?edadsko evanđelje ( latinski Codex Aquileiensis ), jo? znano i kao ?edadski evanđelistar odnosno ?edadski evangelijar (nazvan prema slovenskom liku imena za furlanski grad Cividale del Friuli ) ili ?edadski rukopis , rukopisni kodeks s tekstom evanđelja pisan uncijalom V. ili VI. st. i latinskim jezikom.

?edadski evangelijar u ranom srednjem vijeku postao je predmet ?tovanja zbog toga ?to se vjerovalo kako ga je potpisao sam evanđelist Marko, zbog ?ega su se na marginama njegovih stranica od kraja VIII. pa do sredine X. st. upisivala imena hodo?asnika, uglavnom uglednika s frana?kim, slavenskim i lombardskim imenima, koji su posje?ivali samostan u Akvileji u kojemu se rukopis prvotno nalazio. Pretpostavlja se kako se taj samostan neko? nalazio na prostoru suvremenog talijanskog sela San Canzian d'Isonzo te da je bio uni?ten prilikom provale Mađara . ^[1] Naknadni zapisi pisani su karolinom.

Za hrvatsku povijest ?edadski evangelijar izuzetno je va?an izvor jer su u njemu upisana i imena hrvatskih vladara i dostojanstvenika. Među njima se isti?u upisi u kojima se spominju hrvatski knezovi Trpimir , Braslav sa svojom ?enom Ventenscelom, te knez Branimir i njegova ?ena Maru?a (Mariosa). Osim ove trojice kne?eva, zanimljivi su upisi koji se ti?u hrvatskih dostojanstvenika Presile , za kojeg M. Matijevi?-Sokol smatra da bi mogao biti isti onaj ?upan koji se u Trpimirovoj darovnici pojavljuje pod imenom Pretilia ili Precilia ; odnosno Sebedraga kojeg T. Vedri? povezuje s mo?da istoimenim donatorom crkve u Otresu , ili pak sa Sibidragom , ?upanom Klisa, koji je bio jedan od svjedoka Muncimirove povelje . ^{[2] [3]} Među imenima hrvatskih velika?a isti?e se i ono hrvatskog kne?evi?a Petra, Trpimirova sina, koji se prema prijedlogu M. Kumira pojavljuje u ?ak tri razli?ita upisa, uklju?uju?i i do nedavno neidentificirani upis u kojem se njegovo ime pojavljuje zajedno s nekom Mutimirom, koja mu je vjerojatno bila ?ena ili pak sestra. ^[4]

Kodeks se nakon uni?tenja samostana u San Canzianu do 1409. , ?uvao u Akvileji, a potom je prenesen u ?edad ( tal. Cividale del Friuli ). Nedostaje mu tekst Markova evanđelja, jer je sedam snopi?a bilo istrgnuto iz kodeksa, posebno uvezano, okovano srebrom i odneseno u Mleta?ku Republiku jer se po?elo smatrati da je to autograf sv. Marka, za?titnika Venecije . Iz toga dijela dva snopi?a darovana su Karlu VI. (manji dio toga iskinutog teksta pohranjen je u Pragu , a ve?i dio u Veneciji).

Bilje?ke [ uredi | uredi kod ]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

• Bethmann, C.L. Die Evangelien Handschrift zu Cividale , u: Neues Archiv, vol. 2, 112?128.
• Ludwig, Uwe, Transalpine Beziehungen der Karolingerzeit im Spiegel der Memorialuberlieferung: prosopographische und sozialgeschichtliche Studien unter besonderer Berucksichtigung des Liber vitae von San Salvatore in Brescia und des Evangeliars von Cividale, MGH, Studien und Texte, vol. 25.

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Hrvatska enciklopedija
• Bratuli?, Josip i Stjepan Damjanovi?, Hrvatska pisana kultura, 1. svezak: 8. ? 17. stolje?e, str. 48, ISBN 953-96657-3-6
• Kumir, Marino, For the Salvation of One’s Soul: Piety, Status and Memory in the Dalmatian Duchy (c. 812?850), Annual of Medieval Studies at CEU, 2017, str. 48-60.
• Matijevi?-Sokol, Mirjana, 1150. obljetnica darovnice kneza Trpimira, u: 100 godina Arheolo?kog muzeja Istre u Puli: Nova istra?ivanja u Hrvatskoj, ed. Darko Kom?o, Izdanja HAD-a, vol. 25, str. 15.
• Tilatti, Andrea, Un monastero altomedievale a San Canzian d’Isonzo?, u Studi sancanzianesi in memoria di Mario Mirabella Roberti, ed. Giuseppe Cuscito, Antichita Altoadriatiche 57, str. 277?283.
• Vedri?, Trpimir, Nekoliko opa?anja o za?etcima ?tovanja sv. Kr?evana u Dalmaciji u ranome srednjem vijeku, Spalatumque dedit ortum, str. 196-222.