Unutra?njost prve goti?ke katedrale
St. Denis
opata Sugera iz
1231.
,
Pariz
.
Gotika
je najreprezentativnija u
arhitekturi
gdje se karakteristike ovog stila najvi?e poznaju.
Gradski obrtnici unose u arhitekturu vi?e svjetlosti, uglavnom jer su ovladali boljom tehnikom smjele uporabe pogodnih konstrukcijskih elemenata među kojima su najva?niji: ?iljasti (prelomljeni)
luk
, rebrasti
svod
(nastao od kri?astog + rebra) koji se zavr?ava na snopastim
stupovima
,
kontrafor
(potporni vanjski luk),
transept
je pomaknut na sredinu građevine i ne str?i izvan građevine,
rozeta
se pojavljuje vi?e jer je osvjetljenje va?no za gotiku.
Presjek konstrukcije klasi?ne goti?ke katedrale.
Prelomljeni
luk
je nastao iz polukru?nog luka kada je zamije?eno da se uporabom ovog luka mo?e posti?i ve?a okomica luka. Umjesto ba?vastog svoda sa?injenog od polukru?nih lukova po?inju se kri?ati prelomljeni lukovi koji su, za razliku od polukru?nih, mogli imati zajedni?ki zavr?etak u tjemenu (klju?). U kri?nom svodu svi pritisci se koncentriraju u unaprijed određenoj to?ki, stoga
svodnu
konstrukciju ne nose plohe zida nego
stupovi
i lukovi. To je pridonijelo izjedna?avanju dijelova, pa sva tri broda crkve postaju jednako ?iroki i visoki, te crkveni prostor za vjernike nalikuje bilo kojoj goti?koj dvorani ? u vije?nici ili dvorcu … Stoga ih se i naziva
dvoranskim crkvama
.
Tlocrt
katedrale u Amiensu
pokazuje
na?elo jedinstva
svih dijelova građevine.
Nasuprot romani?kom rastavljanju i ograđivanju pojedina?noga, relativno samostalnog, u gotici je izrazita te?nja k povezivanju, spajanju i stapanju koje nazivamo
na?elom jedinstva
. To se najbolje vidi u presjeku građevine gdje vidimo uklanjanje vodoravnih pojaseva koji su bili svojstveni romanici pa arkade i prozori skoro bez prekida vode od tla do vrha svodova, kao jedinstvene okamenjene silnice energije. Tako vanjske zidove ?ine nizovi povezanih stupova među kojima su otvoreni veliki prozori. Da bi se svi pritisci neutralizirali po?inju se koristiti potporni "lebde?i" lukovi koji prenose sve potiske u zemlju - kontrafori. Na kraju, kad se pogleda goti?ka katedrala, ona je toliko ujedinila svoje arhitektonske i dekorativne elemente da se ne mogu sagledati pojedina?no nego samo kao cjelina.
Kombinacija rebrastog svoda, prelomljenog luka i potpornog luka s kontraforima razbila je sklop dotada?nje te?ke
romani?ke arhitekture
i ozna?ila prelazak u lak?u i skeletnu konstrukciju gotike. Sve te elemente po prvi puta u povijesti primijenio je prvi poznati
magister operarius
(graditelj katedrala)
opat Suger
na crkvi
St. Denis
u
Ile de France
. Gotika je rođena onim ?asom kad je
romanika
dosegla svoj perfekcionizam!
Građenje goti?ke katedrale zahtijevalo je suradnju vi?e majstora koji dobro poznaju zanat. A kako je jedan krivo klesani kamen mogao uzrokovati ru?enje cijelog kompleksa, majstori su se udru?ivali u udru?enja u kojima su ?uvali matemati?ka i graditeljska znanja i imali su tajne znakove prepoznavanja. Budu?i da su bili veoma cijenjeni i neovisni o feudalnim mo?nicima, te slobodno putovali od grada do grada nazvali su ih "slobodni zidari" (tzv.
masoni
).
Notre-Dame u Parizu
s vidljivim
kontraforima
u prvom planu,
1160.
?
1250.
Arhitektura u razdoblju gotike mijenjala se tijekom triju faza:
Ranu gotiku
obilje?uje jednostavnost i ?isto?a oblika, ?to se oslanja na romani?ku tradiciju. Klasi?ne katedrale su trobrodne građevine nagla?enih okomica i strmih svodova, krov transepta ima istu visinu kao i glavni brod, na zapadnoj strani imaju jednu ili dvije kule, fasade su podijeljene u nekoliko vodoravnih zona, a kontrafori dijele cijelu crkvu okomito.
