Grofica Ana Katarina Zrinski
, rođ.
Frankapan
(
Bosiljevo
, oko
1625.
?
Graz
,
16. studenoga
1673.
), bila je
hrvatska
knji?evnica i diplomatkinja, velika?ica iz obitelji
Zrinski
. Bila je poznata kao mecena i kao prva ?ena u banskoj Hrvatskoj koja se bavila ne samo prevođenjem, nego je i sama pisala knji?evne tekstove.
Ana Katarina Zrinski rođena je Bosiljevu, oko 1625. godine. K?i je
Vuka II. Krste Frankapana Tr?a?koga
i Ur?ule Innhofer, Vukove druge supruge, polusestra
Frana Krste Frankapana
, te supruga
Petra IV. Zrinskog
. U o?evoj je ku?i u obitelji Frankapan dobila temeljito obrazovanje. Od majke (
Njemice
) je nau?ila
njema?ki
, a poslije jo?
mađarski
,
latinski
i
talijanski jezik
. Katarina Zrinski je isto kao u o?inskoj ku?i i u ku?i svoga mu?a imala na raspolaganju bogatu knji?nicu. U
Ozlju
je
1660.
godine napisala molitvenik
Putni tovaru?
, a zatim ga tiskala u Mlecima i darovala pavlinu
Ivanu Belostencu
. Krajem
20. stolje?a
novinar i kolekcionar
Gerhard Ledi?
prona?ao je njezin rukopis pjesama i darovao ga
Nacionalnoj i sveu?ili?noj knji?nici u Zagrebu
,
1991.
godine, a priredio ga je za tisak akademik
Josip Bratuli?
(
Pjesmarica Ane Katarine Zrinske
, Matica hrvatska, 2014.).
[1]
Katarina i Petar IV. imali su ?etvero djece:
Ivana IV. Antuna Baltazara
(1651. ? 11. studenoga 1703.),
[2]
Jelenu
(1643. ? 18. velja?e 1703.), Juditu Petronelu (1652. ? 1699.) i Auroru Veroniku (1658. ? 19. sije?nja 1735.). Ivan IV. Antun nakon sloma urote morao je prihvatiti prezime Gnade. Nakon kra?e vojni?ke karijere bio je osumnji?en za veleizdaju, zatvoren u Ratteburgu u
Tirolu
i Schlossbergu u
Grazu
, gdje je nakon 20 godina provedenih po austrijskim tamnicama i umro 1703. godine. Jelena se udala u
Mađarsku
za Franju Rakoczija,
erdeljskog
kneza, a drugi put kao udovica za Emerika (Mirka) Thokolyja. Judita Petronela i Aurora Veronika zavr?ile su ?ivot u samostanima. Judita Petronela bila je opatica Sv. Klare u
Zagrebu
, a Aurora Veronika opatica ur?ulinka u Celovcu.
Odlu?no je podr?avala protuhabsbur?ku politiku svoga supruga i u vrijeme
Zrinsko-frankopanske urote
, u kojoj je od po?etka aktivno sudjelovala,
[3]
obavljala je povjerljive misije. Zbog znanja vi?e stranih jezika bila im je pregovara?ica s Mleta?kom Republikom, francuskim veleposlanstvom u Be?u i predstavnicima poljskoga dvora.
[4]
Spisi suvremenika, nastali nakon gu?enja urote, prikazuju je kao njezina za?etnika i pokreta?a. Slomom urote dospjela je u nemilost
be?koga
dvora, uhi?ena je i odvedena u
Bruck an der Mur
(Bruck na Muri nedaleko od
Graza
).
Golemi imutak Zrinskih djelomice je razgrabljen, a djelomice zaplijenjen. Li?ena svega Katarina je
15. srpnja
1670.
godine s k?eri Aurorom (Zorom), uz oru?anu pratnju, napustila ?akovec. Prvotno bile su u nekoj gostionici, a potom u privatnoj ku?i. U velja?i
1672.
godine premje?tena je u
samostan
sestara
dominikanki
u Grazu, a k?i Aurora Veronika u Celovac (Klagenfurt) u samostan sestara
ur?ulinki
.
[5]
Umrla je pomra?ena uma 1673. godine u samostanu sestara dominikanki u Grazu. Pokopana je u kripti crkve sestara dominikanki u Grazu.
[5]
Hrvatska banica, Katarina Zrinski, njezin rodoljubni ?ivot i tragi?an svr?etak bio je poznat svima najvi?e po romanu
Eugena Kumi?i?a
Urota Zrinsko-Frankopanska
.
Kip grofice Ane Katarine
kao dio spomenika pod
nazivom "Opro?taj" u
?akovcu
|
Tekst s potpisom
Petra Zrinskog
o "Knjizi sje?anja" (u izvorniku
"Libar od spominka") koju je
napisala Ana Katarina
|
Knjiga "Majka Katarina"
autora dra
Zvonimira Bartoli?a
o grofici-knji?evnici
|
Opro?taj Petra i Katarine Zrinski
u ?akovcu 1670. godine.
Autor:
Oton Ivekovi?
(
1897.
)
|
Izvorna naslovna stranica "
Putnog tovaru?a
"
tiskanog u Mletcima 1661. godine
|
- ↑
Pjesmarica Ane Katarine Zrinske
, matica.hr, pristupljeno 2. sije?nja 2021.
- ↑
Hrvatska enciklopedija: Zrinski, Ivan Antun
, pristupljeno 23. velja?e 2021.
- ↑
Zrinski, Ana Katarina
, enciklopedija.hr, pristupljeno 3. sije?nja 2023.
- ↑
Autori. Ana Katarina Zrinski
, matica.hr, pristupljeno 2. sije?nja 2021.
- ↑
a
b
Marija ?ercer,
?ene Frankopanke
//
Modru?ki zbornik
, sv. 4-5, br. 4.-5., 2011., str. 21-81.,
(
Hr?ak
)
, str. 71., pristupljeno 3. sije?nja 2023.
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mre?nih stranica Matice hrvatske (
http://www.matica.hr/
). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku:
Matica hrvatska
.
Dopusnica nije potvrđena
VRTS-om
.
Sav sadr?aj pod ovom dopusnicom popisan je
ovdje
.