Robert Fischer
Robert James "Bobby" Fischer
(
Chicago
,
9. o?ujka
1943.
–
Reykjavik
,
17. sije?nja
2008.
),
ameri?ki
?ahist.
Jedan je od najve?ih igra?a u povijesti
?aha
. Osvojio je naslov
svjetskog prvaka
1972.
g. u me?u s
Borisom Spaskim
. Nakon toga prestao je igrati i odustao od obrane naslova, pa je godine
1975.
prvakom progla?en pobjednik me?eva kandidata
Anatolij Karpov
.
Godine
1992.
odigrao je neslu?beni me? sa Spaskim u
Jugoslaviji
. Time je prekr?io ameri?ke zakone jer su Srbija i Crna Gora bile pod sankcijama. Po?etkom
2005.
godine dobio je dr?avljanstvo
Islanda
, gdje je ?ivio do smrti
2008.
Ve? kao trinaestogodi?njak,
1956.
, nastupio je na prvenstvu SAD. Privukao je pa?nju svjetske ?ahovske javnosti briljantnom pobjedom nad Donaldom Byrnom. Kad je bio na vrhuncu karijere, po?etkom
1970-ih
, rekao je da mu je to bila "partija ?ivota".
Ve? idu?e godine postao je prvak SAD. Godinu kasnije ponovo je pobijedio i plasirao se na međuzonski turnir. Na međuzonskom, igranom u Portoro?u, dijelio je 5-6. mjesto, osvojio naslov
velemajstora
i plasirao se na turnir kandidata. Iako je u posljednjih desetak godina nekoliko jo? mlađih dje?aka osvojilo najvi?i naslov, njegov je uspjeh bez premca jer danas su kriteriji za osvajanje naslova mnogo bla?i.
Turnir kandidata igran je
1959.
na Bledu u,
Zagrebu
i
Beogradu
. Igrala su osmorica igra?a u ?etiri kruga. Fischer je podijelio 5-6. mjesto sa
Svetozarom Gligori?em
(prvo mjesto osvojio je
Mihail Talj
).
U sljede?ih desetak godina, Fischer je osvojio prva mjesta na niz međunarodnih turnira. ?esto je dolazio u sukob s organizatorima turnira, jer je tra?io ekstra-honorare i borio se za savr?ene uvjete. Iako su mu zamjerali tvrdoglavost, sitni?avosti i grandomaniju, njegovi su zahtjevi obi?no bili opravdani. Svojim uspjesima, popularno??u i uporno??u pomogao je i ostalim profesionalnim ?ahistima. Bio je bijesan na najja?e
sovjetske
igra?e, koji su dobivali pla?u od dr?ave i nisu tra?ili posebne honorare i visoke nagrade na turnirima.
Smatraju?i da su zbog velikog utjecaja sovjetske ?ahovske organizacije na
FIDE
uvjeti neravnopravni, nakon turnira kandidata
1962.
(gdje je bio ?etvrti ? pobijedio je
Petrosjan
) odlu?io je ne igrati u ciklusu natjecanja za svjetsko prvenstvo. Igrao je na turnirima i za ekipu SAD na
olimpijadama
i uglavnom pobjeđivao. Između 1960. i 1971. igrao je na 25 turnira i 20 puta osvojio prvo mjesto.
Potpuno se posvetio ?ahovskoj igri. Nakon prvih uspjeha prekinuo je ?kolovanje i nikada nije zavr?io srednju ?kolu. Nije ga zanimala umjetnost, znanost, politika, ?port, niti seks.
Tek
1970.
odlu?io se na juri? na svjetsko prvenstvo. Na međuzonskom turniru u
Palma de Mallorci
bio je uvjerljivo prvi.
Bilo je jasno da je favorit me?eva kandidata, ali na?in na koji se obra?unao s protivnicima bio je i ostao jedinstven u povijesti ?aha. U ?etvrtfinalnom me?u, igranom u
Vancouveru
1971.
, pobijedio je Marka Tajmanova s ?istih 6-0! Izgledalo je nemogu?e da se tako ne?to ponovi, ali polufinalni me? protiv
Benta Larsena
zavr?io je jednako.
