D?emal Bijedi?
(
Mostar
,
12. travnja
1917.
? planina
Ina?
, blizina
Kre?eva
,
18. sije?nja
1977.
), je bio
bosanskohercegova?ki
politi?ar i peti predsjednik
Saveznog izvr?nog vije?a
SFR Jugoslavije
. Imao je presudnu ulogu u afirmaciji
bosanskohercegova?kih muslimana
kao nacije.
[1]
Smatra se jednim od najzna?ajnijih i najutjecajnijih
Bo?njaka
20. stolje?a
.
D?emal Bijedi? u mladosti
Rodio se u Bajatovoj ulici u
Mostaru
, pokraj
Sahat-kule
. Bio je prvo mu?ko dijete najstarijeg sina Bajram-age Bijedi?a, koji je 1914. godine preselio iz
Gackog
u Mostar, Adema i supruge Zarife. D?emalu Bijedi?u je bilo tek ne?to vi?e od godinu dana kada mu umire otac, tako da svu brigu o obitelji preuzima majka Zarifa, stric Be?ir i njegova supruga Zineta.
U rodnom gradu, Bijedi? je zavr?io osnovnu ?kolu i gimnaziju, a tijekom ?kolovanja bio je ?lan muslimanskog dru?tva
Gajret
. Kao gimnazijalac postao je pristalica omladinskog revolucionarnog pokreta i komunizma, o kome je prva saznanja dobio od svog razrednog starje?ine profesora Du?ana Mu?ibabi?a. Također, bio je ?lan raznih dru?tevnih i sportskih organizacija, poput Muslimanske narodne biblioteke, Radni?kog sportskog kluba "Vele?", Radni?kog kulturno-umjetni?kog dru?tva "Abra?evi?" i drugih.
Nakon zavr?ene gimnazije, 1937. godine upisao je
Pravni fakultet
u
Beogradu
. Kao simpatizer
komunizma
uklju?io se u revolucionarni studentski pokret koji je tih godina vrlo aktivno djelovao na Beogradskom sveu?ili?tu. Bio je i ?lan Kulturno-prosvjetnog dru?tva bosanskohercegova?kih studenata u Beogradu "Petar Ko?i?". ?esto je odlazio u Mostar, gdje je u?estvovao u radu ?crvenih punktova”, a za vrijeme studentskih raspusta zajedno s drugim studentima obilazio je sela i gradove po Bosni i Hercegovini, gdje su izvodili razne kulturno-umjetni?ke priredbe, koje su imale jasnu politi?ku poruku.
Zajedno s drugim omladincima-komunistima, srpnja 1938. godine u Mostaru je ?uvao stra?u prilikom odr?avanja ?etvrte pokrajinske konferencije KPJ za Bosnu i Hercegovinu, na kojoj je za tajnika Pokrajinskog komiteta bio izabran Mustafa Pa?i?. Listopada iste godine, bio je u Beogradu primljen u ?lanstvo Saveza komunisti?ke omladine Jugoslavije (
SKOJ
), a prosinca 1939. u?lanjuje se u
Komunisti?ku partiju Jugoslavije.
Zajedno s njim, u partijskoj ?eliji Rudnika uglja u Mostaru, bili su Jusuf ?evro i Slavko Bala?.
Kao istaknutom omladinskom revolucionaru, koji je svoja politi?ka iskustva stekao tokom studija na Beogradskom sveu?ili?tu, bila mu je povjerena du?nost tajnika najprije Mjesnog komiteta SKOJ-a za Mostar, a potom Oblasnog komiteta SKOJ-a za Hercegovinu. U Oblasnom komitetu, surađivao je s Markom Mihi?em iz
Stoca
, Mustafom Zub?evi?em iz
Trebinja
i Mustafom Huskovi?em iz Mostara, a bio je jedan od organizatora demonstracija protiv rata, koje su odr?ane kolovoza i rujna 1940. godine. Zbog svog politi?kog rada, bio je vi?e puta uhi?en i proganjan od policije.
Narodnooslobodila?ki pokret
[
uredi
|
uredi kod
]
D?emal Bijedi? na Kongresu SKJ,
Ljubljana
, 1958.
