Karlo IV. (I.)
Fotografski portret kralja Karla
Austrijski car , ugarski i hrvatski kralj
Vladavina	21. studenog 1916. - 12. studenog 1918.
Krunidba	30. prosinca 1916. Be? , Austrija
Prethodnik	Franjo Josip I.
Nasljednik	Monarhija ukinuta
Supruga	Zita od Bourbon-Parme
Djeca	Oton (Otto) Nadvojvotkinja Adelheid Robert, austrijski nadvojvoda Nadvojvoda Felix Nadvojvoda Karl Ludwig Nadvojvoda Rudolf Nadvojvotkinja Charlotte Nadvojvotkinja Elisabeth
Puno ime	Karlo Franjo Josip Ludvig Hubert Juraj Oton Marija Habsbur?ko-Lotarin?ki
Dinastija	Habsbur?ko-Lotaringovci
Otac	Oton Franjo
Majka	Marija Josipa Saska
Rođenje	17. kolovoza 1887. , Persenbeug , Austrija
Smrt	1. travnja 1922. , Fuchal , Portugal
Pokop	Igreja Nossa Senhora do Monte Madeira , Portugal
Vjera	katolik

Karlo IV. ( hrv . Karlo Franjo Josip Ludovik Hubert Juraj Oton Marija Habsbur?ko-Lotarin?ki , njem . Karl Franz Joseph Ludwig Hubert Georg Otto Maria von Habsburg-Lothringen , engl . Charles Francis Joseph Louis Hubert George Otto Mary of Habsburg-Lorraine , mađ . IV. Karoly ili Habsburg-Lotaringiai Karoly Ferenc Jozsef Lajos Hubert Gyorgy Maria , tal . Carlo Francesco Ludovico Giorgio Ottone Maria d'Asburgo Lorena , polj . Karol Franciszek Jozef Ludwik Hubert Jerzy Otto Maria Habsbursko-Lotary?ski , ukr . Карл ? Франц Йосиф ; Persenbeug , 17. kolovoza 1887. - Funchal , Madeira , 1. travnja 1922. ), posljednji austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj (kao Karlo IV.). Vladao je od 1916. do 1918. U Katoli?koj Crkvi ?tuje se kao bla?eni Karlo s pridjevom zemalja (austrijski, ugarski, hrvatski, ?e?ki).

Rani ?ivot [ uredi | uredi kod ]

Karlo I. Austrijski rođen je 17. kolovoza 1887. u dvorcu Persenbeugu u Donjoj Austriji . Roditelji su mu bili nadvojvoda Otto Franjo Josip Austrijski i princeza Marija Josipa Saska . Kralj Franjo Josip I. bio je brat njegovog djeda. U vrijeme njegova rođenja Franjo Josip I. je bio vladar Austro-Ugarske Monarhije, dokle je njegov stric

Franjo Ferdinand postao prijestolonasljednik Monarhije dvije godine nakon njegovog rođenja, 1889. godine. Karlo I. je od malih nogu bio odgajan kao pobo?ni katolik . Rane godine ?ivota je proveo u mjestima gdje god je bila stacionirana pukovnija njegova oca, te je kasnije ?ivio u Be?u i Reichenau . Karlo I. je bio privatno ?kolovan, te je kasnije protivno obi?aju dinastije Habsburg pohađao javnu srednju ?kolu tj. gimnaziju . 1907. progla?en je punoljetnim, te mu je za osobnog vi?eg dvorskog slu?benika dodijeljen princ Zdenko Lobkowitz . Po zavr?etku srednjo?kolskog obrazovanja, Karlo I. se pridru?io Austro-Ugarskoj vojsci . Od 1906. do 1908. boravio je u Pragu gdje je uz vojni?ke obaveze studirao pravo i politi?ke znanosti . Tijekom sljede?ih nekoliko godina izvr?avao je svoje du?nosti u garnizonima diljem Bohemije . Karlo I. nije bio blizak sa svojim praujakom kraljom Franjom Josipom I. S Franjom Ferdinandom također nije bio u bliskim odnosima, a razlike među njihovim suprugama su doprinosile postoje?im tenzijama. Iz istih razloga Karlo I. do ubojstva Franje Ferdinanda nije imao uvid u dr?avni?ke poslove, niti je bio predodređen za visoku politi?ku du?nost. ^[1]