U finalu, Fischer je igrao protiv
Tigrana Petrosjana
, svjetskog prvaka 1963-1969. g. Fischer je dobio prvu partiju i to je bila njegova 19. uzastopna pobjeda. Petrosjan međutim dobiva drugu partiju; slijede tri remija. Fischerovi navije?i po?eli su se zabrinjavati: mo?da je stalo?eni Petrosjan prona?ao pravi na?in da obuzda agresivnog protivnika? Nesigurnost nije dugo trajala: Fischer je dobio sljede?e ?etiri partije i pobijedio 6,5-2,5. Bilo je to prvi put nakon
Drugog svjetskog rata
da jedan igra? van
Sovjetskog saveza
dođe do dvoboja za naslov.
U pripremama me?a sa svjetskim prvakom
Borisom Spaskim
postavljao je stalno nove zahtjeve i me? je bio blizu otkazivanja; krize su se nastavile i kada je me? po?eo. U svijetu je vladalo golemo zanimanje za me?, koji je do?ivljavan i kao obra?un usamljenog ameri?kog genija s mo?nim strojem komunisti?ke imperije. Tada?nji ameri?ki ministar vanjskih poslova
Henry Kissinger
telefonom je razgovarao s Fischerom, nagovaraju?i ga da igra.
Me? je igran u
Reykjaviku
, glavnom gradu
Islanda
. Nagradni je fond bio dotad nezamislivih 250.000 dolara. U prvoj partiji, u jednostavnoj i potpuno izjedna?enoj zavr?nici, Fischer je napravio neshvatljivu gre?ku i izgubio.
Nakon toga najavio je da ne?e igrati ako se iz sale ne uklone televizijske kamere kompanije
Chester Fox
, koja je imala pravo snimanja svih partija za predviđeni film o me?u. Tvrdio je da mu smeta njihovo zujanje, iako je ranije potpisao ugovor o snimanju i izborio se da on i Spaski dobiju svaki po 30% prihoda od prava na snimanje. Nije do?ao na drugu partiju i izgubio je kontumacijom. Nakon toga kamere su ipak uklonjene i me? je nastavljen.
Od tre?e do desete partije, Fischer je ponovo pokazao superiornost: pet je partija dobio, tri remizirao. Spaski je dobio 11. partiju, Fischer 13. Slijedila je serija od sedam remija, a zatim Fischer dobiva 21. partiju i time i me?, s 12,5-8,5.
Fischer je kona?no ostvario cilj kojem je podredio cijeli ?ivot. Dokazao je da je najja?i na svijetu (tvrdio je da je realno bio najja?i od svoje osamnaeste godine); postigao je svjetsku slavu, u
SAD
je postao nacionalni heroj, pobjednik nad komunizmom. Prema rije?ima njegovog odvjetnika, s nekoliko potpisa na ugovore za reklamiranje mogao je za tri tjedna zaraditi 1,2 milijuna dolara.
Međutim, odbio je sve te ponude. Odbio je igrati ?ah, nastupati na simultankama, dr?ati predavanja. Povukao se u osamu.
U me?evima kandidata, nova sovjetska nada
Anatolij Karpov
(r. 1951) pobijedio je u polufinalu
Spaskog
, a u finalu
Viktora Kor?noja
. Time je stekao pravo na me? s Fischerom. Fischer je tra?io da se na?in igranja me?a promijeni, tako da se umjesto fiksirane 24 partije igra na deset pobjeda. Kongres
FIDE
zaklju?io je da bi tada me? mogao predugo trajati i odlu?eno je da se igra do ?est dobivenih partija. (Bili su u pravu. Godine 1984-1985. me?
Karpov
-
Kasparov
prekinut je nakon 48. partije, kod rezultata 5-3 uz 40 remija, zbog iscprljenosti oba igra?a. Nakon toga vra?eno je ograni?enje od 24 partije.) Bio je to jedini s liste Fischerovih zahtjeva (ukupno ih je bilo 179) koji je
FIDE
odbila.
Fischer je, međutim, odbio igrati pod tim uvjetima. Nakon ?to su iscrpljeni svi rokovi, predsjednik
FIDE
, biv?i svjetski prvak
Max Euwe
, proglasio je Karpova prvakom svijeta. Fischer nikada nije priznao tu odluku; on je i do svoje smrti sebe nazivao svjetskim prvakom "jer nikada nije pobijeđen".
Nakon toga potpuno je nestao iz javnosti;
heroj
je postao
legenda
. Kolale su razne pri?e o tome gdje se zapravo nalazi. Povremeno su ga nalazili i poku?avali nagovoriti da ponovo zaigra, ali on je tijekom dvadeset godina sve ponude odbijao. Godine
1977.
