Modulacija

Izvor: Wikipedija
Niskofrekventni signal (na vrhu) mo?e biti prenesen s AM (amplitudna modulacija) ili FM ( frekvencijska modulacija ) radio valovima .
Radiodifuzijska antena u Stuttgartu .
Radiooda?ilja? za frekvencijsku modulaciju ili FM.
Stariji model radioprijamnika iz 1940.
Dipolna antena .

Modulacija ( lat . modulatio , od modulari : mjeriti), u tehnici , je postupak kojim se neko svojstvo jedne fizi?ke veli?ine mijenja u skladu s promjenama druge veli?ine. U telekomunikacijskoj tehnici i tehnici automatskoga vođenja procesa modulacijom se prenose razli?ite informacije i podatci . Modulacija se izvodi tako da se jedna od veli?ina (parametara) elektri?noga, zvu?nog ili svjetlosnoga signala ili elektronskoga toka (op?enito nazvanih prijenosnim signalom ili nosiocem) mijenja podudarno s podatcima koje valja prenijeti, predo?enima modulacijskim signalom. Najve?u primjenu ima modulacija elektri?noga signala . Modulacijom se informacijski signal nanosi na prijenosni signal one vrste koja je za određeni zahtjev najprikladnija. [1]

Vrste modulacije [ uredi | uredi kod ]

U radijskim komunikacijama ( radiodifuzija ) prijenosni je signal harmonijskoga , odnosno sinusnog oblika. Povijesno je najstarija modulacija amplitude ili amplitudna modulacija ( engl . Amplitude Modulation , AM), pri kojoj se amplituda harmonijskih titraja visoke frekvencije mijenja u ovisnosti o razini modulacijskoga signala. Sli?no nastaju modulacija frekvencije ili frekvencijska modulacija (engl. Frequency Modulation , FM) i modulacija faze ili fazna modulacija (engl. Phase Modulation , PM) harmonijskih titraja. Za prijenos digitalnih podataka koriste se ina?ice sljede?ih modulacijskih postupaka: diskretna modulacija amplitude, diskretna modulacija frekvencije i diskretna modulacija faze, a ?este su i slo?enije diskretne modulacije: kvadraturna modulacija amplitude, modulacija minimalnim pomakom frekvencije i sli?no.

U radarskoj tehnici, mjernoj tehnici i drugom primjenjuje se modulacija impulsnoga signala, pa se modulacijskim signalom djeluje na amplitudu impulsa (modulacija amplitude impulsa), trajanje impulsa (modulacija ?irine impulsa), polo?aj impulsa (modulacija polo?aja impulsa) i tako dalje.

Radiodifuzija [ uredi | uredi kod ]

Radiodifuzija je oblik neusmjerenih elektronskih   radiokomunikacija s pomo?u radijskih , televizijskih ili kabelskih mre?a , namijenjenih velikomu broju korisnika koji ispunjavaju prijamne uvjete . Pojam se odnosi i na radiokomunikacijsku uslugu u kojoj je oda?iljanje radijskih signala namijenjeno izravnomu javnom prijamu; mo?e uklju?ivati oda?iljanje zvuka, televizijskoga signala i druge vrste oda?iljanja. Radiodifuzija zvuka radiodifuzijska je usluga ograni?ena na radijske emisije, dok je radiodifuzija televizijskoga signala radiodifuzijska usluga koja uklju?uje slikovne (vizualne) emisije zajedno s prate?im zvukom. Radiodifuzijsko oda?iljanje provodi se radiooda?ilja?a smje?tenima na tlu i (ili) na umjetnom satelitu . U radiodifuziju pripada i kabelska distribucija , u kojoj se televizijske i radijske emisije distribuiraju mre?om kabela do utvrđenoga broja korisnika (pretplatnika). [2]

Radiooda?ilja? [ uredi | uredi kod ]

Radiooda?ilja? ili radiopredajnik je uglavnom tranzistor ili integrirani sklop (nekad elektronska cijev ), takozvani elektronski oscilator , koji emitira neprigu?eni val visoke frekvencije , i to tako da mu je stalna amplituda i frekvencija. Takav val se zove val nosilac . Da bi mogao prenijeti govor ili zvuk , to jest titranje niske frekvencije, treba na val nosilac djelovati tako da se na njemu izvr?e promjene u ritmu zvu?nih titraja. To se djelovanje na val nosilac vr?i preko mikrofona . Ovakva superpozicija niskih, akusti?nih ili audiofrekvencija valu nosiocu zove se modulacija. Osim amplitude mo?emo kod vala nosioca mijenjati frekvenciju i fazu , pa se time mogu posti?i razne vrste modulacije.

Radioprijamnik [ uredi | uredi kod ]

Radioprijamnik ili radio prijamnik je elektronski uređaj sastavljen od niza elektroni?kih sklopova s pomo?u kojih se iz elektri?nog signala , ?to ga u anteni inducira modulirani radioval , izdvaja (demodulira) i poja?ava dio signala , odnosno informacijski signal koji sadr?i ?eljenu informaciju ( radiooda?ilja? ). Elektri?ni signal koji iz antene sti?e u prijamnik izrazito je male elektri?ne snage pa ga treba poja?ati i do nekoliko stotina tisu?a puta kako bi se dobila snaga dovoljna za njegovu daljnju obradu.

Demodulacija [ uredi | uredi kod ]

Obrnuti postupak, to jest izdvajanje podataka ili informacije iz moduliranoga signala i ponovno dobivanje izvornog oblika modulacijskoga, odnosno informacijskog signala, naziva se demodulacija .

Modulator [ uredi | uredi kod ]

Modulator je sklop, naj?e??e elektroni?ki, za ostvarivanje modulacije kojim se jedno od svojstava prijenosnoga signala mijenja u skladu s nekim drugim signalom. Izvedbe modulatora u velikoj mjeri ovise o vrsti prijenosnoga signala (sinusni oblik ili impuls) i o vrsti modulacijskoga signala (analogni signali kao na primjer govor ili slika , diskretni signali kao na primjer digitalni podatci).

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. modulacija , [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, 2017.
  2. radiodifuzija , [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, 2017.