Ludbreg
je grad u
Hrvatskoj
, u
Vara?dinskoj ?upaniji
.
U izvorima na njema?kom jeziku naziva se
Lubring,
kajkavski
Ljubreg.
[4]
Grad Ludbreg sastoji se od 13 naselja:
Apatija
,
Bolfan
,
?ukovec
,
Globo?ec Ludbre?ki
,
Hrastovsko
,
Ku?an Ludbre?ki
, Ludbreg,
Poljanec
,
Segovina
,
Selnik
,
Sigetec Ludbre?ki
,
Slokovec
i
Vinogradi Ludbre?ki
.
Prometno je Ludbreg i okolicu određivao polo?aj uz rijeku
Dravu
i
Bednju
, te Bilogorske-topli?ko pobrđe (u uvjetno-homogenom pogledu). K tome valja pridodati polo?aj između ve?ih regionalnih sredi?ta kakva su bila
Vara?din
,
Koprivnica
,
Kri?evci
i
?akovec
kao najva?nija, te manjih sredi?ta poput
Legrada
i
Preloga
(u nodalno-funkcionalnom pogledu). Uz to, va?an je i geopoliti?ki polo?aj, prvenstveno jer ovaj dio Hrvatske prestaje biti pograni?ni povla?enjem granice s
Osmanskim Carstvom
nakon
1699.
godine znatno isto?nije od Ludbrega. Jedine granice koje su donekle utjecale na ludbre?ki prostor bile su one s
Mađarskom
(jer je
Međimurje
u?lo u njen sastav) i sa slovenskim zemljama (?tajerskom).
Centar svijeta.
Razinu prometne pogodnosti pojedinih naselja u okolici Ludbrega određivali su ponajprije prirodno-geografski elementi, koji su bili osnovica pri stvaranju rastera naseljenosti. Bitna odrednica je bio longitudinalni prometni smjer, koji je dolinom rijeke
Drave
zapad povezivalo s istokom (i obrnuto). Na tu osnovnu longitudinalnu vezu naslanjali su se i vicinalni transverzalni pravci, određeni na sjeveru najpovoljnijim gazovima preko rijeke Drave, a na jugu transverzalnim uskim ili kompozitnim dolinama i dolinicama rijeka i potoka, koji su presjecali sjeverne obronke
Bilogore
,
Kalnika
i Topli?ke gore omogu?uju?i lak?u komunikaciju. U tom pogledu je svakako najzna?ajniji proboj rijeke
Bednje
, a na njenom izlasku u dravsku nizinu, prema svim zakonitostima prometno-geografskog polo?aja, moralo je nastati va?nije naselje, jer je ta to?ka ujedno bila vrlo va?no prometno kri?i?te. Takav polo?aj koji je jo? nagla?en povoljnom reljefnom mikrolokacijom na uzdignutoj koti iznad Bednje, omogu?io je Ludbregu da opstane kao centralno naselje ?iji je utjecaj tijekom stolje?a prelazio lokalne okvire.
Ludbreg je postao korespodentno naselje, s jedne strane za dio dravske nizine, ali i za dio podru?ja prema gornjem dijelu doline Bednje na jugu, te prema sjeveru - s va?nim vezama prema
Međimurju
i jugozapadnoj Mađarskoj. Gladaju?i ?iri prostor 18. stolje?a, Ludbreg je u lokalnim okvirima uspje?no nadopunjavao gradske funkcije i centralitet
Vara?dina
,
Koprivnice
i
Kri?evaca
.
Prirodne zna?ajke Ludbrega i okolice posebno su va?ne za tijek naseljavanja i prostorni raspored naseljenosti, odnosno za kasniji odnos ?ovjeka i okoli?a. Od sjevera prema jugu, odnosno od rijeke Drave do kalni?ko-topli?kog pobrđa, izmjenjuje se nekoliko karakteristi?nih reljefno-pedolo?kih zona, koje su utjecale na klimu i biljni svijet, a pogotovo na gusto?u i razmje?taj naseljenosti stanovni?tva.