Brak i obitelj [ uredi | uredi kod ]

21. listopada 1911. godine Karlo je o?enio princezu Zitu od Bourbon-Parme s kojom se zaru?io 13. lipnja iste godine. Karlo je svoju suprugu upoznao dok je jo? bio dijete, ali se nisu vidjeli skoro deset godina po?to su oboje bili usredoto?eni na ?kolovanje. 1911. Karlo je sa svojom dragunskom pukovnijom bio smje?ten u ?e?kom gradu Brandis na Labi-Stara Boleslav odakle je posjetio svoju tetku u Franzensbadu . Prilikom jednog od tih posjeta Karlo je obnovio vezu sa svojom budu?om suprugom. ^[2] Zbog morganatskog braka Franje Ferdinanda, kralj Franjo Josip I. je vr?io pritisak na Karla da se ?im prije o?eni. Zita od Bourbon-Parme je kao i Karlo bila pobo?ni rimokatolik, te je dolazila iz besprijekorne kraljevske loze. ^[3] Karlo i Zita su imali osmero djece:

• Nadvojvoda Otto (1912. ? 2011.), prijestolonasljednik Austro-Ugarske krune, zastupnik u Europskome parlamentu
• Nadvojvotkinja Adelheid (1914. ? 1971.)
• Robert, austrijski nadvojvoda (1915. ? 1996.)
• Nadvojvoda Felix (1916. ? 2011.)
• Nadvojvoda Karl Ludwig (1918. ? 2007.)
• Nadvojvoda Rudolf (1919. ? 2010.)
• Nadvojvotkinja Charlotte (1921. ? 1989.)
• Nadvojvotkinja Elisabeth (1922. ? 1993.)

Prijestolonasljednik [ uredi | uredi kod ]

Karlo I. je postao prijestolonasljednikom Austro-Ugarske Monarhije nakon sarajevskog atentata na Franju Ferdinanda, koji je bio i povod za po?etak Prvog svjetskog rata . Karlo je prve godine rata proveo u ?e?kom Teschenu bez utjecaja na vojsku Monarhije. U kasnijoj fazi rata bio je imenovan Generalfeldmarschallom (generalfeldmar?al). Godine 1916. imenovan je zapovjednikom XX. korpusa Austro-Ugarske vojske. Vojnike pod svojim zapovjedni?tvom je osvojio srda?no??u i prijateljskom naravi. Kasnije je poslan na isto?nu frontu gdje se borio protiv Rusa i Rumunja. ^[1]

Vladavina [ uredi | uredi kod ]

Karlo I. je ustoli?en je kao austrijski car, ugarski i hrvatski kralj 30. studenoga 1916. godine, nakon smrti kralja Franje Josipa I. Od 2. prosinca 1916. preuzeo je naslov Vrhovnog zapovjednika Austro-Ugarske vojske od nadvojvode Fridriha . Okrunjen je kao hrvatski i ugarski kralj po drevnom krunidbenom hrvatsko-ugarskom obredu u prijestolnoj Budimpe?ti. Tijekom krunidbe Svetom krunom, hrvatski ban barun ?krlec nosio je zlatnu jabuku (orb), dok zagreba?ki nadbiskup izvr?io je blagoslov pri pomazanju i krunidbi. Krunidbi su svjedo?ila izaslanstva Hrvata iz Hrvatske-Slavonije, Dalmacije i Bosne i Hercegovine među njima su istaknute krunidbene zastave Hrvatske, Dalmacije, Slavonije i Rame (Bosne) dok na?elnici ve?ih gradova, ?upani, biskupi, plemstvo i saborski zastupnici su nazo?ili krunidbi. Tijekom ustoli?enja i krunidbe Karlo je dao uz hrvatsku i ugarsku zavjernicu, posebnu zakletvu kao ugarski i hrvatski kralj, ?ime je Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija postavljena naslovno ravnopravna Ugarskoj, a vladar se obavezao o?uvati njenu teritorijalnu cjelovitost uklju?uju?i ?ak i zemlje van stvarnog sastava (misle?i na Dalmaciju i BiH):

