Mapa
pozadinskog zra?enja
snimljena
umjetnim satelitom
COBE.
George Fitzgerald Smoot
ili
George Smoot
(
Yukon, Florida
, 20. velja?e 1945.), ameri?ki
astrofizi?ar
.
Doktorirao
(1970.) na
Massachusettskom tehnolo?kom institutu u Cambridgeu
. Radi na
Kalifornijskom sveu?ili?tu u Berkeleyu
(od 1970.). Bavi se istra?ivanjem
pozadinskoga zra?enja
svemira
. Mjere?i
mikrovalno pozadinsko kozmi?ko zra?enje
nastalo tijekom ranih faza stvaranja
svemira
s pomo?u
teleskopa
Cosmic Background Explorer
(COBE) lansiranog 1989., dobio je podatke koji podupiru
hipotezu
velikog praska
to jest da je svemir nastao iz stanja visoke
temperature
i
gusto?e
. Za otkri?e
anizotropnosti
toga zra?enja mikrovalnoga pozadinskoga zra?enja i njegove ovisnosti o
valnoj duljini
koja slijedi zakon
zra?enja
crnoga tijela
dobio je s
J. C. Matherom
Nobelovu nagradu za fiziku
2006. ?lan je
Nacionalne akademije znanosti SAD-a
(od 2008.).
[1]
Pozadinsko zra?enje
je
elektromagnetsko zra?enje
cijele
nebeske sfere
, koje se sastoji od zra?enja nerazlu?enih
zvijezda
i
galaktika
, te od
zra?enja
međuzvjezdanog i međugalakti?koga plina
.
Spektar
je pozadinskoga zra?enja neprekidan, a maksimum posti?e u podru?ju
mikrovalova
(
valne duljine
oko 1
mm
). Mikrovalno pozadinsko zra?enje odgovara spektru
toplinskoga zra?enja
crnoga tijela
pri
temperaturi
od 2,72548 K ± 0,00057
K
. Otkrili su ga A. A. Penzias i
R. W. Wilson
1965. i ono potvrđuje teoriju
velikoga praska
prema kojoj mikrovalno pozadinsko zra?enje (reliktno zra?enje) potje?e iz doba pribli?no 379 000
godina
nakon velikog praska, kada se temperatura plina snizila na pribli?no 3 000 K, pa su se stvorili neutralni
atomi
vodika
.
Ionizirani
plin
prethodnih doba nije bio proziran. Raspodjela izvora toga zra?enja na nebeskoj sferi (pozadinska anizotropija) odra?ava raspored tvari u trenutku kada je svemir postao proziran. Dr?i se da je od tih po?etnih odstupanja u jednolikoj
gusto?i
nastala dana?nja struktura
svemira
.
Veliki prasak
(
engl.
Big Bang
) je mogu?i događaj nastanka
svemira
prije pribli?no 13,7 milijardi godina. Teorija velikoga praska potaknuta je opa?enim ?irenjem svemira (G. Gamow). Prema toj teoriji, svemir se razvio eksplozivno iz stanja s vrlo visokom
gusto?om
i
temperaturom
. Teorija prati stanje od 10
?43
sekundi nakon praska.
Masa
sadr?ana u obliku
zra?enja
bila je ve?a nego masa sadr?ana u
?esticama
. Pri temperaturi ni?oj od 10
10
K
odvijale su se
termonuklearne reakcije
kojima su se stvorile jezgre
vodika
,
deuterija
,
tricija
i
helijevih
izotopa te
litija
. Omjeri izotopa nađeni u starim
zvijezdama
odgovaraju teoriji i prosje?noj gusto?i svemira.
Nuklearne reakcije
prestale su se odvijati 3 minute nakon velikoga praska, kada je temperatura pala ispod l0
8
K. Pri temperaturi 3000 K, oko 380 000 godina kasnije, stvoreni su neutralni
atomi
, nastajale su zvijezde i
galaktike
, svemir je postao proziran i zra?enje se moglo slobodno ?iriti. To je zra?enje prepoznato u
kozmi?kom mikrovalnom pozadinskom zra?enju
.
Fizikalne pojave ne mogu se pratiti u vremenu prije takozvane Planckove epohe od 10
?43
sekunde, dakle, ne mogu se saznati fizi?ki uvjeti, niti bi tada fizi?ke teorije bile primjenljive. Prema jednomu stajali?tu, veliki prasak po?etak je svega, uklju?uju?i
vrijeme
i
prostor
, kada je sva
materija
bila u jednoj to?ki s beskona?nom
energijom
. Prema drugomu, to je bila
eksplozija
nakon koje je po?elo te?i vrijeme vidljivoga svemira, a energija nije bila beskona?na, te postoji nada da se u opa?enim pojavama krije i dio povijesti prethodnoga svemira, koji je mogao imati drugi broj dimenzija.
- ↑
Smoot, George Fitzgerald
,
[1]
"Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, preuzeto 21. travnja 2020.