Iako se ?ini da reljef u okolici Ludbrega ima niski stupanj energije, s kontinuiranim op?im padom od juga prema sjeveru, odnosno od zapada prema istoku - i male hipsografske razlike u dravskoj nizini imaju veliko zna?enje. Op?enito uzev?i, mo?emo u Ludbre?koj Podravini razlikovati tri karakteristi?ne reljefne cjeline, zonalno izdu?ene u smjeru istok-zapad: 1. Na sjeveru je niski, u 18. stolje?u zamo?varen poloj vodotoka Drave, Plitvice, Bednje i Glibokoga; 2. Najplodniji i najvitalniji dio je zona holocenih i wurmskih terasa - zapravo kontaktno podru?je između dravskog poloja na sjeveru i kvartarno-tercijarog pobrđa na jugu; 3. Na jugu je zona pobrđa, mahom kvartarne i dijelom tercijarne starosti, koja se prema jugu nastavlja u razmjerno visoki mezozojski horst Kalnika.
U geolo?kom pogledu, ve?i dio
Ludbre?ke Podravine
povezan je s tzv. Vara?dinsko-murskom potolinom, jer su stare naslage tu znatno potonule. Najizdigutije (najtanje) su na tzv. Koprivni?kom pragu. Isto?no od Koprivni?kog praga zapo?inje duboka izdu?ena Dravska potolina. Kvartarne i tercijarne naslage kod Ludbrega dose?u djelomice dubinu ve?u od kilometar i pol. Potkraj tercijara nastupilo je uzdizanje tih mlađih naslaga, a tektonska gibanja nastavljena su i u kvartaru, pleistocenu i holocenu. Tako pleistocene sedimente, primjerice, nalazimo i na uzdignutijim terenima sjevernog pobrđa Kalnika i Topli?ke gore, a o tome dokumentiraju i pojedine ciglane na tim lokalitetima, kao primjerice u Ludbregu u 18. stolje?u (i kasnije). Tercijarna tektonska gibanja osobito su bila izra?ena u prostoru horsta kalnika, koji je u osnovi sastavljen od mezozojskih stijena - vapnenca iz jure i krede.
Klimatska obilje?ja odraz su geografskog polo?aja na jugozapadu Panonske nizine, a lokalne razlike su uvjetovane reljefnim i hidrogeografskim zna?ajkama Ludbre?ke Podravine. Za poznavanje klime u 18. stolje?u u okolici Ludbrega nemamo izravnih podataka, ali mo?emo pretpostaviti da nije bilo ve?ih razlika između onda?njih i dana?njih klimatskih uvjeta, osim ?to je bilo ne?to hladnije. Danas tu vlada tip umjereno tople vla?ne klime kontinentalnih obilje?ja (prema Kopenu). Prema tomu, i tu postoje velike temperaturne amplitude između ljeta i zime, pogotovo u usporedbi s ekstremima (godi?nja temperaturana amplituda mo?e biti ve?a i od 60 stupnjeva Celzijusa). Srednjaci su razmjerno povoljni, jer je prosje?na temperatura u sije?nju oko -2 °C, a u srpnju 18 °C. Ti su srednjaci u 18. stolje?u morali bili ne?to ni?i. Padaline opadaju od zapada prema istoku, jer ih uglavnom donose zapadni vjetrovi. Glavni maksimum je u
jesen
, a drugi maksimum je u
prolje?e
i rano
ljeto
. Zna?ajke i obilje?ja te klime su i velike oscilacije u koli?ini padalina, u visini temperatura, te u snje?nosti, mrazovitosti i sli?no. Tim klimatskim zna?ajkama (ali i blagim prete?ito zapadnim, sjeverozapadnim i ju?nim vjetrovima), danas (i u ranijim stolje?ima) je prilagođen izbor ratarskih, vo?arskih i
vinogradarskih
kultura.
Prirodna vegetacija Ludbre?ke Podravine specifi?ni je sastavni dio ?ireg panonskog areala, ali sa svojim posebnostima. U dravskom poloju nekada je osnovica bila zajednica hrasta lu?njaka, s pripadaju?im biljem. Međutim tu je prirodni pejza? potpuno izmijenjen djelovanjem ?ovjeka. To se pogotovo o?itovalo tijekom sustavnog smanjivanja ?umskog pokrova tijekom stolje?a, ali i drugih promjena u poljoprivrednoj proizvodnji koje su mijenjale prirodni pejza?.
