Ljudevit Gaj

Izvor: Wikipedija
Ljudevit Gaj

Rođenje 8. srpnja 1809.
Krapina , Hrvatska
Smrt 20. travnja 1872.
Zagreb , Hrvatska
Period pisanja 1826. ? 1864.
Knji?evni period romantizam
Supruga(e) Paulina (rođ. Krizmani?) [1]
Djeca 5: Velimir , [2] Svetoslav, Bogdan, Milivoj, Ljuboslava
Va?nija djela
  • ::: Kratka osnova horvatskoga - slavenskoga pravopisa?a , Kosenke ilirske
Portal o ?ivotopisima

Ljudevit Gaj ( Krapina , 8. srpnja 1809. ? Zagreb , 20. travnja 1872. ) bio je hrvatski politi?ar , jezikoslovac , ideolog, novinar i knji?evnik . Gaj je sredi?nja osoba ilirskog pokreta koja je imala va?nu ulogu i u hrvatskom narodnom preporodu .

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Ljudevit Gaj

Ljudevit Gaj rodio se u Krapini 1809. godine. U njegovoj obitelji govorio se njema?ki jezik, no majka Julijana mu je njegovala i kajkav?tinu . Gimnaziju je pohađao u rodnoj Krapini, Vara?dinu i u Karlovcu . Godine 1826. upisao je studij filozofije u Be?u , koji je nastavio u Grazu , a 1829. godine upisao se na pravo u Pe?ti . [3]

Godine 1830. u Budimu tiskao je knji?icu Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisa?a? dvojezi?no (na hrvatskom i njema?kom jeziku ) koja mu je pronijela ime cijelom domovinom. Ta knji?ica od 27 stranica uzima se kao po?etak hrvatskih preporodnih gibanja. [4] Po?etkom 1832. godine do?ao je u Zagreb , gdje je radio u pravnoj struci. [3] Doktorirao je filozofiju 1834. godine u Leipzigu . [3]

Potaknut primjerom i nastojanjima Pavla Vitezovi?a , a po uzoru na ve? ustrojeni ?e?ki pravopis, slovnom reformom nastoji za svaki fonem u hrvatskom jeziku uvesti jedan grafem latini?kog pisma, zbog toga se po njemu hrvatska abeceda naziva jo? i gajicom , ?ime je ujedinio slovopisno cijeli hrvatski narod te je, uz to ?to je bio sredi?nja osoba ilirskog pokreta, postao va?na osoba u cijelom narodnom preporodu. A kad mu je 1834. godine uspjelo ono ?to petnaest godina ranije Jurju ?poreru nije, naime, pribaviti kraljevsku suglasnost za pokretanje hrvatskih dnevnih novina s knji?evnim prilogom, vidio se on ve? sasvim u ulozi vođe. Napokon, 6. sije?nja 1835. godine pojavile su se Novine Horvatske , a 10. sije?nja i njihov knji?evni prilog Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka ; bio je to golem napredak u ostvarivanju zadanog cilja, nagovje?taj da ?e se hrvatska knji?evnost konstituirati kao jedinstvena cjelina, time je bio uspostavljen moderni knji?evni instrumentarij za okupljanje svih knji?evnika. Sve do kraja prvoga godi?ta ta glasila vodit ?e preporodni pokret pod hrvatskim imenom; do kraja te godine Novine izlaze na kajkavskom, a Danicu ?e usporedo s kajkavskima tiskati i ?tokavski pisane priloge. Promjena njihova imena u Ilirske narodne novine i Danicu ilirsku , po?etkom drugoga godi?ta ( 1836. ), zna?ila je korak dalje u provođenju Gajevih zamisli.

