Car

Car (od lat. caesar) je vladar, odnosno dr?avni poglavar u dr?avi koja je po dr?avnom uređenju carstvo . Ovaj se naslov obi?no prenosi nasljeđivanjem i smatra se vi?im od kraljevskog . Car vlada nad puno zemalja i naroda, uklju?uju?i eventualno i njihove kraljeve. Jedini nositelj tog naslova danas je japanski poglavar Naruhito .

Narodi zapada Europe svoje su nazive za cara izvla?ili prete?ito iz naslova " imperator " ( imperatore u talijanskom, imperador u ?panjolskom, empereur u francuskom, emperor u engleskom), a narodi istoka iz imena "caesar" kojim su rimski carevi isticali povezanost s prvim i povijesno najve?im među njima, Julijem Cezarom . U slavenskim se jezicima tako koriste nazivi "car" i "cesar" a u njema?kom "Kaiser". Iznimke su na istoku Rumunji ( imparat ), Albanci ( parandor , mbret ) te Grci ( autokratoros , basileos ).

Carstva u povijesti [ uredi | uredi kod ]

U povijesti nije bilo mnogo dr?ava koje povjesni?ari nazivaju carstvima , i pojedinih vladara koji su se nazivali carevima . U nekim slu?ajevima samo je jedan mo?ni vladar okupio mnogo zemalja pod svojom vla??u i proglasio se (ili su ga drugi proglasili) carem , da bi ubrzo nakon njegove smrti taj naslov nestao (ili ostalo samo formalno), a tako ujedinjene zemlje naj?e??e su se ponovno razjedinile. U Starom vijeku jedan je takav primjer Akadsko carstvo u Mezopotamiji. U Europi su takvi primjeri na Zapadu Napoleon Bonaparte i njegov ne?ak Napoleon III. u Francuskoj ( 19. stolje?e ) a na Istoku car Du?an u Srbiji ( 14. stolje?e ) te carevi Boris u Bugarskoj i Samuilo u Makedoniji u 10. stolje?u . Također mo?emo carem nazvati mongolskog vladara D?ingis-kana . U Latinskoj Americi su također u 19. stolje?u Augustin I. de Iturbide te Maksimilijan Habsbur?ki carevali Meksikom a Petar I. i Petar II. Brazilom . U dvadesetom stolje?u samo se je Jean Bedel Bokassa proglasio 1977. godine carem Srednje Afrike kojom je potom kao car vladao do intervencije francuske Legije stranaca 1979. godine.

Carstvo u pravom smislu rije?i je dr?ava kojom vlada car, a carstvima se nazivaju i kolonijalna carstva koji nisu nu?no monarhije (francuska 3. i 4. Republika) ili ?iji monarsi nisu carevi (belgijsko ili portugalsko kolonijalno carstvo, kojima su vladali kraljevi Belgije i Portugalske).

Carstva u Europi [ uredi | uredi kod ]

Svi carevi u Europi pozivali su se, neposredno ili posredno, na nasljeđe Rimskoga Carstva . Ono se u 4. stolje?u podijelilo na Isto?no i Zapadno. Nakon pada Zapadnog carstva, Isto?no Rimsko Carstvo nastavlja postojati te se postupno helenizira i pretvara u Bizantsko Carstvo . Na nasljeđe Bizantskog Carstva su se pozivali vladari Bugarske i Srbije, koji su se krunisili carevima. Posebno je bio ?uven srpski car Du?an Silni Nemanji? koji je gospodario Balkanom i bio car Srba, Grka, Bugara i Arbanasa. Kasnije, nakon pada Bizanta pod tursku vlast, naziv cara s Ivanom IV. Groznim preuzimaju vladari Rusije ( Moskovsko Carstvo tvrde?i za sebe da predstavljaju "Tre?i Rim").

Na Zapadu, godine 800. papa dodjeljuje naslov cara Karlu Velikom . Kasnijom podjelom carstva među njegovim nasljednicima, Francuska se izdvaja u zasebnu dr?avu te nastaje Sveto Rimsko Carstvo , ?esto s dodatkom "njema?kog naroda" u nazivu. Ono se odr?alo do po?etka 19. stolje?a, kada je Napoleon, pripremaju?i vlastito ustoli?enje, dokinuo taj drevni carski naslov. Na njihovom nasljeđu, carevi su od tog vremena i vladari Austrije , odnosno Austro-Ugarske do 1918. godine.

