한국   대만   중국   일본 
Marijanski otoci ? Wikipedija Prijeđi na sadr?aj

Marijanski otoci

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno zna?enje pojma Marijanski otoci . Za druga zna?enja pogledajte Za otoke Ladrones u Ju?nokineskom moru, vidi Wanshan Qundao ..
Dodaj infookvir " oto?je ".
( Primjeri uporabe predlo?ka )

Marijanski otoci (ponegdje u hrv. literaturi i kao Marijani ) su oto?je od 15 vulkanskih otoka u sjeverozapadnom Tihom oceanu .

Na engleskom jeziku ih se zove Mariana Islands i the Marianas , a do prvih desetlje?a 20. stolje?a, nazivalo ih se i imenom Ladrones Islands , prema nazivu na ?panjolskom , Islas de los Ladrones (u doslovnom prijevodu: Lopovski otoci ).

Zemljopisni polo?aj [ uredi | uredi kod ]

Nalaze se između 12. i 21. sjeverne usporednice i du? 145. podnevnika, a sredi?te im je oko 16°37' sjeverne zemljopisne ?irine i 145°37' isto?ne zemljopisne du?ine .

Zemljopisne osobine [ uredi | uredi kod ]

Marijanski otoci predstavljaju ju?ni dio podmorskog planinskog lanca koji izranja u sredi?njem zapadnom dijelu Tihog oceana . Isti se lanac prote?e 2519 km od Guama do Japana .
Zemljopisno, Marijanski otoci su najsjeverniji dio ve?eg oto?ja, Mikronezije , koja se nalazi između 13° i 21° sjeverne zemljopisne ?irine i 144° i 146° isto?ne zemljopisne du?ine.

Zauzimaju ukupnu povr?inu od 1007 ?etvornih kilometara [1]

Sastoji se od dviju skupina.
Sjevernu ?ini deset glavnih, vulkanskih , otoka, od kojih su samo ?etiri naseljena: Agrihan , Anatahan , Alamagan i Pagan .
Ju?nu skupinu ?ini pet koraljnih vapnena?kih otoka: ( Rota , Guam , Aguijan , Tinian i Saipan ), koji su svi naseljeni osim Aguijana.
U sjevernoj skupini, najvi?i vrh je 824 m visine. Na tim otocima se u vulkanskim grotlima pokazivaju znaci aktivnosti, a potresi nisu rijetki.
Kod ju?nih otoka, koraljni grebeni ?ine obrub njihovim obalama, koje nisu znatno izdignute iznad morske razine.

Upravna podjela [ uredi | uredi kod ]

Upravno su podijeljeni između dviju jedinica:

Biljni i ?ivotinjski svijet [ uredi | uredi kod ]

Svi otoci osim otoka Farallona de Medinille i Uracasa (u sjevernoj skupini) su vi?e ili manje ?umoviti, biljni pokrov je bujan i sli?an onima na Karolinskim otocima i na Filipinima , odakle su donesene brojne biljne vrste. Zahvaljuju?i vla?nosti tla, ni?e vrste biljaka (nekada ozna?ene znanstvenim nazivom Cryptogamae ) su brojne, kao i brojne vrste trava . Kokosove i areca palme , manioka , kava , kakao , slatki krumpir (batata), ?e?er , pamuk , duhan , yam i biseri su glavni proizvodi, a najvi?e se uvozi kopra . Obrada zemlje je unato? tome zanemarena, unato? brojnim prednostima ?to ih nude klima i tlo. Ve?ina otoka je obilata vodom.

?ivotinjski svijet je sli?an onome s Karolinskih otoka, iako ne tako brojan i raznolik. Određene vrste su izvorne na obama oto?jima. Svinje i goveda se kre?u slobodno po divljini, i lovi ih se po potrebi. Goveda su bila poznata vrsta domorodcima od samih po?etaka ljudske naseljenosti na ovim otocima, a svinje su donijeli kolonizatori ?panjolci .

Klima [ uredi | uredi kod ]

Klima je zdrava, unato? ve?oj vla?nosti. Vru?inu ubla?avaju pasati te je bla?a od filipinske. Potonja okolnost je poja?ana ?injenicom da nema velikih temperaturnih razlika.

