpoznatije
Hrvatska enciklopedija
(II?V. sv.), tri knjige enciklopedi?koga zbornika
Znanje i radost
,
Djela hrvatskih knji?evnika
koja je uređivao J. Bene?i? i
Suvremeni hrvatski pisci
koje su zasebno uređivali M. Ujevi? i M. Cerovac, zatim
Pro?lost Dalmacije
G. Novaka i ?asopis
Vijenac
. Komunisti?ka je vlast 1945. ukinula
HIBZ
, od njega je nastao Nakladni zavod Hrvatske, a iz enciklopedi?koga programa 1950.
Jugoslavenski leksikografski zavod
(dana?nji
Leksikografski zavod Miroslav Krle?a
). Nakon
II. svjetskog rata
privatne tvrtke poslovale su do 1948., kada ih je dr?ava nacionalizirala i one su nestale.
Po ruskom uzoru Gosizdata, osnovalo se u Zagrebu 1945. dr?avno tiskarsko i nakladni?ko poduze?e
Nakladni zavod Hrvatske
(NZH). Djelovalo je i vi?e novih poduze?a, od kojih su najvi?e objavljivali
Naprijed i Novo pokoljenje
(kasnije
Mladost
), te
Sloga
(kasnije
Znanje
),
Prosvjeta
i
Stvarnost
. Naprijed je osnovan 1946. pod imenom Kultura Zagreb, kao poduze?e za objavljivanje polit. publicistike. Tom su programu dodana klas. djela svjetske (osobito ruske) knji?evnosti i jugosl. pisaca. Od 1958. nosi ime Naprijed; profilirao se kao nakladnik filozofskih, sociolo?kih, politolo?kih i psihol. djela. Mladost kao nakladnik djeluje od 1951. preimenovanjem izdava?koga poduze?a Novo pokoljenje (1947). Sjedi?te joj je bilo u Zagrebu, Ilica 30, u ku?i S. Kuglija. Godine 1957. spaja se sa Zagreba?kim knji?arskim poduze?em i tako postaje najve?e izdava?ko-knji?arsko poduze?e u Hrvatskoj. U programu prevladava knji?evnost za djecu i mlade?; najpoznatija Biblioteka Vjeverica od 1957. (do 1966. urednik
G. Vitez
) do 1998., kada je objavljena posljednja knjiga, donosi s prekidima sveukupno oko 500 naslova. Ostale biblioteke:
Biblioteka izabranih eseja
,
Sirius
,
Sabrana djela
,
Gama
,
Hrvatski roman
,
Zlatno slovo
,
Jelen
,
Posebna izdanja
. Nakladni?ka djelatnost Mladosti prestaje krajem 1990-ih.
Znanje, nakladni zavod u Zagrebu, osnovan je 1963. spajanjem izdava?koga poduze?a Znanje (prethodnica su mu Sloga i Selja?ka sloga, 1946?57) i Poljoprivrednoga nakladnog zavoda. U po?etku je prete?ito objavljivalo znanstveno-popularnu knjigu i priru?nike (Sveznadar, Knjiga za svaku ?enu, 28 izd.), ne zanemaruju?i ni klasiku. Osobit ugled steklo je bibliotekama HIT (osn. 1969), ITD (osn. 1975), HIT-junior i Stribor.
Stvarnost, izdava?ko poduze?e u Zagrebu, osnovalo je Dru?tvo novinara Hrvatske (prvo izd. objavilo je 1950). Od 1952. do 1962. djelovalo je pod nazivom Novinsko izdava?ko poduze?e (NIP). Uz publicistiku i almanahe, objavljivalo je i znanstv. djela (biblioteka Svijet suvremene stvarnosti), popularnu znanost, priru?nike, ilustrirana izdanja, te doma?u i stranu knji?evnost. Najvi?i domet ostvarilo je 1968. objavljivanjem Biblije (Zagreba?ka Biblija), koju su uredili B. Duda i J. Ka?telan. Prestalo je raditi 1990.
Preustrojem NZH (1950
) nastala su zagreba?ka nakladni?ka poduze?a Zora, ?kolska knjiga, Tehni?ka knjiga, Globus, a kao nakladnici pojavili se jo? ≫August Cesarec≪, Grafi?ki zavod Hrvatske, specijalizirane ku?e Informator i dr. Zora je dva desetlje?a imala status dr?avnog izdava?a. Objelodanila je biblioteke
Kriti?ka izdanja hrvatskih pisaca
,
Jugoslavenski pisci
,
Sabrana djela hrvatskih pisaca
,
Djela svjetske klasi?ne i suvremene knji?evnosti
. Godine 1962. s
Maticom hrvatskom
pokrenula je biblioteku
Pet stolje?a hrvatske knji?evnosti
, jedan od najve?ih nakladni?kih pothvata u hrvatskoj povijesti. Godine 1977. spojila se s
Grafi?kim zavodom Hrvatske
. Globus je sredinom 1980-ih imao godi?nju produkciju od 100 naslova objavljivanih u vi?e biblioteka, od znanstvenih do popularnih; najpoznatija je bila
Plava biblioteka
.
