Bitka za Split
Dio Drugog svjetskog rata
Smrt fa?izmu - sloboda narodu , natpis u Splitu u rujnu 1943., prilikom ulaska njema?kih snaga u grad
Vrijeme 11. rujna - 2. listopada 1943. Lokacija Split i okolica Ishod pobjeda Sila Osovine Casus belli Osovinski poku?aji zauzimanja Splita
Sukobljeni
Jugoslavenski partizani	Sile Osovine : Tre?i Reich NDH
Vođe
Ko?a Popovi?	Rudolf Luters [ nedostaje izvor ]
Vojne snage
20.000	30.000
Posljedice
nepoznato	preko 1000 izba?enih iz stroja
vi?e stotina ubijenih civila

Bitka za Split vođena je između snaga Narodnooslobodila?ke vojske Jugoslavije i snaga Wehrmachta i NDH od 11. rujna do 2. listopada 1943. , s ciljem obrane Splita nakon kapitulacije Italije .

Nakon kapitulacije Italije , narod Splita predvođen mjesnim narodnooslobodila?kim odborima 9. rujna je preuzeo vlast u gradu i okolini i razoru?ao jedinice talijanskog XVIII korpusa. Tijekom narednih dana u Split i okolinu stigli su Prva dalmatinska brigada NOVJ-a i Splitski partizanski odred .

U okviru Operacije Osovina , a s ciljem preuzimanja talijanskog oru?ja i osiguravanja odanosti talijanske vojske, zapovjedni?tvo njema?ke 2. oklopne armije uputilo je u prema Splitu dijelove 7. SS divizije . Ovi dijelovi su se zra?nim desantom iskrcali u Sinju , i zatim s 27. usta?kom bojnom nastavili napredovanje prema Splitu , zauzev?i 11. rujna Klis . Tu su bili zaustavljeni i opkoljeni od jedinica NOVJ-a . Građanstvo Splita i okoline masovno se priklju?ilo jedinicama NOVJ-a.

Obje strane morale su poja?avati svoje snage. Nijemci su prebacivali nove kontingente zra?nim putem u Sinj, a preostali dio 7. SS divizije, oja?an 92. motoriziranim pukom, krenuo je u nastupanje kopnenim putem iz pravca Imotskog . S druge strane, od 16. rujna u srednju Dalmaciju u?le su Prva proleterska i ?etvrta kraji?ka divizija NOVJ-a . Kopnena njema?ka kolona bila je pora?ena i odba?ena 18. rujna kod sela Zve?anja. Tre?a kraji?ka brigada NOVJ-a stigla je 20. rujna u okolinu Sinja i prekinula zra?ni promet.

Nakon neuspjelog napada Tre?e i ?este kraji?ke brigade na Sinj 22./23. rujna, situacija za branitelje znatno se pogor?ala. Sedma SS divizija i 92. motorizirani puk s mostobrana na Cetini po?ev?i od 23. rujna sna?no su prodirali prema liniji Split - Sinj s istoka, a 114. divizija iz oblasti ?ibenika i Drni?a sa zapada. Sto?eri NOVJ-a donijeli su 24. rujna odluku o uni?tenju svih vojnih postrojenja i evakuaciji Splita . Nakon borbi s partizanskim za?titnicama, dijelovi 7. SS divizije u?li su u Split 27. rujna . Prilikom nastupanja prema Splitu i uspostavljanja njema?ko-usta?ke vlasti, ove formacije vr?ile su bezobziran teror i ubile vi?e stotina civila.

Nakon ulaska u Split, njema?ke snage nastavile su napad na polo?aje NOVJ-a na planini Mosor , radi osiguravanja Splita i uklanjanja prijetnji. Dana 2. listopada jedinice NOVJ-a povukle su se s Mosora radi reorganizacije, formiranja Osmog korpusa i sudjelovanja u borbama za Livno .

Preuzimanje narodne vlasti u Splitu [ uredi | uredi kod ]

U Splitu je bilo sjedi?te talijanskog XVIII armijskog korpusa 2. armije ( SUPERSLODA ). U gradu i okolini koncentrirala se glavnina divizije "Bergamo" (izuzev 25. puka u Sinju ), i znatne korpusne, karabinjerske i mornari?ke snage. Povodom kapitulacije Italije, sto?er 2. oklopne armije naredio je 7. SS diviziji da zaposjedne Dalmaciju između Dubrovnika i Splita , osigura lojalnost talijanskih snaga i ne dozvoli da njihovo oru?je i oprema padnu u ruke snaga NOVJ-a .

