?tokavsko narje?je
(?tokav?tina, ?tokavica), jedno od triju narje?ja
hrvatskoga jezika
, uz
?akavsko
i
kajkavsko
. ?tokavsko je narje?je također osnova na kojoj su razvijeni suvremeni
standardni jezici
Hrvata
,
Srba
,
Bo?njaka
i
Crnogoraca
.
Naziv potje?e od odnosno-upitne
zamjenice
?to
, srodne
bjeloruskim
zamjenicama
што
(?to),
чо
(?o),
шо
(?o);
ruskim
zamjenicama
что
(?to),
чё
(?o),
чо
(?o),
шо
(?o),
rusinskoj
zamjenici
што
(?to),
ukrajinskim
zamjenicama
що
(??o),
шо
(?o),
што
(?to),
чо
(?o),
bugarskoj
zamjenici
що
(?to),
makedonskoj
zamjenici
што
(?to),
gornjolu?i?kosrpskoj
zamjenici
?to
,
crkvenoslavenskoj
zamjenici
??to
,
poljskoj
zamjenici
co
,
?akavskoj
zamjenici
?a
.
[1]
[2]
[3]
Podrijetlom iz
praindoeuropskog
*k
?
id
, naknadno
praslavenske
zamjenice
*?ь
i
*-to
, u kona?nici
*?ьto
. Srodne etimologije su
latinski
quid
i
litavski
kitas
.
[1]
[3]
Dijalekti ?tokavskog narje?ja pri kraju 20. st.
[4]
?tokavskim narje?jem govori se u
Hrvatskoj
u
Slavoniji
i
Baranji
, na ve?em dijelu
Banije
,
Kordunu
,
Lici
i
dalmatinskom kopnu
; na cijelom prostoru
Bosne i Hercegovine
,
Crne Gore
, u
Srbiji
.
[4]
[5]
Ovisno o autoru, torla?ki govori na jugoisto?nom prostoru Srbije smatraju se zasebnim
torla?kim narje?jem
(
Josip Lisac
[5]
,
Iva Luke?i?
[6]
) ili dijelom ?tokavskog narje?ja (
Aleksandar Beli?
[7]
,
Pavle Ivi?
[4]
,
Milo? Okuka
[8]
).
- Na sjeverozapadu ?tokavsko narje?je grani?i s
mađarskim jezikom
i
kajkavskim narje?jem
. Granica je na
Dravi
kod
Virovitice
, prema okolici
Bjelovara
i ju?no do
Jasenovca
.
[5]
- Zapadno granica ide prema
Petrinji
, okolici
Karlovca
i okolici
Ogulina
do
Gorskog kotara
gdje su ?tokavski govori
Li?a
,
Sungera
,
Mrkoplja
,
Moravica
i
Gomirja
.
[5]
Zapadno zaleđe
Samobora
i
Ozlja
, odnosno
?umbera?ka oaza
prostor je ?tokavskih govora.
[9]
[5]
?tokavske oaze postoje u kajkavskom podru?ju između
Kri?evaca
i
Koprivnice
i u blizini
?azme
. Najzapadnija oaza ?tokavskih govora je u okolici
Peroja
u
Istri
.
[5]
- Ju?no na obali ?tokavski se govori jugoisto?no nakon
Novog Vinodolskog
, uz izuzetak ?akavskog
Senja
.
[5]
Govori okolice
Zadra
, u
Novigradu
,
Privlaci
,
Bibinju
i
Suko?anu
su jo? djelomi?no ?akavski. Na obali do
Omi?a
je ?akavski prostor sa ?tokavskim govorima
Nina
,
Zatona
,
Svetog Petra na moru
,
Pirovca
,
?ibenika
s okolicom i
Segeta
.
[5]
?tokavski je zapadni
Pelje?ac
,
Mljet
i otoci u blizini
Dubrovnika
, dio govora na
Kor?uli
,
Hvaru
,
Bra?u
i
?olti
.
[5]
- Jugoisto?na granica ide od
De?ana
, do u??a
Laba
u
Sitnicu
, do planine
Pasja?e
, zapadno od
Prokuplja
do
Stala?a
, do granice s
Bugarskom
isto?no od
Zaje?ara
.
[5]
Van ovog prostora granica ?tokavskog narje?ja se uglavnom poklapa s dr?avnim granicama Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
[5]
Izvan granica ?tokavskog jezi?nog podru?ja, ?tokavskim se narje?jem slu?e
govornici
u
Italiji
(
Molise
,
moli?kohrvatski govori
)
[5]
, u
Austriji
(
vlahijska oaza
u
Gradi??u
[5]
, sela
?toji
,
Bandol
,
Vlahi
)
[10]
,
Mađarskoj
[5]
(u mađarskoj Podravini,
Baranjskoj ?upaniji
, u okolici
Pe?uha
, u selima uz mađarsko-srpsku granicu te u nekolicini sela oko
Kalo?e
i
Budimpe?te
)
[10]
,
Rumunjsko
j (
Reka?
,
govori reka?kih Hrvata
)
[5]
, u
Sloveniji
(
Bojanci
,
Marindol
u
Beloj Krajini
)
[5]
, u
Makedoniji
[5]
, u
SAD
-u (
Watsonville
(Little Konavle),
konavoski
govori;
New Orleans
, govori iseljenika s podru?ja nekada?nje
Dubrova?ke Republike
).
