Bazilika Svetoga groba
naziv je za
kr??ansku
crkvu u
Jeruzalemu
u kojoj se ?tuje
Kalvarija
i
Isusov
grob.
Kr??ani
je ?tuju kao neprikosnovenu svetinju.
Nalazi se u
Jeruzalemskom starom gradu
, na mjestu gdje se nalazila
Golgota
, brdo
Kristove
Muke (
Pasije
). To je mjesto u 1. stolje?u bio napu?teni kamenolom izvan jeruzalemskih zidina, a oko njega bilo je smje?teno groblje ?iji su ostaci i danas vidljivi. Nakon
135.
Rimljani
na tom mjestu grade kompleks
hramova
.
Bizantsko i arapsko razdoblje
[
uredi
|
uredi kod
]
Kr??anski pisac
Origen
(
3. stolje?e
) govori o ?idovskoj predaji po kojoj se
Adamov
grob nalazio na mjestu Isusova razapinjanja, to jest na Kalvariji. Biskup
Cezareje
,
Euzebije
, prije
327.
, navodi da se mjesto "Lubanje (tj. Golgote ili Kalvarije), gdje je Krist razapet, jo? i danas pokazuje u Aeliji (
lat.
Aelia Capitolina
bilo je rimsko ime Jeruzalema nakon
135.
), sjeverno od brda
Cion
", unato? tome ?to je ondje hram bo?ice
Afrodite
.
Prema istom Euzebiju, upravo su ta kr??anska sje?anja omogu?ila ru?enje hramova i izgradnju kr??anskoga sveti?ta. Naime,
rimski car
, prema
rimskom pravu
nije smio zapovijediti ru?enje nekog hrama, osim u slu?aju dokaza da je ondje prethodno postojalo neko drugo sveti?te. Rimski car
Konstantin I. Veliki
daje izgraditi ovu baziliku, a radovi traju od
327.
do
335.
godine.
Tada je izgrađena velika kru?na zgrada, vjerojatno s kupolom, u obliku
mauzoleja
oko Isusova groba, a sam je grob oblo?en mramorom. Ova je građevina nazvana
Anastasis
(
gr?.
?ν?στασι? = "Uskrsnu?e"). Zapadno od nje nalazilo se otvoreno dvori?te - trijem - unutar kojega se izdizala stijena Kalvarije. Jo? zapadnije podignuta je bazilika - crkva (gr?. μαρτ?ριον) u kojoj se slu?ila
liturgija
. Pri njezinoj je izgradnji odstupljeno od obi?aja da prezbiterij bude okrenut prema istoku, jer su arhitekti htjeli nazna?iti va?nost samoga groba, pa je crkva orijentirana prema zapadu, odnosno prema Isusovu grobu.
Od te trodjelne crkve danas je vidljiv samo okrugli dio,
Anastasis
, premda vi?e puta obnavljan, te jo? pokoji zid i temelji.
Crkvu su
614.
razorili
Perzijanci
, a nakon obnove, ponovno i kalif Hakem
1009.
godine.
Nakon dolaska
kri?ara
u Jeruzalem
1099.
godine, po?inju radovi na obnovi crkve, a zavr?avaju
1141.
Iz toga doba potje?e ju?ni ulaz s dvama porticima, od kojih je i danas jedan glavni ulaz u crkvu, sredi?nji dio dana?nje crkve s malom kupolom i deambulatorijem (kru?ni prolaz iza oltarnog prostora), te dvije kapele u kripti.
U to doba za crkvu se brinu redovnici
augustinci
, ?iji se samostan nalazio uz samu baziliku, a imao je izravan prolaz do nje s vratima u deambulatoriju.
Crkva, kako su je nadogradili kri?ari u biti je bila onakva kakva je i danas. Vrijeme od
Saladinova
osvajanja i ?itava vlast
Ajubida
i
Mameluka
nije donijela arhitektonskih promjena.
Razdoblje turske vlasti i "Status quo"
[
uredi
|
uredi kod
]
1517.
