Kjoku?in karate
(
jap.
極??館;
Kyokushin karate
), ?kola
karatea
koji je osnovao
Masatutsu Oyama
. Razlikuje se od klasi?nog karatea (
?otokan karate
), po tom ?to je Kyokushin
full contact
karate, ?to zna?i da su dopu?teni udarci punom snagom, a borci ne nose nikakvu za?titu.
Smatra se najsurovijim stilom karatea. Mnogi borci iz kjoku?in karatea bili su uspje?ni u natjecanjima tipa K1. Jedan od najpoznatijih predstavnika Kjoku?in karatea je ?vicarac
Andy Hug
koji je
1996.
osvojio K1 GP. Također su zapa?ene uspjehe ostvarili Brazilci
Francisco Filho
i
Glaube Feitosa
, te Australac
Sam Grecco
.
Oyama je bio druga?iji od ostalih. Znao je da mo?e bolje, da mo?e vi?e, da mo?e dalje... Odlu?nost, volja, predanost cilju, tvrdoglava upornost, otvoreno srce. Granica ljudske izdr?ljivost definitivno je pomaknuta Oyaminim postojanjem. Na vrhuncu, za Oyamina ?ivota, organizacija je okupljala preko 12.000,000 karateka u 120 zemalja svijeta.
Osniva? Kjoku?in karatea je
Masatutsu Oyama
. Rođen je 27.07.1923. u malom selu blizu grada Gunsana u
Ju?noj Koreji
. Oyamino pravo ime je Yong I-Choi. Kao malo dijete poslan je na sestrinu farmu u Ju?nu
Kinu
. Na farmi je s devet godina po?eo vje?bati svoje prve karate korake, u?e?i ih od gospodina Yi-a koji je radio na farmi. Vje?bao je Kempo zvan "osamnaest ruku". S 12 godina se vra?a u Koreju i nastavlja vje?bati Korejski Kempo. S petnaest godina donosi vrlo hrabru odluku da odlazi u
Japan
postati pilot vojnih zrakoplova. Pokazalo se da nije bilo tako lagano postati pilot, pogotovo Korejcu u Japanu i jo? u vojnoj ?koli. Nastavio se baviti
boksom
i
d?udom
. U Japanu otkriva i borila?ku vje?tinu Karate s Okinave, pod vodstvom
Gichina Funakoshija
. Povijest je kasnije pokazala da je Funakoshi jedan od svega nekoliko ljudi koji su
karate
popularizirali u svijetu i jedan od nekoliko velikih majstora. Sa 17 godina Oyama postaje nositelj 2.
Dana
, a s 20 godina 4. Dana. U d?udu njegov napredak paralelno s ovime nije bio manje zadivljuju?i.
Porazom Japana u
Drugom svjetskom ratu
Oyama gubi tlo pod nogama i kratko luta bez cilja. So Nei Chu, jedan od velikih autoriteta Goju-Ryu katatea u Japanu onoga vremena uvjeri Oyamu da mu je mjesto u borila?kim vje?tinama. Majstor Chu je i onaj koji ga je nagovorio da psihi?ku i fizi?ku snagu stekne u izolaciji od tri godine.
Nastanak Kjoku?in karatea
[
uredi
|
uredi kod
]
U zapadnom svijetu na?in ?ivota Dalekog istoka uvijek je bio neshva?en. Put borila?kih vje?tina uistinu i predstavlja na?in ?ivota i shva?anja istoka. Pojam apsolutnog po?tovanja hijerarhije na svakom koraku, Zen filozofija, unutarnja snaga, govor tijela bez puno rije?i, dr?anje i pona?anje op?enito. U navedenom okru?enju Oyama je imao potrebu stvoriti ne?to bolje, ne?to druga?ije. Postizanje "prosvjetljenja" ili bi bolji izraz bio za zapadnjaka, usmjeravanje na pravi put, moglo je biti postignuto jedino u izolaciji. Cilj je bio tri godine ?ivota u osami na vrhu planine.
Tijekom svog mlađeg dijela ?ivota, kako je opisano u jednoj od mnogih Oyaminih knjiga, Oyama je na cesti bio napadnut od kriminalca. Usmrtio je napada?a jednim udarcem u slijepoo?nicu. Ono ?to je vrlo zanimljivo, da je Oyama posjetio obitelj usmr?enog kriminalca, te pomagao njegovoj supruzi i djeci nekoliko godina. Kada je obitelj rekla da vi?e nema "duga" prema njima Oyama je prestao. Pitanje ?asti i odgovornosti i poanta anegdote također, kao i sve prije navedeno u isto?nja?kom na?inu ?ivljenja, ostaje neshva?eno zapadnjacima. Naravno, ima i u tom na?inu ?ivota mnogo iznimaka i mana.