Na temelju geolo?kih, geomorfolo?kih, klimatskih, hidrografskih i vegetacijskih zna?ajki tijekom stolje?a razvilo se tlo Ludbre?ke Podravine, koje je najve?im dijelom rezultat djelovanja ?ovjeka, a stanje kakvo je bilo u 18. stolje?u nije bitnije promijenjeno do danas. U dravskom poloju najzna?ajnija je grupa holocenokarbonatnih tala, uglavnom azonalnih zna?ajki, dok su najkvalitetnija tla na terasama. U pobrđu su najslabija tla, uvelike podzolirana i te?a za obradu gdje je prisutna sedimentarna glina.
Hidrografske zna?ajke Ludbrega i okolice određene su uglavnom tijekom 18. stolje?a (ali i ranije i kasnije do danas) dominantnim utjecajem rijeke Drave, te njezinim ju?nim pritocima:
Plitvicom
,
Bednjom
i Segovinom i Glibokim. Tada ti vodotoci jo? nisu bili regulirani, a prvi poznati planovi regulacije rijeke Drave i njezinih pritoka na ?irem podru?ju Ludbre?ke Podravine postoje iz
1777.
godine. Zbog ?estih poplava je uprava ludbre?kog vlastelinstva
1786.
godine uputilo molbu Kri?eva?koj ?upaniji kako bi se iskopao kanal protiv poplava rje?ice Plitvice. Uz to su za ludbre?ki kraj posebno zna?ajna velika bogatstva kvalitetne podzemne vode, s obzirom na razmjerno debele slojeve ?ljunka i pijeska. Vode su tijekom ?itavog 18. stolje?a ludbre?kom stanovni?tvu određivale ritam ?ivota (ponajvi?e poplavama koje su ?esto bilje?ene u onovremenim dokumentima), utjecale su na prostorni raspored naseljenosti, ali i određivale snagu nizu gospodarskih djelatnosti koje su se ovdje razvile - mlinarstvo, zlatarstvo, splavarstvo, ?ajka?tvo itd.
Prema popisu stanovni?tva
2011.
godine grad Ludbreg sa svim svojim naseljima je imao 8.478 stanovnika,
[5]
dok je samo naselje grada Ludbrega po istom popisu imalo 3.603 stanovnika.
[5]
Gradona?elnik Ludbrega je Dubravko Bili? (nezavisan).
Pokaznica s
relikvijom Krvi Kristove
iz Ludbrega.
Sredi?nje naselje Ludbre?ke Podravine je oduvijek bio Ludbreg. Nastanak vlastelinstva nije nam poznat. Postoji legenda da je grad Ludbreg pa valjda i vlastelinstvo osnovao plemi? Lodbring
1100.
godine na povratku iz kri?arskog rata. No, to je samo legenda koje nema nikakvo upori?te u pisanim dokumentima.
Tijekom stolje?a je mijenjao razne vlasnike ? primjerice godine
1451.
Ludbreg je posjedovao
Juraj ?uz
, sin Ivana. On je
1452.
dio ludbre?kih posjeda zalo?io
Andriji Orahovi?kom
. U zalo?eni dio posjeda naselio se
1452.
zajedno s Andrijom Orahovi?kim i njegov zet
Benedikt Turoczy
koji je odmah ostvario utjecaj na neo?enjenog i vjerojatno bolesnog Jurja ?uza Ludbre?kog. Juraj je
1456.
potvrdio Benediktu Turoczyju i njegovoj supruzi Ani posjed zalo?enog dijela vlastelinstva jer je u međuvremenu umro Andrija Orahovi?ki. Jo? iste godine Turoczy je uspio nametnuti Jurju ugovor o međusobnom nasljeđivanju. Taj je ugovor naredne godine potvrdio kralj. Ugovorom o međusobnom nasljeđivanju Benedikt Turoczy je poku?ao osigurati posjedovanje ?itavog vlastelinstva jer se o?ekivalo da ?e bolestan Juraj ?uz, koji nije imao mu?ke nasljednike, uskoro umrijeti. Prema va?e?im pravnim propisima njegovi su se posjedi tada trebali vratiti kraljevom fisku. Strana osoba mogla ih je naslijediti samo na temelju ugovora o međusobnom nasljeđivanju koji je potvrdio kralj. Nije dovoljno jasno zbog ?ega je Juraj ?uz Ludbre?ki na samrti poku?ao raskinuti ugovor s Benediktom Turoczyjem, a vjerojatno se nastojao osloboditi njegova skrbni?tva svojom posljednjom voljom iz
1461.
