Rat u Siriji
??  Pod kontrolom vladinih snaga ??  Pod kontolom Kurda ??  Pod kontrolom ISIL-a ??  Linija između suprotstavljenih snaga ??  Pod kontrolom tzv. umjerenih pobunjenika
Vrijeme 15. o?ujka 2011. - danas Lokacija Sirija Ishod jo? traje Casus belli Arapsko prolje?e u Siriji

Građanski rat u Siriji je naziv za trenutni oru?ani sukob koji se od prolje?a 2011. godine, vodi u Siriji između vlade predsjednika Ba?ara al-Asada na jednoj strani i opozicionih pobunjenika na drugoj strani.

Izbio je 15. o?ujka 2011. godine kao serija prosvjeda nadahnutih arapskim prolje?em , odnosno prosvjedima opozicije koji su doveli do smjene vlasti u Tunisu , Libiji i Egiptu . Nastojanje sirijskih vlasti da prosvjede ugu?e uz pomo? vojske je dovelo do eskalacije nasilja, a skupina prosvjednika se od ljeta 2011. godine naoru?ala i organizirala u Slobodnu sirijsku vojsku koja protiv vlade vodi gerilski rat. Daljnoj eskalaciji sukoba pridonijele su regionalne sile Saudijska Arabija , Izrael , Turska i Iran vode?i borbu za utjecaj i interesne sfere u regiji. Nakon ameri?ke invazije na Irak i ru?enja Saddama Husseina među vehabijskim kraljevstvima u Zaljevu predvođenim Saudijskom Arabijom javlja se stara bojazan od ?irenja iranskog utjecaja u ovoj regiji. Pojas od Teherana preko Bagdada , Damaska i Beiruta , uz postizanje nuklearnog sporazuma kojim ?e Iranu biti skinute sankcije i odmrznuta imovina, u o?ima tih kraljevstava ozna?avao je po?etak uspostave iranske hegemonije na Bliskom Istoku na koju pod svaku cijenu valja reagirati. Glavna strategija saudijskog djelovanja u arapskom svijetu ide preko sekta?kog (?ijitskog i sunitskog) identiteta te slabljenja nacionalnih dr?ava. ^[1] Sve pobunjeni?ke, odnosno teroristi?ke, skupine, uklju?uju?i Slobodnu sirijsku vojsku te njoj srodnu Al Nusru pa ?ak i ISIL , u koji su prebjegli mnogi pripadnici Slobodne sirijske vojske, ^{[2] [3]} dobivaju ili su dobivali ekstenzivnu financijsku, vojnu i obavje?tajnu pomo? od Saudijske Arabije , Turske , Katara , SAD-a , Velike Britanije , Francuske , i UAE-a . ^{[4] [5] [6] [7] [8]} S druge strane, sirijska vlada predvođena Ba?arom al-Assadom, koji je na izborima 2014. godine, uz bojkot opozicijskih stranaka, osvojio novi mandat, ^[9] dobila je znatnu pomo? od Rusije i Irana te u manjoj mjeri Kine. Zahtjeve pobunjenika za smjenom sirijske vlasti su od samog po?etka podr?ale susjedna Turska, Saudijska Arabija i zaljevske dr?ave, a potom SAD, EU i druge dr?ave zapadnog svijeta koje su protiv Sirije uvele niz politi?kih, diplomatskih i ekonomskih sankcija. Inicijativama tih zemalja i vlada da se sukob okon?a vojnom intervencijom na strani pobunjenika se trenutno odupiru Rusija , Iran i Kina . Pretpostavlja se da je od po?etka sukoba u Siriji ?ivot izgubilo preko 470.000 ljudi. ^[10]

Pozadina [ uredi | uredi kod ]

Sirija postaje nezavisna republika 1946. godine nakon ?to francuska vlast upravlja tim teritorijem. Godine 1949. dolazi do poku?aja ukupno tri pu?a koji su potporu prona?li u SAD-u . Nakon ustanka koji se dogodio 1954. godine, vlast je pre?la iz vojne u ruke građana. Od 1958. do 1961. godine postojala je Ujedinjena Arapska Republika , odnosno dr?ava koja se sastojala od dana?njeg Egipta i Sirije. Ustroj te dr?ave dovodi do pojave centralizirane predsjedni?ke vlasti. Novi pu? sprema se 1963. godine, a na vlast dolaze sekularni socijalisti.

U o?ujku 1971. godine, Hafez al-Asad progla?ava se predsjednikom Sirije i na tom mjestu ostaje sve do 2000. godine, kad je umro. Nakon smrti putem izbora je za predsjednika izabran njegov sin Ba?ar al-Asad u kojem je narod vidio mogu?nost demokratizacije dru?tva i puta prema sigurnosti i prosperitetu.