, primjerice, odbio je ponude da za 250.000 dolara odigra jednu partiju u
Las Vegasu
i tri milijuna dolara dodatnog honorara da nastupi na jednom turniru na Filipinima.
Godine
1992.
prihvatio ponudu srpskog "
tajkuna
" Jezdimira Vasiljevi?a da na Svetom Stefanu odigra me? s nagradnim fondom od pet milijuna dolara. Protivnik je bio
Boris Spaski
, koji je u to doba daleko od svjetskog vrha. Me? je igran na deset pobjeda. Fischer je pobijedio s 10-5 uz 15 remija, ali u ?ahovskom pogledu taj me? ne zna?i mnogo; samo povremeno pokazivao je bljeskove nekada?nje briljantnosti.
Međutim, igraju?i taj me? Fischer je prekr?io ameri?ki zakon, jer su SAD zbog rata u
Hrvatskoj
i
BiH
proglasile sankcije protiv Srbije i Crne Gore. Pogor?ao je svoj polo?aj time ?to je dopis o tome na tiskovnoj konferenciji popljuvao (doslovno). Nakon zavr?etka me?a nije se vi?e mogao vratiti u SAD, a bilo je jasno da ?e ameri?ka vlada tra?iti izru?enje i od zemalja u kojima boravi. Fischeru prijeti 10 godina zatvora, uz oduzimanje 3,65 milijuna dolara koliko je primio za pobjedu u tom me?u.
Ponovno se posve povukao od svijeta i mijenjao zemlju boravka:
Srbija
,
Njema?ka
,
Mađarska
,
Hong Kong
,
?vicarska
,
Filipini
,
Japan
. Mnogi obo?avatelji u SAD borili su se, i jo? uvijek se bore, da se uhidbeni nalog poni?ti. Povremeno je izlazio u javnost sa ?estokim antiameri?kim i anti?idovskom izjavama (iako je i sam
?idov
).
Godine
2004.
?ivio je u Japanu, a SAD su zahtijevale izru?enje. U napetoj atmosferi, prije nego ?to je japanska vlada donijela odluku o tome, vlada
Islanda
mu je po?etkom
2005.
dodijelila dr?avljanstvo i poslala po njega poseban avion. Do smrti je ?ivio na Islandu, 17.sije?nja 2008. godine nakon duge bolesti okon?ane otkazivanjem bubrega.
U 15 godina potpune posve?enosti ?ahu razvio je golemo znanje, savr?enu intuiciju i besprijekornu tehniku. Fischer "kao da zna sve i shva?a sve", pisao je
Dra?en Marovi?
u prikazu njegove uvjerljive pobjede na turniru u
Vinkovcima
1968.
[1]
Znao je i igrao sva ?ahovska otvaranja i u svima nalazio novosti. Poznavao je stilove svih velikih igra?a pro?losti i svojih suvremenika. Imao je savr?en osje?aj za poziciju i besprijekorno kombinirao.
Rano je razvio beskompromisni agresivni stil, nastoje?i ?ak i s crnim figurama ve? u otvaranju preuzeti inicijativu i pobijediti u matnom napadu. Ako to ne bi uspjelo, demonstrirao je savr?enu tehniku i u kona?nicama. Po stilu se te?ko u ?ahovskoj povijesti mo?e na?i takav igra?. Ipak, na Fischerov stil je, ?ini se, najvi?e utjecalo majstorstvo legendarnog
Paula Morphya
i Kubanca
Josea Raula Capablance
, dvojca kojeg je, uz sebe, Fischer smatrao najtalentiranijim u povijesti.
Rijetke poraze do?ivljavao je zbog povremenog pretjeranog optimizma i nestrpljivosti u jednakim ili malo slabijim pozicijama. Moglo se dogoditi da bude nadigran, ako protivnik igra hladnokrvno i hrabro zgrabi priliku. To je uspjelo tada nepoznatom hrvatskom majstoru Vladi Kova?evi?u, koji ga je besprijekorno nadigrao crnim figurama na turniru u Zagrebu
1970.
godine.
U kolovozu 2001. godine pa?nju svjetskih
masovnih medija
privukla je senzacionalna vijest da Robert Fischer, anonimno, igra on-line partije na Internetu. Ova
urbana legenda
mjesecima je kru?ila među igra?ima koji igraju on-line na raznim serverima: anonimni igra?, nazvan "Mister X", igra brzopotezne partije, u otvaranju igra besmislene poteze, a zatim igra savr?eno i uni?tava protivnike, ?ak i velemajstore.
