Bakreno doba (4. i 3. tisu?lje?e pr. Kr.; 3500. ? 2000. pr. Kr.) ^[1] je prijelazno razdoblje između neolitika i bron?anog doba , a naziva se i kalkolitik ( gr?ki : khalkos + lithos = 'bakar kamen') zbog usporedne uporabe bronce i kamena . U europskoj povijesti i arheologiji povezuje se s po?etkom formiranja indoeuropskih plemenskih zajednica na podru?jima koja obuhva?aju Pricrnomorje ( Crno more ), Balkan i Bliski Istok . Karakteriziraju ga prevladavanje sto?arstva nad poljodjeljstvom, lovom i ribolovom , sna?nije povezane plemenske skupine, razvoj bakrene metalurgije, patrijarhat i prodiranje indoeuropskih skupina s istoka. U stru?noj literaturi naj?e??e se koristi pojam eneolitik , jer je njime bolje određen prijelazni karakter ovog razdoblja.

O bakru [ uredi | uredi kod ]

Bakar je mekani metal koji je lako obradiv materijal i primitivnim kamenim alatom. Na zemljinoj povr?ini se naj?e??e pojavljuje kao plavi azurit , zeleni malahit ili kao crvena stijena. Jedna od takvih najve?ih nalazi?ta, nalazila su se okolo velikih jezera na granici SAD i Kanade i bilo je pronađeno vi?e od 10.000 mjesta od kojih neka potje?u iz 3000. pr. Kr. , gdje se eksploatirao bakar, ?iji grumeni su mogli dosegnuti te?inu od 100 kilograma . Geokemijska analiza je potvrdila da je taj bakar bio eksportiran do Ju?ne Amerike jer su njegovi tragovi nađeni u grobu Inka , a postoje realne teorije da je taj bakar bio prodavan i Egiptu i drugim Bliskoisto?nim zemljama posredni?tvom takozvanih "Naroda s mora".

Povijest uporabe [ uredi | uredi kod ]

Zbog svoje meko?e, bakar se u po?etku koristio za nakit, no otkri?em obrade hladnim postupkom dobili su dvostruku tvrdo?u , ?ime su dobili alat i oru?je potrebne tvrdo?e. Jedina mana te obrade je bila krhkost. Najstariji dokazi kori?tenja bakra potje?u iz 8000. pr. Kr. iz Turske , Cayonu Tepesi , u blizini kojeg se nalaze rudnici bakra koji se i danas eksploatiraju.

Premda se prije dr?alo da se metalurgija najprije javlja u Anatoliji, prema dana?njim saznanjima ono je bilo poznato od samih po?etaka vin?anske kulture . Tako je u mjestu Belovode na planini Rudnik u Srbiji 2010. godine otrkiveni dokazi taljenja bakra na visokim temperaturama iz oko 5000. pr. Kr.; ^[2] ?to vin?ansku kulturu ?ini prvom kulturom bakrenog doba na svijetu.

Sve ve?a upotreba bakra uzrokovala je promjene u tada?njem dru?tvu. Pojavile su se skupine prvih specijalista, rudar a, kova?a, metalurga . Sve va?nija je bila potraga za rudom . Tako se s vremenom do 3800. pr. Kr. , pro?irila upotreba bakra po cijelom Mediteranu i obalama Atlantika . Paralelno s bakrom, do?lo je i do eksploatacije zlata , srebra i olova . Oko 3500. pr. Kr. godine otkrivaju arsen koji dodaju bakru, ?ime pove?avaju njegovu tvrdo?u, a time nastaje arsenova bronca .

Osobitosti [ uredi | uredi kod ]

Bakreno doba ozna?ava razdoblje kojem je ?ovjek stekao znanje izrade metalnih predmeta od bakra, kojeg je relativno jednostavno prona?i u prirodi bez potrebe za tehnologijom rudarstva . Bakar je pri tome hladno kovan ili lijevan. Lijevanje bakra otvorilo je mogu?nost za sljede?u stepenicu u razvoju ?ovjeka, kada je od slitine bakra i kositra dobivena bronca , ?ija ?ira upotreba uvodi ?ovje?anstvo u Bron?ano doba .

