AH-64 Apache
je
juri?ni helikopter
kojeg je razvila
ameri?ka
tvrtka
Hughes
, koja je sada dio tvrtke
Boeing
. AH-64 Apache, nastao je iz slu?benog zahtjeva Ameri?ke vojske (
United States Army
) za novim borbenim
helikopterom
koji je bio objavljen
1972.
Prvi prototip poletio je
1975.
, dok su prvi primjerci si?li s proizvodne linije
1983.
AH-64 pokre?u dva
General Electric T700
turbo-osovinska motora. Posada sjedi u tandemu, jedan iza drugoga, s tim da je kopilotovo mjesto izdignuto radi bolje preglednosti. AH-64 je naoru?an s 30 mm
M230
mitraljezom i nosa?ima za kombinaciju raketa
AGM-114 Hellfire
i
Hydra70
.
Po?etak razvoja i uspjeh Apachea u mnogo ?emu mo?e se zahvaliti neuspjehu projekta
AH-56 Cheyenne
, ?ije su inovativne ideje u znatnoj mjeri iskori?tene u razvoju AH-64 Apache. Stvoren je kao odgovor na natje?aj
ameri?ke vojske
za razvoj naprednog juri?nog helikoptera (
AAH
) koji je trajao od
1973.
do
1976.
Taj program stvoren je radi stvaranja juri?nog protuoklopnog helikoptera sposobnog za borbeno djelovanje danju,
no?u
te u ote?anim vremenskim uvjetima, s naglaskom na mogu?nost djelovanja helikoptera s prvih borbenih linija i nepripremljenih povr?ina. Program je po?et ubrzo nakon ukidanja programa AH-56 Cheyenne koji se pokazao kao vrlo skup, s nedovoljnim manevarskim sposobnostima za letenje na ekstremno malim visinama (AH-56 zami?ljen je kao visokosofisticirana platforma za no?enje navođenih projektila, pri ?emu se nije pridavala tolika va?nost pokretljivosti i samoza?titi kao ?to je bio slu?aj u AAH programu), a i planirana oprema helikoptera bila je ispred svoga vremena.
AAH projekt zasnivao se ponajprije na iskustvu ste?enom u
Vijetnamu
, koja su pokazivala da bi helikopter poput Cheyenna do?ivio neuspjeh ili u najboljem slu?aju ne bi opravdao tolika ulaganja. Osnovne spoznaje uo?ene u vijetnamskom sukobu bile su da helikopter mora biti ?to ve?ih manevarskih sposobnosti kako bi mogao letjeti prate?i konfiguraciju terena zbog izbjegavanja sve rastu?e opasnosti
protuzrakoplovnog
naoru?anja, ?to je povla?ilo za sobom i visoki stupanj aktivne i pasivne za?tite helikoptera. Helikopter mora biti ?to je vi?e mogu?e neovisan za djelovanje od drugih jedinica, kako bi u ?to kra?em vremenu i sa ?to kra?im zadr?avanjem iznad neprijateljskog podru?ja napao te se neprimijetan udaljio. U u?i izbor helikoptera koji su ispunjavali AAH zahtjeve na?li su se Bellov Model 409 koji je po ulasku u natje?aj dobio oznaku
YAH-63A
, te Hughesov
Model 77
koji je ozna?en s
YAH-64A
.
Bell YAH-63
Projekt YAH-63 se po mnogo ?emu zasnivao na uspje?nom konceptu
AH-1 Cobra
zadr?av?i koncepciju dvokrakog
rotora
, vrlo sli?nu repnu kupu ali i ve?i dio sustava. Bell je pristupio malo neobi?nom rje?enju smje?taja posade, smjestiv?i
pilota
u prednju kabinu, dok je operater oru?anih sustava (OOS) smje?ten u zadnju tandem postavljenu kabinu. Razlog te koncepcije temelji se na shva?anjima da ?e pilot iz prednje
kabine
zbog zahtjeva za letenjem na ekstremno malim visinama tako imati bolju preglednost koja po tome nije potrebna OOS-u, koji ionako ciljanje obavlja pomo?u opti?kih uređaja. Za pogon YAH-63 odabrani su kao i za YAH-64 dva turbovratilna motora General Electric T700-GE-700 koji su na Bellovom modelu bili smje?teni u
aerodinami?ki
oblikovanim ku?i?tima na gornjoj strani trupa. Kao i na YAH-64, i na YAH-63 primijenjeno je
podvozje
s kota?ima, ali s tom razlikom da se Bell odlu?io za tip
tricikl
, ?to se poslije pokazalo kao negativno rje?enje.
