Milan Marti?
(Marti?i pokraj
Knina
,
18. studenoga
1954.
), srpski
ratni zlo?inac
, nekada?nji ministar unutarnjih poslova i 3. predsjednik nepriznate tzv.
Republike Srpske Krajine
.
Godine 2007. na
Međunarodnom sudu za ratne zlo?ine po?injene na podru?ju biv?e Jugoslavije
osuđen je na 35 godina zatvora, po 16 to?aka optu?nice za djela koja uklju?uju progone, ubojstva, mu?enje, deportaciju, napade na civile, bezobzirno razaranje civilnih podru?ja i druge zlo?ine protiv ?ovje?nosti i kr?enja ratnih zakona i obi?aja.
[2]
Bio je jedan od glavnih vođa pobune dijela Srba u Hrvatskoj i antagonista u
Domovinskom ratu
te stariji pobunjeni?ki zapovjednik srpskih snaga u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskoga rata. Kada je
1990.
, nakon prvih demokratskih izbora na vlast do?ao
HDZ
na ?elu s
Franjom Tuđmanom
, bio je na?elnik
kninske
milicije. Marti? postaje zapovjednikom svim policijskim postajama koje su otkazale poslu?nost hrvatskoj vlasti. U ljeto iste godine tada?nja vlada RH je donijela zapovijed o razoru?anju rezervnog sastava milicije na tlu
Hrvatske
. Kninska milicija na ?elu s Marti?em oglu?ila se na taj poziv, odmetnula od Vlade RH i u suradnji s tada?njim na?elnikom op?ine Knin i Zajednice op?ina sjeverne Dalmacije i Like
Milanom Babi?em
proglasila ratno stanje i postavila barikade na svim cestama oko
Knina
, koje su ?uvali pobunjeni?ki ekstremisti koje je sama milicija naoru?ala, te su tako ta podru?ja postala izvan dosega legitimne novoizabrane hrvatske vlasti. Taj je događaj poznat kao
Balvan revolucija
i zbio se
17. kolovoza
1990.
Nakon otkazivanja poslu?nosti Vladi RH, skupa sa svojim prista?ama formirao je kninsku miliciju koja je naoru?avala srpske pobunjenike, sudjelovala u teroristi?kim napadima na hrvatske redarstvenike (posebno na
Uskrs 1991.
) i koja je postala temelj za osnivanje
Srpske vojske Krajine
. Također surađuje i s
Ratkom Mladi?em
, kasnijim zapovjednikom vojske bosanskih Srba, koji je u to vrijeme bio na ?elu garnizona biv?e JNA u Kninu. Nakon
oslobađanja zapadne Slavonije
za odmazdu naredio je
raketiranje Zagreba
, u kojem je poginulo 7 civila, i time se osobno pohvalio pred kamerama Radiotelevizije Srbije ?to je kasnije poslu?ilo kao glavni dokaz tu?iteljstva za
ratni zlo?in
. Osim
Zagreba
, odgovoran je i za raketiranje
Karlovca
i
Jastrebarskog
.
Od 19. prosinca 1990. do 26. sije?nja 1994. je ministar unutarnjih poslova
SAO Krajine/Republike Srpske Krajine
, a od 26. sije?nja 1994. do 7. kolovoza 1995. 3. predsjednik te paradr?ave osnovane na dijelu teritorija Republike Hrvatske.
Nakon
vojno-redarstvene operacije Oluje
, u kojoj su hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana podru?ja pod nadzorom pobunjenih Srba, pobjegao je iz Hrvatske i ve?inu se vremena od ruke pravde skrivao u dijelu
BiH
koji su dr?ali Srbi (
Republici Srpskoj
).
Nakon neuspjeha protuudarne
operacije Vaganj '95.
, potpisao je dokument nadnevka
4. rujna
1995.
, koji je klasificiran kao "vojna tajna" i "strogo povjerljivo", kojim je predviđeno osnivanje vojne formacije t.zv.
Oslobodila?ke vojske RSK
, ?ija je zada?a bila obnova propalog i neuspjelog velikosrpskog projekta tzv.
RSK
.
[3]
Istog je dana naredio organiziranu (u skladu s ranije pripremljenim i uvje?bavanim planom) evakuaciju stanovni?tva iz dijelova RSK u Dalmaciji i Lici, na podru?je pod kontrolom Srba u Bosni i Hercegovini. Mnogo vojnika
Srpske Vojske Krajine
je saznav?i za tu zapovijed skinulo uniforme i pridru?ilo se svojim obiteljima u bijegu, ?to je pridonijelo slomu otpora vojnih snaga RSK.
[4]
Predao se
Haagu
15. svibnja
2002.
, ali nakon ?to su ga srpske vlasti bile prisiljene izru?iti.
Bio je optu?en u 19 to?aka za zlo?ine protiv ?ovje?nosti i kr?enje obi?aja i zakona ratovanja.
U optu?nici je glasilo, da je on, od kolovoza
1991.
do kolovoza
1995.
kao sudionik udru?enog zlo?ina?kog pothvata planirao, zapovijedio i poticao progone, istrebljenje, ubojstva, zatvaranja, mu?enja, deportacije, bezobzirna razaranja i plja?ke na podru?ju Republike Hrvatske i BiH.
Nakon sudskog procesa koji je trajao par godina (suđenje je po?elo
2005.
), Raspravno vije?e
Haa?kog suda
ga je nepravomo?no prvostupanjskom presudom
12. lipnja
2007.
osudilo zbog ratnog zlo?ina nad nesrpskim civilima u Hrvatskoj na 35 godina
zatvora
.
[5]
[6]
Tu?iteljstvo je tra?ilo do?ivotni zatvor.
Dne
8. studenog
2008.
godine je drugostupanjskom presudom potvrđena u cijelosti prvostupanjska presuda.
[7]
Upu?en je na izdr?avanje zatvorske kazne u Estoniju.
[8]