U baroknom slikarstvu su karakteristi?ne jake boje, sna?ni svjetlosni kontrasti i iluzija dubokog prostora koja se dobiva primjenom radikalnih perspektivnih rje?enja. Tematski prevladavaju sakralne i mitolo?ke kompozicije u kojima se isprepli?u religiozno pateti?ni zanos i senzualnost putenih golih aktova . Krajolici i mrtve prirode postaju samostalne slikarske teme , a u nekim se grafikama posti?e savr?enstvo likovnog izraza.

Osobitosti [ uredi | uredi kod ]

Barokni na?in izra?avanja najlak?e je pojasniti u njegovoj suprotnosti s renesansom : za renesansu tipi?no jasno ocrtavanje linija (linearnost) zamjenjuje barokno otapanje mekih obrisa (slikovito), renesansno plo?no oblikovanje zamjenjuje barokno dubinsko, zatvorene i mnogolike kompozicije zamjenjuju otvorene i jedinstvene, a jasno oblikovanje postaje nejasno.

Najpoznatiji predstavnici baroknog slikarstva su:

• Italija : Caravaggio , obitelj Carracci , Artemisia Gentileschi , Giovanni Battista Gaulli , Gian Lorenzo Bernini , Giovanni Battista Piazzetta , Francesco Guardi , Pietro da Cortona , Lodovico Carracci , Giovanni Battista Piranesi , Guido Reni .
• Francuska : obitelj Le Nain , Jean Callot , Nicolas Poussin , Claude Lorain , P. Mignard , Georges de la Tour .
• ?panjolska : Diego Velazquez , Bartolome Esteban Murillo , Jusepe de Ribera , Francisco de Zurbaran .
• Flandrija i Nizozemska : Rembrandt , Peter Paul Rubens , Frans Hals , Jan Brueghel mlađi , Abraham Brueghel , M. Hobbema , Anthonis van Dyck , Jan Vermeer , Jacob van Ruisdael , Hermen Steenwyck , Judith Leyster .
• Njema?ka i Austrija : obitelj Asam , A. Elsheimer , M. Rottmayr .

Barokno slikarstvo se razvilo najprije u Italiji , a za naglo ?irenje zidnog slikarstva najzaslu?niji su bili Isusovci koji su, bore?i se za pobjedu protureformacije , osnivali brojne samostane i gradili uz njih blistave i rasko?ne crkve po cijeloj Europi. ?tovi?e, Vatikan i katoli?ka crkva su odredili stroga ikonografska pravila u slikarstvu i zahtijevali su da se na slikama izrazi sna?an vjerski zanos ili skru?ena pobo?nost .

Iluzionizam [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Iluzionisti?ko slikarstvo

Prvo na?elo su za ideal uzeli slikari iluzionisti?kih kompozicija na svodovima crkava. To su bile slike koje su te?ile za pokrenuto??u, senzualno??u i spektakularno??u; slike koje su "rastvarale" zidove, svodove i kupole i sugerirali da se unutarnji prostor crkve ili dvorca prelijeva i stapa s vanjskim okoli?em. Uz kombinaciju odgovaraju?e arhitekture i oslikanih kipova , pokatkad je taj iluzionizam bio tako uspje?an da u gledatelja izaziva opti?ku varku, kao da se mije?a zbiljsko i naslikano.

Vrhunac iluzionisti?kog slikarstva nalazimo u djelu Pietra de Cortone Veli?anje vladavine Urbana VIII. u pala?i Barberini u Rimu . Naslikana i stvarna arhitektura se mije?aju i sve je uznemireno vrtlogom likova koji se uzdi?u u beskrajno nebo. Neki likovi se ?ak doimaju kao da lebde unutar dvorane. Da Cortonino slikarstvo je epska poezija pokreta, gesta i izraza koji se lako ?itaju.

Intimnost [ uredi | uredi kod ]

Umjetnik kojeg zovemo prvim baroknim slikarom, Michelangelo Merisi della Caravaggio , pristao je uz drugo na?elo ? skru?enu pobo?nost . Caravaggio je unio krajnji realizam u slikarstvo - njegove likove na slikama ocrtava neobi?no svjetlo i tama intimne sjene u koju su uronjene. Svoje likove je slikao gledaju?i ?ive modele, i to obi?no ljude s ulice, pa i likove svetaca i samog Krista (?to je izazvalo zgra?anje rimskih građana).

