D?ore Dr?i?
(
Dubrovnik
,
6. velja?e
1461.
? Dubrovnik,
26. rujna
1501.
)
hrvatski
je
renesansni
pjesnik, sa stvarala?tvom u
15. stolje?u
.
D?ore Dr?i? bio je ugledni
dubrova?ki
pu?anin, brat
slikara
Vlaha Dr?i?a
i stric slavnoga
komediografa
Marina Dr?i?a
. Zavr?io je
humanisti?ku
?kolu u Dubrovniku, a potom studirao
pravo
u
Italiji
koje je doktorirao,
[1]
da bi na posljetku
1487.
postao
sve?enikom
. Radio je kao
rektor
crkve Svih svetih
u Dubrovniku i
kancelar
dubrova?kog
kaptola
.
đurađ Dragi?i?
u
Prirodi anđela
iz
1499.
godine spominje ga kao sudionika u u?enim raspravama na
latinskom jeziku
u
dubrova?koj katedrali
i kao jednog od najboljih
govornika
. Poznat je kao prvi hrvatski
dramaturg
.
S obzirom na lirski subjekt, njegove pjesme se mogu podijeliti u 4 skupine:
- pjesme sa zaljubljenim lirskim subjektom mu?kog roda
- pjesme ?iji su lirski subjekti analiti?ari ljubavne problematike
- pjesme za zaljubljenim lirskim subjektom ?enskog roda
- pjesme s religioznim lirskim subjektom.
Svoje je pjesni?ko djelo, u kojemu je ispisao temeljno ostvarenje hrvatskoga jezi?noga izraza u obliku koji je postao hrvatski knji?evni jezik, stvorio u
15. stolje?u
. Njegovo pjesni?tvo dokazuje da su mu
humanisti?ki
po?eci blagotvorno utjecali na pjesni?ku dikciju i druge pjesni?ke kvalitete: diskretnost i spiritualnost, kojima se njegova
ljubavna
lirika
bitno razlikuje od one njegova starijeg suvremenika, s kojim ga uvijek povezuju i uspoređuju,
?i?ka Men?eti?a
. Zajedno s njime pripada
strambotistima
koji se ograđuju od nekih
Petrarkinih
ideja: prisutan je izostanak
neoplatonizma
, nagla?ena je senzualnost te se pjesnici pribli?avaju pu?kim oblicima (
strambotto
,
rispetto
), a napu?taju
sonet
.
Dr?i?eve
Pjesni ljuvene
vjerojatno su u?ivale veliku popularnost u Dubrovniku, jer kad je dubrova?ki vlastelin
Nik?a Ranjina
po?eo u svoj rukopisni zbornik bilje?iti ljubavne pjesme ?to su ih mladi Dubrov?ani skladali svojim gospojama, D?ore Dr?i? bio je ve? ?est godina mrtav, a njegove se pjesme ipak nalaze u Ranjininu zborniku, ?to upu?uje na to da su se prenosile i pamtile.
Dugo se smatralo da je sva Dr?i?eva poezija o?uvana u
Ranjininu zborniku
te su mu pripisivane i neke "pjesni na narodnu", naj?e??e
Odiljam se
. Godine
1963.
otkriven je tzv.
dublinski
rukopis naslovljen
D?orete Dr?i?a pjesni ke stvori dokle kroz ljubav bjesnje?e
. Tim su mu rukopisom pripisane neke nove pjesme, a pokazalo se da neke pjesme Dr?i? nije napisao. Rukopis se sastoji se od 96 pjesama i
drame
Radmio i Ljubmir
.
Dr?i?eve pjesme ve?inom su ispjevane u dvostruko
rimovanom
dvanaestercu
dubrova?kog tipa, odnosno u dvanaestercu s neprijenosnom rimom i sa sekundarnim
cezurama
nakon 3. i 9.
sloga
, uz glavnu cezuru nakon 6. sloga (npr.
Grem si, grem, | gdigodir || misal mi | pozađe
). Neke su pjesme u
jedanaestercu
i
?etrnaestercu
(utjecaj
talijanskog
aleksandrinca
, ali i
petnaestercu
(utjecaj
bizantinca
).