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Ime i prvi susreti s kolonizatorima [ uredi | uredi kod ]

Prvi Europljanin koji je primijetio ovu oto?nu skupinu je bio Portugalac Ferdinand Magellan 6. o?ujka 1521. , koji je promatrao dva najju?nija otoka i proplovio između njih [2] sa svojom ?panjolskom ekspedicijom na putu oko svijeta.
Na prvom pristajanju na Umatacu na Guamu, Magellanovi brodovi su se opskrbili potrep?tinama od domorodaca Taotaomonasa (predaka plemena Chamorrosa ). Op?enito se smatra da su domorodci pretpostavljali da se radi o trgovini i da su kao razmjensku robu uzeli jedan od brodi?a kojim su se ?panjolci iskrcali na otok. Nastao je nesporazum. ?panjolska posada je mislila da su domorodci njima potrep?tine davali besplatno te su ovo uzimanje broda smatrali krađom. Zbog ovog nesporazuma, ?panjolska je ekspedicija napala domorodce, a otoke obilje?ila imenom Islas de los Ladrones ("Lopovski otoci"), imenom kojim se pokatkad ove otoke i danas naziva tako, Ladrones .
Sam Magellan ih je nazvao Islas de las Velas Latinas ("Otoci latinskog jedra ").
Od drugih imena koje su pomorci dali ovim otocima su i imena oto?je sv. Lazara , Jardines i 'Prazeres .

?panjolska je 1667. formalno polo?ila pravo na njih, uspostavila je ondje redovnu koloniju i dala im je slu?beno ime Las Marianas u ?ast ?panjolske kraljice Marije Austrijske (?pa. Mariana ), udovice Filipa IV.
U trenuku uspostave kolonije, otoci su imali od 40 do 60 tisu?a stanovnika, no domorodci Chamorrosi su skoro svi izumrli od zaraznih bolestiju koje su donijeli ?panjolci.

Domoroda?ko stanovni?tvo, koje su ?panjolski kolonizatori pod imenom Hachamori , izumrlo je u svom nemije?anom obliku, dok su pre?ivjeli oni iz mije?anih zajednica.
Kad su ?panjolci zauzeli otoke 1668. , Chamorrosa je bilo od 40 do 60 tisu?a. Za manje od jednog stolje?a poslije, ostalo ih je samo 1800.
Chamorrosi su bili tipi?ni Mikrone?ani sa stupnjem civilizacije vrijednim razmatranja.
Na otoku Tinianu se nalaze ostatci građevina koje se pripisiva Chamorrosima. ?ine ih dva reda masivnih ?etvrtastih kamenih stubova , u protegama 142 cm ?irine i 427 cm visine, s te?kim okruglastim kapitelima , zvanim latte kameni .
Prema starim ?panjolskim zapisima, urne s posmrtnim ostatcima su bile uglavljene u kapitelima.

Istra?ivanja na podru?ju ovog oto?ja je vr?io George Anson (kasniji prvi barun Anson od Sobertona), koji se u kolovozu 1742. iskrcao na Tinian. [3]
Ladronese su kasnije posjetili John Byron 1765. , Samuel Wallis 1767. i Jules Crozet 1772.

Marijansko oto?je i posebice otok Guam su bili odmori?na to?ka za ?panjolske galeone na putu za Acapulco i Manilu, na konvojima znamim kao Galeon de Manila .
Marijanski su otoci ostali ?panjolskom kolonijom pod upravom filipinskog glavnog guvernera do 1898. , kada su, kao rezultat ?panjolsko-ameri?kog rata , ?panjolci bili prisiljeni predati Guam SAD-u.

?panjolski posjedi na zapadnom Tihom oceanu

Sporazumom od 12. velja?e 1899. , preostale otoke iz tog oto?ja (osim Guama, ali s Karolinskim oto?jem i oto?jem Palau ) je ?panjolska prodala Njema?koj za 837.500 njema?kih zlatnih maraka (oko 4,1 milijun $ u to vrijeme), a prodano podru?je je uklju?eno u njema?ki protektorat Nova Gvineja . U to vrijeme, oko 1900. , na njima je ?ivilo 2646 stanovnika, a deset najsjevernijih otoka s aktivnim vuklkanima su bili uglavnom nenaseljeni.