Jeruzalem osvajaju
Turci
, a u bazilici svetog groba zati?u slo?enu situaciju. Kroz povijest u njoj su određeno vlasni?tvo i prava stekli gr?ki
pravoslavci
Jeruzalemske patrija?ije
,
Franjeva?ka
Kustodija Svete zemlje
u ime
Katoli?ke crkve
,
Armenska
isto?na pravoslavna Crkva, te ostale manje zajednice (
Kopti
,
Etiopljani
,
Sirijci
).
Ve? u vrijeme Mameluka, a jo? vi?e u doba
Osmanskog carstva
, vladari su nastojali izvu?i korist od zanimanja razli?itih Crkava za ovo sveti?te, pa su određena prava i vlasni?tva napla?ivali. Tako je dolazilo i do ?estih sukoba unutar same bazilike.
Na koncu je turski
sultan
u dva navrata priznao tzv. "Status quo" (
1757.
i
1852.
). Rije? je o nizu mahom nepisanih pravila koja vladaju unutar bazilike Svetoga groba, a određuju vlasni?tvo i prava pojedinih Crkava. Prema tome pravilniku, vlasnici crkve su skupa gr?ki pravoslavni Jeruzalemska patrijar?ija, Franjeva?ka Kustodija Svete zemlje u ime Katoli?ke Crkve, te Jeruzalemska patrijar?ija Armenske isto?ne pravoslavne Crkve. Usto, određena prava pripadaju i manjim Crkvama. Osim Osmanskog carstva, jamci "Statusa quo" postale su i velike
europske
sile, posebice
Rusija
,
Francuska
,
?panjolska
, te tada?nje talijanske dr?ave, ?to je kasnije preuzela
Italija
. "Status quo" koji je, osim odredbi za baziliku Svetoga groba, sadr?avao i one koje se ti?u drugih sveti?ta Svete zemlje, postao je dijelom dogovora
Be?kog
(
1814.
?
1815.
) i osobito
Berlinskog kongresa
(
1878.
godine).
Nakon Prvog svjetskog rata
[
uredi
|
uredi kod
]
Za vrijeme Britanskog mandata u
Palestini
, "Status quo" je ostao na snazi, kao i u
Jordanskom Kraljevstvu
(
1948.
?
1967.
) i
Izraelu
(od
1967.
).
1927.
Jeruzalem je pogodio razoran potres koji je građevini nanio velika o?te?enja. Obnova, zapo?eta
1960.
godine, pru?ila je mogu?nost jo? boljega upoznavanja njezine povijesti te
topografije
ovog mjesta u 1. stolje?u, to jest u vrijeme Isusa Krista.
Bazilika Svetog groba i danas je vođena prema pravilima "Statusa quo" i, premda povremeno dolazi do nesporazuma među razli?itim kr??anskim zajednicama, obi?no ne dolazi do sukoba.
Vlasni?tvo nad ?itavom crkvom i dalje je zajedni?ko -
pravoslavno
,
katoli?ko
i armensko - a za neke je njezine dijelove to?no određeno kome pripadaju. Tako je sama kapela s
Isusovim
grobom zajedni?ka, kao i okrugli prostor oko njega, dok pojedine zajednice imaju vlastite katove galerije uokolo. Glavna
lađa
crkve iz kri?arskog doba pripada gr?kim pravoslavcima, a
oltar
svete Marije Magdalene s okolnim prostorom, kao i kapela Ukazanja
Mariji
pripadaju katolicima. Kalvarija je podijeljena na dva gotovo jednaka dijela, katoli?ki i pravoslavni. Od dvije
kripte
, jedna je armenska, a druga, posve?ena Nalasku svetoga
kri?a
, katoli?ka.
Osim vlasni?tva, postoje i osobita prava ?to ih svaka zajednica ima unutar crkve, tako da na prostoru koji je vlasni?tvo jedne Crkve, neka druga Crkva mo?e imati pravo slu?iti svoju liturgiju.
Posebni propisi vrijede za ve?e blagdane, a osobito za
korizmu
,
Veliki tjedan
i
Uskrs
.
Du?nost ?uvara Kristova groba obavlja i
hrvatski
franjevac
Sini?a Srebrenovi?
.
[1]