?upna crkva Presvetog Trojstva
u Ludbregu.
Trgovi?te
(oppidum) Ludbreg se spominje prvi puta u oporuci Jurja ?uza iz
1461.
godine. Po?etkom XVI. stolje?a ludbre?ko je trgovi?te i?lo u red ve?ih gradskih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Njemu je na ludbre?kom vlastelinstvu pripadalo oko 20 % poreznih dimova, a prema tome u njemu je ?ivjela pribli?no petina podlo?nika ili barem poreznih obveznika. Stanovnici ludbre?kog trgovi?ta ?inili su krajem XV. i po?etkom XVI. stolje?a posebnu skupinu podlo?nika. Vlastela su im priznavala status građana (cives), iako su oni i dalje bili feudalni podlo?nici. Trgovi?ta su mogla izabirati svog suca i osnivati op?ine koje su u?ivale ?iroku autonomiju. Slobo?tine pojedinih trgovi?ta bile su regulirane posebnim poveljama. Takva se povelja za Ludbreg nije sa?uvala, ali se polo?aj njegovih građana nije mogao bitno razlikovati od polo?aja stanovnika sli?nih naselja.
Juraj je sve svoje posjede predao Janu Vitovcu i njegovim sinovima. Nakon smrti Jurja ?uza Vitovci su sudskim putem zatra?ili vlastelinstvo, ali kralj
Matija? Korvin
vi?e nije ?elio ja?anje Vitovaca koji su se pridru?ili velika?koj oporbi. Ludbreg je zajedno s ludbre?kim vlastelinstvom na kraju dosuđen Benediktu Turoczyju, a kralj Matija? Korvin mu ga je
1464.
godine potvrdio zasebnom darovnicom. Benediktov sin Juraj dobio je za Ludbreg i Svinu?u
1468.
godine novu darovnicu kojom su se Turoczyji utvrdili kao vlasnici. Kasnije su vlasnici bili iz obitelji
Erdody
(hrvatski:
Erdedi
) i od 17. stolje?a do najnovijeg doba
Batthyanyi
(hrvatski:
Ba?ani
). Danas je Ludbreg naselje sa statusom grada, a tijekom 20. stolje?a se polako razvijalo u moderni centar Ludbre?ke Podravine.
Spomenici i znamenitosti
[
uredi
|
uredi kod
]
Dvorac Batthyany u Ludbregu.
Najve?a arhitektonska znamenitost Ludbrega je barokni
dvorac Batthyany
, u kojemu je smje?tena radionica
Hrvatskog restauratorskog zavoda
. Dvorac je nastao pregradnjom starijeg srednjovjekovnog dvorca za grofa
Ludovika Batthyanyja
sredinom 18. stolje?a (
1745.
?
1753.
) u reprezentativnu baroknu rezidenciju. Gradnju je vodio ?tajerski arhitekt
Joseph Hueber
. U dvorcu se nalazi
kapela Sv. Kri?a
u kojoj se
1411.
godine dogodio ?udesan događaj pojave Presvete Krvi
Isusove
, radi kojega je
papa
Leon X.
,
1513.
godine izdao
bulu
i proglasio Ludbreg sveti?tem. Kapela je
1753.
oslikana zidnim slikama koje je radio slikar
Michael Peck
iz Kani?e. Uz dvorac se nalaze dvije gospodarske zgrade. U zapadnoj je
Sala Terrena
, odnosno stan gradskog suca, također oslikan baroknim freskama.
?upna crkva Presvetog Trojstva
najzna?ajnija je sakralna građevina u Ludbregu. Spominje se jo?
1334.
godine, a dana?nja je izgrađena u baroknom razdoblju. Oslikana je
freskama
slikara
Mirka Ra?kog
. U crkvi se od 16. stolje?a (
1513.
g.) ?uva
Relikvija Predragocijene Krvi Isusove
.
Ampulica
s Predragocjenom Krvi Isusovom koja je nastala na ?udesan na?in za vrijeme pretvorbe tijekom mise, (1411.g.) ?uva se u
pokaznici
izrađenoj
1721.
godine. Oko crkve se pru?a slikoviti cinktor, tj. barokni trijem sa stupovima.
