Joseph-Maurice Ravel
(
Ciboure
,
7. o?ujka
1875.
?
Pariz
,
28. prosinca
1937.
) je
baskijsko
-
francuski
skladatelj
i
pijanist
iz razdoblja
impresionizma
. Njegova glazba je suptilna, bogata i o?tra. Njegova
pijanisti?ka
,
komorna
,
vokalna
i
orkestralna glazba
danas je neizostavni dio koncertnih repertoara.
Njegove klavirske skladbe kao
Jeux d'eau
,
Miroirs
i
Gaspard de la nuit
zahtijevaju znatnu vje?tinu od izvođa?a, a njegove
orkestralne
skladbe, kao ?to su
Daphnis i Chloe
i njegova obrada
Musorgskijevih
Slika s izlo?be
, vrlo efektno koriste tonalnu boju, te razli?ite zvukove i instrumente.
?iroj publici, Ravel je poznat po svom orkestralnom djelu
Bolero
, koje je on smatrao trivijalnim i jednom ga je opisao kao
"djelo za orkestar bez glazbe."
[1]
Joseph-Maurice Ravel rođen je
7. o?ujka
1875.
u francuskom mjestu
Ciboure
. Njegova majka Marie Delouart bila je
Baskijka
, a njegov otac Joseph Ravel bio je
?vicarski
izumitelj i industrijalist. Neki od izuma njegova oca dosta su zna?ajni, kao npr. jedan od prvih primjera
motora s unutarnjim izgaranjem
. Nakon ?to su se Ravelovi preselili u
Pariz
, rođen je Mauriceov brat Edouard. Maurice je sa 7 godina po?eo svirati klavir, a nekoliko godina poslije po?eo je i skladati. Njegovi roditelji poticali su njegov glazbeni talent te ga ?alju na
Conservatoire de Paris
. Upoznav?i se 1893. godine s glasovitim skladateljem i pijanistom
Emmanueleom Chabrierom
, Ravel je pod dojmom tog susreta skladao
Serenade Grotesque
. Tijekom studija, Ravel je zajedno s jo? nekim mladim umjetnicima osnovao skupinu
Les Apaches
koja je bila poznata po svojim bu?nim pijankama.
Na konzervatoriju mu je predavao skladatelj
Gabriel Faure
i to u periodu od 14 godina. Godine
1901.
napisao je svoje prvo klavirsko remekdjelo
"
Igra vode
"
posvetiv?i ga ba? Faureu. Tijekom studija vi?e puta je poku?ao osvojiti presti?nu nagradu
Prix de Rome
, ali bez uspjeha. Nakon skandala oko njegovog neosvajanja nagrade
1905.
(za koju je bio favorit) napustio je Konzervatorij. Taj skandal, znan i kao
Afera Ravel
, uzrokovao je ostavku tada?njeg ravnatelja Konzervatorija
Theodora Duboisa
.
Suradnja s Djagilevim i vrhunac karijere
[
uredi
|
uredi kod
]
Prijateljstvo koje se razvilo između Ravela,
Debussya
i
Stravinskog
, poticalo ih je na daljnje umjetni?ke eksperimente i prihva?anje novih izazova. Po?eli su studirati djela
Arnolda Schonberga
i
njegovog be?kog kruga
. Ravel je kasnije po?eo surađivati i s impresariom
Sergejem Djagilevim
koji je na pozornici prikazao njegove balete
Ma Mere l'Oye
i
Daphnis i Chloe
. Balet
Daphnis i Chloe
naru?io je sam Djagilev, a jednu od glavnih uloga plesao je
Vaclav Ni?inski
. Balet je postavljen ba? uz pomo? Stravinskog i Debussyja. Iako je premijera baleta razo?arala, drugo uprizorenje pokazalo je njegovu pravu vrijednost, uvrstiv?i ga među velike balete
XX. stolje?a
. Godine
1920.
francuska vlada Ravelu je dodijelila nagradu
Legion d'honneur
, no on ju je odbio. Ubrzo se povukao na selo gdje se nastavio baviti skladanjem.
Djagilev je od Ravela naru?io djelo
La Valse
(
1920.
), izvorno nazvano
Be?
, no Ravel se jako naljutio na Djagileva jer nikad nije iskoristio tu skladbu. Kada su se Ravel i Djagilev ponovno sreli
1925.
godine, Ravel se nije htio rukovati s Djagilevim, pa ga je ovaj izazvao na
dvoboj
(prijatelji su Djagileva kasnije odgovorili od toga). Ravel i Djagilev se vi?e nikad nisu sreli.