U 23-oj godini ?ivota Oyama se odlu?uje na veliki korak. Inspiriran poznatom knjigom
Musashi
, koja govori o slavnom japanskom
samuraju
i opisuje
Bushido
kao na?in ?ivota. Odlazi na planinu Minobu, gdje je i Musashi razvio svoje vje?tine, smatraju?i da je to prikladno mjesto za razvoj njegovih duhovnih i fizi?kih mogu?nosti. Njegov u?enik Yashiro također odlazi na planinu zajedno s njim. Nakon ?est mjeseci osame, Yashiro se iskrada po no?i i bje?i u civilizaciju. Postalo je skoro neizdr?ivo za Oyamu, koji se također se bori sa ?eljom za povratak. Kako se ne bi vratio, odrezao si je jednu obrvu da ne bi tako "ru?an" i?ao natrag. Oyama je svaki dan trenirao i meditirao. Cilj je bio poznata Oyamina uzre?ica:
"Treniraj vi?e nego ?to spava? i uspjet ?e?"
. Udarao je u stablo dok se nije osu?ilo, trenirao snagu na i s kamenjem, na hladno?i, ki?i, suncu. To je ja?alo njegov duh i tijelo. Sponzor ga je nakon 14 mjeseci obavijestio da ga vi?e ne mo?e uzdr?avati i Oyama se morao vratiti. Nekoliko mjeseci nakon toga (1947. godine)
Japan
organizira prvenstvo svih borila?kih vje?tina, prvi puta nakon Drugog svjetskog rata. Oyama uvjerljivo pobjeđuje. Njegova vje?tina je bila bolja od svih ostalih.
No, Oyamu je i dalje mu?ilo ?to nije zavr?io svoje tri godine usavr?avanja. Donio je odluku da ?e njegov ?ivot u potpunosti biti predan karateu. Krenuo je ponovno u osamu planine. Ovaj puta na planinu Kiyozumi. Ovu planinu je odabrao za svoje duhovno uzdizanje. Bio je jo? uporniji i jo? tvrdoglaviji u tome da uspije. Trenirao je 12 sati dnevno, stajao pod hladnom vodom, ponovno trgao kamenje i preskakao brzorastu?e bilje nekoliko stotina puta dnevno. Svaki dan prou?avao bi teoriju borila?kih vje?tina, Zen i filozofiju. S obzirom na to da je proveo mnogo vremena prou?avaju?i i ?itaju?i samurajsku tradiciju trudio se to prenijeti na svoju vje?tinu.
"Smrt jednim udarcem"
, popularno zvano u Japanu
Ichi geki
bio je cilj. Naime, smatralo se ne?asnim neprijatelja mnogo puta udarati kako bi ga se savladalo. Naravno da je to bio cilj, nitko nije uspio u tome, ali zato je Oyama bio vrlo blizu.
Uspjeh treninga na planini je trebalo prikazati svijetu. Pokazao je to 1950. godine bore?i se s bikovima. Borio se s 52
bika
. Tri bika ubio je jednim udarcem, dok je 49-orici ostalih odbio rog jednim udarcem. Da je bio ogroman i jak i naguravao se s bikom i to bi bilo nevjerojatno, međutim treba zamisliti snagu udarca, brzinu refleksa i agilnost Oyame u trenutku kada prosje?no 500 kg bik u zaletu rogovima ide na njega, a on ga usmrti jednim udarcem. Kao ?to je prije navedeno, nije ubio svakog bika ali
Ichi geki
je dobio realno, a ne misti?no zna?enje. Pitanje se odmah nametalo; ?to mo?e u?initi ?ovjeku, ako bika mo?e usmrtiti jednim udarcem. Naravno i za Oyamu taj pothvat nije bio mali. Godine 1957. je skoro ubijen kada ga je razjareni bik nabio na rogove. Svejedno, uspio je bika savladati i odbiti mu rog. ?est mjeseci trajao je oporavak od ozljede koja je klasificirana kao smrtna ozljeda.
Godine 1952. zapo?inje svoje putovanje po Americi demonstriraju?i karate na
televiziji
i pred publikom. Borio se protiv 270 razli?itih protivnika. Svaku borbu je dobio. Velika ve?ina borbi je okon?ana samo jednim udarcem. Borba ne bi nikada trajala vi?e od tri minute. Naj?e??e, nekoliko sekundi. Princip borbe bio je jasan. Ako je protivnik do?ao blizu bio bi nokautiran. Ako je Oyama zadao udarac to bi u ve?ini slu?ajeva bilo kraj. Naime, ako ste blokirali udarac u rebra s rukom, pukla bi ruka ili bi se dislocirala u zglobu, ako niste, puklo bi nekoliko rebara. Oyama je postao poznat pod nazivom
"Bo?ja ruka"
, ?to dotakne promijeni.