U okolini Splita nije bilo ja?ih formacija NOVJ-a . Tijekom prethodne godine, veliki broj boraca iz Dalmacije u sastavu svojih jedinica borio se u drugim krajevima zemlje. Na primjer, na Sutjesci se borio 1091 Spli?anin, a 557 ih je poginulo. ^[1] Unato? gubitcima i odljevu boraca, borbeno raspolo?enje bilo je i dalje sna?no. Na poziv Narodnooslobodila?kog odbora, na ulice Splita 9. rujna uve?er iza?la je velika masa građana, i zahvaljuju?i tome, NOO je ve? toga dana preuzeo stvarni kontrolu nad gradom.

≫Odazivaju?i se pozivu Gradskog NOO, ne?to prije 19 sati slegla se na splitsku obalu ogromna masa ljudi. U isto vrijeme Talijani su - kao ?to su to ve? ?inili tre?u godinu svakog dana - spu?tali na malom gatu svoju zastavu. Dok se zastava spu?tala niz stijeg, iz tisu?a grla zaorila je himna: ≫Hej Slaveni≪. Bila je to simboli?na i dirljiva slika. Posljednji put uz uobi?ajenu ceremoniju spu?tala se zastava pora?ene nacije, dok se obalom razlijegala himna naroda pobjednika. Talijani ho?e da rastjeraju masu. Najprije to poku?avaju varkom. Po?eli su zavijati sirenama na uzbunu, ali narod se nije razilazio. Kad to nije pomoglo, na obalu dolaze tenkovi, nekoliko kamiona vojske pod ratnom spremom. U nakani, da se svijet raziđe, opalili su nekoliko metaka u zrak. U to građani ska?u na tenkove i bratime se s talijanskim vojnicima. ^[2] ≪

Partizanski predstavnici poveli su pregovore o predaji sa zapovjedni?tvom u Splitu , kao i s lokalnim zapovjedni?tvima u okolnim mjestima.

 ≫... Tako su 9. 9. oko 17,30 sati, u?li u Split na pregovore s Talijanima prvi predstavnici NOVJ-a: Drago Gizdi? i Ante Hrabar u po?asnoj pratnji sedam talijanskih motociklista, i ?etiri partizana iz seoske stra?e u ?rnovnici (Mate, Petar i Ivan Per?i?, te ?ime Loli?). Prema dogovoru s Dragom Gizdi?em general Bekuci je 10. 9. ujutro u ?rnovnicu poslao automobil, kojim su se na nastavak pregovora prevezli Ivo Ribar-Lola, Svetislav Stefanovi?-?e?a, Vicko Krstulovi?, Ante Hrabar i Drago Gizdi?. Ova delegacija zatekla je Split razdragan, oki?en crvenim zastavama, spreman za akciju. Pregovori su, kao ?to je poznato, kona?no doveli do potpisivanja sporazuma o predaji naoru?anja 12. 9. ^[3] ≪

Grupa bataljuna Branka Dude tijekom 10. i 11. rujna je bez borbe razoru?ala talijanske posade du? ?eljezni?ke pruge Perkovi? - Ka?tel Stari, a ?ibenski bataljun iz te grupe u?ao je u Trogir i Divulje i tamo zajedno sa stanovni?tvom razoru?ao talijanske jedinice.

Kona?an sporazum o predaji zapovjednik divizije general Becuzzi potpisao je u prisustvu britanskog bojnika Deakina 16. rujna . U ime NOVJ-a predaju je prihvatio general Ko?a Popovi? , zapovjednik Prvog proleterskog korpusa NOVJ-a .

Suprotstavljene snage [ uredi | uredi kod ]

Snage Osovine [ uredi | uredi kod ]

• 7. SS divizija
• 114. lova?ka divizija
• 92. motorizirana pukovnija
• XXVII. staja?a djelatna bojna Usta?ke vojnice

Partizanske snage [ uredi | uredi kod ]

• Prva proleterska divizija NOVJ-a
• ?etvrta kraji?ka divizija NOVJ-a
• postrojbe IV. operativne zone Hrvatske

Borbe oko Klisa i Sinja [ uredi | uredi kod ]

