David Ben-Gurion

David Ben Gurion (Plonsk, Poljska , 16. listopada 1886. ? Tel Aviv , 1. prosinca 1973. ), izraelski politi?ar.

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Izraelski laburisti?ki vođa, dr?avnik i prvi premijer Izraela i ministar obrane (1948. ? 1953. i 1955. ? 1963.) koji je posvetio svoj ?ivot osnivanju izraelske dr?ave u Palestini i kasnije ponio titulu "oca domovine" . ^[1] Ben Gurion ?ije prezime u orginalu glasi Grun, rođen je u mjestu Plonsku u carskoj Rusiji (danas dio Poljske ) dana 16. listopada 1886. godine kao sin odvjetnika i aktivnog cionista . ^[1] Obrazovao se u hebrejskoj ?koli koju je osnovao njegov otac. U dobi od 14 godina postao je ?lan cionisti?ke mlade?i i vođa skupine mladih ?idova nazvane Ezra , a ?iji su ?lanovi međusobno razgovarali samo na hebrejskom jeziku . S 18 godina postao je u?itelj u Var?avskoj ?idovskoj ?koli i pridru?io se socijalisti?koj cionisti?koj skupini Poalei Zion (Radnici Ziona). Poljsku je napustio 1906. godine, a 1908. godine radi na farmi u ?idovskom naselju u Palestini koja se nalazila na podru?ju koje je bilo pod turskom kontrolom. Tu je postao jedan od pokreta?a agrikulturne radni?ke komune te je pomogao utemeljiti ?idovsku samoobrambenu grupu Hashomer (?uvar).

Godine 1910. odustao je od rada na farmi i po?eo uređivati cionisti?ki radni?ki list Achdut (Jedinstvo) na hebrejskom jeziku. U to doba ve? je svoje prezime promijenio u Ben Gurion, ?to na hebrejskom zna?i "sin mladog lava", a koje je sli?ilo na njegovo rodno Grun . Po?etkom Prvog svjetskog rata Turci su ga protjerali iz Palestine, zajedno s Yitzhakom Ben-Zvijem (kasnije drugim predsjednikom Izraela), te 1915. godine Gurion sti?e u New York u ime socijalisti?kih cionista. U New Yorku se i vjen?ao s Paulom Monbesz, cionisti?kom aktivisticom. Godine 1917. u Velikoj Britaniji objavljuje Balfourovu deklaraciju koja o?ivljava cionisti?ke nade zbog njegove podr?ke narodnom domu za ?idove u Palestini. Ben Gurion poma?e organiziranje ?idovske legije u okviru britanskih trupa, a u koju i sam stupa u Kanadi u travnju 1918. godine. No, dok je legija doplovila do Palestine rat je zavr?io, a Britanci su preuzeli vlast u Palestini. Godine 1922. britanski mandat za upravu nad Palestinom postao je slu?ben. Samo godinu dana ranije ( 1921. ) postao je glavni tajnik Histadruta , konfederacije ?idovskih radnika. Cijelo to vrijeme bio je predstavnik Histadruta u Svjetskoj cionisti?koj organizaciji i ?idovskoj agenciji.

Godine 1930. utemeljio je Mapai , cionisti?ku radni?ku stranku, a do 1935. godine postao je predsjednik Izvr?nog komiteta ?idovske agencije za Palestinu, slu?benim nadglednikom ?idovske Svete Zemlje. Devet godina kasnije ( 1939. ) Velika je Britanija napravila veliku promjenu u svojoj dotada?njoj pro?idovskoj politici i ograni?ila je imgracijsku kvotu ?idova u Palestinu. Godine 1944. postao je predsjednik Cionisti?ke svjetske organizacije. I u vrijeme Drugog svjetskog rata Ben Gurion je nastavio svoju borbu surađuju?i s Britancima, ali je poveo politi?ku i vojnu borbu protiv njih 1947. ? 1948. godine. Na kraju je do?ao do ?eljenog cilja, republika Izrael progla?ena je 14. svibnja 1948. godine, a on je progla?en premijerom novostvorene dr?ave (kasnije je postao i ministar obrane). I ne samo to ve? je uspio razdjeljenje ?idovske ilegalne oru?ane skupine stopiti u jedinstvenu vojsku koja je porazila arapske invazijske snage i osvojila poluotok Sinaj koji pripada Egiptu (vi?e na Bliskoisto?ni sukob ). Na unutarnjem planu petnaest je godina (izuzev?i period od 1953. ? 1955. ) vodio svoju zemlju promoviraju?i useljavanje, obrazovanje i razvoj pustinjskih krajeva. Unato? o?trom protivljenju opozicije Ben Gurion je podr?ao uspostavu veza sa Zapadnom Njema?kom .

Godine 1963. dao je ostavku da bi, kako je rekao, u?io i pisao; ali i stoga ?to je izgubio podr?ku u svojoj stranci. Na mjestu premijera i ministra obrane naslijedio ga je Levi Eshkol . Iako je podnio ostavku, ostao je zastupnik u Knesetu (izraelski parlament) sve do umirovljenja 1970. godine. U tom periodu između njega i Eshkola razvilo se politi?ko suparni?tvo. To je dovelo do raskola unutar stranke MAPAI. U lipnju 1965. godine Ben Gurion je utemeljio stranku RAFI ( Lista izraelskih radnika ). Na narednim izborima RAFI je osvojio deset zstupni?kih mjesta u Knesetu . Godine 1968. RAFI se pridru?io stranci MAPAI na ?ijem je ?elu sada bio Ahdut Ha'avoda i oformljena je nova stranka - Izraelska radni?ka stranka . No, Ben Gurion je osnovao novu stranku - Hareshima Hamamlachtit (Dr?avna lista) koja je osvojila ?etiri zastupni?ka mjesta u Knesetu na izborima 1969. godine. Naredne godine Ben Gurion je oti?ao u mirovinu i zadnjih je deset godina svog ?ivota ?ivio u kibucu Sde Boker u podru?ju Negev . Preminuo je 1. prosinca 1973. godine.

Djela [ uredi | uredi kod ]

Ben Gurion bavio se i pisanjem, njegova najva?nija djela su: Osobna povijest (1970.) i ?idovi i njihova zemlja (1974.). Oba su objavljena postumno.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

moljac.hr :: David Ben-Gurion , uz dozvolu autora teksta

↑ ^a ^b moljac . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 22. prosinca 2010 . Pristupljeno 13. listopada 2010.

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima stranicu o temi David Ben-Gurion

[moljac-1] . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 22. prosinca 2010 . Pristupljeno 13. listopada 2010.

[1]