Takvi likovi su i na njegovim prvim religioznim radovima: Pozivanje Svetog Mateja (Caravaggio) i Sv. Matej i anđeo . Na prvoj slici su likovi Mateja i prijatelja ?ak prikazani u odje?i vremena kad je slika nastala, a svetost lika Krista postigao je prikazom svjetlosne trake koja kao da dolazi s nekog prozora pored slike. Upravo ta "le?erna" religioznost je odgovarala protu-reformatorskim te?njama (kao kod Francuza de la Toura ), ali i protestantskim slikarima (kao ?to je bio Nizozemac Rembrandt ). Slike su mu ?esto bile i autobiografske ( Golijat na slici David s Golijatovom glavom ). Njegovi sljedbenici, Caravaggisti , su se pojavili jo? za njegova ?ivota u Italiji, Nizozemskoj i Francuskoj, a svojim slikama je unio svojevrsnu revoluciju u slikarstvo.

Individualnost [ uredi | uredi kod ]

U Baroku osobito postaje va?an subjektivni dojam, tako se osobni stilovi nekih umjetnika posve razlikuju i upravo je u tome bogatstvo barokne umjetnosti. To je najo?itije u slikama dvojice slikara koji su potekli iz istog podru?ja i slikali u gotovo isto vrijeme, ali potpuno razli?itim stilom. Tako je veliki Flamanski slikar Peter Paul Rubens slikar barokne pokrenutosti, neumjerena obilja i rasko?i, materijalnih bogatstava, jarkih boja, usmjeren izvanjskom i povr?nom u ?esto pretrpanim kompozicijama povijesnih, alegorijskih, mitolo?kih ili religijskih tema. Posljedicom ?ivopisnog puta, Rubens, dijete iz protestantske obitelji, je postao revnosnim katolikom koji je svakim svojim djelom veli?ao vjeru. Istinski protu-reformator, Rubens je svijet do?ivljavao kao pozornicu i njegove slike su prepune drame. Tako njegovo djelo Podizanje kri?a izgleda kao piramida tijela koja talasaju i kao da izlaze izvan slike, uklju?uju?i i promatra?a u svoju dramu.

Dok Nizozemac Rembrandt van Rijn , najve?i genij Nizozemskog slikarstva, istra?uje unutra?nje duhovno bogatstvo, vje?itu ljudsku dramu, podjednako u portretima i autoportretima, kao i u biblijskim prizorima, a njegovo glavno izra?ajno sredstvo su plemenite zlatno-smeđe boje i dramati?an odnos proboja zrake svjetlosti u prete?ito mra?an prostor slike. Jedan od najplodonosnijih slikara svih vremena oslikao je nebrojene teme iz Biblije , izradio mnoga grafi?ka djela, a zanimljivi su i njegovi brojni autoportreti po kojima to?no mo?emo vidjeti kako se ?ovjek mijenja od mladosti do najdublje starosti. Njegova najve?a slika No?na stra?a je jedno od najuspjelijih Baroknih djela s pokretom i svjetlo??u koje mu daje nikad prije viđenu dramu. Upravo po toj tami i senzualnoj svjetlosti se uvelike razlikovao od svog suvremenika Rubensa kojeg je do?ivljavao kao rivala. Pred kraj ?ivota slika najdirljivije slike, kao ?to je Povratak razmetnoga sina koja je tako jaka u osje?aju nje?ne ti?ine da se promatra? spontano intimno ve?e sa skupinom na slici. U ovoj slici bogatstvo ljudskog razumijevanja kroz cjelokupno ?ivotno iskustvo slikara se preta?e u jedinstven izraz tuge i opro?tenja. Mo?da najintimnije djelo u povijesti umjetnosti do tada.

Likovni motivi [ uredi | uredi kod ]

U baroku se osamostaljuju brojne slikarske teme, kao ?to su portret , akt , krajolik ili mrtva priroda . ?ak se neki slikari opredjeljuju i specijaliziraju za samo jednu od tih tema, ili unutar njih jo? u?e. Tako se Francuz Georges de la Tour bazirao na kontrastnu igru svjetlosti i sjene u no?noj rasvjeti, Nizozemac Frans Hals je hvatao ljudske emocije na lepr?avim portretima, a Jan Vermeer van Delft je opjevao ljepotu intimnosti ljudskog doma.

Najpoznatiji ?panjolski slikar je Diego Velazquez . Njegove rane " ?anr-scene " (npr. Vodono?a iz Seville ) koja su prikazivala siroma?ne posjedovala su vi?e duha i emocija od njegovih kasnih djela kada je postao kraljevskim slikarom u Madridu. Ipak je bio najbolji slikar svjetla, ?to se vidi na njegovim te?nim i bogatim slikama (npr. Las Meninas - Princeza i slu?kinje).

Poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Renesansno slikarstvo
• Manirizam
• Caravaggisti
• Barokno kiparstvo
• Rokoko