Adam Riess
Rođenje	16. prosinca 1969. Washington , Washington, D.C. , SAD
Dr?avljanstvo	Amerikanac
Polje	Fizika
Institucija	Znanstveni institut svemirskoga teleskopa, Sveu?ili?te Johns Hopkins u Baltimoreu
Alma mater	Massachusettski institut za tehnologiju (MIT), Harvardovo sveu?ili?te u Cambridgeu , Kalifornijsko sveu?ili?te u Berkeleyu
Akademski mentor	Hans Georg Dehmelt
Poznat po	Otkrio da se ?irenje svemira ubrzava Supernova Tamna energija
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za fiziku (2011.)
Portal o ?ivotopisima

Adam Riess , punim imenom Adam Guy Riess ( Washington , 16. prosinca 1969.), ameri?ki astrofizi?ar . Diplomirao (1994.) na Massachusettskom institutu za tehnologiju (MIT) , a doktorirao (1996.) na Harvardovu sveu?ili?tu u Cambridgeu . Radi u Znanstvenom institutu svemirskoga teleskopa (od 1999.) i na Sveu?ili?tu Johns Hopkins (od 2005.) u Baltimoreu . Istra?ivanje supernova dalekoga svemira dovelo ga je do otkri?a kojim se potpuno promijenila kozmologiju . Otkrio je da se ?irenje svemira ubrzava , za ?to je s B. Schmidtom i S. Perlmutterom 2011. dobio Nobelovu nagradu za fiziku . ^[1]

Supernova [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Supernova

Supernova je zvijezda u eksploziji , kojoj se sjaj tijekom nekoliko tjedana pove?a i za 20 magnituda te u svemir velikom brzinom, bliskom brzini svjetlosti , odbacuje velik dio svoje tvari . Velika koli?ina oslobođene energije ( zra?enje supernove neko je vrijeme usporedivo sa zra?enjem cijele galaktike ) omogu?ava sintezu kemijskih elemenata masivnijih od ?eljeza . U sredi?tu nakon eksplozije ostaje, ovisno o preostaloj masi ,  neutronska zvijezda ili  crna rupa .

Prema vrsti spektra i uzroku eksplozije razlikuju se supernove prve vrste (tip I) i supernove druge vrste (tip II):

• supernove prve vrste su supernove kojima spektri ne sadr?e linije vodika . Bilje?e se u starim populacijama zvijezda , galakti?kom halou . Nastaju kad u bliskom dvojnom sustavu zvijezda u kojem je jedna zvijezda   bijeli patuljak druga zvijezda dođe u fazu  crvenoga diva i njezina se tvar po?ne prelijevati na bijeloga patuljka. Do eksplozije bijeloga patuljka dolazi kada njegova masa nadma?i Chandrasekharovu granicu ili, rjeđe, ako se dvije zvijezde pribli?e i spoje i njihova zajedni?ka masa nadma?i Chandrasekharovu granicu.
• supernove druge vrste su supernove kojima spektri sadr?e linije vodika. Bilje?e se u mlađim populacijama zvijezda, galakti?kom disku. Nastaju pri eksploziji zvijezda velikih masa (vi?e od 8 Sun?evih masa) koje su iscrpile svoje nuklearno gorivo . Zvijezda kojoj je u jezgri preostalo samo ?eljezo naglo se sti??e i zagrijava (stvaranje atoma masivnijih od ?eljeza apsorbira energiju pa se zvijezda ne mo?e suprotstaviti djelovanju gravitacijske sile ). Kada se jezgra zvijezde stisne na gusto?u jezgre atoma , stiskanje se zaustavlja, stvara se val koji se po?inje gibati prema vanjskim slojevima zvijezde te dolazi do sudara i eksplozije.

Prema obliku krivulje sjaja supernove prve vrste (tip I) mogu se podijeliti na tri podvrste (a, b i c), a supernove druge vrste (tip II) na ?etiri podvrste (b, L P i n).

Pojave supernova zabilje?ili su kineski astronomi 1054. u zvije?đu Biku (ostatak je maglica Rakovica ili Messier 1 ),  T. Brahe 1572. u zvije?đu Kasiopeji (ostatak je radioizvor Cassiopeia A) i  J. Kepler 1604. u zvije?đu  Zmijonoscu . U prosjeku se u galaktikama poput na?e pojavljuje po jedna supernova svakih stotinu godina. Ozna?uju se kraticom, godinom pojave i redoslijedom pojave; na primjer kratica SN 1987A ozna?ava da se ta supernova (SN) pojavila prva (slovo A) u 1987.

Zbog velikoga sjaja supernove slu?e za utvrđivanje udaljenosti galaktika u kojima se nalaze, posebno one prve vrste (tip Ia) koje, zbog toga ?to su svi bijeli patuljci međusobno sli?ni, posti?u podjednaki najve?i sjaj ( apsolutne magnitude ? 19). ^[2]

Izvori [ uredi | uredi kod ]