Bog prema
Michelangelo
- detalj s
freske
na
stropu
Sikstinske kapele
Bog Otac
, pravim imenom
Jahve
(
Ja sam onaj koji jesam
), u
kr??anstvu
je prva osoba
Presvetog Trojstva
,
stvoritelj
i uzdr?avatelj svega svijeta, Otac druge bo?anske osobe - Sina -
Isusa Krista
. Iz njega proizlazi
Duh Sveti
.
Bog Stvoritelj, reljef iz 14. st. u luneti crkve sv. Duha (15. st.), grad Hvar
U
kr??anstvu
Bog je Otac na na?in druga?iji nego u ostalim religijama. Otac ima vje?an odnos sa svojim jedinorođenim Sinom ? Isusom Kristom, a taj se odnos sastoji u isklju?ivoj i bliskoj vezi koja se temelji na samoj njihovoj naravi. O?instvo je vlastito bo?anskoj naravi u vidu vje?nog odnosa Oca i Sina. Kr??anska
teologija
ovaj nauk razvija iz Isusovih rije?i u
evanđelju
: ?Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin ho?e objaviti” (
Evanđelje po Mateju
11,27).
Bez obzira na razliku koja iz toga odnosa proizlazi, Otac nije neki drugi bog u odnosu na Sina koji se utjelovio kao
Isus
, ili u odnosu na
Duha Svetoga
koji iz njega izlazi. Rije? je o jednom jedinom Bogu u tri razli?ite osobe (
gr?.
hipostasis
), no svaka od njih ima istu bo?ansku bit, jednu bo?ansku narav i
mo?
te jednu bo?ansku volju. Nijedna od tih bo?anskih osoba nije stvorena, nego je oduvijek postojala te nije bilo
vremena
kad je ne bi bilo.
Ovakav
trojstveni
nauk razrađen je u kr??anstvu kao odgovor na prva
krivovjerja
, osobito kao odgovor na
arijanstvo
i na
nestorijanstvo
na prvim
ekumenskim saborima
, kao ?to je
Prvi nicejski sabor
,
Prvi carigradski sabor
,
Efe?ki sabor
i
Kalcedonski sabor
, a dogmatski izri?aj toga nauka sa?imaju simboli vjere:
Nicejsko vjerovanje
(
?izvorni tekst na
WikIzvoru
:
Nicejsko vjerovanje
) i
Nicejsko-carigradsko vjerovanje
(
?izvorni tekst na
WikIzvoru
:
Nicejsko-carigradsko vjerovanje
).
Razlike u teolo?kom tuma?enju
[
uredi
|
uredi kod
]
U
pravoslavnoj
teologiji Bog Otac izvor je Sina i Duha, dok u
katoli?koj
teologiji sve tri osobe
Presvetog Trojstva
svoje izvori?te imaju u bo?anskoj naravi. Ovo, međutim, nije dogmatska razlika među dvjema crkvama, nego samo razlika u teolo?kom tuma?enju.
Bog Otac na taj je na?in bitno određen kao Otac u odnosu na Sina - Isusa Krista. No, u isto vrijeme, on je i Otac svih ljudi, koji se nazivaju djecom Bo?jom. On je Otac ?ovje?anstva ako stvoritelj i uzdr?avatelj svega, pa se i sama ideja obitelji izvodi iz Bo?jeg odnosa prema ?ovje?anstvu i samome ?ovjeku, a sam je Bog uzor svake obitelji (usp.
Poslanica Efe?anima
3,15).
Ipak, postoji jo? dublji smisao prema kojem kr??ani vide Boga kao Oca. Kr?tenjem ≫u Isusa Krista≪, kr??ani se zdru?uju s Kristom, te tako sudjeluju u njegovu sinovstvu. Ovaj nauk vidljiv je i iz
novozavjetnih
tekstova: ≫Kada dođe punina vremena, odasla Bog
Sina
svoga: od ?ene bi rođen, Zakonu podlo?an da podlo?nike Zakona otkupi te pimimo
posinstvo
. A budu?i da se sinovi, odasla Bog u srca va?a Duha
Sina
svoga koji kli?e: ≫Abba! O?e!≪ (
Poslanica Gala?anima
4,4-7).
U tom smislu kr??ani mole i molitvu
O?e na?
kojoj ih je, prema
evanđeljima
, nau?io Isus Krist.
Bog kao otac u inim religijama
[
uredi
|
uredi kod
]
I u nekim se drugim religijama Boga, ili vrhovnog boga, naziva Ocem, ako je stvoritelj svijeta ili otac drugim bogovima, ili pak za?etnik nekog naroda. Od tri velike monoteisti?ke religije, Bog se naziva Ocem u kr??anstvu i u
?idovstvu
. U ?idovstvu on je Otac jer je stvorio svijet i ?ovje?anstvo, te je patrijarhalni zakonodavac svome izabranom narodu s kojim obdr?ava posebnu vezu. Izraelski je narod u
Bibliji
?esto nazivan njegovim ≫prvorođenim sinom.≪