Ovo je glavno zna?enje pojma Gotika . Za druga zna?enja pogledajte Gotika (razdvojba) .

Gotika ( njem. Gotik , od kasnolat. gothicus : koji pripada Gotima ) je umjetni?ko razdoblje koje je trajalo oko tri stotine godina, odnosi se na doba kasnog srednjeg vijeka tijekom 13 . i 14.stolje?a ; najsamostalniji stilski izri?aj zapadnoeuropske umjetnosti nakon antike . Javila se u prvoj polovici 12. stolje?a u sjeverozapadnoj Francuskoj ( Ile-de-France ) i u pojedinim je zemljama trajala razli?ito, a nestala je krajem 15. st.; premda su se i poslije javljale gotiziraju?e tendencije. ≫Arte gotica≪ je prvotno bio prijeziran naziv kojim je Giorgio Vasari htio izraziti da je, s gledi?ta talijanske renesanse , taj stil barbarski . S obzirom na razvojne faze dijeli se na ranu, visoku i kasnu gotiku; prvi su joj ?iritelji bili cisterciti , dok su nositelji visoke i kasne gotike bili prosja?ki redovi ( dominikanci , franjevci ) i građanstvo. ^[1]

Op?e odlike [ uredi | uredi kod ]

Isprva stil francuskih katedrala , gotika se do kraja 14. stolje?a razvila u mnogo svjetovniji umjetni?ki smjer poznat pod nazivom međunarodni stil ili internacionalna gotika. Ovaj se stil nastavio do kasnog 15. stolje?a kad ga je zamijenila renesansa .

Vremensko trajanje gotike razlikuje se u određenim podru?jima, primjerice dok se u Italiji ve? od 14. stolje?a javljaju ideje humanizma i individualizma svojstvenih ranoj renesansi po?ev?i od Petrarke , u Engleskoj gotika traje i do 17. stolje?a . U ?panjolskoj se gotika isprepli?e s mudejarskom umjetno??u .

Osim u arhitekturi, goti?ka umjetnost najprisutnija je u skulpturi , vitrajima , freskama , ?tafelajnom slikarstvu i u iluminiranim rukopisima. Goti?ku umjetnost karakterizira velika narativnost, kroz sve vidove umjetnosti "pri?a se pri?a", bilo da se radi o vjerskim motivima ili o svjetovnijoj tematici. Razvoj knji?evnosti također je utjecao na nove svjetovne motive u likovnoj umjetnosti. Religijski prizori ?esto su uklju?ivali i prizore iz prirode, poput alegorija , prikaza mjeseci, zodijakalnih znakova, sezonskih poljoprivrednih radova i sli?noga.

Svjetovna umjetnost ja?ala je pod utjecajem razvoja gradova, trgovine i ekonomije, ?to je omogu?ilo bogatijem sloju da naru?uje izradu zavjetnih skulptura ili iluminiranih rukopisa. Novoosnovani cehovi okupljali su i evidentirali umjetnike koji su bili smatrani vje?tim obrtnicima, zahvaljuju?i ?emu danas znamo imena brojnih goti?kih majstora.

Arhitektura [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Goti?ka arhitektura

Prvim građevinama gotike smatraju se pari?ka crkva Saint Denis , koju je 1137. godine dao izgraditi opat Suger , a zatim katedrala u Chartresu i katedrala Notre-Dame u Parizu . Tako je zapadni portal Chatresa uokviren je skulpturama burgundskih majstora, koje su u harmoni?nom spajanju arhitekture i skulpture ujedno ozna?ile razdoblje zrele ili klasi?ne gotike.