Izdava?ko poduze?e August Cesarec od 1979. je razvijalo zamjetnu produkciju ? biblioteke
Bestseler
,
Vremeplov
,
Kritika ? kultura ? komunikacija
, antologije, izabrana djela doma?ih i stranih pisaca kao i popularnu knji?evnost u nakladni?kim cjelinama. Od 1985. do 1991. izdavali su biblioteku
D?epna knjiga
s osamdesetak naslova. Od 1986. program se pro?irio na biblioteke Historiae, Fontes, August Cesarec, Mixta. Sredinom 1980-ih imali su produkciju od pedesetak naslova, a posljednji naslov objavili su 1994. godine. Grafi?ki zavod Hrvatske (GZH) djelovao je do 1977. kao veliki tiskarski pogon s malim nakladni?kim odjelom koji je objavljivao isklju?ivo turisti?ke monografije. Godine 1977. preuzeo je nakladni?ki program Zore, a po?etkom 1980-ih izdava?ki odjel odvojio se od tiskare i otada pod istim imenom djeluju dva poduze?a: tiskarsko i nakladni?ko. Najve?i domet postigao je potkraj 1980-ih kada je u bibliotekama Ogledala, Teka, Civilizacija, Retro, Zora, Rotulus i Omladinska biblioteka objavljivao i 50-ak naslova godi?nje.
Od 1954. ≫grupe građana≪ po?ele su osnivati poduze?a izvan dr?avnog nadzora: IBI, Lykos, Liber, a ne?to poslije i Kr??anska sada?njost. Osnovana 1968., u 25 godina rada objavila je vi?e od 925 naslova, 8 ?asopisa, 60 plo?a i kaseta te 34 dokumentarna filma i videokaseta. Osobito se isti?e 8. izdanje Biblije (tzv. Zagreba?ke Biblije).
Sredinom
1950-ih
godi?nja knji?na produkcija u Hrvatskoj iznosila je oko 1350 naslova, potkraj
1960-ih
pove?ala se na 2000. Godine
1990.
u Hrvatskoj je bilo ?etiristotinjak nakladnika, ali je od
1989.
nad vi?e nakladni?kih ku?a proveden ste?aj iako su imale izvrsne programe i rasprodane naklade. Nakon 1990. osnovana su mnoga manja poduze?a, koja djelomi?no nastavljaju ostvarivati dijelove programa nekad jakih nakladni?kih ku?a. Među novim privatnim nakladnicima (najstariji je privatni nakladnik novijeg doba B. Bi?kupi? s bibliotekom
Prizma
), programima se isti?u bez obzira na broj objavljenih naslova zagreba?ki nakladnici ABC naklada, AGM,
Agroznanje
, Alinea, Antibarbarus, ArtTresorAzur, Barbat, Ceres, Doneha, Durieux, Element, Erasmus naklada, Golden marketing,
Hrvatska sveu?ili?na naklada
, Izvori, Katarina Zrinska, Masmedia, Meandar,
Medicinska naklada
(nastala od Jugoslavenske medicinske naklade), Mosta, Multigraf, Naklada C, Naklada MD, Naklada Zadro, Novi Liber, Studio grafi?kih ideja, Targa, Teovizija, Verbum, Zagreba?ka stvarnost, Znaci vremena, Znak.
Izvan Zagreba djeluju nakon 1990. neka stara nakladni?ka poduze?a, ali i vi?e novih manjih. U
Rijeci
i
Opatiji
djeluju ≫Otokar Ker?ovani≪ i Izdava?ki centar Rijeka (Dometi), Leo Commerce; u
Splitu
E-92, Knji?evni krug Split, Laus, Logos, Marjan knjiga, Verbum; u
Osijeku
Izdava?ki centar (Revija); u
Privlaci
Slavonska naklada Privla?ica; u
Vara?dinu
Katarina Zrinski; u
Zadru
Forum; u
Jastrebarskome
Naklada Slap, a u drugim hrvatskim gradovima nakladni?tvom se bave ogranci Matice hrvatske uz pokojega manjeg nakladnika.
Knjiga je proizvod koji Hrvatska dr?i prioritetom u svojoj kulturi. Stoga dr?ava daje nakladnicima financijsku potporu uz povla?tenu stopu
PDV
-a od 5%. Od 1990-ih pojedini nakladnici specijalizirali su se za određena tematska podru?ja, porastao je broj djela stranih autora, ja?aju poslovne veze hrvatskih i inozemnih nakladnika, a sve vi?e nakladnika stvara vlastite mre?ne stranice, otvaraju se knji?are tiskane knjige na
internetu
i uvode se suvremene tehnike proizvodnje knjige.
Godine 1993. u sustav ISBN bila su uklju?ena 353 hrvatska nakladnika. Od o?ujka 1993. do prosinca 2004. registrirana su ukupno 5164 nakladnika. Najve?i broj nakladnika nalazi se u Zagrebu. Po broju objavljenih knjiga prednja?i ?kolska knjiga s 1100 naslova (2004.). Od ostalih se među najve?e ubrajaju oni s prosje?no pedesetak i vi?e objavljenih naslova godi?nje: Alfa,
Algoritam
, Egmont, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Kr??anska sada?njost, Matica hrvatska, Mozaik knjiga, Naklada Ljevak, Na?a djeca, Profil knjiga, V.B.Z., Verbum i Znanje.
Malobrojna su izdanja
zvu?nih knjiga
. Usporedno s tradicionalnim nakladni?tvom u Hrvatskoj se
1990-ih
razvija i elektroni?ko.
[1]