[2]
Ravel je
1928.
prvi put zapo?eo klavirsku turneju po
SAD
-u. U
New Yorku
je dobio veliki pljesak za koji je rekao da je druga?iji nego ijedan ?to ga je dobio u
Parizu
. Najudaljeniji grad gdje je bio je
San Francisco
, gdje je i dirigirao tijekom jedne izvedbe njegovih orkestralnih djela. Iste te godine
Sveu?ili?te Oxford
mu je dodijelilo po?asni doktorat. U SAD-u je upoznao poznatog skladatelja
Georgea Gershwina
s kojim je kasnije postao dobar prijatelj. Ravelovo divljenje prema ameri?koj
jazz
glazbi uzrokovalo je da on u neke svoje kasnije skladbe ubaci elemente jazza.
Zanimljivo je da Ravel nije imao nijednu intimnu vezu. Neki tvrde da je bio ?est posjetitelj pari?kih bordela, no pitanje njegove seksualnosti je unato? tome bilo upitno. Neki govore da je bio homoseksualac, prete?no zbog njegove suradnje s Djagilevim, no nikakvi dokazi i tvrdnje o tome ne postoje, tako da ta teorija nije to?na. Sam Ravel jednom je prilikom objasnio za?to se nije vezao ni s kim. Rekao je da je on toliki perfekcionist i da je toliko posve?en radu, da je za njega nemogu?e da ostvari neku intimnu vezu s nekim. Jednom prilikom rekao je i ovo:
≫U ?ivotu sam imao samo jednu ljubavnu vezu ? s glazbom.≪
Ravel je smatrao da mu njegova građa mo?e pomo?i da postane avijati?ar, no tijekom
Prvog svjetskog rata
mu nije bilo dozvoljeno da uđe u vojsku zbog njegovih godina i slabog zdravlja. No, nije odustajao, pa je u vojsku primljen kao voza?. Svoje vozilo tijekom rata nazvao je
"Adelaide"
. Duboku bol iz ovog vremena izra?ava klavirska skladba
"
Couperinov grob
"
iz koje su pojedini stavci posve?eni prijateljima palim u ratu. Kad mu se pijanist
Paul Wittgestain
, koji je u ratu izgubio desnu ruku, po?alio da nema posla, Ravel je za njega
1931.
godine skladao zanosan i dirljiv
"Koncert za lijevu ruku"
.
Ravel je napravio jednu od svojih rijetkih snimaka
1930.
kada je s Lamoureux orkestrom izveo svoj
Bolero
. Ravel je navodno dirigirao skupinom mladih pari?kih glazbenika prije svjetske premijere svog
Koncerta u G
s
Marguerite Long
, koja je bila solistica na koncertu. Ta izvedba kasnije je izdana i na CD-u s Ravelom kao dirigentom, no mogu?e je da je on bio samo nadglednik snimanja.
Ravel je
1932.
zadobio slu?ajan udarac u glavu tijekom vo?nje
taksijem
koji se sudario s drugim automobilom. Ozljeda je smatrana bezopasnom, no nedugo zatim Ravel se po?eo ?aliti na simptome sli?ne
afaziji
, karakteristi?ne za
Pickovu bolest
. Prvo se nije mogao koncentrirati, a onda niti upravljati vlastitim pokretima, nije vi?e napisao ni jednu skladbu, a naposljetku nije mogao ni govoriti, dok je njegov mozak normalno funkcionirao. On je tada radio na glazbi za filmsku verziju
Don Quijotea
(
1933.
) u kojoj je trebao glumiti ruski
Bas
Fjodor ?aljapin
. Kada Ravel vi?e nije mogao skladati jer nije mogao zapisati glazbene ideje koje bi imao, redatelj filma
Georg Wilhelm Pabst
unajmio je
Jacquesa Iberta
. Posljednje je godine proveo u svojoj ku?i ili kod najodanijih prijatelja, koji su ?inili sve da mu ubla?e patnju.
Ravel je
1937.
pristao na eksperimentalnu operaciju
mozga
. Nakon zavr?etka operacije, Ravel se probudio, nazvao brata Edouarda, pao u
komu
i preminuo
28. prosinca
1937.
, nedugo nakon operacije. Maurice Ravel pokopan je u granitnoj grobnici zajedno sa svojim roditeljima na groblju u mjestu
Levallois-Perret
, sjeverozapadno od
Pariza
.
Ravel je sebe smatrao
klasicistom
. On je svoje nove i inovativne
harmonije
prezentirao oslanjaju?i se prete?ito na tradicionalne forme. ?esto je maskirao sekcije svojih struktura s prijelazima koji su maskirali po?etke njegovih motiva. To se jasno vidi u njegovom djelu
Valses nobles et sentimentales
(inspirirano
Schubertovim
djelima
Valses nobles
i
Valses sentimentales
) u kojem 7 stavaka po?inju i zavr?avaju bez pauze, i u njegovim komornim djelima koja su uglavnom skladana u
sonatnom obliku
.
