Max Planck
Rođenje	23. travnja 1858. Kiel , Schleswig-Holstein , Njema?ka
Smrt	4. listopada 1947. Gottingen , Donja Saska , Njema?ka
Dr?avljanstvo	Nijemac
Polje	Fizika
Institucija	Sveu?ili?te u Munchenu , Sveu?ili?te u Kielu , Sveu?ili?te u Gottingenu , Berlinsko dru?tvo cara Vilima
Alma mater	Sveu?ili?te u Munchenu
Akademski mentor	Gustav Robert Kirchhoff , Hermann von Helmholtz
Istaknuti studenti	Gustav Ludwig Hertz , Max von Laue , Moritz Schlick , Walther Meissner
Poznat po	Planckova konstanta Planckov zakon Kvant
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za fiziku (1918.) Copleyeva medalja (1929.)
Portal o ?ivotopisima

Max Planck ( Kiel , 23. travnja 1858. - Gottingen , 4. listopada 1947. ), njema?ki fizi?ar, kojeg se smatra osniva?em kvantne teorije , za koju je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1918. ^[1] Studij zapo?et u Munchenu nastavio je u Berlinu , doktorirao je 1879. u Munchenu i ondje ostao kao predava? (od 1880. do 1885.). Godine 1885. do 1889. bio je profesor u Kielu , a 1899. dobio je profesorsko mjesto u Berlinu, gdje je ostao do umirovljenja 1927. U Berlinu je prou?avao raspodjelu toplinsko zra?enja crnoga tijela po frekvencijama . Godine 1900. postavio je jednad?bu ( Planckov zakon ) kojom je obuhvatio poznate zakone zra?enja i istodobno izbjegao problem takozvane ultraljubi?aste katastrofe tada poznatih zakona. Planckova se jednad?ba temelji na pretpostavci kvantiziranosti oscilatora kojima je opisao crno tijelo, ?ime je uveo na?elo dis kontinuiteta u fizici. Prema Plancku, energija se mo?e emitirati i apsorbirati samo u diskretnim koli?inama, kvantima energije. Iako s Planckom zapo?inje kvantna era, on sam nije sudjelovao u daljnjem razvoju kvantne teorije. Sljede?i korak u?inio je A. Einstein u godini svojih velikih otkri?a, 1905., kada je uveo kvant svjetlosti, foton . Svakomu Planckovu kvantiziranom oscilatoru odgovara foton određene valne duljine , odnosno frekvencije. Godine 1918. kvantna teorija bila je ?iroko prihva?ena i na njezinim je temeljima obja?njen niz pojava, za ?to je Planck te godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku . Istodobno je Planckovo zanimanje bila Einsteinova specijalna teorija relativnosti i uz njegovu potporu Einstein je 1914. bio pozvan u Berlin, gdje su mu se nudili iznimni uvjeti istra?ivanja na berlinskoj akademiji. Planck, koji je uz akademski rad obna?ao i najvi?e administrativne du?nosti, u drugoj polovici ?ivota bio je zaokupljen filozofskim i op?im pitanjima vezanima uz probleme fizike. Nakon 1945. svojim je autoritetom spasio Berlinsko dru?tvo cara Vilima od ukidanja. To je dru?tvo preimenovano 1948. u Dru?tvo "Max Planck" ( njem . Max-Planck-Gesellschaft ). Unutar toga dru?tva, sjedi?te kojega je danas u Munchenu, od 2001. djeluje 79 instituta pod Planckovim imenom. ^[2]

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Max Planck dolazi iz akademske obitelji. Otac mu je bio profesor prava , oba pradjeda su bili profesori teologije , a ujak po ocu je bio sudac.

Max Planck je rođen u Kielu, a roditelji su mu bili Johann Julius Wilhelm Planck i njegova druga ?ena Emma Patzig. Bilo ih je ?estero djece u obitelji, od ?ega dvoje blizanaca iz prvog braka. U svom djetinjstvu do?ivio je dansko-pruski rat 1864. godine. 1867. njegova obitelj se seli u Munchen , gdje se upisao u gimnaziju . U gimnaziji ga je zapazio profesor iz matematike , koji ga je dodatno u?io astronomiji i mehanici .