≫Split vri! Nismo ni mi bili svjesni da topovi sa Klisa tuku solinski most kuda smo svakog dana prolazili. ≫Ka?i tajnu!≪ govorile su neumorne i gusto poredane stra?e du? ?irokog asfaltnog druma za Ka?tele. U hotelu Palace klanjali su nam se i pru?ali pepeljare tupavi talijanski generali, dolazili kuriri sa otoka, organizirala se vojska Dalmacije. Radili smo kao u polusnu, omamljeni, neispavani, rastrgani. Oko nas more i suludo zujanje na?ih vozila i ? ≫?tuka≪. Iz za?aranog kruga nije bilo izlaska nikamo ? osim u pobjedu. ^[4] ≪

( Ko?a Popovi? )

Klis je mjesto i tvrđava koja svojim polo?ajem dominira podru?jem Splita . U tvrđavi Klis nalazilo se oko 700 talijanskih vojnika. Dana 10. rujna predstavnici Splitskog partizanskog odreda pregovarali su o njihovoj predaji. Međutim, lokalni talijanski zapovjednik je odbio predati oru?je, prihvativ?i obavezu savezni?ke borbe i pru?anja otpora Nijemcima.

U Sinju su se kao posada nalazili talijanska 25. pje?adijska pukovnija i XXVII. usta?ka bojna. Pripremaju?i se za talijansku kapitulaciju, 7. SS divizija prebacila je 8. rujna zra?nim transportom dvije satnije 1. bojne 1. (13.) SS pukovije. Ove snage su uz pomo? usta?a osigurale lojalnost Talijana.

Tijekom 10. rujna i ostale satnije ove SS bojne preba?ene su u Sinj . Ova bojna, oja?ana usta?kim dijelovima, krenula je 11. rujna u 11:45 u nastupanje prema Splitu , da bi, prema naređenju, sprije?ila evakuaciju Talijana morskim putem. Istog dana na put između Sinja i Klisa izbili su dijelovi Prve dalmatinske brigade . Poslije konfuznih susretnih okr?aja, njema?ka bojna uspjela se probiti do Klisa . Nakon simboli?nog otpora, talijanska posada predala se Nijemcima i dozvolila im ulazak u tvrđavu. Tako je ve? 11. rujna zaprijetila neposredna opasnost od njema?kog prodora u Split.

Međutim, ve? tijekom tog dana formirane su prve jedinice splitskih dobrovoljaca, koje su iza?le na polo?aje prema Klisu . Na komunikaciji između Klisa i Sinja postupno su se prikupljali bataljuni 1. dalmatinske brigade. Nastala je slo?ena situacija s međusobno isprepletenim borbenim grupama i polo?ajima.

Dana 11. i 12. rujna preba?ene su avionima Junkers Ju 52 na sinjski aerodrom 4. bojna 1. SS pukovnije i 7. topni?ka SS pukovnija 1. divizije, pionirska satnija iste pukovnije i vod topni?tva. Sto?er 1. (13.) SS pukovnije, koji se 10. rujna prebacio u Sinj , formirao je od ovih snaga borbenu grupu "Petersen", i uputio je prema Klisu . Nakon o?trih borbi, ona se 13. rujna uspjela probiti u Klis , ali je nakon ovog prodora Klis blokiran, izolovan i podvrgnut pritisku. Bojnik Petersen preuzeo je zapovjedni?tvo nad oko 1.800 ljudi u izoliranom upori?tu Klis .

≫Napadna grupa 'Petersen' kod Klisa, unato? neprekidnoj podr?ci ?tuka, nije napredovala, zbog ?estokog otpora neprijatelja.

Prostor sjeverozapadno od Klisa kao i ju?no od ovoga zaposjednut od jakih banditskih snaga u izgrađenim poljskim utvrđenjima. 4/1. pod neprekidnim i te?kim neprijateljskim napadima, te nakon odstranjivanja brojnih zapreka na cesti Sinj - Klis u 13.30 spojio se sa snagama u Klisu. Od 15.15 grupa vodi te?ke obrambene borbe s nadmo?nim neprijateljem podr?anim topni?tvom. Tvrđava i mjesto Klis u na?im rukama. Sedam stotima demoraliziranih Talijana u Klisu sudjelovalo u odbijanju neprijateljskih napada. Pri tome 5 Talijana poginulo a 8 ranjeno. Jedna grupa od 50 Talijana zarobljena od strane bandita. Trenutno su borbe oko Klisa jo? u tijeku. Neprijateljska topni?ka vatra dobro vođena.