Za razliku od
?i?ka Men?eti?a
, u
akrostisima
ne zapisuje
imena
?ena
nego svoje ime ili pak uzdahe. Akrostisima i
refrenima
djelovao je i na kompoziciju te
strofi?ne
organizacije, primjerice u pjesmi
Ranjenom srcu tra?im lijeka
, u kojoj pi?e o uobi?ajenoj petrarkisti?koj tematici
srca
koje napu?ta ljubavnika po?to ugleda dragu, uveo je refren koji daje dodatnu
introspekciju
lirskom subjektu:
Grem si, grem, gdigodir
misal
mi pozađe, / jeda se gdi ki mir mom srcu obnađe
.
Poslanica Sladoju
zapravo je bliska ?anru
poslanice
, zbog kompozicije: uvodni i zaklju?ni dio pjesme zapravo su epistolarno obra?anje Sladoju, nepoznatom ili izmi?ljenom pjesniku
komi?ne
poezije, a ljubavna pjesma o seljanci ukomponirana je unutar poslanice.
Pjesme su uglavnom kratke i izjavne
[2]
/dijalo?ke,
[3]
odnosno apelativne, upu?ene nekoj osobi ili predmetu, obi?no s obra?anjem na po?etku.
Za razliku od Men?eti?eva lirskog
subjekta
, Dr?i?ev nije senzualno orijentiran, nego je melankoli?an i povu?en, kontemplativan, bez agresivna pristupa ljubavi.
Tematika je uglavnom petrarkisti?ki konvencionalna: op?enito dominiraju teme ljepote i ljubavi. Neke njegove pjesme nadvladavaju konvencionalnu retori?ku maniru
petrarkisti?ke
lirike: javljaju se i dvije pjesme "?enskog glasa"
[4]
u kojima je kaziva?
?ena
, a karakterizira ih jednostavan pjesni?ki
jezik
, ?enina ?udnja za odsutnim izabranikom te fingiranje pisane komunikacije.
U dublinskom rukopisu iz
1963.
godine pronađena je pastirska
ekloga
Radmio i Ljubmir
, napisana vjerojatno krajem
15. stolje?a
, napisano prema talijanskom predlo?ku
pastorale
Baldassarea Tacconea
. To je prvo hrvatsko dramsko djelo svjetovnog karaktera, stoga se D?ore Dr?i? mo?e smatrati i za?etnikom moderne hrvatske drame.
U drami se govori o dvama pastirima kao kontrastima razli?itog poimanja ljubavi. Radmio je razuman, a Ljubmir zaljubljen pastir te zastupa, za razliku od Radmilova principa racionalnosti (
Jer nije pribitka gdi glave ne bude / Nije tuj dobitka, gdi ga tko ne bljude
), princip svemo?i ljubavi (
Ja ?u po? po svitu svudi se tuku?i / Jak p?ela po cvitu slatki med i?tu?i
) koji nadvladava racionalizam, a ujedno je realisti?nost u dijalogu suprotstavljena Ljubmirovu petrarkizmu. U eklogi se aludira i na domoljublje (
Moj dragi Ljubmire, ?to tu meu knezovi? / A ovce tve tire po gorah vukovi!
) te na samog autora: poistovje?enjem preko Ljubmirova krsnog imena (
Skoro je đurđev dan, moje krsno ime
).
- Bogdan, Tomislav:
Lica ljubavi. Status lirskog subjekta u kanconijeru D?ore Dr?i?a
; Zagreb, 2003.
- Jagi?, Vatroslav
:
Trubaduri i najstariji hrvatski lirici
; Rad JAZU, 9, Zagreb, 1869.
- Kombol, Mihovil
:
Povijest hrvatske knji?evnosti do preporoda
; Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
- Petrovi?, Svetozar:
Novi lik D?ore Dr?i?a
; Umjetnost rije?i, XI, 1967., str. 93. ? 121.
- Tomasovi?, Mirko
:
Hrvatska renesansna knji?evnost u europskom kontekstu
, u:
Hrvatska knji?evnost u europskom kontekstu
; Zagreb, 1978.
- Pjesme ?i?ka Men?eti?a Vlahovi?a i Gjore Dr?i?a
(skupio i napisao Uvod Vatroslav Jagi?); JAZU, Stari pisci hrvatski, knj. 2, Zagreb, 1870.
- Pjesme ?i?ka Men?eti?a i D?ore Dr?i?a i ostale pjesme Ranjinina zbornika
(priredio Milan Re?etar); JAZU, Stari pisci hrvatski, knj. 2, 2. izdanje, Zagreb, 1937.
|
Wikizvor ima izvorna djela autora:
D?ore Dr?i?
|