S druge pak strane, Hughesov YAH-64 zadr?ao je koncepciju smje?taja posade kao i u slu?aju Cobre (pilot u zadnjoj a OOS u prednjoj kabini) pri ?emu je prostor obje kabine znatno pove?an u odnosu na AH-1. Kao stajni trap odabrana je koncepcija s repnim kota?em, a glavni stajni trap dobio je karakteristi?an izgled velike zako?enosti u natrag.
YAH-64
Smje?taj motora u međusobno jako razmaknutim gondolama na YAH-64, nije u po?etku nailazio na odobravanje zbog naru?avanja ?isto?e aerodinami?kih linija, ali projektanti su ipak vi?e bili zabrinuti zbog toga ?to su motori međusobno toliko udaljeni zbog sve vi?e rastu?e prijetnje protuzrakoplovnih toplinskih navođenih projektila, jer u slu?aju pogotka jednog od motora, drugi motor je dovoljno udaljen da ?e vrlo vjerojatno bez o?te?enja vratiti helikopter u mati?nu bazu, a ?to je i potvrđeno u akcijama koje su slijedile. Pored toga, na prvim prototipovima YAH-64 nisu bili ugrađeni opti?ki senzori u nosu helikoptera zbog ?ega je nos helikoptera imao aerdinami?ki zaobljeno ku?i?te, vodoravni
repni stabilizator
bio je "T" oblika, a bitna razlika u odnosu na serijske primjerke bila je i znatno kra?a osovina nose?eg rotora (nije bilo niti karakteristi?nog jarbola iznad glav?ine rotora u koji su kasnije stavljeni pitostati?ki senzori).
Prvi prototipovi oba suparnika poletjeli su unutar vrlo kratkog vremenskog razmaka, a prvi let obavio je YAH-64A (prototip oznake AV-02)
30. rujna
1975.
s trajanjem leta od 38 minuta. Ve? sljede?eg dana, u zrak se vinuo i Bellov prototip YAH-63A s trajanjem leta od 24 minute, ?to dodatno govori o tijesnom suparni?tvu dvoje suparnika. Nakon niza probnih letova te nekih manjih modifikacija u cilju ispunjenja zahtjeva ameri?ke vojske, i Bell i Hughes predali su svoje prototipove u svibnju
1976.
na procjenu ameri?koj vojsci u poznatu Edwards zrakoplovnu bazu. Jedan od pokusnih pilota na AH-64 bio je pokusni pilot, brigadir Robert L. Stuart kasnije poznat kao prvi
astronaut
koji je bez sigurnosnih veza pro?etao
svemirom
iz
Space Shuttlea
.
U relativno kratkom vremenu, a na osnovi opse?nih ispitivanja ali i zasigurno manjih politi?kih utjecaja, ameri?ka vojska proglasila je
10. prosinca
1976. Hughesov YAH-64A pobjednikom AAH natje?aja, kojem je odmah i predan zahtjev za po?etak razvojnog programa za uvođenje u operativno naoru?anje s po?etkom ve? sljede?e godine.