Trenutak je da raspravimo ?to je zapravo ilirska tradicija, otkud i ?to zna?i interferiranje i podudaranje ilirstva i hrvatstva koje pratimo tijekom povijesti od Jurja ?i?gori?a ( 1420. ? 1509. ) i njegova djela De situ lllyriae et civitate Sibenici do Jurja Ratkaja ( Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae ), pa od njega do obnovitelja hrvatske svijesti Pavla Rittera-Vitezovi?a ( Kronika aliti spomen svega svita vikov ), i od njega do Matije Petra Katan?i?a . To je vjera u krvno srodstvo, genetsku povezanost između stanovni?tva nekada?nje Velike Ilirije i Hrvata, koji su njihov biolo?ki nastavak, vjera da taj davni narod u nama nastavlja svoj ?ivot, pa smo mi dakle ba?tinici njihove nekada?nje veli?ine i slave. Hvaranin Vinko Pribojevi? tiskao je jo? u 16. stolje?u knjigu "O porijeklu i zgodama Slavena" ( 1532. ), s tezom da su Slaveni potomci Ilira, Tra?ana i Makedonaca. Sada je tu hipotezu obnovio Gaj, a studijom Tko su bili stari Iliri? u nekoliko brojeva petoga godi?ta Danice slu?e?i se tvrdnjama i citatima Herodota , Polibija, Livija i drugih izvora, dokazivao je ime Ilir "na sjevernoisto?noj obali mora Jadranskoga (Adrianskoga) tako staro, kako su najstarie vijesti o rodu ?ovje?anskom. Imenom ovim nazivahu stari ger?ki i rimski pisaoci sve puke med Dunavom i morem jadranskim prebivaju?e osim nekojih među Iliri naseljenih celtogalskih plemenah" . [5]

Ljudevit Gaj, spomenik u Krapini

Na tim osnovama izgradio je Gaj koncepciju ilirstva kao vra?anje iskonu hrvatskog etni?kog bi?a, ali je ono kasnije raznim interpretacijama, shva?eno kao iskonstruirana nadnacionalna ideja. Dokaz kako događaji tijekom povijesti stvaraju ponekad nove situacije, a u njima i pojmovi dobivaju nova zna?enja koja poslije vi?e nije mogu?e ispraviti vra?anjem u prija?nje stanje svijesti ni kad bi za takvu regresiju objektivno bilo znanstveno opravdanih razloga.

Bio je Gaj ?ovjek odlu?an i okretan, neumoran, poletan i rje?it; njegova pojava o?aravala je ne samo mno?tvo nego i birane pojedince. Tako je postigao da ilirski zanos u?as preplavi cijelu Hrvatsku. "Za Ilirstva nebia?e druga nego da bude? Ilir ili Magjaron. Re?i da si Hervat, znamenova da si Magjaron." [6] Tako je poslije tri desetlje?a posvjedo?io ve? prvom re?enicom svojih memoara sam Ante Star?evi? . I dok je Vitezovi? bio nositelj hrvatske svijesti odjevene u ruho ilirskog mita, Gaj i preporoditelji istakli su sada ilirsku misao pro?etu hrvatskim duhom. Ustvari, bila je to velikoilirska koncepcija kojom je Gaj, svjestan da se slavenska knji?evnost i kultura ne mogu nositi s vode?om njema?kom i francuskom, nastojao ujedinici sve Slavene na temelju pretpostavke o zajedni?kom, ilirskom podrijetlu.

Arkada preporoditelja na Mirogoju [7]

Punih sedam godina trajat ?e u Hrvatskoj silni ilirski zanos i davati ton cjelokupnom narodnom ?ivotu. Ime naroda i teritorija, jezika i knji?evnosti. Sve je bilo podvrgnuto ilirskoj ideji, sve je nosilo ilirsko ime. Mno?tvo pjesama, bezbroj stihova ispjevano je u slavu Velike Ilirije i ilirskog jedinstva, a da se ni jedan jedini od tih pustih pjesmotvora ne mo?e nazvati poezijom; grandiozna, magi?na ilirska ideja nije mogla istinski inspirirati ni neosporne pjesnike među pjesnicima ilirizma. Znak da i nije bila duboko ukorijenjena! Kraljevska naredba o zabrani ilirskog imena izi?la je 17. sije?nja 1843. godine s obrazlo?enjem da kralj ne?e zaustavljati razvitak narodnog jezika, ali ni dopustiti da se među njegovim podanicima sije sjeme razdora. Da bi se stvorili uvjeti za slogu i suradnju među njima, i uklonilo ogor?enje koje ilirstvo izaziva kod Mađara, zabranjuje se naziv ilirizam , ilirski i Ilirija za Hrvatsku i Slavoniju te za njezin narodni jezik i knji?evnost.

