Europski sud
(
engl.
Court of Justice
) jedan je od sudova unutar
Suda Europske unije
,
institucija Europske unije
. Tuma?i odredbe osniva?kih ugovora i rje?ava sporove po tu?bama dr?ava ?lanica i građana ?ija su prava povrijeđena nekom od odluka tijela
Unije
.
Europski sud je osnovan 1952. godine i ima sjedi?te u
Luxembourgu
.
Zbog preoptere?enosti Suda EZ-a,
1988.
godine osnovan je Prvostupanjski sud Europskih zajednica (danas
Op?i sud
). Sve do Ugovora iz Nice
2001.
godine, ovaj je Sud djelovao kao pridru?eno tijelo Europskog suda, a ne kao zaseban sud.
Europski sud sastoji se od po jednog suca iz svake dr?ave ?lanice (dakle 27) i sedam op?ih pravobranitelja (engl.
Advocates General
). Suce i nezavisne odvjetnike imenuju vlade
dr?ava ?lanica
zajedni?kom suglasno??u na razdoblje od ?est godina, nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, iz redova osoba ?ija je neovisnost neupitna i koji ispunjavaju uvjete koji se u njihovim zemljama zahtijevaju za obavljanje najvi?ih suda?kih du?nosti ili koji su priznati pravni stru?njaci. Suci i nezavisni odvjetnici kojima je istekla du?nost mogu biti ponovno imenovani. Svake tri godine provodi se djelomi?na zamjena sudaca i nezavisnih odvjetnika.
Savjetodavni odbor za davanje mi?ljenja o prikladnosti kandidata za obna?anje du?nosti suca i nezavisnog odvjetnika Suda i Op?eg suda uveden je Lisabonskim ugovorom (?lanak 255. UFEU). Odbor se sastoji od sedam osoba izabranih iz redova biv?ih ?lanova Suda i Op?eg suda, ?lanova nacionalnih vrhovnih sudova i priznatih odvjetnika, od kojih jednoga predla?e
Europski parlament
.
Vije?e EU
donosi odluku o utvrđivanju pravila rada odbora i odluku o imenovanju njegovih ?lanova. Ono odlu?uje na inicijativu predsjednika Europskog suda.
Specifi?nost suda je djelovanje nezavisnih odvjetnika. Du?nost je nezavisnog odvjetnika, djeluju?i posve nepristrano i neovisno, na javnoj raspravi iznositi obrazlo?ene prijedloge odluka u predmetima u kojima se u skladu sa Statutom Suda Europske unije zahtijeva njegovo sudjelovanje. Sudu poma?e osam nezavisnih odvjetnika, od tog po jedan uvijek iz
Francuske
,
Njema?ke
,
Velike Britanije
,
Italije
i
?panjolske
. Preostalih tri rotiraju prema abecednom redu iz preostalih 23 dr?ava ?lanica. Na zahtjev Europskog suda, Vije?e EU mo?e, odlu?uju?i jednoglasno, pove?ati broj nezavisnih odvjetnika.
Sud zasjeda u sudskim vije?ima (od tri i pet sudaca) ili u velikom vije?u (13 sudaca) u skladu s pravilima koja su u tu svrhu utvrđena u Statutu Suda Europske unije. Kada je to u skladu sa Statutom, Sud mo?e zasjedati i u punom sastavu.
Sud ima Tajnika (engl.
Registrar
), koji je na ?elu Tajni?tva (engl.
Registry
).
Popis predsjednika Europskog suda
[
uredi
|
uredi kod
]
Suci iz vlastitih redova biraju predsjednika Suda na razdoblje od tri godine i mo?e biti ponovno izabran. Predsjednik usmjerava rad Suda i predsjedava sjednicama Velikog vije?a i Suda u punom sastavu.
Najva?niji postupci pred Europskim sudom:
Postupak protiv dr?ave ?lanice
[
uredi
|
uredi kod
]
Tu?be za poni?tenje akta zajednice
[
uredi
|
uredi kod
]
Tu?ba je uređena ?lankom 265. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Dr?ave ?lanica ili institucije Europske unije, a tu se ubrajaju i tijela, uredi i agencije Europske unije, mogu podi?i tu?be protiv drugih institucija ako utvrde da su one propustile dijelova u skladu s odredbama Ugovora odnosno zbog propusta da donese akt koji je bila obavezna donijeti. Tu?ba je dozvoljena ako je institucija prethodno bila pozvana da donese sporni akt. U ovom postup nadle?nost ima Op?i sud dok je ?albena nadle?nost pripada Sudu.
Prethodni postupak je postupak koji pred Sudom pokre?e nacionalni sud pred kojim se neko pitanje
europskoga prava
pojavi kao relevantno za odlu?ivanje u predmetu. Na taj se na?in u pravnom sustavu EU osigurava ujedna?enost prava. Postupak se u praksi pokazao iznimno va?nim, i upravo je u tom postupku Europski sud razvio neka temeljna na?ela prava EU, kao ?to su na?elo nadređenosti i na?elo izravnog u?inka. Nacionalni sudovi su vezani zna?enjem odgovora Europskog suda te obvezuje sve sudove u hijerarhiji. Tuma?enje Europskog suda u vezi određenog pitanja djeluje i
erga omnes
.
Prema ?lanku 267. TFEU, Europski sud je nadle?an odlu?ivati o prethodnim pitanjima koja se ti?u:
- tuma?enja Ugovora;
- valjanosti i tuma?enja akata institucija, tijela, ureda ili agencija Unije.
Ako se takvo pitanje pojavi pred bilo kojim sudom dr?ave ?lanice, taj sud mo?e, ako smatra da je odluka o tom pitanju potrebna da bi mogao donijeti presudu, zatra?iti od Suda da o tome odlu?i. Ako se takvo pitanje pojavi u predmetu koji je u tijeku pred sudom neke dr?ave ?lanice, protiv ?ijih odluka prema nacionalnom pravu nema pravnog lijeka, taj je sud du?an uputiti to pitanje
Sudu.
[2]