Nakon ?to je tvrtka Hughes dobila potvrdu da je njezin projekt pobijedio, odmah se pristupilo pobolj?anju osnovne ina?ice YAH-64A, jer poduzimanje takvih skupih koraka prije pobjede zna?ilo bi veliki financijski rizik. Program unapređenja prototipova pre?ao je u drugu fazu koja ?e na kraju i dati oblik Apacheu kakav znamo i danas. Znatnije preinake odnosile su se na sustav nose?eg rotora, a ?to se o?itovalo kroz produljenje visine vratila rotora za 39,5 cm, jer prve specifikacije zahtijevale su da se trup helikoptera mora prevoziti u transportnom avionu
C-141
. Razlog pove?anja bilo je udaranje lopatica nose?eg rotora u repnu kupu kada su negativna optere?enja dosezala - 0.5 g. Ubrzo je i potvrđena opravdanost kasnijeg pove?anja visine rotora kada je zbog nepa?nje prilikom ispitivanja, helikopter sna?no udario repnim kota?em u tlo zbog ?ega je do?lo do pucanja repne gume, a da pri tome lopatice rotora nisu niti u jednom trenutku dodirnule
trup
helikoptera. To nije bio jedini problem sa sustavom nose?eg rotora, jer se prilikom ispitivanja pokazala zabrinjavaju?a razina vibracija lopatica rotora na velikim brzinama. Problem je rije?en postavljanjem lopatica sa zako?enim vrhovima unatrag, ?to je osim znatnog smanjenja vibracija dovelo i do smanjenja buke rotora te pove?anja maksimalne letne brzine. Pomalo neobi?no rje?enje koje je pridonijelo smanjenju vibracija uzrokovane lupanjem lopatica rotora bilo je postavljanje blago zaobljenih bo?nih stakala na pilotskoj kabini, ?iji je dizajn davao minimalnu rafleksiju odbljeska svjetla, ?to je ina?e veliki nedostatak zaobljenih stakala.
Tijekom ispitivanja prototipova uo?ene su nezadovoljavaju?e letne karakteristike helikoptera prilikom leta na maloj visini. Helikopter je imao izra?enu tendeciju podizanja nosa prilikom leta na maloj visini i s malom brzinom. To podizanje nosa znatno je smanjivalo prijeko potrebnu vidljivost OOS-a ba? u trenucima kada je rukovao naoru?anjem, a pilotu ote?alo upravljanje helikopterom. Rje?enje problema je u preinaci repnog vodoravnog stabilizatora, pri ?emu je napu?ten koncept fiksnog "T" stabilizatora smje?tenog na vrhu okomitog stabilizatora, a umjesto njega se ugradio pomi?ni stabilizator koji je smje?ten u korijen okomitog stabilizatora (?ija je visina istovremeno pove?ana za dodatnih 7,62 cm). Da bi se osigurala bolja stabilnost i upravljivost helikoptera po pravcu tijekom leta na malim brzinama, pove?an je i promjer repnog rotora za ?ak 25,4 cm.
Apache je u odnosu na prija?nje helikoptere ozna?io veliki skok u pogledu pove?anja manevarskih sposobnosti i letnih performansi, ?to je ponajprije bilo uvjetovano zahtjevima novog boji?ta koje su od helikoptera zahtijevale nagle promjene polo?aja i brzine leta s primarnim ciljem letenja na ekstremno malim visinama.
Prototip YAH-64 ispunio je sve zahtjeve iz AAH programa, sve osim maksimalne brzine leta koja je iznosila 362 km/h od tra?enih 377 km/h, a 1981. i ta je brzina u poniranju prema?ena s 386 km/h. Brzina penjanja prototipova ?ak je udvostru?ena u odnosu na zahtjevane vrijednosti s ostvarenih 244 m/min, a tijekom leta postignuta su optere?enja pri maksimalnoj te?ini od +3.5g i -0.5g gdje je ve?ina helikoptera tog doba imala ograni?enja od +2g. Velika snaga motora i dopu?tena visoka optere?enja omogu?uju Apacheu nagla ubrzanja i nagle promjene smjera neophode za izbjegavanje neprijateljskog djelovanja ili iskakanja iz zaklona, a brzina promjena po nagibu od gotovo 100°/sec ?ini ga bli?e borbenom avionu po okretljivosti nego ?to to prili?i helikopteru. Ipak, zahtjevi za velikom pokretljivo??u vukli su svoj korijen iz jo? ?turih saznanja o ruskom borbenom helikopteru o kojem se u tom trenutku znalo vrlo malo, pa se ?eljela stvoriti sigurnost u ve?u manevarsku sposobnost od sovjetskog pandama u slu?aju da se ta dva helikoptera sretnu u zraku. U takti?kim uvjetima borbe, AH-64 se tijekom ispitivanja zahvaljuju?i svojoj pokretljivosti i opti?kim senzorima pokazao sposobnim letjeti na vrlo malim visinama s 222 km/h, prilikom pra?enja konture terena s 150 km/h, a na ekstremno malim visinama (1-2 m) između prepreka s 93 km/h. Veliku zabrinutost predstavljala je upotreba topni?kog i raketnog naoru?anja na stabilnost helikoptera u zraku. I to je vrlo bro dokazano kao nepotrebna briga jer je Apache zadr?ao odli?nu upravljivost i stabilnost i tijekom pucanja iz topni?kog i raketnog naoru?anja s nagibom od 90° ili pak tijekom vrlo strmog obru?avanja.