[10]
Povijesna rasprostranjenost
[
uredi
|
uredi kod
]
Predmigracijska raspostranjenost ?akavskog, ?tokavskog i kajkavskog narje?ja (do 16.st.).
[11]
Prostor ?tokavskog narje?ja obojan je zelenom bojom.
Prije
velikih seoba u 16. i 17. st.
?tokavsko narje?je grani?ilo je s kajkavskim i ?akavskim narje?jem na zapadu,
mađarskim jezikom
na sjeveru,
torla?kim narje?jem
,
rumunjskim
,
bugarskim
,
makedonskim
i
albanskim
jezikom na istoku i jugoistoku.
[5]
Granica s kajkavskim narje?jem
[
uredi
|
uredi kod
]
Od 11. st. do velikih seoba pretpostavlja se isto?na granica
kajkavskog narje?ja
sa ?tokavskim na jugu
Slavonije
, u
Posavini
i sredi?njoj Slavoniji do
Po?e?kog gorja
.
[12]
U slavonskoj
Podravini
kajkav?tina je isto?no sezala do
Podravske Slatine
. Pretpostavljeni prijelazni kajkavsko-zapadno?tokavski govori isto?nije od ovih podru?ja mogli su sezati najdalje do
Donjeg Miholjca
.
[12]
[13]
[6]
Granica s ?akavskim narje?jem
[
uredi
|
uredi kod
]
Granica s
?akavskim narje?jem
pretpostavlja se isto?no od
Une
, ju?no prema
Dinari
, uz izbijanje na more isto?no od
Cetine
.
[5]
Zapadni
Pelje?ac
,
Kor?ula
i
Lastovo
su ?akavski, a isto?ni Pelje?ac,
Mljet
i otoci kod
Dubrovnika
?tokavski.
[5]
Isto?na i jugoisto?na granica
[
uredi
|
uredi kod
]
Isto?na i jugoisto?na granica prote?e se od
Albanije
, preko
Kosova
i dana?njeg
Stala?a
do dana?njeg
Donjeg Milanovca
na
Dunavu
.
[5]
Unutra?nje granice zapadne i isto?ne ?tokav?tine
[
uredi
|
uredi kod
]
Granica između
zapadne ?tokav?tine
i
isto?ne ?tokav?tine
najvjerojatnije je i?la
Dunavom
, do podru?ja ne?to zapadno od
Drine
i dalje nedaleko od dana?nje
Fo?e
. Odatle je granica i?la prema
Neretvi
, ali tako da je Neretva s okolicom bila u zapadnoj ?tokav?tini; zatim je odijelila zapadno?tokavsko
Dubrova?ko primorje
od zaleđa i izlazi na more u
Boki kotorskoj
.
[5]
Neke od jezi?nih zna?ajki kojima se dijele zapadno i isto?no ?tokavsko narje?je su:
??akavizam
,
?takavizam
,
akcentuacija
(
neoakut
).
[5]
[6]
Migracije govornika ?tokavskog narje?ja
[
uredi
|
uredi kod
]
Ove su povijesne granice izmjenjene raseljavanjem stanovni?tva za
turskog prodiranja polovicom 16. st.
[5]
[6]
Govornici ?tokavskog narje?ja povla?e se pred
Turcima
prema sjeverozapadu pri ?emu dolazi do novih jezi?nih inovacija u
kontaktu govornika
razli?itih dijalekata.
[6]
Pri ovim migracijama ?tokavskih govornika nastaju:
Rano razdoblje do 11. st.
[
uredi
|
uredi kod
]
U doba doseljenja
Slavena
na podru?je dana?nje
Hrvatske
i
Bosne
(6-7. st.), ondje se govorio jo? razmjerno jedinstven
praslavenski jezik
.
[14]
[12]
Pretpostavlja se kako su se protojedinice budu?ih narje?ja ve? u razdoblju 7. i 8. st. razlikovala po razvoju praslavenskih jotiranih dentala, *t' i *d' i po razvoju suglasni?kih skupina *?t' i *?d'.
[6]
Razvoj praslavenskih jotiranih dentala *t' i *d' i suglasni?kih skupina *?t' i *?d'
[6]
praslavenski
|
?akavska protojedinica
|
kajkavska protojedinica
|
zapadno?tokavska protojedinica
|
isto?no?tokavska protojedinica
|
*t'
|
t' (not', pet')
|
? (no?, pe?)
|
? (no?, pe?)
|
? (no?, pe?)
|
*d'
|
/
|
j (meja, tuji), d?, đ
|
đ (međa, tuđi), j
|
đ (međa, tuđi)
|
*?t'
|
?t' (ognji?t'e, i?t'ete), ?
|
?? (ognji??e, i??ete)
|
?? (ognji??e, i??ete)
|
?t (ognji?te, i?tete)
|
*?d'
|
/
|
?j (de?ja), ?d?, ?j, ?
|
?đ (mo?đani)
|
?d (mo?dani)
|
Govori ju?nih Slavena
idu?ih se stolje?a razvijaju u
zapadnoju?noslavenske
(pretci
slovenskog
,
hrvatskog
,
srpskog
,
bo?nja?kog
i
crgonorskog jezika
) i isto?noju?noslavenske govore (pretci
bugarskog
i
makedonskog jezika
).