Japan , ?lan Antanta je po?eo zaposjedati otoke 1914. Nakon ?to je Njema?ka i ostatak Sredi?njih sila izgubilo rat, taj biv?i njema?ki posjed je Liga naroda dala Japanu na upravu kao mandatni teritorij . Godine 1935. Japanci su izgradili zra?nu luku kraj Aslitoa na ju?nom kraju Saipana, a malo zatim hidroavionsku bazu na zapadnoj obali i uzleti?te za lova?ke zrakoplove na sjevernom kraju otoka. U doba japanske uprave sva djeca domorodaca morala su najmanje ?est godina pohađati japansku ?kolu, a najbistrijim u?enicima pru?ala se mogu?nost pohađati mjesnu poljoprivrednu ?kolu. Glavna kultura bila je ?e?erna trska, a njena proizvodnja pove?ana je zahvaljuju?i poticaju japanskog Dru?tva za ekonomski razvoj Ju?nog mora . Tijekom napada na Pearl Harbour Saipan se doimao kao mali Tokio . Od njegovih vi?e od 30 000 stanovnika tek 4 000 bijahu domoroci ?amoroi. Saipan je duga?ak kao njujor?ki Manhattan , ali dvaput ?iri. Između oko 500 m visokog brda Tapo?ana u sredi?tu otoka i brda Marpija na sjevernom kraju pru?a se nazubljen greben s tisu?ama pe?ina, bezbrojnim malim vrhuncima i vrlo strmim obroncima. Taj dio otoka i polja ?e?erne trske koja su pokrivala 70% povr?ine bili su idealni za defenzivno ratovanje. [4]

Ovo oto?je je bilo popri?tem ratnih djelovanja 1944. , u Drugom svjetskom ratu, kada su se na ovom podru?ju srazile ameri?ke i japanske snage.
Amerikancima je ovo oto?je bilo zna?ajno kao strate?ka to?ka, jer je trebalo poslu?iti kao poleti?na baza za ameri?ke zrakoplove koji bi odatle odlijetali na bombardiranje samog Japana.

Kad se zauzelo otoke Saipan i Tinian , ameri?ka vojska ih je koristila, jer je zahvaljuju?i njihovoj blizini, Japan do?ao u doseg ameri?kih bombardera .
Tako su i zrakoplovi Enola Gay i Bockscar , koji su bacili atomske bombe na Hiro?imu i Nagasaki , poletili na taj svoj zadatak s tinianskog sjevernog uzleti?ta, North Fielda .

Vidi jo? [ uredi | uredi kod ]

en:Mariana and Palau Islands campaign

Crkvena povijest [ uredi | uredi kod ]

Apostolska prefektura Marijanski otoci je bila uspostavljena 17. rujna 1902. , bulom Quae mari sinico koju je izdao papa Lav XIII. izdvajanjem od filipinske biskupije Cebu .
Dekretom od 18. lipnja 1907. , oto?je je povjereno franjevcima kapucinima iz Vestfalije , kojima je pripadao prvi apostolski prefekt ove prefekture, vl?. Paul von Kirchhausen (postavljen u kolovozu 1907.; sjedi?te je imao na Saipanu, na Karolinskom oto?ju).
Na otocima su postojale dvije javne ?kole, ali smje?taj je bio toliko neodgovaraju?i da su djeca koja su nazo?ila nastavi na na?in da su mu?ka djeca slu?ala nastavu ujutro, a ?enska djeca su pohađala nastavu nave?er. Predavalo se na engleskom. Na nastavi se pored uobi?ajenih elementarnih predmeta, podu?avalo u drvodjelstvu .
Po jedan sve?enik je bio smje?ten na Agati i Guamu, u malim naseljima Agatu i Merizu . Pored crkvi u tim mjestima, bila je crkva na Samayu i nekoliko manjih kapela na planinama. Sve?enik iz Agane je svakog mjeseca obilazio koloniju gubavaca , radi slavljenja mise i podjele sakramenata .
I danas, katolicizam je glavna i jedina religija na ovom oto?ju.

Izvori i reference [ uredi | uredi kod ]


  1. ↑ The CIA World Factbook (2006)   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 7. studenoga 2017. ( Wayback Machine ).
  2. ↑ O. Peschel. Geschichte des Zei killers der Entdeckungen , Stuttgart, 1877.
  3. ↑ George, Lord Anion. 1748. Voyage round the World, book iii
  4. ↑ John Toland-Uspon i pad Japanskog Imperija, Centar za informacije i publicitet, Zagreb 1982., str. 81.-82.

Vidi jo? [ uredi | uredi kod ]

Dobavljeno iz " https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Marijanski_otoci&oldid=6821853 "