No, bakar su poznavale i rabile neke neoliti?ke kulture, pa sama prisutnost i kakva-takva proizvodnja nije dovoljan razlog za izdvajanje novog prapovijesnog razdoblja ako to ne povla?i i promjene u na?inu ?ivota. Pa tako u gospodarstvu dolazi do prevlasti sto?arstva nad poljoprivredom , a ono br?e stvara vi?kove, te omogu?uje intenzivniju trgovine, a time i stvaranje znatnijih materijalnih bogatstava. Osim toga snaga ?ivotinja u bakrenom dobu se sve ?e??e rabi u poljoprivredi i transportu. Sam razvitak gospodarstva dovodi do u?ih specijalizacija unutar pojedinih gospodarskih grana. U dru?tvenom pogledu formiraju se ?vr??e povezane i organizirane patrijarhalne rodovske i plemenske zajednice.

Iako su sve te promjene bile izuzetno zna?ajne, nisu imale revolucionarno obilje?je neolitika, pa se stoga za bakreno doba ?esto slu?i izraz eneolitik , koji ukazuje na kontinuirani razvoj neolitika u bakreno doba, tj. da je pored novih elemenata jo? uvijek vrlo prepoznatljiva tradicija neolitika u svim sferama ?ivota. Isto vrijedi i za termine halkolitik (rabi se uglavnom u kontekstu egejskog i maloazijskog svijeta) i kuprolitik .

Granice između ranog, srednjeg i kasnog eneolitika nisu jasno definirane. Rani eneolitik određuju kulture jo? ?vrsto utemeljene u neolitiku, u materijalnom, duhovnom i gospodarskom smislu. Srednji i kasni eneolitik predstavljaju udaljavanje od neoliti?kih tradicija, s vrlo jakim naglaskom na metalurgiju i dru?tvene promjene koje ?e krajem eneolitika dovesti do stvaranja plemenskih i rodovskih aristokracija.

Podru?je napretka i inovacija u eneolitiku, kao i u neolitiku, jest egejski i maloazijski prostor, ?ije su populacije prisiljene tra?iti nove krajeve za ?ivot, pa se prebacuju na europsko tlo. No u ovome trenutku pojavljuje se novo ishodi?te migracija, novi povijesni put koji ?e imati veliku ulogu u svim kasnijim razdobljima povijesti - podru?je Ponta, Zakavkazja i ju?noruskih stepa, a put vodi preko ?umovitih i Erdeljskih Karpata uz donji tok Dunava . Iz tih krajeva pristizali su brzi, pokretljivi sto?ari, ^[3] kojima su bila potrebna nova prostranstva za stoku, spremni da se izbore pod svaku cijenu, a nije neva?no ni to da su oni ve? dobro ovladali metalurgijom. Svemu se tome nisu mogle oduprijeti konzervativne poljodjelske populacije pre?ivjelog neolitika.

Regionalne odlike [ uredi | uredi kod ]

Europa [ uredi | uredi kod ]

Otzi (ledeni ?ovjek) pronađen je u Otztalskim Alpama i njegovi ostaci su datirani u 3300. pr. Kr. Uz njegov le? pronađena je bakrena sjekira koja dokazuje da se bakar iskapao u Europi 5,300 godina (500 godina prije no ?to se vjerovalo). ^[4]

Jo? starija bakrena sjekira pronađena je u Prokuplju u Srbiji (datirana oko 5,500. pr. Kr.), ?to metalurgiju u Europi ?ini jo? starijim. ^[5]

Da je saznanje o uporabi bakra bilo ra?irenije od same uporabe svjedo?i kultura ratnih sjekira ( Kultura vrp?aste keramike ) iz sjeverne Europe, gdje su kamene sjekire klesali u obliku izlivenih sjekira, tj. kao imitaciju bakrenih sjekira ^[6]

Primjeri bakrenih kultura su Vila Nova de Sao Pedro i Los Millares na Iberskom poluotoku , ^[7] odakle potje?e tzv. kultura zvonolikih vr?eva iz razvijenog bakrenog doba. Odavde se pro?irila obrada bakra i bronce u ostatak Europe, s prodorom Indoeuropskih jezika . ^[8]

Kultura Varna u sjevernoj Bugarskoj pripada novijem bakrenom dobu (oko 4400. ? 4100. pr. Kr.), a karakteriziraju ga obojena keramika i bogate nekropole (npr. Varna i kompleks Durankulak koji je najve?a prapovijesna nekropola u jugoisto?noj Europi (do danas istra?eno 1,200 grobova).