[13]
Pretpostavlja se kako je slovenski jezik razvio
jezi?ne inovacije
u 9.st. i 10.st
[13]
. kojima se odvojio od ostalih zapadnoju?noslavenskih govora, nakon ?ega je slijedilo
raslojavanje
ostalih govora u
kajkavsko narje?je
,
?akavsko narje?je
,
zapadno?tokavsko narje?je
i
isto?no?tokavsko narje?je
.
[13]
[14]
Prema mi?ljenju
Ivi?a
[4]
i
Luke?i?
[6]
,
?takavski
refleks suglasni?kih skupina
*?t’
>
?t
i
*?d’
>
?d
nastao je na prostoru
isto?nih ju?noslavenskih jezika
(bugarski i makedonski), a s vremenom se ?irio prema zapadu na isto?nu ?tokav?tinu i s vremenom zapadnu ?tokav?tinu.
U razdoblju do 15. st. ?tokavsko narje?je razvija
fonem
?
(d?).
[6]
- Primjer: *
sr?ba
>
sr?ba
(srd?ba)
Zajedni?ka inovacija kajkavskog, ?akavskog i ?tokavskog narje?ja u ovom razdoblju je
neoakut
pri povla?enju naglaska s nagla?enih slabih
poluglasa
. U pro?losti se ova inovacija smatrala ograni?enom na zapadno?tokavske govore
[6]
, ali novija dijalektolo?ka istra?ivanja potvrđuju inovaciju i na isto?no?tokavskom podru?ju.
[15]
U ovom razdoblju se s podru?ja
Huma
kre?u ?iriti dvije
jezi?ne inovacije
, povla?enje naglasaka pri ?emu nastaju dva nova naglaska (
dugouzlazni
i
kratkouzlazni
) i
sinkretizam
, odnosno ujedna?avanje oblika
dativa
,
lokativa
i
instrumentala
mno?ine.
[6]
?irenjem ovih inovacija ?tokavsko ?e se narje?je u narednom razdoblju rascjepiti na
novo?tokavske
i
nenovo?tokavske
govore.
[6]
Ovo razdoblje prethodi
velikim migracijama pred Turcima
, a prema Ivi Luke?i? na kraju 15. st. mo?emo govoriti o narednim povijesnim dijalektima na zapadno?tokavskom podru?ju:
[6]
- slavonski dijalekt
, ??akavski, s govorima razli?itog ostvaraja jata i onima u kojima je jat jo? nezamijenjen
- sjeverozapadnobosanski
, ??akavski, ikavski
- livanjsko-vrbaski
, ??akavski, ikavski
- makarskoprimorski
, ??akavski, ikavski
- zapadnohumski
, ?takavski, ikavski
- biokovsko-cetinski
, ?takavski, ikavski
- isto?nobosanski
, ??akavski, ijekavski
- poneretvanski/isto?nopelje?ki
, ?takavski ijekavsko-ikavski
- dubrova?ko-mljetski
, ?takavski, (i)jekavski
Podjela ?tokavskog narje?ja
[
uredi
|
uredi kod
]
Podjele ?tokavskog narje?ja na dijalekte
Aleksandar Beli?
(1909.)
[7]
|
Pavle Ivi?
(1988.)
[4]
|
Josip Lisac
(2003.)
[5]
|
Milo? Okuka
(2008.)
[8]
|
Iva Luke?i?
(2012.)
[6]
|
Kriterij podjele:
refleksi jata
- isto?ni, staro?tokav?tina
a
- zapadni, novo?tokav?tina
- isto?ni (ekavski)
- kosovsko-resavski
- ?umadijski govori
- ju?ni (jekavski)
- zetski
- hercegova?ki govori
- zapadni (ikavski) govori
- ?akav?tina
b
- isto?ni (ikavski)
- zapadni (ekavski)
- ju?ni (jekavski)
Napomene:
a) Aleksandar Beli? smatra
govore torla?kog narje?ja
?tokavskim govorima.
b) Pitanje pripadnosti ?akavskih
dijalekata i status ?akavskog
narje?ja nije bilo
rije?eno do 1977. godine.
[16]
|
Kriteriji podjele:
akcentuacija
i
refleksi jata
Napomena:
Pavle Ivi? smatra
govore torla?kog narje?ja
?tokavskim govorima.
[4]
|
Kriteriji podjele:
akcentuacija
,
??akavizam
i
refleksi jata
|
Kriteriji podjele:
akcentuacija
,
??akavizam
,
refleksi jata
i
etnicitet
- Novo?tokavski dijalekti
- Staro?tokavski dijalekti
- Srednjo?tokavski dijalekti
- Hrvatski ?tokavski dijalekti
Napomena:
Milo? Okuka smatra govore
torla?kog narje?ja
?tokavskim govorima.
Ova podjela koristi etnicitet
kao vanjezi?ni kriterij podjele.
[6]
|
Kriteriji podjele:
??akavizam
i
refleksi jata
- Predmigracijski dijalekti
nastali prije 15. st.
- Dijalekti nastali tijekom
i nakon migracija od 15. st.
Napomena:
Iva Luke?i? u svojoj podjeli
?tokavskih dijalekata ne uklju?uje
isto?no?tokavske dijalekte.
[6]
|
Prema dostupnim podjelama ?tokavskog narje?ja, naj?e??e kori?teni kriteriji za podjelu ?tokavskog narje?ja na dijalekte su
refleksi jata
,
akcentuacija
i
??akavizam/?takavizam
. Određeni autori koriste nejezi?ne kriterije kao ?to su
etnicitet
kao jedan od kriterija podjele ?tokavskog narje?ja na dijalekte
[8]
ili isklju?ivanja pojedinih dijalekata iz svojih podjela.