Sam Napoleon proglasio se 1805. godine carem Francuza, no njegovo carstvo nije nad?ivjelo poraz u Rusiji 1814. Bonaparte je 1815. kona?no pora?en i zato?en na otoku Sveta Helena gdje i umire 1821. godine. Na legendi o Napoleonu Velikom, njegov ?e se ne?ak, Louis Napoleon Bonaparte, uspeti na vlast u Francuskoj nakon veleprevratni?ke 1848. godine, isprva kao Predsjednik Republike, a od 1852. kao novi car. Njegova vladavina, poznata i kao "Drugo Carstvo", zavr?ena je svrgnu?em nakon poraza od Pruske kod Sedana 1870.

Na ru?evinama Drugog (francuskog) Carstva rođeno je potom (u Versaillesu, 1871. godine) drugo Njema?ko Carstvo na ?elu s pruskim kraljevima. Posljednji od ta tri cara, Vilim II. iz ku?e Hohenzollern-Sigmaringen, odrekao se carske krune nakon poraza u Prvom svjetskom ratu te je ostatak ?ivota do smrti proveo u izbjegli?tvu u Nizozemskoj.

U isto?noslavenskim jezicima rije? "car" zna?i kralja. Do toga je do?lo jer su u ruskim prijevodima Biblije kraljevi starog Izraela i rimski carevi zajedno nazivani titulom cara, pa je tijekom stolje?a rije? car postala sinonim za kralja, a pravi su carevi na Istoku Evrope nazivani titulom imperatora.

Rusko je carstvo nastalo ?irenjem Moskovske dr?ave, a sam naslov cara vladari prisvajaju od Ivana IV. Groznog, a carem (imperatorom) proglasio se Petar I. Veliki. Carstvo koje se u međuvremenu proteglo od Baltika do Vladivostoka nestalo je u veleprevratu 1917 godine, a car Nikola II i njegova obitelj ubijeni su 1918. godine po Lenjinovom nalogu.

Nakon obnove nezavisnosti Bugarske, novi vladari Ferdinand I. i Boris II. iz ku?e Sachsen-Coburg obnovili su naslov "Cara Bugara" ali je na bugarskom jeziku, isto kao i na ruskom, ta titula zna?ila kralja, a ne cara. Carstvo je nestalo u vrtlogu Drugog svjetskog rata nakon iznenadne smrti Borisa II., sovjetske okupacije i izgona malodobnog Simeona II. nakon progla?enja republike. Simeon ?e se nakon promjena na istoku vratiti u Bugarsku te postati predsjednik vlade od 2001 do 2005. godine.

Carstva izvan Europe [ uredi | uredi kod ]

Veliki suparnik Rimskoga Carstva bilo je Perzijsko (Iransko) Carstvo . Vladari Irana i u 20. stolje?u nazivali su se carevima (kraljevima nad kraljevima), sve do Islamske revolucije 1979. godine.

Kina je najdugovje?nije carstvo, koje se tijekom 3.500 godina trajanja vi?e puta raspadalo i obnavljalo. Posljednji car, Pu Yi , svrgnut je veleprevratom 1911. godine, ali je od 1934. do 1945. formalno carevao Mand?ukuom na sjeveru Kine, japanskom satelitskom dr?avom uspostavljenom nakon vojne okupacije u japansko-kineskom ratu. Samim Japanom i danas vlada car (tenno) i to je jedini dana?nji vladar s tim naslovom.

Dr?ave Azteka , Maja i Inka u Latinskoj Americi, koje su sru?ili ?panjolci u 16. stolje?u , također zbog njihove multieti?nosti nazivamo carstvima.

Indija je ve? u Starom vijeku bila samostalno carstvo (car A?oka), a nakon britanskog osvajanja, britanska kraljica Viktorija progla?ena je "caricom Indije ". Taj ?e naslov njezini potomci izgubiti tek nezavisno??u Indije 1947. godine.

Najdugovje?nija afri?ka dr?ava, Etiopija (nekada?nji naziv Abesinija) bila je također carstvo do 1975. godine kada je pod nerazja?njenim okolnostima umro u veleprevratu 1974. godine svrgnuti car (negus negesti, kralj kraljeva) Haile Selasije . U slu?bi velikog etiopskog cara Menelika II. bili su u 19. stolje?u i poznati hrvatski istra?iva?i, bra?a Seljan.

Po smislu pojma "car", bagdadski kalifi i osmanlijski sultani su također carevi, ali obi?no se navode ti posebni naslovi. Stari egipatski faraoni također se mogu nazvati carevima, kao i neki drugi drevni vladari (primjerice, Sargon Veliki, tvorac Akadskog carstva u Mezopotamiji).

Poveznice [ uredi | uredi kod ]