Giuseppe Piazzi
(Ponte in Valtellina, 16. srpnja 1746. ?
Napulj
, 22. srpnja 1826.),
talijanski
katoli?ki
sve?enik
,
redovnik
i
astronom
. Predavao
matematiku
i
astronomiju
u
Palermu
gdje je 1790. osnovao
zvjezdarnicu
. Otkrio je prvi
patuljasti planet
Ceres
(1801.). S vrlo preciznim
pasa?nim instrumentom
izradio je katalog
zvijezda
koji je imao 7 646 zvijezda (objavljeno prvo izdanje 1803., a drugo 1814.). Po njemu su nazvani
krater na Mjesecu
(Piazzi) i
planetoid
(
1000 Piazzia
).
[1]
Malo je podataka o
?kolovanju
Giuseppea Piazzia. Najvjerojatnije se ?kolovao u
Torinu
, a kasnije i u
Rimu
. Od 1770. predavao je matematiku u Sveu?ili?tu u
Malti
. 1773. se preselio u
Ravennu
gdje je predavao matematiku i filoziju, gdje je ostao do po?etka 1779. Nakon toga je kratko boravio u
Cremoni
i Rimu, da bi u o?ujku 1781. po?eo predavati matematiku na Sveu?ili?tu u Palermu. U Palermu je od 19. sije?nja 1787. postao
profesor
astronomije. Jedno vrijeme je nakon toga proveo u
Parizu
i
Londonu
da bi nabavio
astronomske instrumente
za novu zvjezdarnicu u Palermu, za koju je gradnja po?ela 1790. Od 1817. radio je također na otvaranju zvjezdarnice u
Napulju
. Giuseppe Piazzi je poku?avao i mjeriti
paralaksu
ili udaljenost do zvijezda, a najpogodnija mu je bila
zvijezda
61 Labud u
zvije?đu Labud
. Ta mjerenja je ipak kasnije obavio
Friedrich Bessel
.
Ipak najzna?ajnije njegovo otkri?e je
patuljasti planet
1 Ceres
, koji je najve?e
nebesko tijelo
u
asteroidnom pojasu
ili glavnom planetoidnom pojasu, a otkrio ga je 1. sije?nja 1801. U po?etku nije mogao izra?unati njegovu
putanju
, ali iste je godine znameniti njema?ki matemati?ar
Karl Friedrich Gauss
prora?unao elemente staze ovog tijela i pokazao da bi se moglo raditi o "nedostaju?em"
planetu
. Astronome je zbunjivala veli?ina Ceresa (samo 940 km u promjeru), jer su o?ekivali mnogo ve?e tijelo. No, ve? nakon dvije godine
Heinrich Wilhelm Olbers
je otkrio
Pallas
(?ensko ime Palada), koje se giba sli?nom stazom kojom i Ceres. Do 1807. godine su otkriveni
Juno
i
Vesta
, dva nebeska tijela malog sjaja i veli?ine, koja se dobro uklapaju u redoslijed planeta. Ubrzo se pokazalo da je
Sun?ev sustav
prepun malih planeta koje danas zovemo
planetoidi
ili
asteroidi
.
Planetoidi
predstavljaju zanimljivu vrst
nebeskih tijela
i zbog brojnosti i zbog svog posebnog smje?taja u procijepu između
Marsove
i
Jupiterove
staze. Staze tih dvaju planeta toliko su odvojene da je ve?
Johannes Kepler
1596. u knjizi
Tajne kozmografije
, spekulirao o nebeskom tijelu koje se u tom prostoru giba. 1772. nađeno je matemati?ko pravilo koje do danas nije fizikalno potkrijepljeno, a kojim se veoma dobro određuju udaljenosti planeta.
Johann Daniel Titius
i
Johann Elert Bode
prona?li su jednostavnu zakonitost prema kojoj se mogu ra?unati udaljenosti planeta od Sunca. Premda
Titius-Bodeovo pravilo
nije pouzdano fizi?ki rastuma?eno, a također ne daje dobre rezultate za daleke planete, ipak je nagovijestilo da se između putanja Marsa i Jupitera treba nalaziti neki planet. Ovo pravilo predviđa postojanje planeta na udaljenosti 2.8
AJ
od Sunca. Pravilo je dano izrazom:
gdje je:
n
- redni broj planeta,
a
- udaljenost n-tog planeta do Sunca u astronomskim jedinicama (
AJ
). No prvi ?lan niza znatno odstupa od udaljenosti koju ima
Merkur
, ne uzme li se
n
= - ∞, ?to dakako, nije u
aritmetskom nizu
s ostalim
eksponentima
. To magi?no pravilo dobro je pretkazalo udaljenost
Urana
, ?to ga je otkrio
William Herschel
1781. Kasnije ?e se vidjeti da je osmi planet,
Neptun
, prekobrojan, no jednakost jasno pokazuje da između Marsa i Jupitera ima mjesta za jo? jedan planet.
Godine 1800. u potragu za "nedostaju?im" planetom krenulo je 12 njema?kih astronoma. Potraga je dala rezultat u no?i od 31. prosinca 1800. na 1. sije?nja 1801. kada ih je preduhitrio Talijan Giuseppe Piazzi koji je u Palermu, tijekom rutinskog pretra?ivanja neba otkrio tijelo
Sun?eva sustava
koje je nazvano
Ceres
(?ensko ime Cerera).
[2]
Dugogodi?nji suradnik katoli?kog sve?enika i astronoma
Barnabe Orianija
, s kojim je 37 godina zajedno radio na astronomskim projektima.
[3]
[4]
- ↑
Piazzi, Giuseppe
,
[1]
"Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, 2014.
- ↑
Vladis Vujnovi?
: "Astronomija", ?kolska knjiga, 1989.
- ↑
Pasquale Tucci:
Oriani, Barnaba
. In: Raffaele Romanelli (izd.):
Dizionario Biografico degli Italiani
(DBI). Svezak 79 (Nursio-Ottolini Visconti), Istituto della Enciclopedia Italiana, Rim 2013.
- ↑
Natuknica
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 5. o?ujka 2016. (
Wayback Machine
) u
Constantin von Wurzbach
:
Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich
, sv. 21, str. 96-98, Be? 1870.