" Mi, Karlo Prvi, Bo?jom milo??u Bo?jom Car Austrijski, kralj ?e?ke itd. i ovog imena ?etvrti Ugarske kralj Apostolski, kao Ugarske te Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Nasljedni i Apostolski Kralj, zaklinjemo se ?ivim Bogom, Bla?enom Djevicom Marijom i svim svecima Bo?jim, da ?emo crkve Bo?je muncipija Ugarske te Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i svakog reda crkvene i svjetovne stanovnike u njihovim pravima preimu?stvima, slobodi, slobo?tinama, zakonima, davnim dobrim i odobrenim obi?ajima uzdr?ati, svakom pravicu podjeljivati. Ugarske te Hrvatske, Slavonije i Dalmacije prava, ustav, zakonitu neodvisnost i zemlji?nu cjelokupnost i zemaljski ustav kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije , koje s kraljevinom Ugarskom sa?injavaju jednu te istu dr?avnu zajednicu nepovrjeđeno im sa?uvati , da ?emo zakone blagopokojnoga Andrije II., izuzev?i ipak zaporku ?lanka 31. istih zakona , koja se ovako po?inje: Quodsi vero Nos sve do rije?i: in perpetuum facultatem, odr?avati; da granice Ugarske te Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i sve ?to ovim zemljama, kojim god pravom i naslovom pripada, ne?emo niti otuđiti, niti okrnjiti, pa?e da ?emo ih, na koliko mogu?e, umno?iti i ra?iriti , te sve ono u?initi, ?to na boljak, slavu i umno?enje ovih zemalja po pravdi u?initi mo?emo. Tako nam Bog pomogao i svi sveci Bo?ji " ^[4]

Od samog po?etka svoje vladavine, ?okiran ratnim stradanjima, po?eo je pripremati teren za pregovore o mirovnom sporazumu između Austrije i sila Antante , ali nikad nije imao hrabrosti zaklju?iti mir bez njema?ke dozvole. 1917. godine Karlo I. je u?ao u tajne pregovore o miru s Francuskom, uposliv?i svojeg ?ogora Sixtusa od Bourbon-Parme kao posrednika. Iako je car djelovao u dobroj namjeri, nije imao dovoljno znanja ni snage da se suprotstavi zagovornicima rata u Austro-Ugarskoj, a posebno savezniku Njema?koj. Mogu?nost sklapanja mira bez sudjelovanja Njema?ke je smatrao ne?asnom, tako da su na kraju svi pregovori propali. Austro-Ugarska je u posljednjim godinama rata bila na?eta unutarnjim nemirima, s puno napetosti među narodima Monarhije. U okviru plana od ?etrnaest to?aka , ameri?ki predsjednik Woodrow Wilson je zahtijevao da Monarhija omogu?i autonomiju i samoopredjeljenje svojim narodima. Karlo I. je pristao sazvati Austro-Ugarski parlament, te omogu?iti stvaranje konfederacije gdje bi svaki narod imao pravo na svoju samoupravu. Međutim, pojedini predstavnici naroda unutar Monarhije su se ve? borili za punu autonomiju, odlu?ni da se osamostale od Be?a u najkra?em mogu?em roku.Ministar vanjskih poslova Monarh slobodnih naroda , da postane savezna dr?ava u kojoj svako pleme na svojem teritoriju tvori svoju vlastitu dr?avnu zajednicu . ^[5] Poljacima je odobrio punu neovisnost, omogu?iv?i im da se ujedine sa sunarodnjacima u Rusiji i Njema?koj u cilju stvaranja Druge Poljske Republike . Ostatak austrijskih zemalja je trebao biti pretvoren u dr?avnu zajednicu koja bi se sastojala ?etiri dijela: njema?kog, ?e?kog, ju?noslavenskog i ukrajinskog. Svakim od ta ?etiri dijela je trebalo vladati savezno vije?e, a Trst je trebao imati poseban status. Međutim, ameri?ki dr?avni tajnik Robert Lansing , je ?etiri dana kasnije odgovorio slu?benom notom da su sile Antante sada odane te?njama ?eha, Slovaka i Ju?nih Slavena, te da ponuđena autonomija narodima unutar Monarhije vi?e nije dovoljna. Sredi?nji odbor je 19. listopada objavio tekst kojim je Narodno vije?e SHS odbacilo kraljev proglas, te deklariralo kako preuzima u svoje ruke vođenje narodne politike i zahtijeva ujedinjenje cjelokupnog na?eg naroda Slovenaca, Hrvata i Srba na ?itavom njegovom etnografskom teritoriju, bez obzira na ma koje pokrajinske i dr?avne granice, u kojima danas ?ivi - u jednu jedinstvenu potpuno suverenu dr?avu uređenu na na?el politi?ke, ekonomske demokracije, ?to u sebi sadr?ava dokidanje svih socijalnih i ekonomskih nepravdi i nejednakosti. ^[5]