D?emal Bijedi? i
Josip Broz Tito
D?emal Bijedi? i
Saddam Hussein
Nakon vojnog pu?a i narodnih demonstracija, protiv pristupanja Jugoslavije
Trojnom paktu
, o?ujka 1941.godine, predvodio je delegaciju Mjesnog komiteta KPJ za Mostar, koja je od vojske u
Mostaru
tra?ila oru?je za naoru?avanje naroda, kao i pu?tanje iz zatvora svih uhi?enih komunista i njihovih simpatizera. Nakon okupacije Mostara, kao ?lan Komunisti?ke partije, D?emal Bijedi? je aktivno u?estvovao u osnivanju Narodnooslobodila?kog pokreta (NOP). Kako je od ranije bio poznat policiji, radio je u dubokoj ilegali, djeluju?i kao tajnik Oblasnog komiteta SKOJ-a za Hercegovinu i ?lan Mjesnog komiteta KPJ za Mostar. Okupljao je omladince i rodoljube koji su upu?ivani na
Bora?ko jezero
i druge dijelove Hercegovine, gdje su stupali u partizanske odrede. U kolovozu 1942. godine, nakon uhi?enja i pogubljenja Slobodana Vukovi?a, sina revolucionara Gojka Vukovi?a i Jusufa ?evre, tajnika Mjesnog komiteta KPJ za Mostar, preuzeo je du?nost tajnika Mjesnog komiteta.
Sve do travnja 1942. godine djelovao je u okupiranom Mostaru, rukovode?i Pokretom otpora ? organizirao je izlaske boraca na oslobođeni teritorij; radio na osnivanju Narodnooslobodila?kog odbora u Mostaru; radio na pripremi i tiskanju letaka, proglasa i biltena, koji su tiskani u ilegalnoj ?tampariji u ku?i Mustafe Mu?tovi?a; odr?avao vezu s Pokrajinskim komitetom KPJ za BiH, s Mirom Poparom i Savom Medanom, koji su bili na oslobođenom teritoriju, kao i ?tabom Mostarskog bataljona, koji se nalazio na Bora?kom jezeru. Nakon prelaska na oslobođeni teritorij, odlukom Pokrajinskog komiteta bio je upu?en u Sarajevo, gdje je primio du?nost sekretara Mjesnog komiteta. Kao iskusan revolucionar i ilegalac, koji nije bio od ranije poznat sarajevskoj policiji, bio je idealan za obavljanje ove du?nosti. U okupiranom Sarajevu, djelovao je pod ilegalnim imenima Crni i Dugonja, a ?esto se kretao u uniformi domobranskog oficira, s la?nim ispravama na ime poru?nika Ante Juki?a.
Uspio je obnoviti rad partijskih organizacija u Sarajevu, ali je nakon otkri?a njegovog pravog identiteta, travnja 1943. morao ponovo pre?i na oslobođeni teritorij, a du?nost tajnika Mjesnog komiteta KPJ za Sarajevo predao je Vladimiru Peri?u Valteru. Na oslobođenom teritoriju isto?ne Bosne, nije se dugo zadr?ao jer se pod naletom nove neprijateljske ofenzive, zajedno s jedinicama ?este isto?nobosanske brigade morao povu?i u jugoisto?nu Bosnu, gde je tokom svibnja i lipnja u?estvovao u bitci na Sutjesci. Nakon Pete neprijateljske ofanzive, vratio se u isto?nu Bosnu, gdje je preuzeo du?nost tajnika Okru?nog komiteta KPJ za
Semberiju
i
Bosansku Posavinu
, a potom tajnika Mjesnog i Okru?nog komiteta KPJ za
Tuzlu
.
Tijekom boravka u
Grada?cu
1943. godine, upoznao je svoju budu?u suprugu Raziju Ferhatbegovi?, s kojom se vjen?ao nakon rata i dobio troje dece.
D?emal Bijedi? i
Gerald Ford
, u
Bijeloj ku?i
o?ujka 1975.
D?emal Bijedi?
