David Ben Gurion
(Plonsk,
Poljska
,
16. listopada
1886.
?
Tel Aviv
,
1. prosinca
1973.
),
izraelski
politi?ar.
Izraelski laburisti?ki vođa, dr?avnik i prvi premijer
Izraela
i ministar obrane (1948. ? 1953. i 1955. ? 1963.) koji je posvetio svoj ?ivot osnivanju izraelske dr?ave u
Palestini
i kasnije ponio titulu
"oca domovine"
.
[1]
Ben Gurion ?ije prezime u orginalu glasi Grun, rođen je u mjestu
Plonsku
u carskoj
Rusiji
(danas dio
Poljske
) dana
16. listopada
1886.
godine kao sin odvjetnika i aktivnog
cionista
.
[1]
Obrazovao se u hebrejskoj ?koli koju je osnovao njegov otac. U dobi od 14 godina postao je ?lan cionisti?ke mlade?i i vođa skupine mladih ?idova nazvane
Ezra
, a ?iji su ?lanovi međusobno razgovarali samo na
hebrejskom jeziku
. S 18 godina postao je u?itelj u
Var?avskoj
?idovskoj
?koli i pridru?io se socijalisti?koj cionisti?koj skupini
Poalei Zion
(Radnici Ziona). Poljsku je napustio
1906.
godine, a
1908.
godine radi na farmi u ?idovskom naselju u
Palestini
koja se nalazila na podru?ju koje je bilo pod
turskom
kontrolom. Tu je postao jedan od pokreta?a agrikulturne radni?ke komune te je pomogao utemeljiti ?idovsku samoobrambenu grupu
Hashomer
(?uvar).
Godine
1910.
odustao je od rada na farmi i po?eo uređivati cionisti?ki radni?ki list
Achdut
(Jedinstvo) na hebrejskom jeziku. U to doba ve? je svoje prezime promijenio u Ben Gurion, ?to na hebrejskom zna?i "sin mladog lava", a koje je sli?ilo na njegovo rodno
Grun
. Po?etkom Prvog svjetskog rata Turci su ga protjerali iz Palestine, zajedno s
Yitzhakom Ben-Zvijem
(kasnije drugim predsjednikom Izraela), te
1915.
godine Gurion sti?e u
New York
u ime
socijalisti?kih
cionista. U New Yorku se i vjen?ao s Paulom Monbesz, cionisti?kom aktivisticom. Godine
1917.
u
Velikoj Britaniji
objavljuje
Balfourovu
deklaraciju koja o?ivljava cionisti?ke nade zbog njegove podr?ke narodnom domu za ?idove u Palestini. Ben Gurion poma?e organiziranje ?idovske legije u okviru britanskih trupa, a u koju i sam stupa u
Kanadi
u
travnju
1918.
godine. No, dok je legija doplovila do Palestine rat je zavr?io, a Britanci su preuzeli vlast u Palestini. Godine
1922.
britanski mandat za upravu nad Palestinom postao je slu?ben. Samo godinu dana ranije (
1921.
) postao je glavni tajnik
Histadruta
, konfederacije ?idovskih radnika. Cijelo to vrijeme bio je predstavnik Histadruta u Svjetskoj cionisti?koj organizaciji i ?idovskoj agenciji.
Godine
1930.
utemeljio je
Mapai
, cionisti?ku radni?ku stranku, a do
1935.
godine postao je predsjednik Izvr?nog komiteta ?idovske agencije za Palestinu, slu?benim nadglednikom ?idovske Svete Zemlje. Devet godina kasnije (
1939.
) Velika je Britanija napravila veliku promjenu u svojoj dotada?njoj pro?idovskoj politici i ograni?ila je imgracijsku kvotu ?idova u Palestinu. Godine
1944.
postao je predsjednik Cionisti?ke svjetske organizacije. I u vrijeme Drugog svjetskog rata Ben Gurion je nastavio svoju borbu surađuju?i s Britancima, ali je poveo politi?ku i vojnu borbu protiv njih
1947.
?
1948.
godine. Na kraju je do?ao do ?eljenog cilja, republika
Izrael
progla?ena je
14. svibnja
1948.
godine, a on je progla?en
premijerom
novostvorene dr?ave (kasnije je postao i ministar obrane). I ne samo to ve? je uspio razdjeljenje ?idovske ilegalne oru?ane skupine stopiti u jedinstvenu vojsku koja je porazila
arapske
invazijske snage i osvojila poluotok
Sinaj
koji pripada
Egiptu
(vi?e na
Bliskoisto?ni sukob
). Na unutarnjem planu petnaest je godina (izuzev?i period od
1953.
?
1955.
) vodio svoju zemlju promoviraju?i useljavanje, obrazovanje i razvoj
pustinjskih
krajeva. Unato? o?trom protivljenju opozicije Ben Gurion je podr?ao uspostavu veza sa
Zapadnom Njema?kom
.
Godine
1963.
dao je ostavku da bi, kako je rekao, u?io i pisao; ali i stoga ?to je izgubio podr?ku u svojoj stranci. Na mjestu premijera i ministra obrane naslijedio ga je
Levi Eshkol
. Iako je podnio ostavku, ostao je zastupnik u
Knesetu
(izraelski parlament) sve do umirovljenja
1970.
godine. U tom periodu između njega i Eshkola razvilo se politi?ko suparni?tvo. To je dovelo do raskola unutar stranke MAPAI. U
lipnju
1965.
godine Ben Gurion je utemeljio stranku RAFI (
Lista izraelskih radnika
). Na narednim izborima RAFI je osvojio deset zstupni?kih mjesta u
Knesetu
. Godine
1968.
RAFI se pridru?io stranci MAPAI na ?ijem je ?elu sada bio
Ahdut Ha'avoda
i oformljena je nova stranka -
Izraelska radni?ka stranka
. No, Ben Gurion je osnovao novu stranku -
Hareshima Hamamlachtit
(Dr?avna lista) koja je osvojila ?etiri zastupni?ka mjesta u
Knesetu
na izborima
1969.
godine. Naredne godine Ben Gurion je oti?ao u mirovinu i zadnjih je deset godina svog ?ivota ?ivio u
kibucu
Sde Boker u podru?ju
Negev
. Preminuo je
1. prosinca
1973.
godine.
Ben Gurion bavio se i pisanjem, njegova najva?nija djela su:
Osobna povijest
(1970.) i
?idovi i njihova zemlja
(1974.). Oba su objavljena postumno.
moljac.hr
::
David Ben-Gurion
,
uz dozvolu autora teksta