Kombinacija Hydre i Hellfirea
Osnovno naoru?anje helikoptera AH-64A ?ine protuoklopni navođeni projektili AGM-114A Hellfire, koji smo prethodno kratko opisali, koji se smje?taju na ?etiri potkrilne to?ke s maksimalnom nosivo??u 16 projektila. Topni?ko naoru?anje helikoptera jest ubojiti jednocijevni 30 mm M230E1 top smje?ten ispod nosa helikoptera s 1200 projektila i brzinom opaljenja od 600-650 opaljenja u minuti, a ?ije se osnovno usmjeravanje obavlja IHADSS-om (Integrated Helmet and Display Sight System) prikaznika na pilotskoj kacigi. Tijekom testiranja, pomo?u ovog topa probijan je oklop debljine 50 mm na udaljenosti 2500 m, iako ima podataka da je tijekom akcije "Pustinjska oluja" nekoliko tenkova T-55 uni?teno samo s topom. Za uni?tenje ?ive sile, lako oklopljenih vozila i utvrđenih mjesta rabe se nevođene rakete Hydra 70 (70 mm) kojih Apache ukupno mo?e ponijeti do 76 komada.
30 mm top
Prethodno navedeno topni?ko naoru?anje i rakete predstavljaju osnovno naoru?anje AH-64A koje je naknadno nadopunjeno i vođenim projektilom AGM-65 Maverick koji je isprobavan 1990. na AH-1W. Ne treba zaboraviti da je od po?etka Apache zami?ljen kao suparnik ruskom Mi-24 pa je shodno tome razvijana i njegova mogu?nost borbenog djelovanja zrak-zrak. Pouzdana i isprobana raketa AIM-9 Sidewinder u svojoj "L" ina?ici isprobana je 1988. s AH-64. Prilikom ispaljivanja, Sidewinder se odbacuje s nosa?a prije uklju?enja raketnog motora zbog ?ega je neprikladna za djelovanje na maloj visini od tla. Unato? tim ograni?enjima, AIM-9L zadr?ana je kao potencijalno naoru?anje Apachea. Protuzrakoplovna raketa koja ispunjava zahtjeve ameri?ke vojske jest FIM-92 Stinger gdje je mogu? smje?taj 4 projektila na vrhovima krila, a jedna od va?nijih odlika jest ?etverostruko manja te?ina bojne glave u odnosu na Sidewinder i ispaljivanje iz kontejnera za rakete.
Izbacivanje toplinskih mamaca
Jedna od prevaga u korist AH-64 u odnosu na Bellovog suparnika bila je i nedovoljna razina otpornosti YAH-63 za uvjete moderne boji?nice. Tako je Apache radi pove?anja otpornosti bio pomalo estetski ?rtvovan (poput smje?taja motora, smje?taj avionike u bo?nim kutijastim spremnicima koji u donekle ?tite posadu od pogodaka iz donje polusfere, oblik stajnog trapa radi bolje apsorbcije udara), ali ?e se u kasnijim sukobima pokazati da Apache podnosi mnogo udaraca, i da ?e svoju posadu sigurno vratiti.