Sutradan je kraljevska naredba bila progla?ena u Zagrebu ; toga dana, 18. sije?nja 1843. godine, izi?le su Ilirske narodne novine posljednji put. I kao da se ni?ta nije dogodilo ve? je idu?i broj izi?ao pod naslovom Narodne novine , s knji?evnim prilogom koji se opet zove kao i u prvom godi?tu - Danica Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska . Sedmogodi?nja ilirska epizoda bila je tako zavr?ena, ali razdoblje hrvatskoga narodnog preporoda nije time ni prekinuto ni zavr?eno. Preporodni pokret nastavio je djelovati na istim osnovama, hrvatskima, na kojima je i po?eo prije osam godina. Bilo je to mogu?e upravo zato ?to je i sam Gaj kraljevski dekret primio bez prosvjeda, ?tovi?e sa zahvalno??u; a to je mogao jer je i njemu ilirstvo bilo samo sinonim za hrvatstvo . Njime je htio oja?ati hrvatsku narodnu svijest u danima kad je to bilo najpotrebnije; a kako je u međuvremenu ta svijest oja?ala, ilirski mit nije mu vi?e bio ni potreban.

Gaj je umro u prostorijama svoje tiskare u ?irilometodskoj ulici u Zagrebu. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Jurjevskom groblju. Dana 15. listopada 1885. godine, nakon dovr?etka gradnje arkada na zagreba?kome groblju Mirogoju , njegovi posmrtni ostatci preneseni su u arkadu preporoditelja. [7] [8]

Knji?evni rad [ uredi | uredi kod ]

Politi?ki ideolog, organizator i vođa preporoda, Ljudevit Gaj bio je i knji?evnik. Njegove knji?evne, upravo pjesni?ke sposobnosti bile su izrazite. Budnica " Jo? Horvatska ni propala " , napisana jo? 1833. godine, bila je najpopularnija pjesma u ono doba, a pjeva se ?esto jo? i danas. Pjesme su mu, pisao je Antun Barac , bile "pune osje?aja i zaokru?ene, a rije?i njihove, povezane ritmom i građom stiha, doimaju se sna?no" , a osobito njegovi ?lanci i proglasi. Oni nose izrazito knji?evna obilje?ja ?ivih slika i prispodoba, dobra stila i skladne kompozicije, Barac ih je pribrajao "među najbolju hrvatsku prozu u doba ilirizma."

Djela [ uredi | uredi kod ]

