Eulerova formula
, nazvana prema
Leonhardu Euleru
, prikazuje u podru?ju analize
kompleksnih brojeva
duboku povezanost
trigonometrijskih funkcija
s kompleksnim
eksponencijalnim funkcijama
. Eulerova formula ustanovljava da je za svaki
realni broj
x
,
gdje je
e
matemati?ka konstanta i baza prirodnih
logaritama
,
i
imaginarna jedinica, a sin i cos trigonometrijske funkcije s argumentom
x
datim u
radijanima
. Eulerova formula vrijedi i ako je
x
kompleksni broj te se ponekad ova formula navodi i u njezinom op?enitijem, kompleksnom obliku. Ova formula prema nekim autorima smatra se jednom od “najizuzetnijih formula na podru?ju cijele matematike”.
Njezin se dokaz mo?e na?i u obja?njenju
Eulerovog identiteta
.
Bernoulli je 1702. godine zapisao da je
te da je
Gore navedene jednakosti daju nam određeni uvid u pojam kompleksnih logaritmima. Bernoulli, međutim, nije ocijenio cjelinu. Njegovo dopisivanje s Eulerom (koji je također poznavao jednakost) pokazuje da nije naslutio dubinu matemati?ke pozadine. U međuvremenu je
Roger Cotes
1714. godine otkrio da je
Međutim, Cotes nije uo?io ?injenicu da kompleksni logaritmi mogu imati beskona?no mnogo vrijednosti i to posljedi?no periodi?nosti trigonometrijskih funkcija. Upravo je Euler, negdje oko 1740. godine, obratio pa?nju na eksponencijalne funkcije umjesto logaritamskih i izveo formulu koja je nazvana njemu u ?ast. Formula
je objavljena 1748. godine i Eulerov dokaz formule je zasnovan na jednakosti beskona?nih
redova
obiju strana izvoda. Nitko, međutim, u to doba nije uo?io geometrijsku interpretaciju formule, kao pogled na kompleksne brojeve predo?ene u kompleksnoj ravnini. Tu su vezu tek nekih pedesetak godina kasnije ustanovili neovisno jedan o drugome prvo
Caspar Wessel
pa
Carl Friedrich Gauss
.
Primjene u teoriji kompleksnih brojeva
[
uredi
|
uredi kod
]
Eulerova formula mo?e se predo?iti na na?in da funkcija
e
ix
rotira oko ishodi?ta kompleksne ravnine tijekom ?ega
x
poprima vrijednosti iz domene realnih brojeva. U tom smislu
x
je kut ?to ga ?ini du?ina, koja spaja ishodi?te koordinatnog sustava u kompleksnoj ravnini s odgovaraju?om to?kom na jedini?noj kru?nici, s pozitivnom realnom osi. Pri tome du?ina, u osnovi vektor u kompleksnoj ravnini, rotira smjerom suprotno od smjera kazaljki na satu, a veli?ina kuta iskazuje se u radijanima. Izvorni dokaz se zasniva na razvoju Taylorovih redova za eksponencijalnu funkciju
e
z
te periodi?ke funkcije sin
x
i cos
x
, gdje je
z
kompleksni broj, a
x
realan broj. Isti dokaz pokazuje da formula vrijedi i ako je
x
bilo koji kompleksan broj.
Eulerova formula na jednostavan na?in omogu?ava prijelaz iz prikaza kompleksnog broja u
kartezijanskim koordinatama
u prikaz kompleksnog broja u polarnim koordinatama. Iskaz kompleksnog broja u polarnim koordinatama bitno pojednostavljuje slo?enije operacije s kompleksnim brojevima kao ?to su, na primjer, mno?enje i potenciranje, a iz razloga ?to se bilo koji kompleksan broj
z
=
x
+
iy
mo?e zapisati kao
gdje je
- realni dio
- imaginarni dio
- apsolutna vrijednost ili veli?ina od
z
- arctan(
y
,
x
) zadan u radijanima.
Povezanost s trigonometrijom
[
uredi
|
uredi kod
]
Eulerova formula iskazuje sna?nu povezanost između
matemati?ke analize
i
trigonometrije
te omogu?uje prikaz sin i cos funkcije u odgovaraju?em obliku eksponencijalnih funkcija.
Gornje jednad?be mogu se izvesti zbrajaju?i ili oduzimaju?i Eulerove formule
i rje?avaju?i ih po sin ili cos funkciji. Ove formule mogu ?ak poslu?iti kao definicije trigonometrijskih funkcija kompleksnog argumenta
x
. Naime, stavimo li
x
=
iy
, nalazimo da je
Kompleksne eksponencijalne funkcije znatno pojednostavljuju trigonometriju jer je daleko lak?e ra?unati s njima nego sa sinusnim, odn. kosinusnim ekvivalentima. Jedan od na?ina je da se prikaz periodi?ke funkcije jednostavno prika?e pomo?u eksponencijalnom funkcijom. Na primjer
U
elektrotehnici
i drugim podru?jima, elektri?ni signali, odn. veli?ine koje se periodi?ki mijenjaju s vremenom ?esto se opisuju kao kombinacije sinusnih i kosinusnih funkcija (
Fourierova analiza
) te se kao takve izra?avaju u obliku eksponencijalnih funkcija s imaginarnim eksponentima, koriste?i upravo Eulerovu formulu. ?tovi?e, analiza
elektri?nih krugova i mre?a
mo?e uklju?iti upravo Eulerovu formulu i njezine derivate u svrhu prikaza faznih i amplitudnih odnosa struje i napona.