Bitka na Kozari
, od
15. lipnja
do
18. srpnja
1942.
bila je zajedni?ki napad njema?kih i postrojbi
NDH
s ciljem uni?tenja
partizanskih
jedinica u sjeverozapadnoj
Bosni
. Pritisnuti napadima, u okru?enju na planini Kozari se na?lo oko 90.000 civila (etni?kih Srba) koji su se onamo sklonili, te do 6.000 pripadnika NOVJ.
Bitka na Kozari nije zahvatila izrazito velike vojne efektive, kako je to uobi?ajeno za velike vojne operacije koje se naziva "
bitka
", ali je ipak bila zna?ajna. Slu?bena jugoslavenska propaganda ju je izdvojila među nekolicinom velikih operacija poznatih pod imenom "
sedam neprijateljskih ofenziva
".
Po?etkom 1942. su visoki predstavnici NDH i njema?ke vojske dogovorili operaciju protiv partizana u sjeverozapadnoj Bosni, na podru?ju koje se prostiralo između rijeke
Save
na sjeveru, rijeke
Une
na zapadu, te sjevernije od
Prijedora
i
Banja Luke
; sredinom svibnja 1942. partizani su u?li i u Prijedor. Krajem svibnja 1942. ustrojena je njema?ka Borbena skupina ?Zapadna Bosna“, pod zapovjedni?tvom generala
Friedricha Stahla
, koja je sadr?avala ne?to njema?kih, ali vi?e pridodanih
domobranskih
i
usta?kih
snaga. Namjera Borbene skupine ?Zapadna Bosna“ bila je uspostava ?zapre?nih skupina“ oko
Kozare
i
Prosare
, koje su trebale potiskivati i kona?no uni?titi partizane.
Borbe su zapo?ele sredinom lipnja 1942. godine. Partizani su se branili, prelaze?i i u o?tre protunapade u kojima su nekim domobranskim postrojbama nanijeli znatne gubitke. Krajem lipnja 1942. iz Srbije su stigle dodatne njema?ke postrojbe kao poja?anje borbenoj skupini ?Zapadna Bosna“. Kona?no je 18. srpnja operacija na Kozari i Prosari zavr?ena, kako su Nijemci kasnije ocijenili, s ?velikim uspjehom“.
Sudbina civilnog stanovni?tva
[
uredi
|
uredi kod
]
S podru?ja zahva?enog protupartizanskom operacijom koju su s krajnjom odlu?no??u i efikasno??u provele njema?ke snage, kojima su samo u manjoj mjeri pomogle snage NDH, bilo je mno?tvo izbjeglica. Vlasti NDH su za njih naredile otvaranje vi?e sabirnih logora, pri ?emu je naređeno da se odmah odvoje Srbi od Hrvata (
Bo?njaci
muslimani su u NDH, također smatrani Hrvatima).
Od civilnog stanovni?tva koje se bilo sklonilo na Kozari - to su u principu bili Srbi - zarobljeno je njih ne?to vi?e od 68 tisu?a, tj. malo manje od polovine ukupnog broja stanovni?tva na tom podru?ju. Oni su prete?nim dijelom raseljeni u
Slavoniju
, gdje su raspr?eni po selima - uglavnom onima nastanjenima tamo?njim srpskim stanovni?tvom - i radili poljoprivredne poslove. Oko 17 tisu?a mu?karaca, ?ena i djece je preko logora u
Zemunu
,
Sisku
i
Staroj Gradi?ci
odvedeno na
prisilni rad
u Njema?koj i
Norve?koj
. Prema dostupnim podatcima, strijeljano je vi?e tisu?a mlađih mu?karaca.
Osobiti problem predstavljala su djeca ?ije su roditelje njema?ke vojne snage uputile na prisilni rad u Njema?ku. Djelovanjem
Hrvatskog Crvenog kri?a
,
Caritasa
i
Akcije Diane Budisavljevi?
, njih oko 12.000 je smje?teno po obiteljima po Hrvatskoj, ali ne bez problema.