?iroj publici pri?u je obznanio
Nigel Short
, jedan od najja?ih svjetskih igra?a (
1993.
igrao me? za svjetsko prvenstvo s
Garijem Kasparovom
). Po vlastitom priznanju, u seriji partija s "Mister X-om" izgubio je osam partija, a nije dobio nijednu!
Short je također izjavio da je tajanstveni suigra? odgovorio na nekoliko pitanja tipa "s kim je Fischer igrao u 3. kolu međuzonskog turnira u
Tunisu
1967.
, koje su otvaranje igrali i koliko je poteza trajala partija".
Tijekom sljede?ih mjeseci, na internetu su objavljene lavine diskusija i analize igre "Mistera X-a". Neki su smatrali da igra? koristi ra?unalni program, dok su drugi dokazivali da se ipak radi o ?ovjeku. Mogu?e je, da se radi o kombinaciji obojega: jak ?ahist (svakako ne Shortovog nivoa), koji koristi munjevitost ra?unala za konkretne analize, i istovremeno svoju ljudsku intuiciju da ispravi gre?ke kakve programi rade.
Pridru?io se
Worldwide Church of God
i nakon osvajanja naslova prvaka ?ivio u njihovom naselju u
Pasadeni
. Godine
1977.
napustio je crkvu, izjaviv?i da ona dobiva naređenja od tajne
sotonisti?ke
svjetske vlade.
Godine
1984.
pisao je urednicima izdanja
Encyclopedia Judaica
tra?e?i da njegovo ime bude uklonjeno. Isticao je da nije ?idov i da nikada nije bio obrezan.
24. svibnja
1999.
u Baguiou (
Filipini
) izjavio je: "Amerika je potpuno pod kontrolom ?idova (…) Ministar vanjskih poslova i ministar obrane su prljavi ?idovi."
11. rujna
2001.
, govore?i iz Japana za Radio Bomba iz Baguia, ?estitao je teroristima koji su izvr?ili napad na WTC i Pengagon.
27. sije?nja
2002.
na intervjuu za radio u Reykajviku, glavnom gradu Islanda, poticao je islandsku vladu da zatvori ameri?ku vojnu bazu. "Ako odbiju oti?i, po?aljite im nekoliko pisama s antraxom."
Koliko je poznato, prvu sentimentalnu vezu uspostavio je
1992.
, kada je imao 53 godine, s jednom 18-godi?njom
Mađaricom
. Navodno ga je ona nagovorila da odigra me? sa Spaskim. Godine 2000, dok je boravio na Filipinima, 22-godi?nja Kineskinja Justine Ong rodila je njegovu k?erku; mo?da su se i vjen?ali. Ve? iste godine, međutim, Fischer je preselio u Japan i ?ivio s
Miyoko Watai
,
[2]
predsjednicom Japanskog ?ahovskog saveza i biv?om prvakinjom Japana za ?ene, s kojom je ?ivio do odlaska na Island.
Biolo?ki otac Bobbyja Fischera bio je mađarski matemati?ar i fizi?ar
?idovskog
porijekla,
Paul Nemenyi
, rođen u
Rijeci
(tada?njoj Fiume).
Dimitrije Bjelica:
Velemajstori izbliza
, Sarajevo: Svjetlost, 1986.
- O Fischeru: str. 77-102. Mo?e se jo? na?i u knji?nicama i antikvarijatima.
David Ednmonds i John Eidinow:
Boby Fischer ide u rat
, Zagreb: Algoritam, 2005. (Bobby Fischer Goes to War, 2004)
- Knjiga posve?ena događajima oko me?a Spaski-Fischer 1972.
Svetozar Gligori?:
Me? stole?a. Spaski?Fi?er, Rejkjavik 1972
, Beograd: Beogradski izdava?ko-grafi?ki zavod, 1972.
- Kometari svih partija me?a i prikazi popratnih događaja.
Petar Trifunovi?:
Za ?ahovsku krunu. Spaski-Fi?er
, Beograd: Beogradski izdava?ko-grafi?ki Zavod, 1972.
- Knjiga tiskana uo?i me?a. Sadr?i kratke biografije i izbor komentiranih partija
Spaskog
i Fischera.