Augusto Boal
, (
Rio de Janeiro
,
16. o?ujka
1931.
?
Rio de Janeiro
,
2. svibnja
2009.
), brazilski glumac, redatelj, kazali?ni pedagog i teoreti?ar,
[1]
tvorac
Kazali?ta potla?enih
. Rije? je o obliku
interaktivnog kazali?ta
[2]
u sklopu kojeg se razvilo vi?e kazali?nih tehnika. Najpoznatija od njih,
forum kazali?te
, se koristi u vi?e od 100 zemalja.
Studirao je re?iju i dramaturgiju na njujor?kom
Sveu?ili?tu Columbia
. Nakon povratka u Brazil 1956. vodi
Teatar Arena
u
Sao Paulu
sve do 1971. U tom je razdoblju formirao svoje teorije, spojiv?i u?enje
Bertolta Brechta
i
K. S. Stanislavskoga
s tradicijom brazilskog kazali?ta.
[1]
Godine 1971. ga uhi?uje vojna hunta. Idu?ih 15 godina provodi u egzilu. U
Parizu
osniva centar u kojem prakticira svoja teatrolo?ka u?enja.
[2]
Kazali?te potla?enih
smjera k tome da kroz interaktivne scenske vje?be pozitivno djeluje na gledatelje, koji i sami sudjeluju u predstavi. Kroz vođeno igranje uloga osvje??uju na?ine rje?avanja te?ko?a u dru?tvenim interakcijama (na poslu, u ?koli, obitelji itd.) u kojima se nalaze u potla?enom polo?aju.
U Europi odr?ava ugledne kazali?ne radionice na temu revolucionarnoga potencijala scenskog izri?aja.
[1]
U prvoj polovici 1980-ih organizira međunarodne festivale Kazali?ta potla?enih.
[2]
U Brazil se vra?a 1986.
Teatrolo?ka na?ela i rezultate istra?ivanja je izlo?io u esejima "Igre za glumce i ne-glumce" (Jogos para atores e nao-atores, 1977), "Kazali?te potla?enih" (Teatro do oprimido, 1979), "Duga ?elje" (O arco-iris do desejo, 1990) i "Legislativno kazali?te" (Teatro legislativo, 1996).