George Elwood Smith
Rođenje	10. svibnja 1930. White Plains, New York , SAD
Dr?avljanstvo	Amerikanac
Polje	Fizika
Institucija	Bell Labs
Alma mater	Sveu?ili?te u Chicagu Pennsylvanijsko sveu?ili?te u Philadelphiji
Poznat po	Izum opti?koga senzora od poluvodi?kih dioda (CCD) za digitalne kamere
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za fiziku (2009.)
Portal o ?ivotopisima

George Elwood Smith ( White Plains, New York , 10. svibnja 1930.), ameri?ki fizi?ar . Doktorirao (1959.) na ?ika?kom sveu?ili?tu. Radio je za tvrtku Bell Laboratories (od 1959. do 1986.). Bavio se istra?ivanjem i razvojem lasera i poluvodi?kih uređaja. Izumio je svjetlosni senzor koji je zamijenio film kao medij za snimanje (u fotografiji , filmu , astronomiji i drugom). Za izum opti?koga senzora od poluvodi?kih dioda (CCD) s W. Boyleom dobio Nobelovu nagradu za fiziku 2009. (te je godine nagrađen i Ch. Kao ). ^[1]

Digitalni fotoaparat [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Digitalni fotoaparat

Uz klasi?ni postupak snimanja i pohrane fotografija i pokretne slike na filmsku traku, krajem 20. stolje?a javljaju se uređaji za snimanje pokretnih slika na magnetski medij video-snima?i ( video recorder) i reproduciranje takvih snimaka - video reproduktor ( video -player). Usavr?eni su i objektivi i brojni uređajii koji djelomi?no ili potpuno automatiziraju rutinske radnje pri snimanju u podru?ju: mjerenja osvijetljenosti, izra?unavanja i automatske postave parametara za snimanje (otvora, vremena eksponiranja filma, automatskog uo?travanja), umjetnog rasvjetljavanja objekta - b?eskalice, nasnimavanja zvu?nog zapisa i drugo, ?to je sve bio preduvjet za razvoj dana?njih digitalnih kamera.

21. stolje?e unosi digitalnu tehnologiju i u svijet foto i kino-snimanja. Umjesto na fotoosjetljivi film, digitalna kamera sliku projicira na osjetilo slike, sastavljen od velikog broja fotoosjetljivih ?elija, koje digitaliziraju elemente slike, to jest svjetlosne veli?ine pretvaraju u skup podataka o polo?aju, nijansi boje i stupnju osvijetljenosti pojedinih mikroskopskih povr?inica koje ?ine sliku (takozvani pixel od engl . picture element ), a tako dobivene digitalne podatke upisuju u odgovaraju?em obliku na svoju memoriju. Postoji mno?tvo razli?itih slikovnih ili filmskih formata (vrsta datoteka). Kao memoriju, dakle sredstvo za pohranu podataka, fotoaparati koriste memorijske kartice , a filmske kamere magnetsku traku, DVD disk (obi?no sma?enog promjera od 80 mm), a u novije vrijeme tvrdi disk (HDD) i također memorijske kartice ve?eg kapaciteta.

Digitalne kamere u ?irem smislu obuhva?aju digitalne fotoaparate raznih klasa, te digitalne video kamere za snimanje pokretnih slika (engl. camcorder ), koje u Hrvatskoj po inerciji i danas zovemo filmske kamere ili skra?eno kamere , iako snimanje na klasi?nu filmsku traku odlazi u pro?lost. S digitalnom tehnikom, skokovito raste stupanj automatizacije , tako da skuplji fotoaparati omogu?uju snimanje kra?ih filmskih sekvenci, snimanje u potpunom mraku nevidljivim svjetlom koje emitira sama kamera, snimanje panoramskih snimaka sastavljenih od pet i vi?e pojedina?nih snimaka, primjenu razli?itih u?inaka i drugo, a filmske kamere automatski nasnimavaju i reproduciraju zvuk , nude opcije nekoliko vrsta pretapanja iz kadra u kadar, omogu?uju reprodukciju na ugrađenom LCD zaslonu ili na TV ekranu direktno iz kamere, a sve to bez, ili s minimalnom intervencijom snimatelja. Uz mnoge prednosti digitalnih kamera, karakteriziraju ih i brojne specifi?nosti, od kojih neke mo?emo smatrati i nedostacima. Za o?ekivati je da ?e razvitak tehnologije ubla?avati ove nedostatke.

Izvori [ uredi | uredi kod ]