Leonid Bre?njev
i Josip Broz Tito
Spomen-ku?a D?emala Bijedi?a u
Mostaru
Iz rata je iza?ao s ?inom
majora
, a u travnju 1945. godine upu?en je na rad u Odjel za za?titu naroda (
OZNA
) za
Bosnu i Hercegovinu
. Nakon oslobođenja
Jugoslavije
, 1946. godine postao je generalni tajnik Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine i pomo?nik ministra unutarnjih poslova. U to vrijeme, osim ?to je bio pomo?nik republi?kog ministra unutarnjih poslova, Bijedi? je aktivno sudjelovao u izradi prvog Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, bio je potpredsjednik Komisije za pripremanje Nacrta Ustava Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Godine 1948. pre?ao je na du?nost na?elnika Uprave za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta Komunisti?ke partije Bosne i Hercegovine, za ?ijeg ?lana je bio izabran na Prvom kongresu KP BiH. Potom se vratio u
Mostar
, gdje je preuzeo du?nost tajnika Oblasnog komiteta KPJ za
Hercegovinu
i predsjednika Narodnog odbora sreza Mostar. U
Sarajevo
je ponovo oti?ao 1957. godine, kada je postao ?lan Izvr?nog vije?a NR Bosne i Hercegovine i predsjednik Sveu?ili?nog savjeta. Godine 1960. oti?ao je u Beograd, gdje je postao ?lan i podtajnik
Saveznog izvr?nog vije?a
(SIV), kojim je tada predsjedavao
Josip Broz Tito
. Potom je bio tajnik Saveznog sekretarijata za rad, a istovremeno i tajnik Ustavne komisije Savezne skup?tine, kojom je predsjedavao
Edvard Kardelj
, i koja je pripremala novi Ustav usvojen 1963. godine. Iste godine vratio se u Sarajevo, gdje je bio izabran za predsjednika Republi?kog vije?a i potpredsjednika Narodne skup?tine SR Bosne i Hercegovine, a 12. svibnja 1967. bio je izabran za predsjednika Narodne skup?tine SR BiH (tada najvi?a funkcija u Republici). Na prijedlog predsjednika Republike Josipa Broza Tita, 30. jsrpnja 1971. godine bio je izabran za predsjednika Saveznog izvr?nog vije?a SFRJ (savezni predsjednik vlade). Od srpnja do prosinca 1971. bio je obna?atelj du?nosti Saveznog sekretara za unutarnje poslove SFRJ.
Kao predsjednik Saveznog izvr?nog vije?a u?estvovao je u oko 50 inozemnih dr?avnih posjeta u ime SFR Jugoslavije, a njegovo prvo dr?avno putovanje bilo je odlazak na pogreb danskog kralja Frederika, sije?nja 1972. godine (bilo je to svega nekoliko dana poslije obaranja
JAT-ovog
zrakoplova iznad
?ehoslova?ke
od strane ?ehoslova?ke protuzra?ne obrane
[8]
).
D?emal Bijedi? je susreo sve va?nije svjetske dr?avnike tog vremena,
Mao Tse-Tunga
,
Geralda Forda
,
Leonida Bre?njeva
.
[9]
Do svoje pogibije zalagao se za razvitak gospodarstva, primjenu principa samoupravljanja, promid?bu
SFR Jugoslavije
u inozemstvu i ja?anje
Pokreta nesvrstanih
. Bijedi? je bio i organizator nove bosanske gospodarske reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mre?e, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija, te 1980-tih godina djelomi?no ostvarenog kulturnog projekta "tisu?u ?kola".
Status Bosne i Hercegovine u SFR Jugoslaviji
[
uredi
|
uredi kod
]
Politi?ka aktivnost D?emala Bijedi?a bila je, između ostalog, usmjerena u pravcu afirmacije ravnopravnog statusa Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj federaciji. Pripadao je generaciji politi?kih lidera koji su tokom 1960-ih i 1970-ih godina smatrali kako afirmacija Bosne i Hercegovine, kao i afirmacija drugih jugoslavenskih republika, nije usmjerena protiv postojanja i funkcioniranja jugoslavenske federacije, nego je afirmacija ravnopravnosti republika najbolji na?in za afirmaciju jugoslavenske federacije u cjelini. U isto vrijeme, kada se bosanskohercegova?ko republi?ko vodstvo zala?e za ravnopravan status Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj federaciji i za ve?u samostalnost republika, u Sloveniji i Hrvatskoj politi?ka vodstva također vode politiku ve?e samostalnosti republika u vezi s brojnim pitanjima politi?kog i ekonomskog razvoja.
