Hans Daniel Jensen
(
Hamburg
, 25. lipnja 1907. ?
Heidelberg
, 11. velja?e 1973.), njema?ki nuklearni
fizi?ar
. Bio je profesor u Heidelbergu od 1949. Objasnio je visoku stabilnost
atomskih jezgri
uvođenjem nuklearnoga
kvantnog
broja i time neovisno o
M. Goeppert-Mayer
postavio teoriju slojevite strukture atomske jezgre. Za taj rad dobio je 1963., zajedno s M. Goeppert-Mayer i
E. P. Wignerom
,
Nobelovu nagradu za fiziku
.
[1]
Model teku?e kapljice
atomske jezgre
.
Model ljusaka
opisuje jezgru atoma kao da je izgrađena od međusobno neovisnih ljusaka
protona
i
neutrona
djelomi?no analognih ljuskama koje opisuju raspored
elektrona
u
atomu
. Razvila ga je
M. Goeppert-Mayer
(1949.). Stabilnost jezgre ovisi o broju
nukleona
, a najstabilnije su jezgre punih ljusaka koje imaju
magi?ni broj
protona i neutrona. One su i sferno simetri?ne. Nuklearna deformacija u modelu ljusaka je odstupanje jezgre od sferi?ne ili osne simetrije; povezana je s kolektivnim gibanjima nukleona. Ona dovodi do pobuđenja
valentnih
nukleona, ali i do
dinami?kih
deformacija
(
vibracija
) te
stati?kih
deformacija (
rotacija
). Za razvoj modela deformiranih jezgri zaslu?ni su
G. Alaga
te
A. N. Bohr
,
B. R. Mottelson
i
J. Rainwater
.
- ↑
Jensen, Hans Daniel
,
[1]
"Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, 2019.