U poslijepodnevnim satima je iz aviona ba?eno grupi Petersen u Klisu 1.000 kg namirnica, municije i sanitetskog materijala. ^[5] ≪

14. rujna ujutro grupa "Petersen" krenula je iz Klisa u nastupanje prema Splitu. Napad je bio izvođen uz blisku intenzivnu podr?ku avijacije. Međutim, grupa "Petersen" nai?la je na jak otpor grupe splitskih bataljuna s jakom topni?kom skupinom, i morala se povu?i nazad.

≫Split ozbiljno ugro?en. Brani ga naoru?ani narod. ^[6] ≪

Sjeverno od Klisa, na cesti prema Sinju, djelovala je Prva dalmatinska brigada i grupa ustani?kih bataljuna pod zapovjedni?tvom sto?era Devete divizije , a između Klisa i Splita grupa bataljuna od koje ?e biti formirana 4. splitska brigada . Obje grupe, a naro?ito druga, sastojale su se najve?im dijelom od dobrovoljaca koji su tek dobili oru?je, bez ikakvog borbenog iskustva. Ipak, njihovo djelovanje bilo je uspje?no.

≫Tada mladi skojevac Ivo Bego, kasnije vodni delegat i zamjenik komesara ?ete u Brigadi, se sje?a: "Na polo?ajima Ku?inska lokva mene su odredili kao skojevca na jedan laki minobaca?. Nisam prije toga nikada ni vidio takvo ?to. Pogledao sam talijanska uputstva, teoretski sam sve shvatio ali nisam imao nikakve prakse. Dali su mi sutradan dva Talijana koji su ne?to znali rukovati minobaca?em, ali su bili neobi?no pla?ljivi. Negdje predve?er između dva naleta '?tuka' do?ao je Jozo Peki?, kasnije zapovjednik ?ete u brigadi, da nam odr?i instrukta?u iz rukovanja minobaca?em. On je mogao objasniti tek osnovne elemente na?ina gađanja, jer je instrukta? trajao nepun sat. Nave?er smo odmah sa baca?em izi?li u prednju liniju i sa isto?ne strane gađali tvrđavu. Naravno pogodci nisu bili precizni. Sre?om prostor tvrđave je bio velik a na njemu su bili jedino neprijateljski vojnici." ^[3] ≪

Pod zapovjedni?tvom Vojmira Kljakovi?a formirana je od zaplijenjenog naoru?anja topni?ka skupina.

≫O tome Vojmir Kljakovi? ka?e: ≫Rano ujutro 14. 9. '?tuke' su prvi put bombardirale Ku?ine i na?e artiljerijske polo?aje. ?im bi odletjeli avioni artiljerija iz kli?ke tvrđave bi odmah otvarala vatru na na?e artiljerijske polo?aje da bi nas ili blokirali ili uni?tili. Negdje oko podne vidjeli smo da se iz tvrđave kre?u njema?ke kolone i spu?taju cestom, poljem i padinama u pravcu Rupotine. Tada je neprijatelj poja?ao artiljerijsku vatru na nas da onemogu?i na?e osmatranje i tu?enje. Shvatili smo odmah o ?emu se radi. Na? prvi zadatak je bio da, bez obzira na rizik, otvorimo paljbu po isturenim dijelovima neprijateljevih kolona u nastupanju. One su se vidjele kao na dlanu, pa su predstavljale izvrstan cilj, a mi smo imali dosta municije i vrlo dobru poslugu na topovima. ^[3] ≪

Poslijepodne u borbe kod Rupotine uba?eno je i ?est zaplijenjenih talijanskih tenkova. Izvr?en je protunapad, pa su esesovci bili prisiljeni na odstupanje natrag u tvrđavu Klis.

Tijekom no?i Klis je bio napadnut s dvije strane. Iako izlo?ena sna?noj vatri, posada se odr?ala zahvaljuju?i konfiguraciji mjesta kao prirodnog utvrđenja.