U izvje??u nadzornika Ministarstva udru?be (tj. socijalne skrbi) NDH Franje Per?e od 7. kolovoza 1942. godine se navodi: "29. srpnja o. g. uputio sam se u Jasenovac, a odavle u logore u U?tici, Mlaki i Jablanici. U U?tici nije bilo djece, jer su odpremljena u druge logore. U Mlaki bilo je, kao i u Jablancu oko 5.683 djece. Razlo?iti narodu svrhu na?eg dolaska po?eo sam s popisom djece i za prvi prevoz sabrao 850, a za drugi 967 i za tre?i 1250 djece. Prvi prevoz izvr?en je 30. i 31. srpnja. Drugi 2. i 3. kolovoza, a tre?i 4., 5. i 6. kolovoza. Prvi je prevoz upu?en u
Zagreb
, a drugi i tre?i u Sisak. Kod svakog prevoza pomagale su sestre Crvenog kri?a, koje su vodile i brigu oko prehrane djece na putu. [...] Roditeljima obrazlo?ena je korist te dje?je kolonizacije, pa se nije vr?ila nikakova sila, ve? je dobrovoljnom predajom u sva tri prevoza preuzeto 3.067 djece. U sva tri prevoza nije bilo smrtnih slu?ajeva, prem bilo je mnogo slu?ajeva posvema?ne izgladnjelosti. Prevoz vr?io se obi?nim seoskim kolima, jer po onom uskom derutnom putu ne bi bilo mogu?e to izv?iti drugim prevoznim sredstvima. Svaki put je trajao od Mlake do Jasenovca po 3 do 4 sata, a od Jablanca 6 sati."
Sisa?ke "Hrvatske novine" dana 8. kolovoza 1942. objavljuju: "Ovih dana je do?lo u Sisak oko 3000 neobskrbljene i napu?tene djece iz krajeva oko
Bosanske Gradi?ke
i kraj Kozare-planine, koji su o?i??eni od partizana. Razumije se da su ta djeca bila u jadnom stanju, a bilo je i oko 200 dojen?adi. Sva ova djeca su smje?tena u dje?jem sabirali?tu Hrvatskog
Crvenog Kri?a
; i ako nitko nije pozvao, da tko uzme djecu k sebi, građani i građanke grada Siska odmah su odveli na stotine djece u svoje domove i brinu se za njih. Posebno se mora napomenuti, da glavnu brigu oko te djece vodi Ministarstvo Udru?be i Hrvatski Crveni Kri?. Mnoga imena odli?nih radnika biti ?e zlatnim slovima upisana u poviest Hrvatske u ovim te?kim ratnim vremenima. Od Ministarstva Udru?be i Crvenog Kri?a u Zagrebu daju sve svoje snage od sebe: bra?a Brossler, g. Majstorovi?, g. Franjo Per?e i g. ?tefanec, g. Pavli? te sestre gđe Dragica Habazin i
Diana Budisavljevi?
uz mnoge svoje pomo?nice; sa strane Ministarstva Zdravstva vodi glavnu brigu g. Dr. Niktopolion ?ernozubov, od vode?ih osoba grada Siska imaju velike zasluge Usta?ki logor s g. Rokom Fagetom, gradsko poglavarstvo s g. Josipom Sturmerom i Paveli?em; zatim predstojnik Kotarske oblasti g. Desanti? te g. ing. ?o?tari?. Od ?enske Loze
Usta?kog pokreta
gđa Ankica ?u?nih i gđa Julija ?epi?, te mnoge druge sisa?ke gospođe, Crveni Kri? grada Siska zastupan je po pre?asnom g. kanoniku Dr. Ivanu Huleni?u i drugim ?lanovima. Veliku brigu su primile ?astne sestre, koje su preuzele preko stotinu najmanjih."
Medicinske ekipe ipak bilje?e znatnu smrtnost kod male djece, koja su bila smje?tena u razne logore.
[1]
Pro?i ?e vi?e od godinu dana dok u kasnijim akcijama u kojima su najva?niji akteri bili
Diana Budisavljevi?
,
Marko Vidakovi?
i nadbiskup
Alojzije Stepinac
dok sva djeca napokon ne budu razmje?tena po obiteljima i tako kvalitetno zbrinuta do kraja rata.
[2]