Ismail Kadare

Izvor: Wikipedija

Ismail Kadare (rođen 1936. ) albanski je pisac svjetskoga glasa. Prvi je dobitnik nagrade Man Booker International (2005. godine). Premda su mu djela objavljena na ?etrdesetak jezika, hrvatskoj je ?iroj javnosti gotovo potpuno nepoznat: na hrvatski je prevedeno samo nekoliko njegovih djela, i to uglavnom s jezika posrednika.

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Kadare je rođen 28. sije?nja 1936. u gradu Gjirokastru ( Gjirokaster / Gjirokastra ) na jugu Albanije , u obitelji skromnog sudskog slu?benika. Majka mu potje?e iz imu?ne porodice pa odrasta u liberalnoj i obrazovanoj građanskoj sredini. Djetinjstvo i rodni grad (pod naizmjeni?nom talijanskom odnosno gr?kom okupacijom tijekom Drugog svjetskog rata ) opisuje u romanu Kronike ne gur (Kronika u kamenu).

Studira na Sveu?ili?tu u Tirani i na Zavodu za knji?evnost Maksim Gorki u Moskvi . [1]

?ezdesetih godina XX. stolje?a radi kao novinar i urednik te po?inje objavljivati poeziju. Godine 1963. objavljuje prvi roman, Gjenerali i ushtrise se vdekur (General mrtve vojske), koji do?ivljava uspjeh i u zemlji i u inozemstvu. Po romanu je 1983. snimljen istoimeni film s Marcellom Mastroiannijem u glavnoj ulozi. [2]

Otad redovno objavljuje brojna djela koja su ga u?inila jednim od najva?nijih europskih pisaca XX. stolje?a. Među njima se posebno isti?e Pallati i endrrave (Pala?a snova, 1981.), politi?ka alegorija ?ija je radnja smje?tena u osmanski Istanbul , ali kojom Kadare na suptilan na?in kritizira komunisti?ki re?im Envera Hoxhe . [3] [4]

Godine 1990., pred sam pad komunizma u Albaniji, dobiva azil u Francuskoj . Azil je zatra?io zbog, kako ka?e, nepomirljivosti istinskog knji?evnog stvarala?tva i diktature; "Pisac je prirodni neprijatelj diktature". Kadare ostaje u Francuskoj do 1999., kad se vra?a u Albaniju. Trenuta?no ?ivi u objema zemljama, na relaciji Tirana - Pariz . [5]

Odabrana djela [ uredi | uredi kod ]

  • Gjenerali i ushtrise se vdekur (General mrtve vojske, 1963.)
  • Perbindeshi (?udovi?te ,1965)
  • Keshtjella (Tvrđava, 1970.)
  • Kronike ne gur (Kronika u kamenu, 1971.)
  • Dimri i madh (Velika zima, 1977.)
  • Ura me tri harqe (Most na tri luka, 1978.)
  • Kush e solli Doruntinen (1980)
  • Prilli i thyer (1980)
  • Pallati i endrrave (Pala?a snova, 1981.)
  • Dosja H. (1981)
  • Koncert ne fund te dimrit (Koncert na kraju zime, 1988.)
  • Piramida (1992.)
  • Perballe pasqyres se nje gruaje (2001.)
  • Jeta, loja dhe vdekja e Lul Mazrekut (2002.)
  • "Tri elegije za Kosovo", Edicije Bo?i?evi?, Zagreb, 2000., ISBN 953-6751-07-0
  • "Lutka" ( Kukulla ), VBZ, Zagreb, 2017., ISBN 978-953-304-987-8
  • "Razgovor o brilijantima jednog decembarskog popodneva"

Nagrade, priznanja, ?lanstva [ uredi | uredi kod ]

? Dopisni ?lan Akademije moralnih i politi?kih znanosti u Parizu;
? Dobitnik odli?ja francuske Legije ?asti;
? Dobitnik nagrade Prix mondial Cino Del Duca 1992.;
? Dobitnik nagrade Herder 1998.;
? Dobitnik nagrade Man Booker International 2005.;
? Dobitnik nagrade Princ od Asturije 2009.;
? Dobitnik nagrade Jerusalem 2015.;
? Dobitnik nagrade Letersia shqipe 2017.;
? Dobitnik nagrade Nonino 2018.

Vidi [ uredi | uredi kod ]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. Apolloni, Ag. 2012. Paradigma e Proteut . OM. str. 40. ISBN   9789951632041
  2. Apolloni, Ag. 2012. Paradigma e Proteut . OM. str. 345. ISBN   9789951632041
  3. Joachim Rohm. Nachwort zum 'Palast der Traume ' (PDF) . Pristupljeno 28. lipnja 2019.
  4. https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2016&mm=08&dd=23&nav_id=1168706
  5. Apolloni, Ag. 2012. Paradigma e Proteut . OM. str. 358. ISBN   9789951632041