Pogonski dio s vidljivim prigu?nicima temperature
Sjedala oba ?lana posade oblo?ena su oklopom od kevlara koji uz istu razinu za?tite kao i klasi?na metalna nudi znatnu u?tedu u te?ini. Kabine posada pregrađene su za?titnom oklopnom pregradom koja osigurava da po?ar ili eksplozije granate u jednoj kabini ne osposobi i drugog ?lana posade, a pored toga strukturalno oja?ava kabinu za slu?aj prevrtanja helikoptera. Sjedala su tako integrirana u kabinu da pru?aju, zajedno sa stajnim trapom, za?titu posade pri udarima od 37g tj. udaru pri okomitoj brzini od 12,8 m/s. Motori osim svoje velike međusobne udaljenosti i ve? prethodno dokazane pouzdanosti (koristili su se ve? na SH-60B Seahawk) pridonose otpornosti helikoptera svojim sustavom podmazivanja, jer i u slu?aju da iscuri cjelokupna koli?ina ulja, motori mogu bez podmazivanja raditi jo? 30 minuta. Ve? na prvim serijskim ina?icama AH-64, ugrađivani su prigu?nici temperature ispu?nih plinova motora nazvanim Black Hole koji su u odnosu na prve primjerke prigu?nika zbog materijala izrade i na?ina rada oslobodili 50 KS snage motora, ?to omogu?uje no?enje 181 kg tereta vi?e. Ne treba posebno govoriti da je helikopter opremljen samozaptivaju?im gorivnim tankovima kao i oklopnom za?titom svih vitalnih sustava od kojih je ve?ina duplicirana, ali treba navesti da za?tita nije samo u postavljanju dovoljno debelog oklopa.
Na AH-64 smanjenju buke pored zavinutih vrhova krakova nose?eg rotora pridonosi i "X" oblik repnog rotora koji minimalizira lupanje lopatica repnog rotora.
TADS/PNVS senzori u nosu Nizozemskog AH-64
Osnovna ina?ica pokretana s dva GE T700 motora. Naoru?ana s 30 mm M230 topom kojim se upravlja pomo?u kacige cilja?a te kombinacijom AGM-114 Hellfire protu-tenkovskih raketa, Hydra 70 nevođenih raketnih zrna i AIM-92 Stinger za samoobranu u borbi zrak-zrak.
Sredinom osamdestetih godina, McDonnell Douglas razvijao je studiju za stvaranje unaprijeđenog Apachea prvobitno ozna?enog kao Apache Plus, da bi naknadno dobio neslu?benu oznaku AH-64B. Osnovna pobolj?anja o?itovala su se preko modificirane pilotske kabine, novog sustava upravljanja naoru?anjem, opremanja raketom zrak-zrak
Stinger
, preina?enog topa kao i ugradnje videokamere u vrh okomitog stabilizatora. Najbli?i korak ostvarenju tog cilja bio je
1991.
zahvaljuju?i uo?enim nedostatcima za vrijeme operacije
Pustinjska oluja
. Bila je planirana modifikacija 254 Apachea na B ina?icu, a bili bi dodatno opremljeni novim komunikacijskim sustavima, novim lopaticama rotora,
GPS
-om kao i unaprijeđenim navigacijskim sustavom, te sustavom za upravljanje vatrom.
Ina?ica AH-64C koja je po pobolj?anjima gotovo ista kao nova AH-64D ina?ica, osim ?to nije bila opremljena Longbow radarom te novim motorima T700-GE-701C. Od C ina?ice odustalo se ve? 1993. jer je u planu bilo ulaganje u noviju ina?icu koja ?e posjedovati revolucionaran novi radarski sustav kao i pobolj?ani cjelokupan sustav Apachea.
Vrlo sli?an paket opreme i pobolj?anja bio je ponuđen u G ina?ici koja je bila namijenjena njema?kom zrakoplovstvu, koje je tada bilo u potrazi za protuoklopnim helikopterom (danas tu funkciju upotpunjava Eurocopter Tiger).