Karlo IV. je u suradnji sa zemaljskim poglavarom BiH Stjepanom barunom Sarkoti?em, u dogovoru s ugarskim premijerom ?andorom Wekerleom donio Hrvatski (trijalisti?ki) proglas pod uvjetom da ga se oslobodi dijela krunidbene zakletve o integritetu zemalja krune Ugarske. ^{[6] [7] [8]} Ve? sutradan na sjednici u Budimpe?ti izglasano je odobrenje o rastere?enju kralja Karla IV. zakletve o integritetu, te je dana dozvola da se Hrvatska-Slavonija sjedini s Dalmacijom, BiH i drugim hrvatskim zemaljama. ^{[9] [10]} Unato? nelegalnoj sjednici u Zagrebu 29.10.1918., imenovan je novi hrvatski ban Dragutin Unkelhauser 1.11.1918. s ciljem sjedinjenja svih hrvatskih zemalja, no zbog progla?enja SHS i zdru?ivanja sa Srbijom svoju bansku du?nost nikada nije sproveo.

?ehoslova?ka privremena vlada se pridru?ila silama Antante 14. listopada, a Narodno vije?e SHS je proglasilo nezavisnu Dr?avu Slovenaca, Hrvata i Srba 29. listopada 1918. godine. Sve do te posljednje godine rata, sile Antante nisu imale u planu potpuno razbijanje Habsbur?ke monarhije. Ta je ideja prevladala zbog neodlu?nosti cara i austrijskih politi?ara te istovremenog odlu?nog djelovanja ?e?kih i ju?noslavenskih predstavnika. ^[11]

"Lansingova nota je uspje?no poni?tila sve napore kojima se poku?alo o?uvati Monarhiju. Jedan po jedan, narodi Monarhije su progla?avali svoju neovisnost, ?to je na kraju dovelo do raspada Austro-Ugarske Monarhije. 31. listopada, Mađarska je slu?beno okon?ala uniju između Austrije i Mađarske. Politi?ku budu?nost Karla I. je nakon toga postajala sve neizvjesnija.

Proglas od 11. studenoga 1918. [ uredi | uredi kod ]

11. studenoga 1918., isti dan kada je nastupilo primirje između Njema?ke i sila Antante, Karlo I. je izdao proglas u kojem je priznao pravo Austrijanaca na samoodređenje. ^[12] Također je oslobodio svoje du?nosnike bilo kakve odanosti prema njemu. Na isti dan je s obitelji napustio Schonbrunn i preselio se u dvorac Eckartsau , isto?no od Be?a. Iako je Karlov proglas bio op?eprihva?en kao abdikcija, u proglasu se ta rije? nikada nije spomenula, jer je Karlo vjerovao da ?e narodi Austrije ili Mađarske glasati da ga se vrati na prijestolje. ^[13] Privatno Karlo I. je vjerovao da je jo? uvijek zakoniti kralj. U pismu kardinalu Friedrich Gustav PifflFriedrichu Gustavu Pifflu je napisao: Nisam abdicirao, i nikada ne?u. ( ... ) Svoj manifest od 11. studenog vidim kao ekvivalent ?eku koji sam bio prisiljen izdati uli?nom razbojniku dok me je dr?ao na ni?anu. ( ... ) Ne osje?am da me to obvezuje na bilo koji na?in. ^[14] 12. studenoga, dan nakon proglasa, Republika Njema?ka Austrija je proglasila neovisnost. 16. studenoga isto je u?inila Demokratska Republika Mađarska . Nelagodna situacija je trajala sve do 23. o?ujka 1919. godine, kada je Karlo I. oti?ao u ?vicarsku u pratnji zapovjednika male britanske stra?e odreda na Eckartsau, potpukovnika Edwarda Lislea Strutta. Kraljevski vlak s Karlom I. I obitelji je napustio Austriju 24. o?ujka 1919. godine. Karlo I. je tom prilikom izdao jo? jedan proglas u kojem potvrđuje svoje pravo na prijestolje, smatraju?i odluke narodne skup?tine Njema?ke Austrije ni?tavnim i ne va?e?im za njegovu ku?u. ^[15] 3. travnja 1919. godine Austrijski parlament je donio zakon "Habsburg" kojim je Karlo I. i Ziti od Bourbon-Parme zabranjen povratak u Austriju. Ostali ?lanovi ku?e Habsburg-Lothringen su bili izgnani s austrijskog teritorija, osim onih koji su se odrekli svih prava na prijestolje postav?i tako obi?ni građani. Istog dana je donesen jo? jedan zakon koji je ukinuo sve plemstvo u Austriji.