[6]
Pitanje pripadnosti ?akavskih dijalekata i status ?akavskog narje?ja nije bilo rije?eno do 1977. godine.
[16]
Do tad se ?akavsko narje?je smatralo dijelom ?tokavskoga narje?ja.
Prou?avanje ?tokavskih govora zapo?elo je u
osamdesetim godinama 19. stolje?a
. Dosada je objavljen niz rasprava i studija o raznim aspektima ?tokav?tine i o pojedinim ?tokavskim govorima koje su napisali:
- Pero Budmani
,
Milan Re?etar
(
Der ?tokavische Dialekt
, Be?,
1907.
)
- Aleksandar Beli?
(
Zum heutigen Stande der serbokroatischen Dialektologie (Mit einer Karte)
, 1909.)
- Stjepan Iv?i?
(
Dana?nji posavski govor
,
1913.
)
- Josip Hamm
(
?tokav?tina donje Podravine
,
1949.
)
- Dalibor Brozovi?
(
Govor u dolini rijeke Fojnice
,
1957.
)
- Mate ?imundi?
(
Govor Imotske krajine i Bekije
,
1971.
)
- Bo?idar Finka
i
Antun ?ojat
(
Hrvatski ekavski govori jugozapadno od Vinkovaca
,
1975.
)
- Pavle Ivi?
,
Dalibor Brozovi?
(
Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski
, 1988.)
- Josip Lisac
(
Hrvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori ?tokavskog narje?ja,
2003.
)
- Milo? Okuka
(
Srpski dijalekti,
2008.
)
- Iva Luke?i?
(
Zajedni?ka povijest hrvatskih narje?ja 1. Fonologija, 2012.).
Ostale podjele ?tokavskog narje?ja
[
uredi
|
uredi kod
]
Ovisno o kriterijima podjele, ?tokavsko narje?je je mogu?e podijeliti u ?ire skupine govora, odnosno dijalekata.
Koriste?i
akcentuaciju
kao kriterij podjele, ?tokavsko narje?je mo?e se podijeliti na
novo?tokavske
i
staro?tokavske dijalekte
.
[15]
Novo?tokavski dijalekti image ?etiri novo?tokavska naglaska i dosljedno provedeno
povla?enje naglaska
prema po?etku rije?i u primjerima poput
lop?ta
>
lopata
.
[15]
Govori bez novo?tokavske retrakcije naglasaka nazivaju se staro?tokavskima. Unutar staro?tokavskih govora postoje naglasni sustavi razli?itih stupnjeva starosti te se zbog toga staro?tokavski govori nekad nazivaju i
nenovo?tokavskima
.
[15]
[5]
Podjela ?tokavskih dijalekata po akcentuaciji
[15]
novo?tokavski dijalekti
|
staro?tokavski (nenovo?tokavski) dijalekti
|
isto?nohercegova?ki
|
slavonski
|
zapadni ikavski
|
isto?nobosanski
|
?umadijsko-vojvođanski
|
smederevsko-vr?a?ki
|
|
kosovsko-resavski
|
|
zetsko-ju?nosand?a?ki
|
Koriste?i
reflekse jata
kao kriterij podjele, ?tokavsko narje?je mo?e se podijeliti na
(i)jekavske
,
ekavske
i
ikavske dijalekte
.
[5]
Slavonski dijalekt
se izdvaja iz ove podjele jer su unutar njega mogu?i razli?iti refleksi jata (ikavski, ikavsko-jekavski i ekavski) i govori s
neizmijenjenim jatom
.
[5]
Podjela ?tokavskih dijalekata po refleksima jata
[5]
ijekavski dijalekti
|
ekavski dijalekti
|
ikavski dijalekti
|
razli?iti refleksi jata
|
isto?nohercegova?ki
|
?umadijsko-vojvođanski
|
zapadni dijalekt
|
slavonski
|
isto?nobosanski
|
kosovsko-resavski
|
|
|
zetsko-ju?nosand?a?ki
|
|
|
|
Govori Hrvata ?tokavaca koriste sva tri refleksa jata.
- ikavci: u unutra?njosti sjeverne i srednje
Dalmacije
, na potezu zapadno od rijeka Fojnice, Bosne i Neretve u Bosni i Hercegovini, u jugozapadnom dijelu Like i Podvelebitskog primorja, u ju?noj
Slavoniji
.
[
nedostaje izvor
]
- jekavci: u jugoisto?noj Hercegovini (Popovo polje, Ravno, Stolac, Neum), na isto?noj polovici poluotoka Pelje?ca, na otoku Mljet, u dubrova?kom primorju i
Dubrovnik
u, Konavlima, Hrvati u Boki kotorskoj, te na ?irokom podru?ju od srednje Bosne do Posavine (isto?nobosanski dijalekt), sa sredi?tima u kojima ?ive Hrvati kao ?to su Fojnica, Kiseljak, Kre?evo, Vare?, Kakanj, ?ep?e, Br?ko, Usora, okolica Tuzle te oazama u Hrvatskoj Kostajnici, Virovitici i
Pe?uhu
.