Nakon 14. rujna , grupa u Klisu se gr?evito borila za opstanak, dok se grupa u Sinju koja se stalno poja?avala, borila da se probije u Klis i deblokira ga. Ovi su poku?aji ostali bezuspje?ni i pra?eni su mnogobrojnim ?rtvama. Tijekom neuspjelog prodora 15. rujna s napadnom grupom bio je i usta?ki ministar Edo Bulat , koji je tom prilikom ranjen. Sto?er 7. SS divizije u svom dnevnom izvje?taju za 16. rujna izvjestio je zapovjedni?tvo 2. oklopne armije o neuspjelim borbama tog dana, prilikom poku?aja prodora 2. bojne 1. (13.) SS pukovnije iz Sinja u Klis :

≫Situacija u prostoru Klis - Split i dalje ozbiljna. Na polo?ajima grupe Petersen kod Klisa cijelog dana artiljerijska i minobaca?ka vatra. 2/1. u 20.00 krenuo od Sinja i od 16. 09. 16.00 je u te?kim borbama kod sv. Jakova, 10 km j. jz. Sinj, te sa artiljerijskom i minobaca?kom vatrom napada daleko nadmo?nijeg neprijatelja ja?ine do 3.000 ljudi, u namjeri da se spoji sa grupom Petersen. Iz Klisa anga?irane snage za rastere?enje u 19.00 dostigle raskri?je Kurtovi? 4 km s. i. Klis, ali nisu uspjeli uhvatiti vezu sa 2/1. Vlastiti gubici do sada 50 poginulih i 120 ranjenih. ^[7] ≪

Ve? 12. rujna 7. SS divizija rije?ila je svoje zadatke u ju?noj Dalmaciji , tako da je svoje resurse mogla koncentrirati u oblast Splita . Posada u Sinju neprekidno je bila oja?avana zra?nim putem u cilju prodora prema Klisu i Splitu. Sto?er 7. SS divizije oformio je motoriziranu napadnu grupu, oja?anu 7. topni?kom pukovnijom 8. divizije, s kojom je pod osobnim rukovodstvom zapovjednika divizije oberfuhrera Carla Reichsrittera von Oberkampa, krenuo 16. rujna u nastupanje prema Splitu pravcem Imotski - Zagvozd - ?estanovac - ?rnovnica, u cilju izbijanja obrani Klisa iza leđa. ^[8] Ova borbena grupa bila je zaustavljena i potu?ena 17. rujna kod sela Zve?anja od strane omi?ke grupe bojna oja?ane talijanskim topni?tvom.

Vrhovni sto?er NOVJ-a naredio je Prvoj proleterskoj diviziji da nastupi na komunikaciju Imotski - Sinj, a ?etvrtoj kraji?koj diviziji na komunikaciju Knin - Sinj i Livno - Sinj . Iza?av?i pred Sinj, 3. kraji?ka brigada onemogu?ila je daljnji zra?ni promet i poja?ala pritisak na grad. ^[9]

19. rujna pristigla je u Metkovi? oja?ana 92. motorizirana pukovnija, ^[10] pa su sto?eri 2. oklopne armije i 15. brdskog korpusa kreirali plan kombiniranog napada na Split snagama 7. SS i 114. lova?ke divizije, i 92. motorizirane pukovnije. Bilo je predviđeno da se u Splitsko polje spusti padobranski desant, s ciljem da zarobi "banditske sto?ere u Splitu" i kompromitira polo?aje kod Klisa. Istovremeno bi motorizirane snage napale pravcem Sinj - Klis - Split, a snage 114. lova?ke divizije pravcem Drni? - Perkovi? prema Trogiru i pravcem Drni? - Mu? prema Sinju.

U cilju izvr?enja ovih planova sto?er 7. SS divizije prebacio se 21. rujna u Imotski , gdje je u ?irem rajonu prikupio: 1. satniju oklopne brdsko-lova?ke bojne divizije, te?ku motoriziranu topni?ku diviziju, sto?erne satnije divizije i 1. SS pukovnije, pionirsku bojnu divizije, dijelove svoje protuavionske divizije i kompletnu oja?anu 92. motoriziranu pukovniju. Od ovih snaga formirane su dvije borbene grupe; Hildebrandt i Bischof. Borbena grupa Hildebrandt napala je 22. rujna u 6,30 pravcem Imotski - Lovre? - Cista, a borbena grupa Bischof smjerom Imotski - Studenci - Ar?ano - Vrpolje - Jabuka . ^[11]

Jedinice Imotskog sektora i 1. proleterska brigada napadale su ove grupe i nanosile im znatne gubitke, ali ih nisu uspjele zaustaviti. U zahvatu nastupanja, njema?ke jedinice izvr?ile su masakre nad civilnim stanovni?tvom. ^[12] Bezobzirnim nastupanjem, prethodnica borbene grupe Hildebrandt 23. rujna u 10,30 sati izbila je na Cetinu kod Trilja , gdje su divizijska sto?erna ?eta i sto?erna ?eta 1. (13.) lova?kog puka formirale mostobran preko Cetine .

