Teofan Fan Noli
(
Stilian Mavromati
), (
Ibrik Tepe
, 6. sije?nja
1882.
-
Fort Lauderdale
, 13. o?ujka
1965.
), ?ovjek enciklopedijske naobrazbe,
[2]
albanski pisac, klasi?ar, prevoditelj, politi?ar, diplomat, pjesnik, osniva? Albanske
autokefalne pravoslavne crkve
,
metropolit
, skladatelj.
[3]
Rođen, pod punim imenom Teofan Stilian Mavromatis, u Ibrik Tepe (alb. Qyteze),
Otomansko carstvo
,
vilajet
Edirne
(u hrvatskom jeziku znan i kao
Drinopolje ili Jedrene
), a danas sjeverozapadna turska
Trakija
, na granici s Gr?kom. Otac mu je bio pravoslavni sve?enik u maloj pravoslavnoj zajednici koja je zbog politi?kih nemira u ju?noj Albaniji izbjegla u
Trakiju
. Pohađao je gr?ku osnovnu ?kolu i gr?ku gimnaziju u
Drinopolju
.
[4]
Kao mladi? je neko vrijeme putovao Mediteranom. ?ivio je u
Ateni
,
Aleksandriji
(
Egipat
),
Odesi
(
Rusija
) uzdr?avaju?i se glumom, podukama i prevođenjem. Pored albanskog govorio je jo? gr?ki, engleski, francuski, turski i arapski.
[4]
Godine 1903. je oti?ao u
Egipat
gdje je radio kao u?itelj u gr?kim ?kolama u Aleksandriji i jo? nije gajio albanske nacionalne osje?aje, koje je prihvatio kasnije, rade?i kao u?itelj i u egipatskom kazali?tu. U
Egiptu
je do?ao u vezu s albanskim pokretom u izbjegli?tvu i postao je njihov vatreni pristalica.
Godine 1906. se preselio u SAD-e, najprije u
Buffalo
,
New York
a kasnije u
Boston
,
Massachusetts
. U Buffalu je radio u pilani, u Bostonu je najprije sa Sotirom Pecijem radio za Kombi (Nacija), prve albanske novine u SAD-u, a kasnije na stroju za ljepljenje etiketa na limenkama.
1908., u
New Yorku
ga je biskup
Ruske pravoslavne crkve
Platon zaredio za
đakona
. Sve?eni?ki poziv je bio vi?e patriotske nego duhovne naravi. Nadao se, naime, da ?e tako isklju?iti gr?ki utjecaj na albanske pravoslavce u Americi. U po?etku se usredoto?io na prevođenje crkvenih
liturgija
, s krajnjim ciljem osnivanja
Albanske autokefalne crkve
, koju je smatrao od ?ivotne va?nosti za nacionalno ujedinjenje i va?no oru?je protiv pristalica ideje ?Velike Gr?ke".
[4]
Godine 1908. je po?eo studirati na
Harvardu
i 1912. je stekao
bakalaureat
iz dru?tvenih znanosti, BA), 1938. je diplomirao na presti?nom
Glazbenom konzervatoriju u Bostonu
(the New England Conservatory of Music), i na koncu 1945. stekao doktorat na
Bostonskom sveu?ili?tu
(Boston University). Istovremeno je bio i politi?ki anga?iran. Radio je kao urednik albansko-ameri?ke tiskovine Dielli (Sunce) i Adriatic Review. Bio je aktivan u udruzi Vatra (Ognji?te), udruzi Amerikanaca albanskog porijekla sa sjedi?tem u
Bostonu
, koju je Fan Noli, skupa s liderom Albanaca u Americi
Faikom Konicom
, osnovao 1912.
Godine 1911. je posjetio albanske pravoslavne zajednice u Bugarskoj,
Ukrajini
i Rumunjskoj. Diplomatsku karijeru zapo?inje 1912., nakon albanske Deklaracije o neovisnosti. Između 1912. ? 1915. aktivan je u promicanju albanskih interesa po Europi. Bio je u?esnik i govornik na
Kongresu Albanaca u Trstu
1913.
[5]
Albaniju je prvi put posjetio 1913., a 1915. se ponovo vratio u SAD i postao je predsjednik udruge Vatra. 1918. je bio u?esnik Kongresa potla?enih naroda u Washingtonu, gdje se susreo s ameri?kim predsjednikom
Woodrow Wilsonom
. Bio je albanski delegat na Prvom zasjedanju
Lige naroda
. Vratio se 1920. u Albaniju, gdje je 1922. bio izabran za ministra vanjskih poslova, a 1923. za
metropolita
Dra?a
, odnosno
Albanske pravoslavne crkve
(tada je
albanska pravoslavna crkva
bila priznata kao samostalna). God. 1924. bio je na ?elu Selja?ke stranke i građanske demokratske struje koja je sru?ila feudalni re?im Ahmeda I. Zogua, a iste je godine bio nekoliko mjeseci premijer. Nakon Zoguova povratka na vlast 1925. ?ivio u izbjegli?tvu
[3]
Slu?aj Hudson, osnivanje Albanske autokefalne crkve
[
uredi
|
uredi kod
]
U 19. stolje?u pravoslavni albanci su bili pod
Carigradskom patrijar?ijom
, crkveni obredi i ?kole su bili na gr?kom jeziku i poistovje?ivali su se s gr?kim nacionalnim te?njama.
[4]
Budu?i se
pravoslavlje
dovodilo u vezu s gr?kim nacionalnim osje?ajima, bujanje albanskog nacionalnog pokreta je izazvao zbrku kod pravoslavnih albanaca jer je prekidao formiranje gr?ke nacionalne svijesti.