Poku?aji povratka na prijestolje u Ugarskoj [ uredi | uredi kod ]

Karlo I. je iz ?vicarske dva puta poku?ao povratiti krunu Mađarske , koja je ustavno postala monarhija bez kralja . Nakon sloma Mađarske Sovjetske Republike u kolovozu 1919. , vlast u Mađarskoj preuzima biv?i zapovjednik Austro-ugarske ratne mornarice Miklos Horthy . On je 1921. Karlu ponudio povratak na prijestolje. Ipak, u o?ujku 1921. godine taj plan je propao jer je Horthijeva vlada zamolila Karla da napusti zemlju, iako mu je formalno izra?avala svoju vjernost. Drugi poziv upu?en mu ju u listopadu 1921. Tada Karlo I. Austrijski, zrakoplovom iz Zuricha dolazi u Mađarsku te mu se u Sopronu priklju?uje oko tri tisu?e mađarskih vojnika. Međutim, kada su se pribli?avali Budimpe?ti stigao je ultimatum Kraljevine SHS i ?ehoslova?ke o objavi rata Mađarskoj u slu?aju njegove krunidbe. Time su propali svi poku?aji obnove monarhije. Svakako je zna?ajnu ulogu igralo i sabotiranje mađarskog namjesnika Miklosa Horthyija , koji nije bio voljan podijeliti vlast s biv?im kraljem. Karlo IV. je po izgnanstvu, nekoliko bezuspje?no puta poku?ao uspostaviti vlast kraljevskom restauracijom u Ugarskoj, tijekom kojeg je za savjetnika za hrvatska pitanja i eventualno oslobođenje Hrvatske od Jugoslavije postavio potpukovnika Stjepana Dui?a .

Izgnanstvo na Madeiri i smrt [ uredi | uredi kod ]

Nakon drugog poku?aja vra?anja krune, Karlo I. je s trudnom suprugom na kratko bio u karanteni u benediktanskom samostanu Abtei Tihany u Mađarskoj. 1. studenoga 1921. preba?eni su u podunavski grad Baja , odakle su se ukrcali na britanski ratni brod HMS Glowworm . S HMS Glowwormom su doplovili do Crnog mora gdje su se prekrcali na drugi britanski ratni brod HMS Cardiff . ^{[3] [16]} HMS Cardiff ih je prebacio na otok Madeiru u Portugalu 19. studenoga 1921. godine. Kako su Velika Britanija i Francuska sada Karla smatrale opasnim za Versajski poredak i mir u Srednjoj Europi, odredile su taj portugalski otok kao mjesto izgnanstva i to ponajprije zato ?to je Madeira izolirana i lako ju je ?uvati. ^[17] Djeca Karla I. su se pridru?ila roditeljima na otoku 2. velja?e 1922. Karlo I. je s obitelji prvo ?ivio u glavnom gradu Funchalu , a kasnije su se preselili u Monte . Karlo I. je 9. o?ujka 1922. obolio od bronhitisa koji se kasnije razvio u te?ku upalu plu?a. Nakon ?to je do?ivio dva sr?ana udara, Karlo I. je preminuo od zatajenja di?nog sustava 1. travnja 1922. godine. Imao je samo 34 godine. Uz njegovu postelju, u trenutku smrti, se nalazila supruga (trudna s njihovim osmim djetetom) i najstariji sin nadvojvoda Otto. ^[18] Karlovi posmrtni ostaci, osim srca, se jo? uvijek nalaze u crkvi Gospe od Montea na Madeiri unato? nekoliko poku?aja da mu se tijelo prebaci u Carsku grobnicu (Kaisergruft) u Be?u.

