Modulacija
(
lat
.
modulatio
, od
modulari
: mjeriti), u
tehnici
, je postupak kojim se neko svojstvo jedne
fizi?ke veli?ine
mijenja u skladu s promjenama druge veli?ine. U
telekomunikacijskoj
tehnici i tehnici automatskoga vođenja procesa modulacijom se prenose razli?ite
informacije
i
podatci
. Modulacija se izvodi tako da se jedna od veli?ina (parametara) elektri?noga, zvu?nog ili svjetlosnoga
signala
ili elektronskoga toka (op?enito nazvanih prijenosnim signalom ili nosiocem) mijenja podudarno s podatcima koje valja prenijeti, predo?enima modulacijskim signalom. Najve?u primjenu ima modulacija
elektri?noga signala
. Modulacijom se informacijski signal nanosi na prijenosni signal one vrste koja je za određeni zahtjev najprikladnija.
[1]
U radijskim komunikacijama (
radiodifuzija
) prijenosni je signal
harmonijskoga
, odnosno
sinusnog
oblika. Povijesno je najstarija
modulacija amplitude
ili
amplitudna modulacija
(
engl
.
Amplitude Modulation
, AM), pri kojoj se
amplituda
harmonijskih titraja visoke
frekvencije
mijenja u ovisnosti o razini modulacijskoga signala. Sli?no nastaju
modulacija frekvencije
ili
frekvencijska modulacija
(engl.
Frequency Modulation
, FM) i
modulacija faze
ili
fazna modulacija
(engl.
Phase Modulation
, PM) harmonijskih titraja. Za prijenos
digitalnih podataka
koriste se ina?ice sljede?ih modulacijskih postupaka: diskretna modulacija amplitude, diskretna modulacija frekvencije i diskretna modulacija faze, a ?este su i slo?enije diskretne modulacije: kvadraturna modulacija amplitude, modulacija minimalnim pomakom frekvencije i sli?no.
U
radarskoj
tehnici, mjernoj tehnici i drugom primjenjuje se modulacija impulsnoga signala, pa se modulacijskim signalom djeluje na amplitudu impulsa (modulacija amplitude impulsa), trajanje impulsa (modulacija ?irine impulsa), polo?aj impulsa (modulacija polo?aja impulsa) i tako dalje.
Radiodifuzija
je oblik neusmjerenih
elektronskih
radiokomunikacija
s pomo?u
radijskih
,
televizijskih
ili
kabelskih mre?a
, namijenjenih velikomu broju korisnika koji ispunjavaju
prijamne uvjete
. Pojam se odnosi i na radiokomunikacijsku uslugu u kojoj je oda?iljanje radijskih signala namijenjeno izravnomu javnom prijamu; mo?e uklju?ivati oda?iljanje zvuka, televizijskoga signala i druge vrste oda?iljanja. Radiodifuzija
zvuka
radiodifuzijska je usluga ograni?ena na radijske emisije, dok je radiodifuzija televizijskoga signala radiodifuzijska usluga koja uklju?uje slikovne (vizualne) emisije zajedno s prate?im zvukom. Radiodifuzijsko oda?iljanje provodi se
radiooda?ilja?a
smje?tenima na tlu i (ili) na
umjetnom satelitu
. U radiodifuziju pripada i
kabelska distribucija
, u kojoj se televizijske i radijske emisije distribuiraju mre?om
kabela
do utvrđenoga broja korisnika (pretplatnika).
[2]
Radiooda?ilja?
ili
radiopredajnik
je uglavnom
tranzistor
ili
integrirani sklop
(nekad
elektronska cijev
), takozvani
elektronski oscilator
, koji emitira neprigu?eni
val
visoke
frekvencije
, i to tako da mu je stalna
amplituda
i frekvencija. Takav val se zove
val nosilac
. Da bi mogao prenijeti
govor
ili
zvuk
, to jest
titranje
niske frekvencije, treba na val nosilac djelovati tako da se na njemu izvr?e promjene u ritmu zvu?nih titraja. To se djelovanje na val nosilac vr?i preko
mikrofona
. Ovakva superpozicija niskih, akusti?nih ili audiofrekvencija valu nosiocu zove se modulacija. Osim amplitude mo?emo kod vala nosioca mijenjati frekvenciju i
fazu
, pa se time mogu posti?i razne vrste modulacije.
Radioprijamnik
ili
radio prijamnik
je
elektronski uređaj
sastavljen od niza elektroni?kih sklopova s pomo?u kojih se iz
elektri?nog signala
, ?to ga u
anteni
inducira
modulirani
radioval
, izdvaja (demodulira) i poja?ava dio
signala
, odnosno informacijski signal koji sadr?i ?eljenu informaciju (
radiooda?ilja?
). Elektri?ni signal koji iz antene sti?e u prijamnik izrazito je male
elektri?ne snage
pa ga treba poja?ati i do nekoliko stotina tisu?a puta kako bi se dobila
snaga
dovoljna za njegovu daljnju obradu.
Obrnuti postupak, to jest izdvajanje podataka ili informacije iz moduliranoga signala i ponovno dobivanje izvornog oblika modulacijskoga, odnosno informacijskog signala, naziva se
demodulacija
.
Modulator
je sklop, naj?e??e elektroni?ki, za ostvarivanje modulacije kojim se jedno od svojstava prijenosnoga signala mijenja u skladu s nekim drugim signalom. Izvedbe modulatora u velikoj mjeri ovise o vrsti prijenosnoga signala (sinusni oblik ili impuls) i o vrsti modulacijskoga signala (analogni signali kao na primjer
govor
ili
slika
, diskretni signali kao na primjer digitalni podatci).
- ↑
modulacija
,
[1]
"Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, 2017.
- ↑
radiodifuzija
,
[2]
"Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, 2017.