AH-64 prekriven snijegom u Bosni 1997-e
Po?etkom 80-ih godina, zapadni svijet bio je zgranut superiorno??u sovjetskih oklopnih snaga na europskoj sceni, a dodatnu zabrinutost poja?ale su u rujnu 1981. prve fotografije sovjetskog helikoptera Mi-24 prilikom borbenog djelovanja u Afganistanu kao i njegove prve operativno-tehni?ke karakteristike. Sve to uzrokovalo je po?urivanje uvođenja AH-64 u operativne postrojbe, jer je u to vrijeme Apache nailazio na sve vi?e neprijatelja u vrhu zbog svoje vrtoglave cijene. Ameri?ka vojska je u po?etku naime planirala izdvojiti 1.6 mil.$ po helikopteru, a pojedini AH-64 je 1982. s tro?kovima razvoja iznosio ?ak 14 mil.$. Napeto i inferiorno stanje zapadnih sila u Europi spasilo je AH-64 od eventualnog ukidanja, jer vremena za razvoj novog helikoptera nije bilo. Osam godina nakon svog prvog leta, tj. 30. rujna 1983. prvi primjerak AH-64 i slu?beno nazvanog Apache (tradicija imenovanja helikoptera po Ameri?kim indijanskim plemenima) predan je ameri?koj vojsci koja je za prvu narud?bu postavila brojku od 48 primjeraka koja je ubrzo narasla na 536. I ameri?ki marinci su od samog po?etka izrazili ?elju za nabavom AH-64, ali zbog ograni?enih financijskih sredstava, on nikada nije u?ao u nijihovo naoru?anje. Ve? 1984. tvrtka Hughes odlu?uje prodati svih 100% svojih dionica tvrtki McDonnell Douglas za pristojnu svotu od 470 000 000 dolara, ?ime se nadalje AH-64 deklarira kao proizvod te tvrtke (danas kao Boeing pod koji je do?ao McDonnell Douglas). Tempo uvođenja Apache u operativne postrojbe bio je vrlo brz (s manjim zastojima zbog povremenih prizemljenja cjelokupne flote radi otkrivenih tehni?kih pogre?aka), tako da su ameri?ke postrojbe samo u Njema?koj 1990. imale 160 AH-64, a ukupno je do 1993. isporu?eno 800 Apachea. Zadnji od 821 Apachea isporu?en je ameri?koj vojsci 30. travnja 1996. a cjelokupna proizvodnja stala je 1997. na 1 040 primjeraka.
Poredani ameri?ki AH-64 u Iraku
Priliku za dokazivanje svojih borbenih mogu?nosti, AH-64A dobio je u prosincu 1989. tijekom ameri?ke invazije Paname u akciji "Just Cause", ?to je ujedno bilo prvo borbeno djelovanje ameri?kog zrakoplovstva s NVG-om i prvo borbeno ispaljivanje rakete Hellfire. Iako je bilo podosta mehani?kih kvarova, Apache se dokazao kao vrlo kvalitetan borbeni stroj. Primjer tome je jedan od napada na sjedi?te generala Noriege kada je Apache "ubacio" dva projektila Hellfire u dva odabrana prozora s udaljenosti od 4 km. Tijekom tog sukoba, AH-64A nakupili su 247 borbenih sati te ostvarili 81 % borbenu operativnost. Nekoliko je helikoptera pogođeno lakim pje?a?kim naoru?anjem, uklju?uju?i i helikopter koji je imao 23 pogotka i sigurno se vratio u mati?nu bazu.
Ipak u ira?kom sukobu Apache je napokon dobio potvrdu pravog borbenog stroja. Upravo je Apache prvi savezni?ki ratni stroj koji je ispalio projektile na ira?ke snage. Osam helikoptera AH-64 pratilo je dva vode?a helikoptera MH-53 PaweLow III u operaciji "Normandija". Zadatak im je bio istodobni napad na dva radarska mjesta u zapadnom Iraku. Oba radarska mjesta uni?tena su u napadu po ?etiri AH-64A s raketama Hellfire u vremenu od svega 4,5 minuta. Ovom akcijom, otvoren je koridor ?irine 32 km kroz koji su nakon svega nekoliko minuta proletjeli prvi avioni F-15 i EF-111 na svega 120 m kako bi uni?tili fiksne polo?aje raketa Scud. Ukupna bilanca ve? poznatih akcija Apachea bila je: vi?e od 800 uni?tenih tenkova i drugih oklopnih vozila, 500 razli?itih vozila, 60 bunkera i radarskih polo?aja, 14 helikoptera, 10 aviona (na zemlji) te nebrojeno topni?kog i protuzra?nog naoru?anja. Ukupno je ispaljeno 2 876 Hellfire raketa, a jedan Apache je oboren pje?a?kom protuzra?nom raketom.