Jo? dok se pripremao prodor ovih motoriziranih grupa, u Sinj je bila preba?ena 19. rujna avionima jedna izviđa?ka satnija, a 20. rujna i 2. bojna 2. SS pukovnije, ali bez 2. satnije koja se nije uspjela iskrcati zbog vatre Tre?e kraji?ke brigade na aerodrom, kojom je bio zapaljen jedan Junkers-52. ^{[13] [14]} Tijekom no?i 22. / 23. rujna Tre?a i ?esta kraji?ka trebale su izvr?iti napad na Sinj i likvidirati ovo njema?ko-usta?ko upori?te. Tre?a kraji?ka brigada ostvarila je zna?ajne uspjehe na svom sektoru, ali je u zoru morala obustaviti napad, po?to je 6. kraji?ka brigada bila zadr?ana borbama kod Vrlike , pa je njezin napad izostao. ^[9] Sto?er 3. kraji?ke zadr?ao je jedinice na napadnim polo?ajima, o?ekuju?i obnavljanje napada sljede?e no?i. Do toga međutim nije do?lo zbog izbijanja borbene grupe Hildebrant u Trilj . Kad je tijekom 24. rujna krenulo nastupanje 114. divizije iz Drni?a , sto?er Prvog proleterskog korpusa i 4. operativne zone Hrvatske donijeli su odluku o evakuaciji Splita.

Zavr?na faza obrane i evakuacija Splita [ uredi | uredi kod ]

Pod za?titom elasti?ne zadr?avaju?e obrane, jedinice NOVJ-a evakuirale su talijanska skladi?ta naoru?anja i opreme uz pomo? zaplijenjenih kamiona u pravcu Dinare. Ovaj pokret sustavno je bio ugro?avan njema?kim kopnenim i zra?nim napadima. Nakon deblokiranja Klisa 26. rujna , oja?ana grupa "Petersen" krenula je u kona?no nastupanje prema Splitu, dok je grupa "Hildebrant" ?titila njezin napad s pravca sjevera. Posljednje za?titnice grupe splitskih odreda izvukle su se prema Mosoru tijekom prijepodneva, tako da su tijekom dana 27. rujna , nakon 17 dana borbe, njema?ke snage u?le u grad iz kojeg su se evakuirali splitski borci, kao i vi?e tisu?a civila.

U naređenju za nastupanje 26. rujna sto?er 7. SS divizije izri?ito je naredio bezobzirni teror nad civilima:

≫Trupe se osiguravaju uzimanjem talaca. Svaki i najmanji otpor treba slomiti bezobzirnim terorom. ^[15] ≪

Postupaju?i po ovom naređenju, borbena grupa "Petersen", nastupaju?i od Klisa do Splita ubila je 150 civila prema podacima iznesenim na suđenju grupi ?asnika poslije rata u Beogradu. Prema izvje?taju 6. oru?ni?ke pukovnije NDH od 25. listopada 1943., bila su ubijena 103 civila kod svojih ku?a ^[16]

U Splitu je odmah nakon zaposjedanja bio zaveden njema?ko-usta?ki teror nad ?idovima i antifa?isti?ki raspolo?enim civilima.

Smatraju?i da je Split i dalje ugro?en snagama koje se nalaze u njegovoj okolini, sto?er 7. SS divizije naredio je istog dana nastavljanje napada radi odbacivanja dalmatinskih bataljuna s masiva Mosora.

Te borbe potrajale su jo? 5 dana. Dana 2. listopada donesena je odluka da se podru?je Mosora napusti. Sto?er 1. proleterske divizije 1. listopada donio je odluku o napadu na Tomislavgrad , Livno , Kupres i povezana upori?ta, pa je u skladu s tim tra?io da dalmatinske jedinice zatvore pravce prema sjeveru.

Zna?aj i rezultat operacije [ uredi | uredi kod ]

≫Split je tih dana bio najve?i slobodan grad na kontinentu! Splitsko radni?tvo i građanstvo davalo je lekciju rodoljublja, volje, strategije ?itavoj Europi... ^[4] ≪

( Ko?a Popovi? )

Iako nisu uspjele zadr?ati Split u svojim rukama du?e od 17 dana, za snage NOVJ-a je ova obrana bila od velikog zna?enja. Ona je omogu?ila evakuaciju talijanskog naoru?anja i opreme iz korpusnih skladi?ta. NOVJ-a je zaplijenila veliki broj topova, minobaca?a i jedan broj lakih tenkova. Time je njezina vatrena mo? bila znatno poja?ana.