Iako Ravelova glazba ima tonalna sredi?ta u to vrijeme je bila inovativna. Kako bi dr?ao korak s
"francuskom ?kolom"
koju su predvodili
Emmanuel Chabrier
,
Erik Satie
i
Claude Debussy
, Ravelove skladbe su uglavnom sadr?avale
anti?ke moduse
. Umjesto da koristi
dur
i
mol
Ravel je preferirao anti?ke ljestvice (npr.
miksolidijsku
i
eolsku
). Rezultat ovoga je da u skladana nema vode?ih tonova. No, Ravelova glazba nije ovisila isklju?ivo o modusima, ve? je sadr?avala i pro?irene harmonije i zamr?ene modulacije izvan tradicionalne modalne prakse. Trpkost njegovih harmonija direktan je rezultat njegova simpatiziranja nerije?enih
appoggiatura
. Njegova glazba za klavir, koja je katkada zahtijevala iznimnu vje?tinu sviranja, bila je nastavak
Lisztova
virtuoziteta. No, ?ak su i njegova najkompliciranija djela obilje?ena elegancijom i rafinirano??u. Bio je vrlo inspiriran razli?itim plesovima, a najdra?i mu je bio
menuet
. Među ostale plesove koje je skladao spadaju
valcer
,
?arda?
,
habanera
,
passacaglia
i
bolero
.
Ravel je skoro uvijek svrstavan među dva velika
impresionista
(uz Debussyja), no on je bio puno vi?e od impresionista. U svom djelu
U stilu... Borodina
(
A la maniere de...Borodine
) Ravel svira i s promjenama i sa zadr?avanjem originalnosti. No u njegovom kompleksnijem djelu,
A la maniere de...Emmanuel Chabrier /Paraphrase sur un air de Gounod
, Ravel uzima dio iz
Gounodovog
Fausta
i aran?ira ga u stilu Emmanuela Chabriera. ?ak i kad je radio s djelima drugih autora, Ravelove skladateljske odlike bile su vidljive.
Ravel je imao vrlo pedantne rukopise. No, ranija izdanja tih rukopisa bila su sklona gre?kama. Ali Ravel je pomno radio sa svojim izdava?em Durandom kako bi ih ispravio. Jednom je u pismu napisao kako je kad je provjerio svoju operu
L'enfant et les sortileges
, nakon ?to su je mnogi izdava?i vi?e puta provjerili, mogao na?i i po 10 gre?aka na jednoj stranici. Svako djelo je pa?ljivo skladano, no Ravel je vi?e ?elio da, kao i skladatelji kojima se divio, napi?e veliku koli?inu djela.
Igor Stravinski
je Ravela jednom nazvao
"?vicarskim urarom"
, aludiraju?i na preciznost kojom je skladao svoja djela.
Ravel je bio aktivan tijekom perioda mnogih umjetni?kih inovacija i diversifikacije, pa je tako profitirao od mnogih izvora, no njegova glazba se ne mo?e lako klasificirati. Kako
Vladimir Jankelevi?
ka?e u njegovoj biografiji:
≫Nijedan utjecaj nije potpuno ovladao njime [...] Ravel ostaje nedose?an iza svih tih maski koje je snobizam stolje?a poku?ao nametnuti.
[3]
≪
Ravelov glazbeni jezik bio je ultimativno originalan, a nije bio ni potpuno
modernisti?ki
ni
impresionisti?ki
. Kao i Debussy, Ravel je odbio da mu daju pridjev za koji je mislio da je rezerviran isklju?ivo za
slikarstvo
.
[4]
No, Ravel je bio jako sklon utjecajima i bio je jako dobar sinteti?ar nespojivih stilova. Neka njegova djela mogu se vrlo lako usporediti s djelima
francuskih klasicista
XVIII. stolje?a
kao ?to su
Francois Couperin
i
Jean-Philippe Rameau
. Najzna?ajniji primjer takvih djela je
Couperinov grob
. Utjecaj
Gabriela Faurea
i
Emmanuela Chabriera
, te francuske glazbe
XIX. stolje?a
vidi se u djelima
Serenade grotesque
,
Pavana za preminulu infantkinju
i
Menuet antique
, dok djela kao ?to je
Jeux d’eau
duguju ne?to inovacijama koje su uveli
Erik Satie
i
Claude Debussy
. Virtuoznost i poeti?nost djela
Gaspard de la nuit
i
Concerto pour la main gauche
duguju ne?to
Franzu Lisztu
i
Fredericu Chopinu
. Utjecaj
jazza
vidi se u djelima
L’Enfant et les sortileges
,
Sonate pour violon
i
Koncert za klavir u G
, a utjecaj ruske ?kole klasi?ne glazbe vidi se u djelu
U stilu... Borodina
i u njegovoj orkestraciji
Slika s izlo?be
. Sam Ravel je ?esto navodio
Wolfganga Amadeusa Mozarta
,
Camillea Saint-Saensa
,
Franza Schuberta
i
Arnolda Schonberga
kao inspiracije za neka djela.
