Ivan Ribar
(
Vukmani?
kraj
Karlovca
,
21. sije?nja
1881.
-
Zagreb
,
2. velja?e
1968.
), biv?i
hrvatski
i
jugoslavenski
politi?ar. Predsjednik Predsjedni?tva Narodne skup?tine Jugoslavije
1945.
?
1953.
Ivan Ribar rođen je u selu Vukmani?u kod
Karlovca
1881.
godine.
[1]
Osnovnu ?kolu polazi u rodnom selu a gimnaziju je polazio i zavr?io u Karlovcu gdje je maturirao
1899.
godine.
[2]
Pravo je studirao u
Zagrebu
,
Pragu
i
Be?u
te je doktorirao na
Sveu?ili?tu u Zagrebu
1904.
godine.
[1]
Djelovanje u Austro-Ugarskoj
[
uredi
|
uredi kod
]
Pripadao je hrvatskoj
naprednoj mlade?i
i aktivno sudjelovao u svim akcijama protiv
mađarona
i
frankovaca
, a zalagao se za narodno jedinstvo, slobodu i neovisnost Hrvatske. Jedan je od osniva?a
Hrvatske napredne demokratske stranke
. Kao ?lan
Hrvatsko-srpske koalicije
izabran je prvi put za zastupnika u
Hrvatskom saboru
1913.
godine u
đakovu
, gdje je
1906.
godine po?eo
odvjetni?ku
slu?bu. Bio je ?lan zajedni?kog
Hrvatsko-ugarskog sabora
. Tijekom
Prvog svjetskog rata
, premda izabrani zastupnik, bio je talac, a potom je poslan na boji?te protiv carske
Rusije
. Tada je potpisao poznati poziv Sokolima na borbu za oslobođenje i ujedinjenje.
Razdoblje jugoslavenske monarhije
[
uredi
|
uredi kod
]
Bio je prista?a ujedinjenja i stvaranja Jugoslavije te nakon ujedinjenja jedan je od osniva?a
Demokratske stranke
.
[1]
Ivan Ribar
1918.
postaje ?lanom Glavnog odbora
Narodnog vije?a
u
Zagrebu
, a
1919.
predsjednikom Privremenog narodnog predstavni?tva SHS.
1920.
izabran je za zastupnika kao ?lan Demokratske stranke, a iste godine postaje i predsjednik Ustavotvorne skup?tine te na tom mjestu ostaje sve do
1922.
Borio se za sporazum i suradnju s
Hrvatskom selja?kom strankom
(HSS). Predsjedao je skup?tinskoj raspravi kada je
Puni?a Ra?i?
pucao u
Stjepana Radi?a
i ostale zastupnike HSS-a. Poslije zavođenja
diktature
kralja
Aleksandra
, tra?io je da njegova stranka apstinira. U vrijeme diktature radio je s uva?enim intelektualcima na osnivanju
Narodnog fronta slobode
. Zatim je bio aktivan ?lan Udru?ene opozicije, pa je zbog toga isklju?en iz Demokratske stranke. Za sve vrijeme diktature na sudovima je branio
komuniste
. Od
1937.
povezuje svoju grupu (Demokratska ljevica) s
Narodnim frontom
koji je osnovan na inicijativu tada?nje ilegalne
Komunisti?ke partije Jugoslavije
(KPJ).
Tijekom
1941.
godine podr?ava ve? aktivni otpor protiv neprijatelja. Nakon po?etka oru?anog ustanka u
Srbiji
, jedno vrijeme ilegalno je boravio u
Beogradu
, a potom je oti?ao u Zagreb odakle se prebacio na oslobođeno podru?je. Tijekom
1942.
godine radio je na pripremama za sazivanje
AVNOJ
-a. Na prvom zasjedanju AVNOJ-a u
Biha?u
26.
i
27. studenoga
1942.
izabran je za predsjednika AVNOJ-a i to ostaje sve do
1945.
?lan je KPJ od
1943.
godine.
[1]
U ratu je izgubio oba svoja sina,
Juricu Ribara
i
Ivu Lolu Ribara
i suprugu
Tonicu Ribar
.
U socijalisti?koj Jugoslaviji
[
uredi
|
uredi kod
]
Nakon rata, biran je kao zastupnik u Narodnoj skup?tini FNRJ i u Saboru NR Hrvatske. Od kraja
1945.
do
1953.
bio je predsjednik Predsjedni?tva Narodne skup?tine FNRJ. Jedno vrijeme bio je i ?lan Saveznog odbora
Socijalisti?kog saveza radnog naroda Jugoslavije
. Iz politi?kog se ?ivota kona?no povukao
1960.
godine. ?ivio je u Zagrebu, gdje je
1968.
godine i umro u 87. godini ?ivota, kao pri?uvni general-major
JNA
.
Ivan Ribar primio je brojna
odlikovanja
. Odlikovan je
Ordenom jugoslavenske zastave
,
Ordenom junaka socijalisti?koga rada
,
[3]
Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom zasluge za narod, te Ordenom partizanske zvijezde I. reda.
Donacija Gradu Zagrebu
[
uredi
|
uredi kod
]
Ribarova druga supruga
Cata Duj?in-Ribar
darovala je
1976.
godine zbirku slika, umjetni?kih predmeta, knjiga te arhivsku građu, cjelokupni inventar svog stana u Demetrovoj 3, Gradu Zagrebu uz uvjet da se u stanu uredi
memorijalna zbirka
gdje ?e posjetitelji mo?i ste?i uvid u ?ivot i rad troje zna?ajnih ljudi hrvatske kulture, umjetnosti i politike,
Dubravka Duj?ina
(slavni glumac, redatelj i kazali?ni pedagog), dr. Ivana Ribara i
Cate Duj?in-Ribar
(slikarica i pjesnikinja) te razgledati vrijednu zbirku umjetnina.
[4]
- Spomenica Milorada Dra?kovi?a
, Beograd, 1921. (suautori
Tomislav Tomljenovi?
i
Tugomir Alaupovi?
)
- Hrvatsko-srpski odnosi u pro?losti
, Beograd, 1939.
- Ustavnost in zakonitost stare in nove Jugoslavije
, Ljubljana, 1945.
- Politi?ki zapisi
, I?IV., Beograd, 1948. ? 1952.
- Uspomene iz NOB-a
, Beograd, 1961.
- Iz moje politi?ke suradnje
, Zagreb, 1965.
- Stara Jugoslavija i komunizam: zakoni, sudovi, zatvori, logori u Staroj Jugoslaviji protiv komunista
, Zagreb, 1967.