Beatifikacija [ uredi | uredi kod ]

Batifikacijski postupak pokrenut je 1949. Dana 3. listopada 2004. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je bla?enikom zbog njegovih mirovnih nastojanja tijekom Prvoga svjetskog rata.

Gebetsliga [ uredi | uredi kod ]

Cara Karla molitvena liga za mir među narodima , skra?eno Molitvena liga (njem. Gebetsliga ), katoli?ka je lai?ka organizacija s ograncima u vi?e dr?ava koja promi?e pobo?nost bl. Karlu i podupire njegovu kanonizaciju. U Hrvatskoj djeluje od 2014., a Gebetsliga Hrvatska slu?beno je osnovana u prosincu 2023. pod okriljem Hrvatskoga kraljevskog vije?a. ^[19]

Rodoslovlje [ uredi | uredi kod ]

Slu?bena veliki naslov [ uredi | uredi kod ]

Njegovo Cesarsko i Kraljevsko Apostolsko Veli?anstvo ,

Karlo Prvi,

po milosti Bo?joj , cesar Austrije , apostolski kralj Ugarske , ovog imena ?etvrti, kralj ?e?ke , Dalmacije , Hrvatske , Slavonije i Galicije , Lodomerije i Ilirije ; kralj Jeruzalema , nadvojvoda Austrije ; veliki vojvoda Toskane i Krakova , vojvoda Lorene i Salzburga , ?tajerske , Koru?ke , Kranjske i Bukovine ; veliki knez Transilvanije ; markgrof Moravske ; vojvoda Gornje i Donje ?leske , Modene , Parme , Piacenze i Guastalle , Auschwitza i Zatora , Te?ina , Furlanije , Dubrovnika i Zadra ; kne?evski grof Habsburga i Tirola , Kyburga , Gorice i Gradi?ke ; knez Tridenta i Brixena ; markgrof Gornje i Donje Lu?ice i u Istri ; grof Hohenemsa , Feldkircha , Bregenza , Sonnenberga ; gospodar Trsta , Kotora i nad Slovenskom krajinom ; veliki vojvoda Vojvodine Srbije .

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Brook-Shepherd, Gordon. 1991. The last empress: the life and times of Zita of Austria-Hungary, 1892-1989 . HarperCollins. New York City, New York. ISBN   0-00-215861-2
• Goldstein, Ivo. 2008. Hrvatska 1918.-2008 . Novi Liber (Europapress holding). Zagreb. ISBN   978-953-6045-57-0
• Gombas, Istvan. 2002. Kings & Queens of Hungary/Princes of Transylvania . Better World Books. Mishawaka, Indiana. ISBN   978-9631351521
• Portisch, Hugo. 1997. Osterreich I. Die unterschatzte Republik . Kremayr und Scheriau. Be?. ISBN   978-3218004855
• Neven Budak; Mario Strecha; ?eljko Kru?elj: Habsburzi i Hrvati, Zagreb, 2003., str. 180-188

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Karlo I. Austrijski

• Dolazak relikvija hrvatskog kralja bl. Karla Habsbur?kog u zagreba?ku katedralu
• O Karlu I. Austrijskom iz kataloga Njema?ke nacionalne knji?nice
• Mayerling Arhiv
• Liga cara Karla I. Austrijskog
• Proglas o stupanju na prijestolje Karla I. , List dr?avnih zakona za kraljevine i zemlje zastupane u carevinskom vije?u, CLXXXV. komad. str. 1129-1130. 1916. Be?
• Zakon o krunidbi Karla IV. za kralja Ugarske i Hrvatske, Slavonije i Dalmacije , Zbornik zakona i naredaba valjanih za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, kom. V. str. 99-107., Zagreb 1917.
• Krunidbena zavjernica Karla IV. izdana Saboru Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zbornik zakona i naredaba valjanih za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, kom. V. str. 101-105., Zagreb 1917.