Ravel je
1928.
napisao da skladatelji trebaju biti svjesni i individualne i nacionalne svijesti. Te godine, Ravel je imao turneju po
SAD
-u i
Kanadi
gdje je imao klavirske izvedbe u velikim koncertnim dvoranama u 25 gradova. Zbog njihovog opiranja da preuzmu
jazz
i
blues
kao nacionalnu glazbu, Ravel je rekao da ameri?ki skladatelji
"najvi?e strahuju od toga da se ne nađu konfrontirani od strane misterioznih poriva koji od njih zahtijevaju da ne po?tuju akademska pravila u korist individualne svijesti. Tako ti skladatelji, kao dobri bur?uji, uspoređuju svoju glazbu s klasicisti?kim pravilima europske epohe."
Postoji jedna anegdota o susretu Ravela i
Georgea Gershwina
. Pri tom susretu, Gershwin je upitao Ravela da mu da poduku. No, prema Gershwinu, Ravel je odgovorio:
≫Za?to ?eli? postati drugorazredni Ravel kad si ve? prvorazredni Gershwin ?
[5]
≪
Ova anegdota jako je sli?na onoj kada je Gershwin pitao Schonberga da m da lekcije iz kompozicije, a ovaj je odbio pohvaliv?i Gershwina. (za vi?e vidi ?lanak
Arnold Schonberg
) No, ovo se moralo dogoditi prije nego ?to je Ravel skladao svoj
Bolero
koji je za njega bio veliki financijski uspjeh.
Ravel je planirao skladati jedan koncert pod nazivom
Zazpiak Bat
, no koncert je ostao nedovr?en. Sam naslov simbolizira njegovo baskijsko podrijetlo. Naziv djela u prijevodi zna?i
Sedam su jedno
, a simbolizira sedam baskijskih pokrajina i te?nju Baskije da postane samostalna dr?ava. Fragmenti koji su ostali govore da je ovo djelu uvelike trebalo biti inspirirano baskijskom glazbom. No, Ravel je napustio to djelo i nacionalisti?ke fragmente koristio u drugim glazbenim djelima.
Ravel je jednom rekao da je
Andre Gedalge
, njegov profesor
kontrapunkta
, imao velik utjecaj na njegove skladateljske sposobnosti. Kao orkestrator, Ravel je svaki instrument dobro prou?io kako bi predvidio sve njegove mogu?nosti. Upravo tome se mo?e pripisati njegov orkestracijski uspjeh, kako svojih vlastitih, tako i djela autora kao ?to su
Modest Petrovi? Musorgski
,
Claude Debussy
i
Robert Schumann
.
Za potpun popis djela, vidi
Dodatak:Popis skladbi Mauricea Ravela
.
- ↑
Patrick Kavanaugh,
Glazba velikih skladatelja: Vodi? kroz najbolju klasi?nu glazbu za slu?atelje
(1996.), str. 56,
ISBN
0310208076
- ↑
Schonberg, Harold C. ?
?ivot velikih skladatelja
, 1981.,
ISBN
0-393-01302-2
- ↑
Jankelevi? V,
Ravel
, Seuil, 1995., str. 7-8.
- ↑
Citat : ≪ Si vous me demandez si nous avons une ecole impressionniste en musique, je dois dire que je n'ai jamais associe ce terme a la musique. La peinture, ah, ca, c'est autre chose ! Monet et son ecole etaient impressionnistes. Mais dans l'art sœur, il n'y a pas d'equivalent a cela. ≫ ? Intervju tiskan u
Musical Digest
, o?ujak 1928, nađenu u: Orenstein A,
Maurice Ravel : Lettres, ecrits et entretiens
, Flammarion, 1989, str. 327
- ↑
Dar glazbe: Veliki skladatelji i njihovi utjecaji
. Izdava?: Crossway Books; 3 izdanje (1. studenog 1995.), str. 272
ISBN
089107869X
- The Cambridge Companion to Ravel (Cambridge Companions to Music)
Idava?: Cambridge University Press (24. kolovoza 2000.)
ISBN
0-521-64856-4
- Maurice Ravel: ?ivot ? Benjamin Ivry, Izdava?: Welcome Rain (2000.)
ISBN
0-156-649152-5
nevaljani ISBN
- "Maurice Ravel." Suvremeni glazbenici, Diome 25. Gale Group, 1999.