Megalitski hramovi na Malti su djelo dvije faze bakrenog doba: tzv. faza ?gantija (3600. ? 3000. pr. Kr.) i vrhunac tijekom trajanja hramskog kompleksa u Tarxienu koji je ostao u uporabi sve do 2500. pr. Kr.

Vu?edolska kultura , koja je imala sredi?te u isto?noj Slavoniji , uz desnu obalu Dunava , imala je svoj vrhunac od 3000. ? 2200. pr. Kr.

Afrika [ uredi | uredi kod ]

Bakreno doba u Starom Egiptu , zapo?elo oko 5. milenija pr. Kr., je trajalo duboko u Srednje Kraljevstvo kada je bronca postala popularna tek za 18. dinastije (oko 1500. pr. Kr. , Novo egipatsko kraljevstvo ).

Subsaharska Afrika se razvijala odvojeno od ostatka svijeta jer je Sahara djelovala kao prepreka koja je ovo podru?je odsjekla. Tako se bakrene i bron?ane kulture javljaju sporadi?no i nepovezano, a pojedina plemena ostaju na razini kamenog doba ( Bu?mani ) sve do pojave kolonijalnih osvaja?a u 18. i 19. stolje?u.

Azija [ uredi | uredi kod ]

U podru?ju plodnog polumjeseca (od Levanta do Mezopotamije ), gdje se i pojavila uporaba bakra, ona je trajala usporedo s uporabom kositra sve do 4. milenija pr. Kr. kada je prevladala uporaba bronce. Najva?nija kultura bakrenog doba je mezopotamska kultura grada Uruka (4000. ? 3100. pr. Kr.), prva ljudska civilizacija .

U Ju?noj Aziji su pripadnici Mehrgarh kulture koristili oruđa od lokalnog bakra od 7700. ? 3300. pr. Kr., ^[9] dok se na Dalekom Istoku bakreni predmeti javljaju oko 4000. pr. Kr. u kulturama Jiangzhai i Hongshan , no ne u ?iroj uporabi.

Prema nalazima A. Parpole, sli?nosti lon?arije civilizacije u dolini Inda , ju?nog Turkmenistana i sjevernog Irana od 4300. do 3300. pr. Kr. navodi na zaklju?ak kako je u bakrenom dobu bila razvijena zavidna robna razmjena.

Amerika [ uredi | uredi kod ]

Neovisna i sporadi?na pojava obrade bakra i bronce se javila među Inkama u ju?noj Americi i među mezoameri?kim kulturama u zapadnom Meksiku . U usporedbi s ostatkom svijeta, to se dogodilo relativno kasno (oko 600. , a u ?iroj uporabi oko 800. godine). Odmah se javljaju regionalne razlike u obradi metala između sredi?nje i ju?ne Amerike (gdje nastaju razne vrste legura : bakarno srebro, bakarni arsenik, bronca (bakar-kositar) i bakar-arsenik-kositar), a morskim putovima pro?irila se prema sjeveru.

Bilje?ke [ uredi | uredi kod ]

Poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Bakreno doba

• Metalno doba
• Umjetnost metalnog doba
• Hrvatski povijesni prostor u bakrenom dobu

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Hrvatska enciklopedija (LZMK): bakreno doba
• Bakreno doba - Hrvatska kulturna ba?tina
• Ante Vrankovi?: Vu?edolski Orion i najstariji europski kalendar, Obavijesti Hrvatskog arheolo?kog dru?tva, 3/2000., str. 155-159