[
nedostaje izvor
]
Zatim na ?umberku, na Kordunu potez od Plitvica, Rakovice, Slunja, Vojni?a do Topuskog. U isto?noj Lici od Korenice, Udbine i Donjeg Lapca do Gra?aca. U sjevernoj Dalmaciji oko Knina, Skradina i Kistanja do Benkova
[
nedostaje izvor
]
gdje u novije vrijeme ikavica pitiskuje jekavicu.
[
nedostaje izvor
]
Na Banovini od Gline, Petrinje, Sunje do Dvora u hrvatskom Pounju.
[
nedostaje izvor
]
U Bjelovarsko-bilogorskom kraju, te zapadnoj Slavoniji na potezu od Jasenovca, preko Lipika, Pakraca, Daruvara, Grubi?nog Polja do Vo?ina i Slatine.
[
nedostaje izvor
]
U isto?noj Slavoniji na potezu od Baranje preko Osijeka i ?epina do Vinkovaca.
[
nedostaje izvor
]
- ekavci: ekavski govor slavonskog dijalekta rasprostire se slavonskoj Podravini oko Na?ica, Valpova i Orahovice
[
nedostaje izvor
]
te ekavska oaza oko Iloka, u zapadnom
Srijemu
, te dijelom i u hrvatskim govorima po isto?nom Srijemu.
[
nedostaje izvor
]
??akavizam i ?takavizam
[
uredi
|
uredi kod
]
Koriste?i
??akavizam
i
?takavizam
kao kriterije podjele, ?tokavsko narje?je mo?e se podijeliti na ??akavske i ?takavske govore.
[5]
Zapadni dijalekt
se izdvaja iz ove podjele jer je jednim dijelom ??akavski i ?takavski.
[5]
Kriterij ??akavizma i ?takavizma koristi se i pri podjeli ?tokavskih govora na
zapadno?tokavske govore
i
isto?no?tokavske govore
.
[5]
[6]
Podjela ?tokavskih dijalekata po ??akavizmu/?takavizmu
[5]
??akavski dijalekti
|
?takavski dijalekti
|
slavonski
|
isto?nohercegova?ko-kraji?ki
|
isto?nobosanski
|
?umadijsko-vojvođanski
|
|
kosovsko-resavski
|
|
zetsko-ju?nosand?a?ki
|
Zajedni?ka osobina svih ?tokavskih govora je kori?tenje zamjeni?ke rije?i
?to
ili
?ta
[5]
, uz ostale osobine koje se mogu prona?i u ve?em ili manjem broju ?tokavskih govora.
[5]
Naglasni sustav
iz kojeg je potekao ?tokavski naglasni sustav je sustav s tri stara naglaska (?, ?, ?) i sa starim mjestom naglaska, bez
fonetskih retrakcija
.
[15]
Primjeri:
nog?, tr?v?, junak
, a ne
noga, trava, jun?k
, s
prednaglasnim duljinama
primjer
v?l?,
sa
zanaglasnim duljinama
primjer
g?l?b
.
[15]
Ovaj naglasni sustav ne nalazimo u suvremenim ?tokavskim govorima
[15]
, ali mo?emo ga prona?i u mnogim
?akavskim govorima
i nekim
kajkavskim govorima
.
[15]
U suvremenim ?tokavskim govorima mo?emo prona?i sljede?e naglasne sustave:
- stariji tronaglasni sustav (?, ?, ?) ? u nekim govorima na sjeveru
slavonskoga staro?tokavskoga dijalekta
u
Podravini
[15]
- ?etveronaglasni sustav ne-novo?tokavskog tipa (?, ?, ?, ´) ? u nekim govorima slavonskoga staro?tokavskoga dijalekta u
Posavini
i u Podravini
[15]
- peteronaglasni sustav (?, ?, ?, ` , ´) ? u velikom broju govora slavonskog dijalekta u Posavini i u staro?tokavskom
isto?nobosanskom dijalektu
[15]
- ?esteronaglasni sustav (?, ? , ?, ?, ` , ´) ? u
kladanjskom kraju
isto?nobosanskog dijalekta
[15]
- dvonaglasni sustav (?, ?) ? u nekim staro?toavskim govorima u
Crnoj Gori
[15]
- mlađi tronaglasni sustav (?, ?, ´) ? u nekim govorima u Crnoj Gori i ve?em dijelu isto?ne i ju?ne
Srbije
i
Kosova
[15]
- ?etveronaglasni sustav novo?tokavskog tipa (?, ?, ` , ´) ?
Dalmatinska zagora
,
Lika
,
Kordun
,
Banija
, sredi?nja
Slavonija
, ju?na
Baranja
i
Vojvodina
, cijela
BiH
osim isto?nobosanskog dijalekta u srednjoisto?noj
Bosni
i dijela
bosanske Posavine
, sjeverna Crna Gora i dio zapadne sredi?nje Srbije, jugoistok Crne Gore
[15]
Prema tipu naglasnog sustava ?tokavske dijalekte dijelimo na
novo?tokavske
i
staro?tokavske
, odnosno
nenovo?tokavske
[15]
[5]
Neke od osnovnih osobina ?tokavske akcentuacije su:
- naglasak "pomaknut" s posljednjega sloga
[5]
- razlikovanje dvaju dugih i dvaju kratkih naglasaka u ve?em dijelu govora
[5]
- sa?uvane
nenagla?ene duljine
u dijelu govora
[5]
Osnovni ?tokavski
samoglasni?ki trokut
[5]
|
i
|
|
|
|
u
|
|
e
|
|
o
|
|
|
|
a
|
|
|
Osnovni ?tokavski
samoglasni?ki trokut
sastoji se od 5 samoglasnika.