Nasuprot romani?kih ?irokih ploha, zbijenosti i masivnosti, goti?ka arhitektura te?i visini, prozra?nim formama i ?nedoku?ivom interijeru” prepunom svjetla. Arhitektonski elementi poput rebrastog kri?nog svoda , prelomljenih lukova i sna?nih kontrafora , nagla?avaju visinu građevina. Kontrafori zavr?avaju ?iljastim tornji?ima (fijale), s kovr?astim kamenim ukrasima (rakovice, pu?arice) na rubovima. Na pro?elju goti?kih katedrale nalaze se obi?no po dva visoka i ?iljasta zvonika , kojima je nagla?ena dominacija vertikale u cijelom sustavu, a iznad sjeci?ta glavnoga broda s popre?nim uzdi?e se tanki i vitki krovni tornji?. ^[1] Va?nu ulogu u goti?kom prostoru imaju ukrasne galerije i visoki prozori, koji ispunjavaju prostor crkve svjetlo??u. Graditelji goti?kih katedrala također koriste bogatstvo obojene svjetlosti putem vitraja , ?ime crkveni prostor gubi te?inu i postaje transcendentalan.

Rana gotika obuhva?a razdoblje 12. i po?etka 13. stolje?a a obilje?ena je jasno?om, ?isto?om i disciplinom arhitektonskih okvira, koji se jo? oslanjaju na romani?ku tradiciju. U zreloj gotici dolazi do postupne dominacije skulpture u odnosu prema arhitekturi. Kasnijemu razdoblju pripadaju katedrale u Reimsu , Amiensu i Laonu . Gotika se preko Strasbourga ?irila u podru?je Rajne i dalje u Njema?ku ( Koln , Freiburg im Breisgau , Ulm ), Po dunavlje ( Regensburg , Be? ) i ostale europske zemlje; u Engleskoj se obogatila novim varijantama u konstrukciji svodova ( London , Wells , Lincoln). U Italiji su se vi?e primjenjivali njezini dekorativni negoli konstruktivni elementi ( Firenca , Siena , Orvieto ). Velik je zamah do?ivjelo i svjetovno graditeljstvo koje je preuzelo oblike i motive katedralnoga graditeljstva. Tako su nastali burgovi , gradske vije?nice, pala?e, hospiciji , gradske ku?e i dr. ^[1]

Kasna gotika od 14. stolje?a nadalje, donosi gubitak ravnote?e u odnosu konstrukcije i dekoracije. Obilje?ena je pretrpano??u ukrasima, pojavljuju se ukrasi u obliku plamena koji se u Francuskoj naziva gothique flamboyant (plamena gotika), a u Italiji gotico fiorito (cvjetna gotika) i sl. Venecija 15. stolje?a primjer je talijanske cvjetne gotike, bazirane na romani?koj arhitekturi koja je ≫razbijena≪ mno?tvom ukrasa, detalja, kao i zvjezdastim i mre?astim svodovima.

Skulptura [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Kiparstvo gotike

Najva?nija klasi?na goti?ka umjetnost prisutna je na skulpturama koje ukra?avaju zidove katedrala poput Portala kraljeva ( Katedrala u Chartresu ). Skulptura koja je u doba romanike i rane gotike bila potpuno u funkciji arhitekture, tijekom gotike se polako oslobađa iz arhitektonskog okvira i dobiva sve ve?i zna?aj. Crkvena skulptura naj?e??e prikazuje tri glavna motiva: svakida?nji ?ivot (godi?nja doba, mjeseci va?ni za poljoprivredu); moralni ?ivot (borba kreposti i mana), i misaoni (slobodni ?ivot, preuzet iz antike). Skulpture svetaca, kraljeva, alegorijskih i drugih likova na portalima katedrala daju najbolji primjer umjetni?kog razvoja koji je prethodio potpunom oslobađanju skulpture u renesansi .

Kiparski motivi gotike su prvenstveno ograni?eni na crkvenu skulpturu s religijskim i moralizatorskim prizorima. No ovo doba donosi i pojavu prvih individualnih portreta i autoportreta , naj?e??e crkvenih građevinara i kipara te pokrovitelja umjetnosti. Ljudske figure se prikazuju sa sve ve?im realizmom , a prigu?en utjecaj klasi?ne anti?ke umjetnosti vidljiv je u ekspresivnosti izraza, nagla?avanju emotivnog stanja i u pa?ljivom oblikovanju draperija prikazanih likova.