Od sakralnih zdanja, u Ludbregu se nalazi i mala barokna kapela ?alosne Gospe, podignuta
1765.
uz obalu rijeke Bednje. U novije je vrijeme izgrađeno
Sveti?te Predragocjene Krvi Kristove
. Sveti?te je podignuto radi ispunjenja davnog
zavjeta
[6]
iz
1739.
godine, a sastoji se od zavjetne kapele
Hrvatskog sabora
i postaja
Kri?nog puta
, ?ine?i izlo?bu
mozaika
od
murano stakla
na otvorenom.
Događaj ?uda Svete Krvi
[
uredi
|
uredi kod
]
Iako nema nikakvih pisanih dokumenata, predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete ?upne crkve u kapelici dvorca Batthyany
1411.
zbio nesvakida?nji događaj. Za vrijeme bogoslu?ja, sve?eniku koji je sumnjaju?i u istinitost rije?i Pretvorbe "Ovo je tijelo moje" i "Ovo je moja krv...." u kale?u je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Zaprepa?ten i silno prepla?en, sve?enik je brzo zavr?io svetu misu.
Teku?inu iz kale?a pospremio je u staklenu posudicu, skrio, i o događaju ?utio do kraja ?ivota. Tek na samrti javno je priznao ?to se dogodilo i ampulu s teku?inom predao na ?uvanje svojoj subra?i sve?enicima u ?upnoj crkvi sv. Trojstva.
Glas o tome događaju brzo se pronio cijelim krajem. Narod je u sve ve?em broju po?eo dolaziti u Ludbreg. Svi su ?eljeli vidjeti taj opipljivi i svima vidljivi znak Bo?je prisutnosti u maloj staklenoj posudici. Predaja govori da su se od toga vremena u Ludbregu po?ela događati ?udesna ozdravljenja na zagovor Presvetoj Krvi.
Pape i ludbre?ko pro?teni?te
[
uredi
|
uredi kod
]
Sumnje u istinitost događaja potaklo je plemi?a Tomu de Zecha iz Lentija da o ?udesnom događaju i svemu ?to se poslije u Ludbregu događalo obavijesti papu Julija II. Papa je istragu povjerio opatima Aquilejske dijeceze, Ivanu i Leonardu ?keta koji su odmah do?li u Ludbreg. Istragu pod njihovim vodstvom vodio je odbor uglednih sve?enika i svjetovnjaka.
Povijesni izvori navode gospodara Ludbrega Bernardina Turoczy, kneza
Petra Bal?u
i plemi?e
Sigismunda Fronchera
,
Kristofa Modera?a
,
Mihajla Le?taka
i
đuru Pattaka
. Uz te plemi?e u istrazi su sudjelovali
Stjepan Popov
?upnik iz Ludbrega, Stjepan ?upnik iz
Sv. đurđa
, Simon ?upnik iz
Martijanca
i Stjepan iz
Kri?ovljana
. Oni su o svemu ispitali mnogo svjedoka ?udesnih ozdravljenja nakon u?injenog zavjeta Krvi Kristovoj koji su dolazili ?ak i iz udaljenih zemalja: ?tajerske, Mađarske,
Srijema
,
Hrvatskog Zagorja
,
Prigorja
.
Oni su nakon dugotrajnog i temeljitog ispitivanja sastavili zapisnik na temelju kojeg je papa
Julije II
izdao dva pisma. Prva bula Julija II je u stvari nalog zagreba?koj biskupiji da se provede istraga. Druga bula zavedena u registru suplika
16. prosinca
1512.
, napisana je nakon provedene istrage u Ludbregu i kojom se događaj progla?ava autenti?nim, te je odlu?eno da se na
Tijelovo
,
Malu Gospu
i Sv. Tomu mogu dijeliti oprosti vremenitih ?istili?nih kazni. Nedugo po izdavanju bule,
21. velja?e
1513.
papa Julije II je umro.
Njegov nasljednik na Petrovoj stolici, papa
Leon X
na temelju bule svoga prethodnika i nakon ?to je u Rimu s Relikvijom predvodio procesiju, kona?no je zavr?io posao svoga prethodnika. Staklenu ampulu vratio je u Ludbreg i o svemu
19. o?ujka
1513.
izdao bulu,
[7]
papinsko pismo u kojem nala?e da se Relikvija za sva vremena ?uva u Ludbregu i u nedjelju prije Male Gospe izla?e narodu na pobo?nost i klanjanje. Ovim papinskim pismom ?iji se prijepis ?uva u Kaptolskom arhivu u Zagrebu i slu?beno je utemeljeno ludbre?ko pro?teni?te Predragocjene Krvi Isusove.