Demografija [ uredi | uredi kod ]

Sirijski Arapi zajedno sa 600.000 palestinskih Arapa ?ine ukupno 74% populacije Sirije . Sirijski muslimani su u 74% slu?ajeva suniti , a 13% ih se deklarira kao ?ijiti , dok se ostali izja?njavaju kao kr??ani , Druzi , ?erkezi , itd. Sirijski kr??ani pripadaju uglavnom isto?nom kr??anstvu . Na sjeveru, uz granicu s Turskom, u nekoliko odvojenih enklava ?ive Kurdi .

Socioekonomska pozadina [ uredi | uredi kod ]

Socioekonomska nejednakost pove?ala se nakon ?to je u svojim zadnjim godinama mandata Hafez al-Asad proglasio slobodno tr?i?te za cijeli teritorij. Dr?ava se također susre?e s velikom stopom nezaposlenosti koja je trajala od 2006. do 2011. godine i rezultirala neuspje?nim pu?om. Sirijska ekonomija centralizira se uglavnom oko velikih gradova kao ?to su Alep ili Damask . Velike cijene hrane u ratu dovode određeni broj ljudi do gladi i ?ivota u nehumanim uvjetima. Nedostatak opskrbe vodom samo je jedan u nizu problema s kojima se susre?e Sirija, a vodoopskrba je jedna od glavnih meta svih zara?enih strana.

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Nakon velikog broja uspjelih i neuspjelih pu?eva kao i poraza u rat s Izraelom , u Siriji Hafez al-Asad pu?em preuzima vlast 1970. godine. Nije se o?ekivalo, da ?e se dugo vremena zadr?ati na vlasti, a kamo li da ?e politi?ki stabilizirati Siriju, vladati 30 godina i potom biti naslijeđen od sina Ba?ara. Nakon 35 godina relativno mirne vladavine obitelji Asad 2005. godine dolazi do po?etka neo?ekivanog hladnog rata SAD-a sa Sirijom kada George W. Bush naređuje zamrzavanje diplomatskih odnosa i po?inje se financirati sirijska opozicija, dok po?etak stvaranja i financiranja opozicijske televizije imena Barada pada u 2009. godinu. Na jesen te godine sirijska policije je otkrila operaciju ameri?kog uno?enja novca, dok je ve? ranije otkrila koordiniranu organizaciju Londona i Washingtona ?to je sve iza?lo u javnost zahvaljuju?i Wikileaksu , ^[11] ali je u zapadnim medijima ignorirano. Na kraju pod utjecajem tih operacija i revolucija u arapskim dr?avama tijekom zime 2010./11. dolazi do prve napukline u sirijskom politi?kom sustavu krajem sije?nja 2011. godine. Reformisti?ke stranke Sirije sa sjedi?tem u SAD , a podr?anom od njega i Izraela , ne dovodi do pobune, ali svi novinari javljaju o dru?tvenoj zaglu?uju?oj ti?ini pred eksploziju.

SAD 2007. [ uredi | uredi kod ]

Krajem 2006. godine u ameri?koj vladi dolazi do rasprave tko predstavlja ve?u opasnost za ameri?ku politiku na Bliskom Istoku . Da li su to sunitski ekstremisti koji vr?e ve?inu napada na ameri?ku vojsku u Iraku ili ?ijiti kojima "upravlja" potencijalno nuklearni Iran . Tu raspravu ?e na kraju dobiti saudijska politi?ka struja pa predsjednik George W. Bush dana 10. sije?nja 2007. godine dr?i govor u kojem ka?e: Sirijski i iranski re?im dopu?taju teroristima da koriste njihov teritorij za ulazak u Irak. Mi ?emo prekinuti njihovu podr?ku i mi ?emo uni?titi mre?u koja daje napredno oru?je na?im neprijateljima u Iraku".

Po novinskom tekstu koji je objavio za istra?iteljsko novinarstvo vi?estruko nagrađivani Seymour Hersh , 5. o?ujka 2007. godine tijekom ranije spomenutih rasprava postignut je dogovor Saudijske Arabije i SAD-a u 4 osnovne to?ke:

• 1) Izraelu ?e biti garantirana sigurnost od strane sunitskih vlada.
• 2) Hamas ?e se odmaknuti od Irana i Sirije i posti?i dogovor s Fatahom (dogovor postignut 2011. godine)
• 3) SAD ?e raditi sa sunitskim narodima da zaustavi napredovanje ?ijita.
• 4) Saudijska Arabija ?e dati novac i logistiku za slabljenje sirijske vlade.