Osim toga, obrana je omogu?ila priljev i organiziranje velikog broja novih boraca. U operativne jedinice NOVJ-a tada je stupilo preko 20.000 novih boraca iz Dalmacije . Njima su bile popunjene jedinice Prve proleterske divizije i stvorene su nove jedinice. Ove jedinice su bile prisiljene da bez obuke i organizacijskih priprema odmah uđu u o?tre borbe s njema?kim motoriziranim snagama podr?avanima avijacijom.

Privremeno relativno zati?je nakon 3. listopada omogu?ilo je dalmatinskim jedinicama najpotrebniju obuku i reorganizaciju. Tu su grupe bataljuna koje su ve? od sredine rujna funkcionirale kao brigade, kadrovski oja?ane i formalno progla?ene brigadama. Grupa splitskih bataljuna koja je 17 dana branila grad od pravca Klisa formirana je kao ?etvrta dalmatinska brigada NOVJ-a , a od grupa bataljuna u polukrugu Trogir - Sinj - Omi? formirane su jo? Tre?a dalmatinska , Osma ?ibenska , Deveta trogirska , Deseta cetinska i Jedanaesta biokovska brigada . Bili su formirani i divizijski sto?eri ( 19. , 20. i 26. divizija ), kao i sto?er Osmog dalmatinskog korpusa .

Gubici [ uredi | uredi kod ]

7. SS divizija je nakon operacije izvjestila sto?er korpusa o sljede?im vlastitim gubicima:

• poginulih 3 ?asnika, 9 do?asnika, 79 vojnika;
• ranjenih 20 ?asnika, 50 do?asnika, 507 vojnika;
• nestalih 4 ?asnika, 4 do?asnika, 81 vojnik.

Ukupno: 25 ?asnika, 63 do?asnika, 667 vojnika. ^[17] Ovi podaci nisu u suglasnosti s izvje?tajima borbenih grupa diviziji, kao ni izvje?tajima jedinica NOVJ-a prema kojima bi trebali biti ve?i.

Prema prikupljenim izvje?tajima sanitetske slu?be, gubici 7. SS divizije za rujan 1943. iznosili su 99 poginulih, 581 ranjen i 95 nestalih, odnosno ukupno 775 vojnika. ^[18]

Potpukovnik (SS-Obersturmbannfuhrer) Heinrich Petersen, zapovjednik 13. SS pukovnije, direktni naredbodavac ubojstva preko sto civila u Splitskom polju, 13. studenog 1943. bio je odlikovan vite?kim kri?em za zasluge. ^[19]

U?av?i u Split , njema?ke snage su bez otpora zarobile 3 talijanska generala, 202 ?asnika i 9.000 vojnika i pod?asnika. Od strane njema?kog prijekog vojnog suda na smrt su osuđeni i strijeljani:

• general-bojnik Pelligra, zapovjednik topni?tva 18. talijanskog korpusa,
• general-bojnik Fulgosi, zapovjednik 17. obalne brigade,
• general-bojnik Poticardi, zapovjednik pionira 18. korpusa
• jo? 54 ?asnika iz divizije "Bergamo".

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Mirko Novovi?, Stevan Petkovi?: Prva dalmatinska proleterska NOU brigada - Vojnoizdava?ki zavod, Beograd 1986.
• Vladimir Markovi?: 1.000 ratnih dana - Prva dalmatinska proleterska narodnooslobodila?ka udarna brigada - Narodna armija, Beograd 1976.
• Mate ?alov: Tre?a dalmatinska brigada - Institut za historiju radni?kog pokreta Dalmacije, Split 1988.
• Mate ?alov: ?etvrta dalmatinska (splitska) brigada - Institut za historiju radni?kog pokreta Dalmacije, Split 1980.
• Sibe Kvesi?: Dalmacija u narodnooslobodila?koj borbi (2. dopunjeno i prerađeno izd.) Institut za historiju radni?kog pokreta Dalmacije, Split 1979.

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Bitka za Split 1943.

• Operacija GEISERICH
• axis history forum