[5]
Mo?emo prona?i ?tokavske govore sa 6 (
Govori reka?kih Hrvata
).
[5]
Svaki samoglasnik mo?e stajati na svakom mjestu u rije?i, nositi svaki naglasak i stajati uz svaki suglasnik.
[5]
Neke od osnovnih osobina ?tokavskog vokalizma su:
- prijelaz
?
i
slogotvornog
l
u
u
[5]
, izuzev sredi?nje Bosne gdje se javlja i diftong
uo
[5]
, primjeri
put
,
ruka
;
vuk
,
sunce
.
- v + slabi poluglas na po?etku rije?i daju
u
, npr. praslavenski
*vъnukъ
-> ?tokavski
unuk
[5]
- zamjena
poluglasa
s
a
(
pas
,
magla
), izuzev zetsko-ju?nosand?a?kog dijalekta
[5]
- zamjena
l
s
o
(u nekim dijalektima
a
) na kraju sloga (
pisal
>
pisao
,
govoril
>
govorio
,
govorija
), izuzev jugozapada slavonskog dijalekta
[5]
Glavnina dijalekata ?tokavskog ima sljede?i sustav suglasnika
[17]
Neke od osnovnih osobina ?tokavskog suglasni?kog sustava su:
- premetanje praslavenskog
*vьse
u
sve
[5]
- prijelaz
?r-
u
cr
izuzev slavonskog dijalekta,
govora moli?kih Hrvata
i
vlahijske oaze
[5]
- promjena
cr-
u
tr-
u rije?i
tre?nja
(?re?nja->cre?nja->tre?nja) uz iznimke u Slavoniji, Mađarskoj i Rumunjskoj
[5]
- promjena praslavenskog
d’
u
đ
uz mnoge iznimke
[5]
- ?
i
đ
od
jt
i
jd
(
po?i, pođem
), uz odstupanja u slavonskom i isto?nobosanskom dijalektu
[5]
- novo jotovanje
dentalnih i labijalnih suglasnika uz odstupanja u Slavoniji i Bosni
- Gubljenje suglasnika
h
, primjeri
o?u
,
ajde
, uz znatna odstupanja
[5]
Neke od osnovnih osobina ?tokavskog morfolo?kog sustava su:
- nastavak
-a
u
genitivu
mno?ine imenica mu?kog i ?enskog roda, uz odstupanja
[5]
- nastavak
-u
u
lokativu
jednine imenica mu?kog i ?enskog roda,
u gradu, u selu
[5]
- umetak
-ov-
/
-ev-
u mno?ini ve?eg dijela imenica mu?koga roda (
krajevi
/
putovi
), uz mnoga odstupanja, primjerice između Neretve i Dubrovnika
[5]
- sinkretizam
dativa
,
lokativa
i
instrumentala
u mno?ini (na primjer
dativ
mno?ina
selima
,
lokativ
(o) selima
,
instrumental
selima
), uz odstupanja
[5]
- ?uvanje nastavka
-og(a)
u genitivu i akuzativu jednine mu?koga roda i srednjeg roda
zamjeni?ko-pridjevske deklinacije
, primjer
drugoga
, uz odstupanja na livanjskom i dubrova?kom podru?ju
[5]
- oblik s nastavkom
-a
za srednji rod mno?ine zamjeni?ko-pridjevske deklinacije, primjer
ova sela
umjesto
*ove sela
[5]
- ?uvanje
aorista
, izuzev Dubrovnika
[5]
- posebne konstrukcije uz brojeve 2 do 4
[5]
Jedna od osnovnih osobina ?tokavske leksikologije je pove?an broj turcizama.
[5]
Zapadni ?tokavski govori dijele dio leksika s ?akavskim, kajkavskim i slovenskim govorima.
[5]
Gr?kovi?ev odlomak apostola mijenja staroslavenski
vъ
u ?tokavski
u.
[18]
Staroslavenski tekstovi ?tokavske redakcije
[
uredi
|
uredi kod
]
Najstarije zapise ?tokav?tine mo?emo prona?i u
staroslavenskim
zapisima
?tokavske redakcije
. U takvim tekstovima, rije? je tek o pojedinim ?tokavkim elementima koji ukazuju da su ti staroslavenski tekstovi nastali na ?tokavskom podru?ju. Primjerice, zamjena prijedloga
u
i
vъ
u
Gr?kovi?evom odlomku apostola
.
[18]
Velik volumen ovih zapisa potje?e iz Dubrovnika, ?iji arhiv ?uva pravne tekstove podrijetlom iz
Hum
a, grada Dubrovnika, Ra?ke i Bosne.
[19]
[20]
Najstariji tekstovi sa ?tokavskim elementima potje?u iz podru?ja dana?njeg Dubrovnika i ju?ne Dalmacije, Bosne i Hercegovine (Bosna, Hum, Zavr?je, Donji Kraji), ju?ne i zapadne Srbije, Kosova i Crne Gore.
[
nedostaje izvor
]
Slavonija
je jedno od ?tokavskih podru?ja iz kojih nema tekstova iz razdoblja prije turske invazije.
[
nedostaje izvor
]
Staroslavenski tekstovi ?tokavske redakcije u pravilu nisu nacionalno obilje?eni te se klasificiraju kao zajedni?na hrvatska, srpska, crnogorska i bo?nja?ka jezi?no-kulturna ba?tina.