[10]
Bosanskohercegova?ka jezi?na posebnost
[
uredi
|
uredi kod
]
U velja?i 1970. godine, na sjednici Ustavne komisije u Beogradu, Bijedi? je pokrenuo pitanje ravnopravnosti jezika navode?i da se "u materijalu koji nam je dostavljen za dana?nju sjednicu nalazi informacija o nekim te?ko?ama kod objavljivanja akata
Savezne skup?tine
na jezicima naroda i narodnosti. U toj informaciji ne spominje se bosanskohercegova?ka jezi?na stvarnost, pa se mo?e do?i do zaklju?ka da ne nailazimo na probleme kod objavljivanja ovih akata za bosanskohercegova?ke narode. Međutim, praksa ne ukazuje da je taj problem rije?en. Ustav je tu materiju precizno regulisao, praksa, međutim, jo? nije." Bijedi? je iznio stav da je "nama u Bosni i Hercegovini neprihvatljiva jezi?na varijanta na nacionalnoj
srpskoj
i
hrvatskoj
osnovi. S gledi?ta Ustava, ni Savezna skup?tina takvu praksu ne bi mogla prihvatiti. Jezi?na stvarnost i praksa u Bosni i Hercegovini poznati su, pa i ako nisu dovoljno znanstveno obrađeni, postoje vrlo opipljivi i sigurni pokazatelji da se bosanskohercegova?ka jezi?na varijanta ne mo?e uklapati ni u isto?nu ni u zapadnu. Te se varijante, međutim, Bosni i Hercegovini, bar kroz praksu objavljivanja dokumenata u Saveznoj skup?tini, nude. Mislim da iza takve prakse ne bi smjela stajati Savezna skup?tina. To nije u duhu Ustava, a nije ni u suglasnosti s postoje?om jezi?kom stvarno??u u Bosni i Hercegovini. Posebno, takva praksa kod nas u Bosni i Hercegovini mo?e imati svoje politi?ke reperkusije, jer li?i na nekakav, da ka?em, jezi?ki monopolizam i negativno uti?e na odnose. Kod nas postoje neke jezi?ke posebnosti o kojima se mora voditi ra?una." D?emal Bijedi? je ovom konstatacijom htio naglasiti kako jezi?ni problem postoji u Bosni i Hercegovini, te da "kroz dosada?nju praksu objavljivanja i dostavljanja materijala (iz Savezne skup?tine) nije dovoljno vođeno ra?una o tome. Međutim, ja ne mislim da mi taj bosanskohercegova?ki problem ne?emo rije?iti. Mi u Bosni i Hercegovini imamo za to konkretne prijedloge, imamo dosada?nju praksu i tradiciju koju treba u su?tini po?tovati i od koje treba polaziti."
[10]
Muslimani (Bo?njaci) kao nacija
[
uredi
|
uredi kod
]
D?emal Bijedi? bio je jedan od najzaslu?nijih ?to su amandmanima i reformama Ustava iz 1971. godine
bosanskohercegova?ki muslimani
(dana?nji Bo?njaci) kao nacija dobili svoj status u tada?njoj Jugoslaviji. D?emal Bijedi? je u afirmaciji Muslimana kao nacije vidio na?in za ?vr??u integraciju Bosne i Hercegovine u SFR Jugoslaviji. Zbog toga se odlu?no zalagao za ispravljanje partijskih nepravdi prema Muslimanima (jednako kao i prema Hrvatima u zapadnoj Hercegovini), te je odigrao presudnu ulogu u afirmaciji Muslimana kao nacije. Bijedi? se između dva svjetska rata u nacionalnom smislu izja?njavao kao Jugoslaven, a poslije rata se izja?njavao isklju?ivo kao "Musliman". Zanimljivo je da je sredinom 1960-ih godina, u jeku kampanje za afirmaciju Muslimana kao nacije, tvrde?i da je rije? o posebnoj nacionalnosti, obja?njavao da je ranije izja?njavanje kao "Jugoslaveni" predstavljalo njihov "bijeg u jugoslavenstvo" kako bi sa?uvali svoj nacionalni identitet.
[11]
Аvion ?Learjet 25” u kakvom je stradao D?emal Bijedi?
Pogreb D?emala Bijedi?a,
Sarajevo
, 1977.