Sbirka nekojih r??ih, koje su ili u gornjoj ili u dolnjoj Ilirii pomanje poznane
  • Die Schlosser bei Krapina sammt einem Anhange von der dortigen Gegend in botanischer Hinsicht , Karlovac, 1826.
  • Kratka osnova horvatskoga - slavenskoga pravopisa?a, poleg mudro?ubneh, narodneh i prigospodarneh teme?ov i zrokov = Kurzer Entwurf einer kroatisch = slavischen Orthographie nach philosophischen, nazionalen und okonomischen Grunjdsatzen , iz tiskarnice Kralevskoga Vseu?ili?ta, Budim, 1830. (Faksimilno izd. Međunarodni slavisti?ki centar SR Hrvatske - Sveu?ili?na naklada Liber - Nacionalna i sveu?ili?na biblioteka, Zagreb, 1983.)
  • Na grobu poglavitoga i preizvishenoga horvatzkoga domorodca gozpodina Henrika Mixicha od Dolnyega Lukavca, ... koteri na veliku salozt verneh trojjedne domovine szinov 18. proszinca 1832 vu cvetu sitka szvoga preminushe , iz szlovotizke Ferenca Suppana, Zagreb [1832.]
  • Szlavoglaszje iz Zagorja preizvishenomu i viszokopoglavitomu gozpodinu Stefanu Osegovichu od Barlabassevca ... kakti trojjednoga Kraljeztva dalmatinzkoga, horvatzkog i szlavonzkoga ter viszoke chazti banzke mestru pervobilesniku: vu orszachkom zjedinjenih treh Kraljeztv Zbora v Zagrebu 24 rosnjaka 1832 zebranomu , Pritizkano pri Francu Suppanu, Zagreb, 1832.
  • Kosenke ilirske , Pritiskano pri Franji Suppanu, Zagreb, 1835.
  • Sbirka nekojih r??ih, koje su ili u gornjoj ili u dolnjoj Ilirii pomanje poznane , (trudom i tro?kom c. kr. priv. narodne novinarnice ilirske.), Zagreb, 1835.
  • Proglas: [Te?e evo dvadeset i osma godina, kako smo s Narodnim novinama i Danicom ...] , Tiskom dra. Ljudevita Gaja, Zagreb, 1862.
  • Gedanken zum Ausgleich Croatiens und Slavoniens mit der Regierung , Narodna tiskarnica dra. Ljudevita Gaja, Zagreb, 1864.
  • Gaju?a: izbor iz "Narodnoga blaga" Ljudevita Gaja / [sakupio] Ljudevit Gaj , prir. Nikola Bonifa?i? Ro?in, Yugodidacta, Zagreb, 1973.

Spomen [ uredi | uredi kod ]

  • 1891. : Podignut mu je spomenik u sredi?tu Krapine. [9]
  • Glavni trg gdje mu je podignut spomenik (rad kipara Ivana Rendi?a ) i ulica koja vodi do njegove rodne ku?e nose njegovo ime. [10]
  • 1966. : Rodna ku?a mu je uređena u memorijalni muzej Grada Krapine. [9]

Zanimljivosti [ uredi | uredi kod ]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. Paulina Gaj , library.foi.hr, pristupljeno 20. rujna 2019.
  2. Gaj, Velimir , enciklopedija.hr, pristupljeno 20. rujna 2019.
  3. a b c Gaj, Ljudevit , enciklopedija.hr, pristupljeno 20. rujna 2019.
  4. Djela Ljudevita Gaja , db.nsk.hr, pristupljeno 20. rujna 2019.
  5. Danica ilirska te?aj 4 (1838), 5 (1839), 6 (1849) reprint izdanje , str. 262., pristupljeno 9. sije?nja 2021.
  6. Markovi?, Ivan. Bilje?ke o jeziku Ante Star?evi?a // Filologija , br. 71, (2018.), str. 75.-114., ( Hr?ak ) , str. 78.
  7. a b Gradska groblja Zagreb - Po?etak gradnje arkada , gradskagroblja.hr, pristupljeno 11. listopada 2019.
  8. Mirogoj - Galerija spomenika preminulima , hismus.hr, pristupljeno 11. listopada 2019.
  9. a b Zaslu?ni građani grada Krapine , krapina.hr, pristupljeno 20. rujna 2019.
  10. Muzej Ljudevita Gaja , krapina.hr, pristupljeno 20. rujna 2019.
  11. Nik?a Stan?i? , Hrvatski narodni preporod - ciljevi i ostvarenja // Cris : ?asopis Povijesnog dru?tva Kri?evci , sv. 10, br. 1, 2008. , str. 6.-17., ( Hr?ak ) , str. 10., pristupljeno 9. sije?nja 2021.

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Ljudevit Gaj
Wikizvor ima izvorna djela autora: Ljudevit Gaj
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Ljudevit Gaj