[
nedostaje izvor
]
Staroslavenski zapisi ?tokavske redakcije
|
Ime zapisa
|
Lokacija zapisa
|
Datiranje
|
Pismo zapisa
|
?tokavske osobine
|
prvi list
Kijevskih listi?a
[21]
|
?e?ka
(Kijevski listi?i), jugoistok Hrvatske (prvi list)
[21]
|
10. st. (Kijevski listi?i), 11.-12. st. (prvi list)
[21]
|
glagoljica
|
|
Natpis iz ?upe dubrova?ke
[22]
|
?upa Dubrova?ka
, Hrvatska
[22]
|
11. st.
[22]
|
glagoljica
|
?tokavska zamjena
f
u
p, Sopie, Stepan
[22]
|
Temni?ki natpis
[23]
|
Gornji Katun
,
Varvarin
, Srbija
[23]
|
11. st.
[23]
|
?irilica
|
?uvanje nastavka
-og(a)
u akuzativu
|
Blagajska plo?a
|
Blagaj
, Bosna i Hercegovina
|
12. st.
|
bosan?ica
|
|
Gr?kovi?ev odlomak apostola
[18]
|
iso?na Bosna
,
Zahumlje
ili
Zeta
[18]
|
12. st.
[18]
|
glagoljica
|
zamjena prijedloga
u
i
vъ
[18]
|
Mihanovi?ev odlomak Apostola
[24]
|
Bosna
ili
Zeta
[24]
|
12. st.
[24]
|
glagoljica
|
|
Povelja Kulina bana
|
Bosna
|
29. kolovoza
1189.
godine
|
bosan?ica
|
|
Pe?at humskoga kneza Miroslava
|
Humac
, Bosna i Hercegovina
|
kasno 12. st.
|
bosan?ica
|
|
Miroslavljevo evanđelje
|
Ra?ka
|
kasno 12. st.
|
?irilica
|
Pravni tekstovi dubrova?kog arhiva
[19]
[20]
|
Hum
, grad Dubrovnik, Ra?ka i Bosna
[19]
[20]
|
1214.-1396. godine
[19]
[20]
|
?irilica
[19]
|
tvorba prezenta
[19]
|
Najraniji ?tokavski tekstovi
[
uredi
|
uredi kod
]
Vatikanski hrvatski molitvenik pisan latinicom smatra se najstarijim ?tokavskim tekstom.
Kolofon
hrvatskog ?irili?kog molitvenika iz 1512.
Nakon razdoblja staroslavenskih tekstova u kojima mo?emo prona?i ?tokavske elemente, slijedi razdoblje ?tokavskih tekstova koji koriste elemente staroslavenske tradicije. Najstarijim ?tokavskim tekstom smatra se
Vatikanski hrvatski molitvenik
[25]
, dok je najstariji hrvatski tiskani tekst na hrvatskoj ?irilici
Oficij s molitvama Bogorodici
iz 1512. godine, pisan ?tokavsko-jekavski s osobinama dubrova?koga govora.
[26]
?tokavski u hrvatskom standardnom jeziku
[
uredi
|
uredi kod
]
Prva knji?evna djela pisana zapadno?tokavskom stilizacijom nastala su u Dubrovniku (
?i?ko Men?eti?
,
D?ore Dr?i?
,
Marin Dr?i?
,
Dominko Zlatari?
). Njima se pridru?uju drugi pisci s podru?ja Dalmacije, te Bosne i Hercegovine (knji?evna djelatnost franjevaca od
Matije Divkovi?a
nadalje), a u po?etku 18. stolje?a i pisci iz Slavonije.
[
nedostaje izvor
]
Tradiciju pisanja na ?tokavskom nastavljaju
Ivan Gunduli?
,
Ivan Buni? Vu?i?
i
Junije Palmoti?
u Dubrovniku,
Andrija Ka?i? Mio?i?
u Dalmaciji i
Matija Antun Relkovi?
u Slavoniji.
Gramati?ki opis hrvatske ?tokav?tine s elementima ?akav?tine zapo?eo je prvom hrvatskom gramatikom "otac hrvatskoga jezikoslovlja" katoli?ki sve?enik i Isusovac
Bartol Ka?i?
(
Institutionum linguae illyricae libri duo
, Rim,
1604.
), a nastavljen je do
1836.
gramati?arskim (slovni?arskim) radom niza hrvatskih autora iz svih hrvatskih ?tokavskih krajeva:
Hrvatski ?tokavski leksik uz kajkavski i ?akavski donose prakti?ki svi dopreporodni hrvatski rje?nici, (Ka?i?,
Mikalja
,
Belostenec
,
Stulli
).
Hrvatska dijalektna knji?evnost na hrvatskim govorima ?tokavskog narje?ja, kao i u druga dva hrvatska narje?ja afirmira se u djelima Matije Divkovi?a i inih hrvatskih pisaca, koja je u jasnoj oprjeci prema hrvatskom standardnom jeziku.
- ↑
a
b
Max Vasmer
:
что
, u: Этимологический словарь русского языка (Etimolo?ki rje?nik ruskoga jezika), Moskva, 1964-1973.
- ↑
?a
, Hrvatski jezi?ni portal, pristupljeno 8. studenoga 2022.
- ↑
a
b
?to
, Hrvatski jezi?ni portal, pristupljeno 8. studenoga 2022.