Max Planck je bio nadaren i za glazbu . U?io je pjevati i svirati klavir , orgulje i violon?elo , a skladao je pjesme i opere . Ipak, najvi?e interesa je pokazao za fiziku . ^[3]

Zanimljivo je da je za vrijeme njegovoga studija fizike, profesor koji mu je predavao, govorio kako je u fizici ve? gotovo sve otkriveno i da nema puno budu?nosti u istra?ivanja na tom podru?ju. Mladi Max se o?ito nije ba? slo?io s njim.

1877. je oti?ao u Berlin , da studira fiziku s poznatim fizi?arima, kao ?to su Hermann von Helmholtz , Gustav Kirchhoff i Rudolf Clausius . Oni su govorili da Max nikad nije bio dovoljno pripremljen, da je pri?ao sporo, ?esto pogre?no ra?unao i da ga je bilo dosadno slu?ati. Na kraju se Max odlu?io za teorijsku fiziku . 1878. je uspje?no obranio dizertaciju vezanu za drugi zakon termodinamike . 1880. je predstavio svoju habilitacijsku tezu o ravnote?nom stanju izotropnih tijela na razli?itim temperaturama . ^[4]

Akademska karijera [ uredi | uredi kod ]

U po?etku svog rada je davao privatne lekcije u Munchenu. Iako ga je akademska zajednica zapostavila, on je nastavio raditi na teoriji topline i prou?avanjem entropije . 1885. je postao profesor teorijske fizike na sveu?ilistu u Kielu. Nakon 4 godine dobio je polo?aj na Sveu?ili?tu u Berlinu. 1926. je i?ao u mirovinu. ^[5]

Obitelj [ uredi | uredi kod ]

Godine 1887. stupio je u brak s Marie Merck (1861. ? 1909.). Imali su ?etvoro djece: Karla, blizanke Emmu i Grete, te Erwina. Dok je radio u Berlinu, u njegovoj su se vili okupljali poznati znanstvenici tog vremena, kao Albert Einstein , Otto Hahn , Lise Meitner i drugi.

Godine 1909. Maxu je umrla ?ena, najvjerojatnije od tuberkuloze . Godine 1911. o?enio se Margom von Hoesslin (1882. ? 1948.) i te su godine dobili sina Hermanna.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata njegov sin Erwin zavr?io je u zatvoru u Francuskoj 1914., a njegov najstariji sin Karl je poginuo u bitci za Verdun 1917. Njegova k?erka Grete je umrla 1917. kod porođaja prvog djeteta, a dvije godine kasnije i sestra mu je umrla na sli?an na?in. 1944. njegov sin Erwin je sudjelovao u neuspjelom atentatu na Hitlera, u srpanjskoj uroti i 1945. je bio pogubljen. ^{[6] [7]}

Profesor na Berlinskom sveu?ili?tu [ uredi | uredi kod ]

U Berlinu se pridru?io Fizikalnom dru?tvu, gdje je bio predsjednik od 1905. do 1909. godine. Postoji pri?a koja govori da je Planck, koji je tada imao ?etrdesetak godina, trebao odr?ati predavanje o kvantnoj teoriji na nekom sveu?ili?tu. Kako je tom prilikom zaboravio u kojoj je dvorani trebao predavati, odlu?io je zatra?iti za pomo? nekoga iz ureda Katedre za fiziku. Tamo prisutne je zapitao gdje profesor Planck odr?ava predavanje, na ?to mu je jedan od prisutnih odgovorio kako tamo nema ?to tra?iti jer je previ?e mlad da bi shvatio o ?emu profesor Planck govori.

Najve?e otkri?e ovog teorijskog fizi?ara bilo je da se svjetlost , rendgensko zra?enje i drugi valovi ne mogu emitirati u proizvoljnom opsegu, ve? samo u jako malim i određenim koli?inama koje je on nazvao kvanti . Do tog je otkri?a do?ao 1900., a tada se vjerovalo kako bi vru?e tijelo trebalo emitirati elektromagnetske valove (kakvi su radio valovi , vidljiva svjetlost ili rendgensko zra?enje) na svim frekvencijama. To zna?i da bi neko vru?e tijelo zra?ilo istu koli?inu energije neovisno o frekvenciji . Na taj bismo, pak, na?in mogli do?i do toga da je energija koju je to tijelo izra?ilo beskona?na, ?to je Planck dokazao neto?nim u svom Planckovom zakonu . ^{[8] [9]}