Goti?ko slikarstvo [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Slikarstvo gotike

Slikarstvo rane gotike obilje?eno je isprva sporim razvojem, ve?inom se svodilo na umjetnost vitraja koja je potisnula prija?nje iluminacije samostanskih rukopisa. Oslanjaju?i se na romani?ku tradiciju i pod utjecajem crkvene skulpture, u vitrajima se razvio plo?ni, ornamentalan stil bez trodimenzionalnosti.

Tijekom 13.stolje?a u Francuskoj se razvio "elegantni stil" vidljiv u iluminacijama molitvenika, pri ?emu se ljudske figure prikazuju uz sve vi?e pa?nje i detalja i s nagla?enijim volumenom. U Italiji toga vremena slikarstvo je obilje?eno "novobizantskim" stilom koji je uslijedio nakon kri?arskog osvajanja Carigrada godine 1204.

Preokret u slikarstvu 14. stolje?a donosi talijanski umjetnik Giotto di Bondone . Njegovi prethodnici bili su Cimabue i Duccio , koji ve? krajem 13. stolje?a po?inju prirodnije prikazivati likove te nagla?avaju voluminoznost tijela i prostornost slike. Slikarstvo Giotta ozna?ava prekid s dotada?njom pti?jom i obrnutom perspektivom a također uvodi novu narativnost u vjerske prizore. Giotto zapostavlja ulogu arhitektonskih okvira, dubinu prostora oblikuje polo?ajem i veli?inom ljudskih figura, nagla?avaju?i time prostorne planove slike. Giotto je izvr?io velik utjecaj na druge umjetnike a njegovi najpoznatiji radovi nalaze se u Firenzi , Padovi i Assisiju .

Slikari srednje i sjeverne Europe preuzeli su od talijanskih umjetnika narativnost, prikaze krajolika i prostornost slike. Od druge polovice 14. st. se spajanjem sjevernih i talijanskih tradicija razvio tzv. ?međunarodni stil”, koji je obuhva?ao slikarstvo i kiparstvo. Obilje?ava ga naturalizam prikaza s nagla?avanjem detalja, va?nost dubine prostora te meko oblikovanje ljudskih figura i draperija. Najva?niji talijanski slikar međunarodnog stila bio je Gentile da Fabriano , koji je uz naturalizam detalja i elemente fantasti?nog, unio i novu upotrebu svjetlosti na slici. Oko 1400. godine, uglavnom posredstvom Italije, uz iluminacije se razvijalo i uljeno slikarstvo i na drugim podru?jima ( ?e?ka slikarska ?kola, Avignonska ?kola).

Francusko goti?ko slikarstvo po?etka 15. stolje?a obilje?ili su Flamanci , bra?a Limbourg , koji su bogato oslikali molitvenik vojvode od Berryja ( Tres riches du Duc de Berry ). Pritom su vrlo detaljno prikazali kalendarske mjesece sa svim popratnim ljudskim radovima i promjenama prirode. Flamansko slikarstvo je postajalo sve zna?ajnijim, a djelima Huberta i Jan van Eycka kona?no je nadma?ilo skulpturu. U Njema?koj su uljeno slikarstvo razvijali Majstor Francke i S. Lochner, dok su Martin Schongauer , Albrecht Durer i Matthias Grunewald svojim radovima ozna?avali prijelaz iz gotike u renesansu . ^[1]

Va?niji spomenici gotike [ uredi | uredi kod ]

Povezani ?lanci [ uredi | uredi kod ]

• goti?ka arhitektura

Izvori [ uredi | uredi kod ]

	Napomena :	Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mre?ne stranice Hrvatske enciklopedije LZMK
		http://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=13806
		koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.hr/upute.aspx
		ozna?en slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0
		Dopusnica nije va?e?a! Sav sadr?aj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje .

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Goti?ka umjetnost
• Goti?ka umjetnost , Museumsportal Schleswig-Holstein
• Goti?ka umjetnost   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 18. o?ujka 2009. ( Wayback Machine ), iz"Svjetske povijesti umjetnosti"
• GOTHICmed: Virtualni muzej Goti?ke arhitekture Sredozemlja   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 29. sije?nja 2017. ( Wayback Machine )