Borbene akcije u operaciji Pustinjska oluja, samo su dokazale da je Apache vrlo ubojiti stroj koji ?e pridonijeti va?nosti borbenog helikoptera u svako ozbiljnije zrakoplovstvo svijeta. Iako su iza sebe ostavili iznimno veliki broj uni?tenih ira?kih snaga i opravdali visoka ulaganja u svoj cjelokupni razvojni projekt, helikopteri AH-64A iznijeli su na vidjelo i svoje negativne strane. Najvi?e nedostataka o?itovalo se zbog neprilagođenosti djelovanja u pustinjskim uvjetima (iz pojedinih helikoptera tijekom ?i??enja cijelog trupa izvu?eno je i do 45 kg pijeska), pri ?emu je dolazilo do znatnih o?te?enja lopatica turbine motora kao i o?te?enja gorivnih pumpi zbog usisavanja zrnaca pijeska prilikom slijetanja ili polijetanja. Isto tako, s pilotskog stajali?ta, veliku neugodnost stvarao je pje??ani oblak koji se podizao prilikom slijetanja, pri ?emu su piloti vrlo ?esto gubili kontakt sa zemljom. Ubrzo se na?lo i rje?enje za taj problem: pilot je slijetao malom progresivnom brzinom ?ime se uvijek kretao ispred oblaka pra?ine - ta tehnika ne bi bila izvediva kod helikoptera sa skijama. Oblak pra?ine isto tako mo?e otkriti poziciju helikoptera, pri ?emu je Apache bio uo?ljiv s udaljenosti od gotovo 10 kilometara. Rje?enje tog problema le?i u planiranju djelovanja iznad pogodnijeg terena ili s ve?ih udaljenosti, ?to pak povla?i za sobom ugradnju naprednije avionike. Isto tako, piloti su pokazali prili?no nezadovoljstvo prema komunikacijskoj opremi koja je imala prili?no mali domet za misije dubljeg prodora iza neprijateljskih linija. Da bi se rije?io taj problem, piloti su bili prinuđeni voditi komunikaciju preko SATCOM veze ostvarive preko helikoptera UH-60 ili aviona C-12 i razgovorati posredstvom posade u AWACS zrakoplovima, ?to je znatno pove?avalo radno naprezanje posade ?esto u najkriti?nijim situacijama.
Upravo je taj, na prvi pogled banalan razlog, bio jedan od ?imbenika koji su utjecali na odluku da se AH-64A ne uklju?e u borbene akcije na Kosovu 1999. jer su za odr?avanje komunikacije sa zapovjednim mjestom (iznimno va?no zbog brzih promjena ciljeva na rati?tu) bili potrebni helikopteri UH-60, za koje se smatralo da bi bili vrlo ranjivi iznad Kosova. Takva odluka s razlogom se mo?e smatrati ?udnom jer u zra?noj superiornosti kakvu su imali saveznici u toj akciji, kao komunikacijski posrednici mogli su poslu?iti i drugi zrakoplovi koji su svoju ulogu u takvim zada?ama ve? ranije i dokazali (ipak razlog neuklju?enja Apachea u borbe le?i u nedovoljnoj uvje?banosti posade i bojazni od velikih kolateralnih ?teta jer su se tenkovi i oklopna vozila JNA skrivali unutar ku?a ili u njihovoj neposrednoj blizini). Isto tako, mnogo pilota izgubilo je pouzdanje u sustav javljanja radarskog ozra?ivanja APR-39, sustav ometanja APR-136 kao i u u?inkovitost svesmjernog toplinskog ometa?a ALQ-144. Tijekom brojnih letova (bilo tijekom trena?nih ili borbenih letova), sustav APR-39 javljao je radarski zahvat nepostoje?ih zrakoplova ili zemaljskih stanica, zbog ?ega se događalo da se pak stvarna prijetnja