"Leon, biskup, sluga slugu Bo?jih, svim Kristovim vjernicima, koji ?e vidjeti ovaj list, pozdrav i apostolski blagoslov. Razumu odgovara i dolikuje ?asti da se ono ?to je u?injeno po milosti rimskoga pontifeksa i izvr?i, iako o tomu zbog njegove smrti nije sa?injeno apostolsko pismo.
Po?to je, dakle, nedavno, mome prethodniku blage uspomene, papi Juliju II, u ime ljubljenoga sina, plemenitog mu?a Tome od ?e?a, namjesnik u vremenitim dobrima vile Letgenuth u Zagreba?koj biskupiji, izlo?eno da ima ve? sto godina kako je neki sve?enik, slave?i misu, poslije sakramenta Euharistije po obi?aju razlomio hostiju na tri dijela te jedan od njih uronio u kale? i kada je, prinose?i ustima teku?inu pretvorenu u Kristovu krv u posve?enomu kale?u kojim je slavio re?enu misu, po?eo sumnjati da li se u kale?u po snazi ovoga sakramenta nalazi pravo tijelo i prava krv Kristova,da je navedena teku?ina odmah postala vidljiva i dobila prirodnu boju krvi, a sam sve?enik da je zapanjen ovim ?udom neko vrijeme skrivao stvar, ali je napokon - jer Bog nije htio, kao ?to se moglo i vjerovati, da tako slavno ?udo i potvrda katoli?ke vjere protiv onih koji u nju sumnjaju ostanu du?e skriveni ? kada je pao na samrtnu postelju, otvoreno ispovijedio sve kako se dogodilo, a navedeni kale? s onom teku?inom koja je imala boju vidljive i prirodne krvi izlo?io, odnosno predao da se odlo?i i zauvijek ?uva u ?upnoj crkvi Sv. Trojstva u Ludbregu, u navedenoj biskupiji, da je Previ?nji od onoga vremena naovamo u toj crkvi pri kale?u u?inio mnoga i velika ?uda, a i dandanas ih ?ini, po?to je, dakle sve to izlo?eno i jo? dodano da bi pobo?nost prema ovom sakramentu u vjernom puku onih krajeva, koji radi obrane prave vjere posvuda ratuje protiv Turaka, jo? i vi?e porasla, iako je ve? prili?no velika, ako bi ?tovanje i pobo?nost koji se iskazuju spram ovoga sakramenta bili osna?eni i autoritetom Apostolske stolice, a kako se slavom imena Bo?jega i umna?anjem kr??anske vjere pohvalno pridonosi spasu vjernih du?a, navedeni je moj prethodnik, naklonjen molbama re?enoga Tome, u ovoj stvari svojim pismom povjerio i nalo?io opatima samostana od Brezsmonostera i od Chyaka, koji se ne nalaze ni u jednoj biskupiji, da potra?e svjedoke o navedenomu i njihove izjave i svjedo?enja u obliku javne isprave, zape?a?ene njihovim pe?atom, po?alju mome prethodniku.
Navedeni su opati, postupaju?i u izvr?enju ovoga pismenog naloga, prona?li mnoge vjerodostojne svjedoke, sastavili u obliku javne isprave njihove iskaze i svjedo?anstva, zape?atili ih svojim pe?atima i poslali mome prethodniku. On je, imaju?i na umu da milo??u svemogu?ega Boga i, uzdaju?i se u mo? bla?enih apostola Petra i Pavla, dana 17 prosinca, desete godine svoga pontifikata, svima i svakome pojedino koji vjeruju u Krista, bez obzira na spol, pokajnicima, ispovjedanicima, ili onima koji se ?ele ispovijediti, koji od tada ubudu?e u sva vremena na svetkovinu Tijela Kristova, ili rođenja Bla?ene Djevice Marije, ili pak svetoga Tome Apostola, na slavu kale?a i teku?ine koja se u njemu ?uva, pobo?no pohode re?enu crkvu i pru?e ruke pomo?nice radi izgradnje crkve i uzdr?avanja svjetla i svega drugoga ?to je navedeno, kako god to u?ine, on je, dakle, njima milostivo u Gospodinu otpustio tre?i dio nalo?ene im pokore koju bi pretrpjeli u ?istili?tu, a ako je i ina?e onima koji posjete tu crkvu i pru?e ruke pomo?nice, kako je re?eno, ili daju pobo?ni milodar, podijelio neki drugi vje?ni oprost ili odrje?enje koje je u to vrijeme jo? uvijek trajalo, ili je o tomu sa?injena isprava spomenutoga moga prethodnika, htio je da bude bez snage i valjanosti.