- ↑
a
b
c
d
e
f
Pavle Ivi?
,
Dalibor Brozovi?
:
Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski
, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krle?a", Zagreb, 1988.
- ↑
a
b
c
d
e
f
g
h
i
j
k
l
m
n
o
p
q
r
s
t
u
v
w
x
y
z
aa
ab
ac
ad
ae
af
ag
ah
ai
aj
ak
al
am
an
ao
ap
aq
ar
as
at
au
av
aw
ax
ay
az
ba
bb
bc
bd
be
bf
bg
bh
bi
bj
bk
bl
bm
bn
Josip Lisac
:
Hrvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori ?tokavskog narje?ja
, Golden marketing - Tehni?ka knjiga, Zagreb 2003.
- ↑
a
b
c
d
e
f
g
h
i
j
k
l
m
n
o
p
q
r
s
t
Iva Luke?i?
:
Zajedni?ka povijest hrvatskih narje?ja 1. Fonologija
, Hrvatska sveu?ili?na naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra ?akavskoga sabora Grobni??ine, Zagreb - Rijeka - ?avle, 2012.
- ↑
a
b
Aleksandar Beli?
Zum heutigen Stande der serbokroatischen Dialektologie (Mit einer Karte)
,
Rocznik slawistyczny
, II, Krakow, 82.?103., 1909.
- ↑
a
b
c
Milo? Okuka
:
Srpski dijalekti
, SKD Prosvjeta, Zagreb, 2008.
- ↑
Mijo Lon?ari?
: Kajkavsko narje?je, ?kolska knjiga, Zagreb 1996.
- ↑
a
b
c
Hrvatski jezik u dijaspori
, Jezik.hr, pristupljeno 11. studenoga 2022.
- ↑
Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1 - Hrvatski dijalekti i govori ?tokavskog narje?ja i hrvatski govori torla?kog narje?ja, Zagreb: Golden marketing - Tehni?ka knjiga, 2003.
- ↑
a
b
c
Mijo Lon?ari?
:
Kajkaviana & alia
, Ogledi o kajkavskim i drugim hrvatskim govorima. ?akovec, Zagreb: Zrinski, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2005.
- ↑
a
b
c
d
Mijo Lon?ari?
:
Kajkavsko narje?je
, ?kolska knjiga, Zagreb 1996.
- ↑
a
b
Ranko Matasovi?
: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskog jezika, Matica hrvatska, 2008.
- ↑
a
b
c
d
e
f
g
h
i
j
k
l
m
n
o
p
q
Mate Kapovi?
, Povijest hrvatske akcentuacije: Fonetika, Matica hrvatska, Zagreb, 2015.
- ↑
a
b
Milan Mogu?
,
?akavsko narje?je, Fonologija
, Zagreb: ?kolska knjiga, 1977.
- ↑
Dalibor Brozovi?
:
Suvremeni standardni jezik
, u separatu
Jezik srpskohrvatski / hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski
, JLZ Miroslav Krle?a, Zagreb, 1988.
- ↑
a
b
c
d
e
f
Gr?kovi?ev odlomak Apostola | Hrvatska enciklopedija
.
www.enciklopedija.hr
. Pristupljeno 5. studenoga 2023.
- ↑
a
b
c
d
e
f
Nata?a Dimitrijevi?, Mateo ?agar, NAJSTARIJE ?TOKAVSKE INOVACIJE U GLAGOLSKOJ MORFOLOGIJI ?IRILI?KIH ISPRAVA DUBROVA?KOG ARHIVA, u: RASPRAVE. ?asopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 41/2, 2015., str. 263-283.
- ↑
a
b
c
d
Ljubomir Stojanovi?
,
Stare srpske povelje i pisma. Knjiga 1. Dubrovnik i susedi njegovi. 1. deo.,
Beograd ? Sremski Karlovci, 1929.
- ↑
a
b
c
Kijevski listi?i | Hrvatska enciklopedija
.
www.enciklopedija.hr
. Pristupljeno 5. studenoga 2023.
- ↑
a
b
c
d
Marica ?un?i?, Marta Perki?, HRVATSKI GLAGOLJSKI NATPIS ?UPE DUBROVA?KE IZ 11. STOLJE?A, SLOVO, sv. 59 (2009), 77-122, Zagreb 2009.
- ↑
a
b
c
Temni?ki natpis | Hrvatska enciklopedija
.
www.enciklopedija.hr
. Pristupljeno 5. studenoga 2023.
- ↑
a
b
c
Mihanovi?ev odlomak apostola | Hrvatska enciklopedija
.
www.enciklopedija.hr
. Pristupljeno 5. studenoga 2023.
- ↑
a
b
Zagreba?ka slavisti?ka ?kola - Hrvatski srednjovjekovni tekstovi: tri pisma i tri jezika
.
www.hrvatskiplus.org
. Pristupljeno 5. studenoga 2023.
- ↑
a
b
c
d
e
Hrvatski ?irili?ki molitvenik 1512., ur.
Anica Nazor
, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, Nacionalna i sveu?ili?na knji?nica, Zagreb, 2013. ISBN: 978-953-341-006-7
- ↑
a
b
c
d
Libro od mnozijeh razloga : 1520. latini?ki prijepis s komentarima, uredio
Mateo ?agar
, Zagreb, Matica hrvatska, 2020. ISBN 978-953-341-193-4