Isa Boljetinac (srp. Иса Бо?етинац ; Boljetin kod Kosovske Mitrovice , 15. sije?nja 1864. ? Podgorica , 23. sije?nja 1916. ), bio je albanski preporoditelj , narodni heroj , izvanredni domoljub, popularni strateg, vode?i organizator oslobodila?kog gerilskog pokreta narodnog jedinstva protiv Turske, Srbije i Crne Gore. Zajedno s Idrizom Seferijem bio dvojac koji se pretvorio u mit na kosovskim planinama. Iako je bio nepismen, pratila ga je reputacija hrabrosti.

Isa Boljetinac je rođen u selu Boljetinu kod Kosovske Mitrovice u Osmanskom Carstvu. ^[1] Isini porodica se preselila u Boljetin iz sela Istini?a kod De?ana , zbog krvne osvete ( alb. gjakmarrja ), a podrijetlo vode od plemena Shala iz sjeverne Albanije. Promijenili su prezime u Boletini ("od Boljetina, Boljetinski"). Isa je bio nepismen. ^[2] Shale su bile najsiroma?nije albansko pleme s malim izuzetkom od oko 400 obitelji koje su ?ivjele u Istini?u. ^[3] Pleme Shala je bilo u sukobu s plemenom Gashijima sve dok nisu postigli mir u kolovozu 1879. godine, na osnovi sultanove zapovijedi. ^[4]

Sa samo 14 godina pridru?io se Prizrenskoj ligi . Bilo je to 1878. godine. Kad su osmanske vlasti poslale ekspedicijski korpus za likvidaciju Lige, albanske su se snage sukobile s njima kod Slivova 21. travnja 1881. godine, a Boljetinac je sudjelovao u toj bitci. Poduprio je Haxhija Zekena i ostale domoljube kad su osnovali Pe?ku ligu (Lidhja e Pejes) (1899. ? 1900.). Zbog sukoba s turskim vlastima, deportiran je 1902. godine s rodnog Kosova u Carigrad. Ondje je bio prisiljen ostati sve do 1906. godine. Nekoliko godina poslije opet se dao u gerilsku aktivnost. Od 1910. opet vodi akcije malog rata protiv Turaka. Poslije je neko vrijeme boravio u Crnoj Gori na Cetinju gdje je bio po?asni gost kralja Nikole . Zajedno su planirali zajedni?ki ustanak Malisora na sjeveru Albanije i drugih Albanaca na Kosovu prolje?a 1911. godine.

Od 1908. do 1912. bio je kosovskim zastupnikom u Osmanskom parlamentu . Za vrijeme narodnih ustanaka protiv Osmanskog Carstva 1912. koji su zahvatili sve zemlje gdje su ?ivjeli Albanci, albanski su domoljubi odlu?ili uspostaviti neovisnu dr?avu.

Trebao je nazo?iti 1912. narodnoj skup?tini u Valoni, odr?anoj u ku?i D?emil-bega, na kojoj su nazo?ili predstavnici iz svih oblasti (O?evi osniva?i, Baballaret e kombit) u kojima ?ive Albanci, ^[5] na kojoj je 28. studenoga 1912. Albanija progla?ena neovisnom dr?avom. ^[6]

Bio je za?titnikom valonske vlade. Poslije je bio dijelom albanskog izaslanstva na Londonske konferencije (1913.) zajedno s albanskim ?efom dr?ave Ismailom Qemalijem . Albansko je izaslanstvo zahtijevalo Kosovo unutar novoosnovane dr?ave Albanije, no velesile su mu dale samo tre?inu zahtijevanog.

Za ustanka muslimanskih seljaka u Albaniji protiv re?ima Vilima Wiedskog lipnja 1914. godine, Isa Boljetinac i njegovi ljudi, uglavnom s Kosova, pridru?ili su se međunarodnoj ?andarmeriji Kne?evine Albanije . ^[7] Re?ena ?andarmerija bila je uspostavljena odlukama ?estorice veleposlanika velesila koje su sudjelovale na londonskoj mirovnoj konferenciji. Ve?inu ?lanova ove vojne misije ?inili su Nizozemci, pa se zato također zvala Nizozemskom vojnom misijom; poslije su ih nadomjestili ?asnici iz Austro-Ugarske i Njema?ke koji su stigli u Dra? 4. srpnja 1914. godine. ^[8]

Za vrijeme Prvog svjetskog rata Boljetinac je sudjelovao u ka?a?kim gerilskimborbama protiv Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore, a poslije protiv Austro-Ugarske i Bugarske. ^[9]

Njega i nekoliko najbli?ih rođaka ubile su crnogorske snage Radomira Ve?ovi?a 23. sije?nja 1916. godine, osumnji?en da je u dosluhu s Austrijancima ^[10] koji su namjeravali zauzeti crnogorski grad Podgoricu za vrijeme austro-ugarskog nadora .

Njegov sin Bujazit je tijekom Drugog svetskog rata sudjelovao u borbama protiv pripadnika ?etni?kih postrojba na teritoriju Novog Pazara . ^[11]

Isa Boljetinac je svoj ?ivot i ?ivot svoje obitelji povezao sa sudbinom svoje domovine. Ljubav i odanost domovini pamte se po ovim rije?ima " Dobro sam kad je Albanija dobro. " (“ Une jam mire kur asht mire Shqipnia ”). Bio je poznat ?to je uvijek nosio tradicionalu albansku bijelu kapicu ( qeleshe ) i narodnu no?nju.

2010. ga je postumno odlikovao kosovski predsjednik Fatmir Sejdiu najvi?im kosovskim ordenom, odli?jem Heroja Kosova . Tom su prigodom jo? odlikovani Azem Galica , ?ota Galica , Hasan Prishtina i Bajram Curri . ^[12]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Skender Luarasi: Isa Boletini , Tirana 1972. (alb.)
• Fatmira Musaj: Isa Boletini. 1864-1916 , Tirana 1987. (alb.)
• Isa Boletini dhe koha e tij / red. Fehmi Rexhepi, Prishtine 1998. (alb.)