[4]
Kako bi se odbranili od
helenizacije
, po?etkom 20. stolje?a je u albanskoj dijaspori nastala ideja o osnivanju albanskog pravoslavlja.
[4]
Osnivanje je ubrzao ?Slu?aj Hudson“. U Hudsonu,
Mass
., je umro pravoslavni albanac Kristaq Dishnica. Gr?ki sve?enik je odbio obaviti sprovodni obred s razloga ?to je mladi? bio albanski nacionalist i kao takav ?automatski ekskomuniciran“. Kako u okolici nije bilo drugih sve?enika, mladi? je sahranjen bez vjerskog obreda. Slu?aj je izazvao ogor?enje kod Albanaca iz
Massachusettsa
, koji su sazvali sastanak i odlu?ili da se Albanac zaredi za sve?enika. Pozvali su Nolija da prihvati misiju i 8. o?ujka 1908. Noli je zaređen. Zaredio ga je Platon, ruski nadbiskup iz
New Yorka
,
[6]
i 22. o?ujka 1908. je u
Bostonu
, u Knights of Honor Hall, odr?ana prva misa na albanskom.
[6]
Misu je pred vi?e od 500 Albanaca predvodio Noli, slu?e?i se vlastitim prijevodima Bo?je rije?i, o ?emu je dva dana kasnije izvjestio Boston Globe.
[7]
Autokefalnost je proglasila na Kongresu u
Beratu
1922. godine, a 1937. priznao ju je
Carigradski Patrijarh
.
- Album - zbirka poezije, 1948.
- Povijest Skenderbega, 1921.
- Autobiografija, 1960.
- Izraelite e Filistine, (drama)
- Ludwig van Beethoven i Francuska revolucija
(
engl.
)
- Imperijalizam u Egiptu od Napoleona do Lord Kromera
- Brojni knji?evno kriti?ki ?lanci o:
Platonu
,
Anaksagori
,
Tolstoju
,
Franzu Schubertu
, Lessingu,
Arturu Toscaniniju
,
Claudiu Monteverdiju,
Johannu Straussu
,
Shakespeareu
,
Machiavelliju
...
Prijevodi liturgijskih tekstova
[
uredi
|
uredi kod
]
Pola od pedesetak Nolijevih izdanih knjiga su prijevodi
liturgijskih
tekstova s gr?kog na albanski i engleski.
Na engleski je preveo
Novi zavjet
,
Psalme
i dvije knjige
katekizama
i ti se prijevodi koriste i danas u
albanskim pravoslavnim crkvama
u Americi.Iz osobnog iskustva, sje?aju?i se zbunjenosti i krize identiteta koju je imao, bio je svjestan va?nosti uporabe albanskog jezika u
liturgiji
. Odri?e se i heleniziranog prezimena (Mavromatis) i uzima izvorno prezime Noli. Prijevodima je Noli sna?no utjecao na politi?ki, vjerski i intelektualni ?ivot
Albanaca
u
Americi
i
Albaniji
. Nolija su zato smatrali neprijateljem
Gr?ke crkve
.
Gr?ka crkva
nije odobravala zamjenu gr?kog jezika albanskim u crkvenoj
liturgiji
, tvrde?i da su pravoslavni
Albanci
nekanonski proglasili svoju nacionalnu,
autokefalnu crkvu
.
[8]
Sherbes' e Javes se Madhe, 1908 (Obredi
Velikog tjedna
)
Libre e Sherbesave te Shenta te Kishes Orthodoxe, 1909 (Obredne knjige crkvenih slu?benika pravoslavne crkve)
Libre e te Kremteve te Medha te Kishes Orthodoxe, 1911 (Knjige Velikih zavjeta pravoslavne crkve)
Triodi i Vogel, 1913 (Malo Trodnevlje)
Pesedhjetore e Vogel, 1914 (
Duhovi
)
Lutjesorja, 1914 (
Molitvenik
)
Uratore e Kishes Orthodokse, 1941
Kremtore e Kishes Orthodokse, 1947
Triodi dhe Pesedhjetorja, 1952
Orthodox Prayer Book 1949. (
Molitvenik
i
Djela apostolska
)
Liturgy and Catechism of the Eastern Orthodox Church 1955. (
Misal
i
katekizam
pravoslavne crkve)
Three Liturgies of the Eastern Orthodox Church 1955.
The New Testament of our Lord and Savior Jesus Christ 1961. (
Novi zavjet
)
The Poet of Nazareth 1962.
The Psalms 1964. (
Psalmi
)
Prijevodi klasika svjetske knji?evnosti
[
uredi
|
uredi kod
]
Noli je jedan od najve?ih prevoditelja ikad u Albaniji, donose?i maestralno u albanski jezik velika djela klasi?ne svjetske knji?evnosti;
[10]
W.Shakespeare
: Hamlet, Otelo, Macbeth, Julije Cezar
Henrik Ibsen
: Gospođa Inger iz Estrota, Narodni neprijatelj
Miguel de Cervantes
: Don Quijote
Omar Hajjam
; Rubaije
Eshil
:
Okovani Prometej
Poeziju mnogih pjesnika:
Wolfgang Goethe
,
Paul Verlaine
,
Charles Baudelaire
, Tjutchev,
Heinrich Heine
Hymnore per Kor te Perzier 1936. (Crkvena pjesmarica za mje?oviti zbor)
Eastern Orthodox Hymnal 1951. (Crkvena pjesmarica isto?nog pravoslavlja)
Byzantine Hymnal 1959. (Bizantinska crkvena pjesmarica)