Dana 18. sije?nja 1977. D?emal Bijedi? i njegova supruga, zajedno s drugim visokim dr?avnim i partijskim funkcionerima, prisustvovali su na vojnom aerodromu u Batajnici ispra?aju predsjednika SFRJ
Josipa Broza Tita
u
Libiju
, nakon ?ega su avionom "Learjet 25" krenuli u Sarajevo, gdje je D?emal Bijedi? trebao prisustvovati sjednici CK SKBiH. U 10:54 avion je izgubio vezu s kontrolom leta u Sarajevu i Beogradu, a prema nalazu dr?avne komisije za ispitivanje uzroka udesa, gre?kom pilota ili zbog kvara mjernih instrumenata, udaljio se oko 6 kilometara od procedurom predviđene putanje, nakon ?ega je zbog sni?avanja visine leta ispod propisanog za ovaj sektor do?lo do nesre?e. Avion je udario u planinu Ina?, u blizini sela Bjelovi?i pokraj
Kre?eva
. Tom prilikom stradali su svi putnici i ?lanovi posade, ukupno 8 osoba. Pored D?emala Bijedi?a, među poginulima bila je njegova supruga Razija Bijedi?, kao i suradnici dr. Smajo Hrle, podtajnik SIV-a, Zijo Alikalfi?, osobni pratioci, voza?, kao i Anđelka Muzi?ka, doma?ica u rezidenciji predsednika Saveznog izvr?nog vije?a.
[13]
Nakon prekida veze s kontrolom leta, krenula je potraga za avionom koja je okon?ana istog dana, nakon ?to je pronađeno mjesto pada. Zbog te?ke konfiguracije terena i lo?ih vremenskih uvjeta, izvla?enje tijela stradalih izvr?eno je tek sutradan 19. sije?nja, nakon ?ega su preba?ena u Sarajevo. Posmrtni ostaci D?emala Bijedi?a i njegove supruge potom su 20. sije?nja prenijeti u Beograd i izlo?eni su u sve?anoj auli Savezne skup?tine, gdje su im građani u mimohodu odavali po?ast. Istog dana, po povratku iz Libije, vijenac na odar D?emala Bijedi?a polo?io je predsjednik SFRJ Josip Broz Tito.
D?emal Bijedi? i njegova supruga sahranjeni su 21. sije?nja na Novom groblju u Sarajevu, uz najvi?e dr?avne i vojne po?asti. Iste godine kada je i poginuo, u Mostaru je osnovano Sveu?ili?te koje i danas nosi njegovo ime.
Mnoge su kontroverze vezane za ovu nesre?u, od umije?anosti Titove supruge
Jovanke Broz
do toga kako su neki krugovi u Beogradu i
JNA
, Bijedi?a vidjeli kao mogu?eg nasljednika Josipa Broza Tita, ?to im nije odgovaralo. Rezultati ve?ine istrage nikad nisu objavljeni, a kada je obitelj poku?ala do?i do dokumenata o nesre?i, koji se nalaze u Beogradu, tamo?nje vlasti to nisu dozvolile.
[9]
- Samoupravljanje kao zahtjev i praksa
(Sarajevo, 1976)
- Samoupravljanje kao zahtjev i praksa II
(Sarajevo, 1981)
- D?emal Bijedi?
(Mostar, 1981) ? Damjan Mastilovi?
- D?emal Bijedi? 1917-1977
(Sarajevo, 1981) ? Komnen Pijevac, Slobodan Kristi?, D?emal Bijedi?
- D?emal Bijedi? i njegovo vrijeme
(Mostar, 1985) ? Dragan Bartolovi?
- D?emal Bijedi?: politi?ka biografija
(Sarajevo, 2017) ?
Husnija Kamberovi?
- D?emal Bijedi? - 100 godina od rođenja i 40 godina od smrti: zbornik radova
(Mostar, 2018) ?
Husnija Kamberovi?
≫Mi smo revoluciju vojevali i za to da se jednom za svagda utvrdi ?ija je ovo zemlja Bosna i Hercegovina, da ne bude ni carska ni spahijska, da ne ostane provincija u pozadini, oko koje se kusuraju velikosrpska i velikohrvatska bur?oazija i bosanski begovat.
[14]
≪
(
D?emal Bijedi?
)