protuma?i kao jo? jedan la?an podatak tog sustava. Ipak, najnegativnija pouka dobivena iz operacije Pustinjska oluja, bila je spoznaja da Apache ima naoru?anje koje mo?e uni?titi cilj na udaljenosti koja je ve?a od one na kojoj je mogu?e identificirati i zahvatiti taj isti cilj. Tijekom no?nih zada?a, FLIR prikaz bio je nejasan, tako da se posada morala pribli?iti na svega 3,2 km od cilja kako bi obavila njegovu identifikaciju, no ta udaljenost je znatno unutar envelope u?inkovite protuzra?ne obrane neprijatelja, a i na toj udaljenosti, sam helikopter svojim zvukom odaje poziciju. Isto tako, pojava fratricida bila je za vrijeme tih akcija najve?a opasnost koalicijskim snagama. Primjer tome je događaj od 17. velja?e 1991., kada je vode?i Apache u formaciji zbog nerazumne identifikacije (uzrok su prije navedena ograni?enja FLIR sustava) projektilima Hellfire uni?tio dva ameri?ka oklopna vozila Bradley i M113. Pokazalo se da ?ak i u uvjetima dobre dnevne vidljivosti, piloti nisu uvijek mogli obaviti pozitivnu identifikaciju svih vozila na udaljenostima iznad 4,8 km. Kao prvo rje?enje problema, pristupilo se stvaranju velike zbirke toplinskih snimaka svih vozila koji ?e biti pohranjeni u ra?unalo helikoptera, ali to je dugotrajan proces i nudi prili?no oskudno rje?enje. Ono ?to Apacheu uistinu treba je novi sustav senzora za borbeno djelovanje, a zajedno s jo? mnogim novim rje?enjima bit ?e ostvareno na novoj uzdanici ameri?ke protuoklopne borbe - AH-64D Longbow Apache.
Izrael
- 46 primjeraka AH-64A od kojih je 16 u programu modernizacije na AH-64D, dok je jo? nabavljeno 13 primjeraka AH-64D
Ujedinjeni Arapski Emirati
- 30 AH-64A, prvi primjerci pristigli 1993, te su postatli drugi korisnici AH-64
Saudijska Arabija
- 12 AH-64A koji su isporu?eni 1993., u postupku modernizacije na AH-64D, kao i namjera kupnje jo? 12 AH-64D
Egipat
- 35 AH-64A i svi primjerci su u postupku modernizacije na AH-64D
Gr?ka
- 1995. Gr?ka je kupila 12 AH-64A i time postala prva europska zemlja koja je nabavila Apache, naknadno nabavljeno jo? 12 AH-64D Longbow
Nizozemska
- 12 unajmljenih AH-64A od ameri?ke vojske i 30 AH-64D od kojih je 6 primjeraka AH-64D od sije?nja ove godine namijenjeno za prodaju (svi helikopteri kupljeni u 100 % off-set programu)
Ujedinjeno Kraljevstvo
- 67 WAH-64D Longbow - prvih 8 primjeraka WAH-64D Longbow proizvedeno je u tvornici Boeing u Americi, dok je preostalih 59 po licenci proizvela tvrtka Westland iz Yeovila. Od proizvodnje Apachea u Velikoj Britaniji profitira jo? 180 drugih tvrtki te je time osiguran posao za prosje?no 3000 ljudi godi?nje.
Singapur
- 8 AH-64D
Kuvajt
- 16 AH-64D Longbow
Japan
- 13 AH-64D Longbow u narud?bi
SAD
- 741 helikopter (stanje, sije?anj 2010.)
Tehni?ke karakteristike (AH-64A/D)
Osnovne karakteristike
- posada:
2
- du?ina:
17,73 m
- promjer rotora:
14,63 m
- visina:
3,87 m
Letne karakteristike
- najve?a brzina:
293 km/h
- ekonomska brzina:
265 km/h
- dolet:
1.900 km
- brzina penjanja:
12,7 m/s
- najve?a visina leta:
6.400 m
- motor:
2
turbo-osovinska motora