Da ne bi pak bilo sumnje o navedenome oprostu i volji moga prethodnika samo zato ?to zbog njegove smrti o tome nije sa?injena odgovaraju?a isprava, ?elimo i snagom apostolske vlasti odlu?ujemo da ova isprava bude dostatna kao dokaz navedenoga oprosta i voljenog prethodnika, i da za tu dokazanu snagu ne treba druge pomo?i. Izdano u Rimu, pri Svetome Petru, godine Gospodnjega utjelovljenja 1512. (14. o?ujka), prve godine na?ega pontifikata.
Aloysius i Beltrum
1736., 6 o?ujka u Zagrebu. Potrvrđujem da je ova kopija prepisana iz prastaroga transumpta koji se ?uva u sakristiji zagreba?ke katedralne crkve, da je sravnjena s njim od rije?i do rije?i i da mu u svemu odgovara.
Gabrijel Juraj etc.
Kanonik zagreba?ki i arhiđakon komarni?ki
Kaptolska pismohrana u Zagrebu
Preveo: prof. Jozo Ivanovi?
Koncentri?ni krugovi u sredi?tu Ludbrega ?
Centrum mundi
.
Ludbreg se prema lokalnoj legendi smatra sredi?tem svijeta. Istina je da se mnogi svjetski gradovi nalaze na koncentri?nim krugovima ?ije sredi?te je upravo u Ludbregu (prvi krug
Vara?din
-
?akovec
-
Koprivnica
, drugi
Zagreb
-
Maribor
-
Kaposvar
, tre?i
Be?
-
Budimpe?ta
-
Trst
, itd). Na glavnom trgu se nalazi to?ka koja predstavlja sredi?te svijeta.
Od 2015. odr?ava se trail utrka Crazy Hill Trail (CHT). Odr?avao se
Ludbre?ki maraton
.
- Rudolf Fizir
(
1891.
?
1960.
), hrv. konstruktor
zrakoplova
- Mladen Kerstner
(
1928.
?
1991.
), hrv. pisac, novinar, po njegovim djelima nastale su TV-serije
Gruntov?ani
i
Meja?i
- Danilo Pejovi?
(
1928.
?
2007.
), hrv. filozof
- Antun Bohnec
(
1923.
?
1991.
), hrv. gospodarstvenik, osniva? ludbre?ke mljekarske industrije
- Dubravka Kru?elj Jurkovi?
(
1972.
), operna pjeva?ica i vokalna pedagoginja
- Tomislav Mu?ek
(
1976.
), operni pjeva?
- Vladimir Filipovi?
(
1906.
?
1984.
), filozof i sveu?ili?ni profesor
- Sara Kolak
(
1995.
), hrvatska atleti?arka
- Vjekoslav Busija
(
1936.
?
2015.
), Zapovjednik PP Ludbreg u vrijeme Domovinskog rata, dogradona?elnik Ludbrega
- Stanko Bajsi?
(
1937.
), generalni direktor SOUR-a Bednja, posljednji predsjednik op?ine Ludbreg (1982. ? 1990.)
- Ru?ica Cindori
, hrvatska pjesnikinja
- Mladen Pavkovi?
(
1951.
), hrvatski novinar i publicist
- Bo?o Hlastec
(
1923
. ?
1994.
), hrv. pjesnik
- Marija Winter
(
1912.
?
1989.
), povjesni?arka, spisateljica i prosvjetna radnica
- Bojan Vru?ina
(
1984.
), nogometa?
- Katarina Horvat Levaj,
Ivanka Reberski
, ur.,
Umjetni?ka topografija Hrvatske: Ludbreg - Ludbre?ka Podravina
, Zagreb, 1997.