U sklopu toga sporazuma Saudijska Arabija je obe?ala prestanak sunitskih teroristi?kih napada na Amerikance rije?ima: "Mi smo stvorili taj pokret i mi ga kontroliramo. Nije da mi ne ?elimo da salafisti bacaju bombe, nego samo da ih usmjerimo na Hezbolah , ira?ke ?ijite, Iran i Siriju ako nastavi raditi s Hezbolahom i Iranom . ^[12]

Ruska vojna intervencija [ uredi | uredi kod ]

Sirija ima va?an strate?ki zna?aj za Rusku Federaciju jer je to jedini bliskoisto?ni saveznik Rusije na ?ijem teritoriju ona ima vojne baze. Na poziv sirijske vlade ruska intervencija protiv Islamske Dr?ave u Siriji zapo?ela je potkraj rujna 2015. godine ulaskom ruskog zrakoplovstva u tu zemlju. Mediji su javili da su u Siriju do?li i ruski tenkovi, također u sklopu vojnih intervencija protiv Islamske Dr?ave. ^[13] Rusija je kampanju protiv Islamske Dr?ave zapo?ela zra?nim napadima na upori?ta i baze Islamske Dr?ave. ^[14] Ulaskom ruske vojske u rat sirijska vlada i njezini saveznici ostvarili su niz pobjeda, među kojima se posebno isti?e oslobađanje Palmire . ^[15] Nakon toga Rusija je pokrenula inicijativu međusobnog dijeljena informacija i lokacija o ISIS-u sa SAD-om i Velikom Britanijom, ?to su te dvije zemlje odbile. ^{[16] [17]}

Uz to Rusija je u nekoliko navrata poslala humanitarnu pomo? opkoljenim gradovima u Siriji, ^{[18] [19]} napominju?i da zapadna humanitarna pomo? nerijetko zavr?ava u rukama terorista te da se njome potajno evakuiraju ranjeni ekstremisti. ^[20]

Dana 22. prosinca 2016. godine evakuacijom posljednjih civila i teroristi?kih boraca iz isto?nog Alepa , zavr?ena je bitka za Alep . Sirijska vojska i njezini saveznici, nakon ?etverogodi?nje i najkrvavije bitke u ratu, oslobađaju najve?i sirijski grad. ^[21]

Dana 25. srpnja 2017. godine ameri?ki predsjednik Donald Trump na svojem je Twitter profilu objavio da je njegova administracija stopirala CIA-in program financiranja i obu?avanja sirijskih pobunjenika. ^[22]

Dne 5. rujna 2017. godine sirijska vojska i njezini saveznici su razbili 28-mjese?nu opsadu Deir ez-Zora . Grad su u okru?enju dr?ali teroristi ISIL-a , ^[23] a ?etiri dana poslije i opsadu aerodroma u Deir ez-Zoru, koji je bio u okru?enju devet mjeseci. ^[24]

U prolje?e 2018. godine sirijska vojska i njezini saveznici su dvama velikim ofenzivama na Isto?nu Gutu i ISIL-ov d?ep na jugu Damaska te evakuacijom pobunjenika s podru?ja Isto?nog Kalamuna, stavili cijelo podru?je oko glavnog grada pod vladinu kontrolu nakon ?est godina rata. ^[25]

Dana 6. srpnja 2018. godine, u sklopu ofenzive pokrenute na jugu zemlje, vladine snage su munjevitim napredovanjem oslobodili isto?ni dio pobunjeni?ke enklave te su zauzeli grani?ni prijelaz Nasib i prvi put od po?etka rata su osigurali granicu s Jordanom . ^[26] Samo pet dana poslije, predajom pobunjenika, oslobođen je grad Daraa , grad u kojem je po?ela revolucija koja je dovela do rata u Siriji. ^[27] Nakon ne?to vi?e od mjesec dana borbi, predajom ISIL-ovih boraca u dolini Jarmuk, oslobođen je cijeli jug Sirije. ^[28]

Dana 19. studenog 2018. godine, nakon vi?e od tri mjeseca borbi s ISIL-om , sirijska vojska je uspjela osloboditi vulkansko podru?je As-Safa ?ime je vlada, prvi put od po?etka rata 2011. godine, stavila pod svoju kontrolu ?itavi jug Sirije. ^[29]

Tijekom 2019. i po?etkom 2020., sirijska vojska kroz niz operacija zauzima sve ve?i dio terotorija oko grada Idliba. U o?ujku 2020., nakon ?to je sirijska vojska pod svoj nadzor stavila autocestu M5 (Hama-Alep), pod nadzorom pobunjenika je samo oko 50% teritorija pokrajine Idlib .

Vidi također [ uredi | uredi kod ]

• Napad kemijskim oru?jem na Gutu 2013.
• Europska migracijska kriza 2015.

Izvori [ uredi | uredi kod ]