Pro?elje
katedrale u Amiens-u
, 1220. ? 1236.
U
klasi?noj gotici
upravo ta okomita podjela prevladava. Portali imaju prelomljeni luk (
arhivolt
) u
timpanonu
(oblina
portala
+
luneta
). Prozori imaju prelomljeni luk, a vremenom lukovi postaju vi?ebrojni.
Rozeta
na zapadu, iznad ulaza, te na fasadi transepta, ponekad je uba?ena u portal ili stavljena iznad prozora. Cijeli bo?ni potisak svodova zadr?avaju masovni potporni luci, pa je glavna te?ina usredoto?ena na njih i vidljiva samo izvana. Stoga je unutarnjost takvih prostora skeletna i prozra?na.
U
kasnoj gotici
se osje?a gubitak ravnote?e u odnosu konstrukcije i
dekoracije
, tj. u pretrpanosti ukrasom. Kasna gotika je ra?irena diljem Europe i
Talijani
je nazivaju
cvjetna gotika
(
gotico fiorito
) zbog brojnih cvjetnih ukrasa, dok je
Francuzi
nazivaju
plamenom
(
flamboyant
) jer izra?ava nemir oblika i treperenje svojstveno plamenu i vatri.
Njema?ka
gotika je dosljedna francuskoj dekorativnoj gotici (Npr. najimitativnija je
katedrala u
Ulmu
), ali je ponekad i reinterpretira u originalnu arhitekturu (npr.
Sv. Ana
u
Annabergu
).
Milanska katedrala
,
fotografija
iz
1870.
Kao i u Romanici javljaju se regionalizmi u gradnji. Tako Talijani ne prihva?aju tako lako strani stil i grade jednu jedinu goti?ku katedralu dosljednu svim na?elima dekorativnog stila, a to je katedrala u
Milanu
. Gradi se gotovo 500 godina i biva dovr?ena tek polovinom
19. st.
Gotika u
Veneciji
je pravi primjer cvjetne gotike. Razlozi forsiranom perforiranju pro?elja su u muljevitom tlu koje je moglo podnijeti samo skeletnu građu sa ?eljeznim sponama. (
Du?deva pala?a
,
Ca d'Oro
? Zlatna ku?a itd.).
Mle?ani
koriste dekoracije
bizantsko
-
saracenskih
elemenata,
maursko
?iljastih i djetelinastih lukova itd.
Katedrala u Salisburyju
, zapo?eta 1220.
Lepezasti
svod
Kraljevskog sveu?ili?ta u
Cambridge
-u
, 1508. ? 1515.
U
Engleskoj
u 12. st. razvija se
o?tra gotika
(
lancet style
) ? strogog tlocrta o?trih kutova (
Katedrala u Salisburyju
,
Westminsterska opatija
). U 14. st. razvija se tzv.
dekorativni stil
(
Decorated Style
) koji je sli?an plamte?oj gotici u Francuskoj (Lincoln,
Exeter
). U 15 st. dolazi do izrazito engleskog stila ?
okomiti stil
(
Perpendicular Style
) gdje rebra snopastih supova neprekinuto rastu u mre?u kri?nog svoda (tzv.
lepezasti kapiteli
) (
Cambridge
,
Gloucester
i dr.). Kad se doda potkovasti luk nastaje tzv.
Tudor
Style
.
- Enciklopedija likovnih umjetnosti
, Matica Hrvatska, Zagreb, 1975. god.
- Dr. Jadranka Damjanov,
Likovna umjetnost 2.
, ?kolska Knjiga ? Zagreb, 1997. god.
- Radovan Ivan?evi?,
Umjetnost razdoblja ?ivot II.
, Profil, Zagreb, 2001. god.
- Gina Pischel,
Op?a povijest umjetnosti 2.
, Mladost, Zagreb, 1975. god.
- Gilles Plazy & Jean Lacouture,
Povijest umjetnosti u slikama
, Leo-Commerce, d.o.o. Rijeka, 2000. god.
- H. W. Janson,
Art History
, Thames & Hudson, London, 1997.
- Several Authors,
History Of Western Art
, McGraw Hill, New York, 2001.