Ovo je glavno zna?enje pojma Mislav . Za operu Ivana Zajca pogledajte Mislav (opera) .

Mislav , također i Mojslav , bio je knez Primorske Hrvatske otprilike od 835. do 845. godine. U povelji kneza Trpimira njegovo je ime Mislavus , ali u nekim prijepisima i Oyslavus , a u kronici Ivana đakona i Muisclavus .

Po?etak vladanja

Do?ao je na vlast nakon Borne i Vladislava , a ve? je na po?etku svoga vladanja ratovao s Mle?anima . Uzroci i tijek ratovanja pouzdano se ne znaju, ali se zna da je 839. mleta?ki du?d Petar Tradonik sa svojom ratnom mornaricom krenuo navaliti na hrvatsko primorje. Međutim kod primorskog dvorca sveti Martin, sukobiv?i se s hrvatskim snagama, du?d se predomislio, te je ugovorio mir s knezom Mislavom.

Potom je du?d krenuo na jug napasti neretvanske otoke, ali je i tamo ugovorio mir s neretvanskim velikim ?upanom Dru?akom . O tome izvje??uje Ivan đakon († nakon 1018.) u svom djelu Venetska kronika gdje Mislavu daje naslov princeps , a Dru?aku iudex . Ovaj drugi naslov doista odgovara ?upanu, a prvi, ?princeps“, obi?no je hijerarhijski iznad naslova dux , no Ivan đakon pi?e kasnije i mogu?e je da prenosi prilike s kraja 10. stolje?a . Sljede?e godine ( 840. ), Neretvani su predvođeni velikim ?upanom Deodatom potpuno razbili Mle?ane u pomorskom boju, pa se tako du?d Petar kao veliki gubitnik morao vratiti u Veneciju.

Ja?anje dr?ave i ve?a samostalnost

Knez Mislav nije vi?e stolovao u Ninu (ili u Lici kako misle neki), kao njegovi prethodnici, nego u Klisu . ?ini se da sjedi?te vladara u to doba nije bilo stabilno, nego se mijenjalo između Klisa , Nina i Bija?a . Mislav je bio pobo?an vladar koji je po?eo graditi prve kulturne i crkvene zadu?bine. Tako je dao sagraditi crkvu sv. Jurja u mjestu Putalju , kojoj je darovao zemlji?ni posjed i kmetove. Kao susjed grada Splita , u kojem je tada nadbiskupom bio Justin , Mislav je odredio da splitska nadbiskupija dobiva desetinu od plodova i ?ivotinja s njegovoga kne?evskog posjeda u susjednom Klisu. ^[1]

To je bio prvi dar ?to ga je splitska crkva dobila od hrvatskog vladara na hrvatskom zemlji?tu, ali i mudar politi?ki potez, jer je splitska crkva tada bila na bizantskom teritoriju i pod carigradskim patrijarhom . Bio je to po?etak uspostavljanja dobrih odnosa s dalmatinskim gradovima i njihova pribli?avanja Primorskoj Hrvatskoj.

Jo? boljom organizacijom vojne snage na kopnu i na moru, knez Mislav sve je vi?e ja?ao hrvatsku kne?evinu. Uvijek je imao na raspolaganju velik broj pje?aka i konjanika, koji su tada rabili lukove sa strelicama, ma?eve, koplja i drugo oru?je. Na raspolaganju je imao i dobar broj brodova s odgovaraju?om posadom mornara-ratnika. Od 840. godine morali su se Neretvani i Hrvati boriti, zajedno s Bizantom i Mle?anima protiv zajedni?ke opasnosti ? arapskih gusara koji su opsjedali Boku kotorsku , Dubrovnik i ostale krajeve u Jadranu . ?ini se da se u to vrijeme dogodilo i oslobođenje primorskih Hrvata od frana?ke vlasti. Konstantin VII. Porfirogenet u svome djelu De administrando imperio (gl. 30) spominje o sedmogodi?njoj borbi ovih Hrvata protiv Franaka i kona?noj pobjedi Hrvata.

Prema recentnoj reviziji nalaza pronađenih na lokalitetu Begova?a u Biljanima Donjim kod Zadra , ime kneza Mislava zapisano je na dedikacijskom natpisu oltarne ograde. Rekonstruirani natpis preveden na hrvatski jezik glasi: "Od darova Bo?jih i... ...u vrijeme kneza Mislava... ...sa suprugom... ...za spas du?e svoje obnovio je ovaj hram". ^[2]

Kneza Mislava naslijedio je oko 845. knez Trpimir .

Izvori

Literatura

• Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom , prijevod i komentari Nikola pl. Toma?i? (hrvatski), R. [Romilly] J. [James] H. [Heald] Jenkins (engleski), priređiva? gr?kog izvornika Gyula Moravcsik, Zagreb : Dom i svijet (Biblioteka Povjesnica), 2003. ISBN 953-6491-90-7 .
• Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.) , Zagreb 1924.
• Nada Klai?, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku , Zagreb 1975.
• Ivan Mu?i?, ?Hrvatska povijest devetoga stolje?a“, (Povjesnice Hrvata 3), Split 2007. ISBN 978-953-263-034-3 [2]   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 8. kolovoza 2019. ( Wayback Machine )