Planck je dokazao da se zra?enje tijela u stanju crvenog usijanja idealnog crnog tijela , mo?e objasniti jedino ako se svjetlost koja se emitira ili apsorbira javlja u malim paketi?ima, to jest kvantima. Kako svaki kvant ima određenu koli?inu energije koja je bivala to ve?a ?to je vi?a frekvencija valova, tako bi na dovoljno visokoj frekvenciji emisija jednog jedinog kvanta zahtijevala vi?e energije nego ?to je ima raspolo?ivo. Zbog toga je zra?enje na vi?im frekvencijama smanjeno, ?ime je i opseg gubljenja energije iz tijela kona?an.

?to smo ustvari dobili tim Planckovim otkri?em? Dobili smo najmanju mogu?u duljinu u fizici, koja se naziva Planckova duljina , a iznosi 1,616 252×10 ^?35 metara. To zna?i 10 i ispred toga stavite 35 nula, ?to je zbilja sitno. Ili tu veli?inu mo?ete poku?ati zamisliti kao stotinku milijardinke milijardinke protona . Uz to smo dobili i najmanji mogu?i odsje?ak vremena u fizici. Ono se naravno naziva Planckovo vrijeme , a predstavlja vrijeme koje je potrebno da svjetlost prijeđe Planckovu udaljenost i iznosi 5,391 24 x 10 ^-44 s. To?no toliko vremena je moralo pro?i od velikog praska da bi u Svemiru po?eli vrijediti zakoni fizike koje danas poznajemo.

Iako u po?etku kvantna teorija nije bila dobro prihva?ena, nakon ?to su je svojim istra?ivanjem potvrdili Einstein i Bohr , to su u?inili i ostali fizi?ari. Planck je za svoje otkri?e nagrađen i Nobelovom nagradom za fiziku 1918. Jo? jedna od va?nih stvari koje su proiza?le iz otkri?a kvanta je i Heisenbergovo princip neodređenosti . ^[10]

Einstein i Planck [ uredi | uredi kod ]

Max Planck je bio među prvima koji je prepoznao zna?aj posebne teorije relativnosti , koja je ubrzo prihva?ena u Njema?koj. Einsteinovu teoriju o fotonima i fotoefektu , Planck nije u po?etku prihvatio, kao ni Einsteinovo obja?njenje specifi?nog toplinskog kapaciteta kod niskih temperature, jer nije ?elio odbaciti dostignu?a klasi?ne fizike .

Zbog toga su Max Planck i Walther Nernst organizirali Solvaysku konferenciju u Bruxellesu 1911. Na tom sastanku Einstein je uspio uvjeriti Plancka da prihvati njegove teorije. U međuvremenu je Planck postao dekan na Berlinskom univerzitetu, i 1914. je Einstein postao profesor na tom sveu?ili?tu. Uskoro su postali dobri prijatelji, pa su ?ak i svirali muziku zajedno.

Planck i politika [ uredi | uredi kod ]

Dok je Einstein bio islju?ivi mirotvorac, zbog ?ega je skoro zavr?io u zatvoru, Planck je potpisao za vrijeme Prvog svjetskog rata neslavan "Manifest 93 intelektualca", kojim se podr?ava ratna propaganda. Kasnije je uvidio svoju gre?ku, pa je potpisao 1916. jedan proglas protiv pripajanja stranog teritorija Njema?koj.

1920. s Fritzom Haberom je osnovao organizaciju za financijsku pomo? znanstvenim istra?ivanjima i uspjeli su dobiti zna?ajna sredstva i izvan Njema?ke.

Planck se pridru?io Njema?koj narodnoj stranci, koji je vodio Gustav Stresemann , dr?avnik i najzna?ajnija li?nost za stabilizaciju Njema?ke u međuratnom periodu i vra?anje povjerenja međunarodne zajednice u nju.

Za vrijeme nacisti?kog re?ima, bio je napadan ?to nastavlja u?iti Einsteinovu teoriju, pa su ga i nazvali "bijeli ?idov". U toku Drugog svjetskog rata preselio se iz Berlina u mirnije seoske krajeve. Nakon rata se preselio u Gottingen , gdje je i umro 1947. ^[11]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima stranicu o temi Max Planck