Ichi geki
postaje stvarnost. Oyama je to radio na dnevnoj bazi. Da je ?ivio u drugim vremenima i to radio
katanom
bio bi istinski samuraj. Za Oyamu to nije bilo ni?ta drugo, nego dobro ciljanje i kvalitetno izveden karate udarac. U Japanu je Oyama izazvao sve majstore, svih borila?kih vje?tina na borbu. Nitko se nikada nije odazvao.
Godine 1953. otvara prvi
dođo
u
Tokiju
. Do kraja 1957. bilo je 700 ?lanova u klubu bez obzira na veliki postotak odustajanja zbog vrlo zahtjevnih treninga. Promatrali bi borce razli?itih stilova i uzimali ono ?to je u borbi primjenjivo. Oyama nije bio ograni?en samo na karate. U tom trenutku se po?eo kristalizirati Kjoku?in karate. Svi borci su pristupali treningu ozbiljno i svi su znali dati ali i o?ekivali i da ?e primiti udarac. U to vrijeme udarac u glavu je bio dozvoljen dlanom ili omotanim zglobovima. Hvatanja, bacanja i udarac u genitalije je bila normalna stvar. Borba je trajala dok osoba nije glasno izjavila da se predaje ili je o?igledno bila u nemogu?nosti da nastavi borbu. U tom trenutku odlazak ljudi iz kluba bio je 90%. Nije bilo
kimona
, nego je svatko nosio ?to ho?e. Realna borba, skoro bez pravila.
Godine 1964. formirana je svjetska organizacija. ?kola je nazvana
Kjoku?in
("Apsolutna istina"). Iste godine stvoren je
IKO (International Karate Organization)
. Organizacija je na vrhuncu (za Oyamina ?ivota) imala 12 milijuna ?lanova u preko 120 zemalja svijeta. Bila je jedna od najja?ih i najve?ih organizacija. Mnogo poznatih ljudi je također promoviralo Kjoku?in.
Sean Connery
(po?asni shodan), Dolf Lundgren (sandan),
Nelson Mandela
(po?asni hachidan) i mnogi drugi. Mnogo ljudi treniralo je Kjoku?in karate, ali jo? uvijek, nije bilo tko lagano mogao u njemu ostati i ne?to posti?i. U?itelji su vrlo po?tovani, ako ne zbog osobnosti, onda definitivno zbog Kjoku?in karate puta koji su pro?li. Svaki majstor i svaka vje?tina imaju svoje prednosti i mane, no jo? i danas Kjoku?in karate ima poseban status među istinskim poznavateljima borila?kih vje?tina. Također, vrlo su rijetki ljudi koji se usude do?i na trening odraslih, a jo? manje ostati i ne?to posti?i. Druge borila?ke vje?tine ne ?alju ?esto borce na natjecanja seniora. Kako vrijeme prolazi cilj nije bio zadr?ati i imati smo seniore. Kyoku?in se prilagodio djeci svih uzrasta, a djeca imaju svu za?titnu opremu i bore se bez ili polukontaktom. Djeca u?e karate dugo i kad dođu u godine seniora (19 godina) ulazak u kontaktne borbe im je normalan slijed okolnosti.
Mnogi su poku?ali pokazati da je njihov Kjoku?in karate dobar. Oyama im je omogu?io i mjerilo. 100 borbi uzastopce, iz kojih ne smijete izi?i kao gubitnik, a par puta kao nerje?eni. Mnogo ljudi je probalo i nije uspjelo. Nije jednostavno pobjeđivati svaki puta odmornog protivnika. Danas u polaganju crnih pojaseva u Kjoku?inu postoje takve borbe do maksimalno 50 borbi. Malo ljudi u svijetu je i ovu "samo polovicu borbi" izdr?alo. Svega nekoliko ljudi u svijetu uspjelo je napraviti "100 kumitea". Oyama je napravio tri dana za redom po 100 kumitea, odnosno 300 borbi. Snaga volje, ljudske izdr?ljivosti, dobrog karatea i duhovnog mira mo?e posti?i navedeno. Nitko osim Oyame to nije ponovio. Nema mistifikacije, nema nerealnog, Oyama je rekao rje?enje za uspjeh.
"Treniraj vi?e, nego ?to spava?"
.
Masutatsu Oyama je umro od raka 26 travnja 1994., u dobi od 70 godina. Bez obzira kako se zvala i gdje se nalazila kjoku?in organizacija, snaga izvornog Oyaminog karatea je jo? uvijek prisutna kao cilj i poticaj za usavr?avanje karate znanja.
Kjoku?in karate u Hrvatskoj
[
uredi
|
uredi kod
]
U Hrvatsku Kjoku?in karate dolazi u 70-im godinama 20. stolje?a. Godine 1994. osniva se dana?nji
Hrvatski Kyokushin karate savez
(HKKS) sa sjedi?tem u
Samoboru
.